Citiranje u znanstvenim i stručnim radovima u prvom redu služi tome da se čitatelja upozna s izvorima kojima se autor služio pri sastavljanju svoga rada te da im se na brz i pouzdan način omogući pronalaženje citiranog mjesta. Nadalje, citiranje služi čitateljima koji su zainteresirani za pojedinu temu da identificiraju druge radove koji govore o toj temi i pronađu materijal za daljnje istraživanje. Čitatelji iz citiranih materijala mogu također brže otkriti koje je područje istraživanja autor pokrio. Citati pokazuju da autor nije usamljen u određenoj tvrdnji i tako podupiru njegove stavove. Naposljetku, citiranje služi kao pomoć autoru da se disciplinirano pridržava pravila pisanja te da ispravno i precizno oblikuje svoje misli, nastavljajući tamo gdje su drugi u svome istraživanju stali.

Citat također razlučuje misli i ideje autora od misli i ideja drugih. Dok postoji mnogo načina i stilova citiranja, dotle je jedno pravilo isto i nepromjenjivo kod svih: tekst mora uvijek jasno naznačivati gdje prestaju stavovi autora i počinje iznošenje tuđih stavova. Ako to ne bude dostatno jasno naznačeno, autor se izlaže opasnosti da bude optužen za prisvajanje tuđeg autorskog rada. To je vjerojatno najteža optužba s kojom se bilo koji autor može susresti, jer je plagijat - prisvajanje proizvoda tuđeg znanstvenog i stručnog rada - usporediv s neovlaštenim prisvajanje tuđih stvari. Stoga je važno disciplinirano slijediti pravila o citiranju i, gdje god je to moguće, nastojati ukloniti eventualne dvojbe oko izvora iznesenih tvrdnji i ideja. Sve ono što se prepisuje iz drugih izvora mora se na valjan način označiti (navodnicima ili na drugi način) i precizno naznačiti odakle navod potječe.

Naravno, neke misli i neke riječi ili sintagme jesu toliko uvriježene da se mogu pojaviti kod raznih autora. Autora koji u svome radu napiše rečenicu "Zemlja je okrugla." ne može se optužiti za plagijat, iako se takva rečenica pojavljuje i kod drugih autora. Ipak, treba biti veoma oprezan. Nema preciznih pravila o tome koliko uzastopnih riječi prepisanih iz drugoga rada treba obvezatno staviti u navodnike. U nekim se priručnicima kao putokaz navodi da uvijek ako se prenosi pet i više riječi citat treba staviti u navodnike. S druge strane, previše navodnika može biti znak lošeg stila i nepotrebnog/suvišnog prenošenja tuđih stavova. Stoga se preporučuje da se doslovno citira samo ono što je od ključne važnosti za vlastiti argument, a da se, gdje god je to moguće, nastoji sadržajno ispravno, ali maksimalno sažeto prepričati/parafrazirati djela na koja se u pisanju rada oslanja. Naravno, i u potonjem slučaju potrebno je u bilješci navesti djelo ili djela koja parafraziramo/prepričavamo.

iz: Uzelac, Upute za izradu studentskih pisanih radova, Zagreb, 2002.