Javno bilježništvo je javna služba koja je ponovno uvedena u hrvatski pravni poredak Zakonom o javnom bilježništvu 1993. godine (NN 78/93). Zakonom se uređuje ustrojstvo, ovlasti i način rada javnih bilježnika. Uz zakon donesen je i niz provedbenih propisa kojima se uređuje ta služba.

Postoje dva temeljna sustava javnobilježničke službe:
1. sustav slobodnog latinskog notarijata - javnobilježničku službu obavljaju slobodni profesionalisti s javnim ovlastima
2. sustav državnog notarijata - javnobilježničku službu obavljaju notari koji su državni službenici.

Naš se zakonodavac odlučio za prvo navedeni sustav. Tako javnobilježničku službu obavljaju javni bilježnici kao samostalni i neovisni nositelji te službe i kao osobe javnog povjerenja.

U javnobilježničkoj službi objedinjene su odlike javne službe (pristup u službu, službeno sjedište, područje te rad javnih bilježnika ovise i kontrolirani su od države) i odlike karakteristične za slobodne profesije (nepostojanje određene klijentele, pravo izravne naplate nagrade i naknade troškova od klijenata, osobno snošenje poslovnog rizika i troškova ureda, izravna i isključiva odgovornost strankama za štetu prouzrokovanu obavljanjem službe, itd.).

Sadržaj javnobilježničke službe čine:
• redakcijsko-certifikacijska funkcija - obuhvaća službeno sastavljanje javnih isprava o pravnim poslovima i izjavama (javnobilježnički akti) kojima se utemeljuju prava, ujedno je to i primarna zadaća javnih bilježnika,
• protokolarno-certifikacijska funkcija - obuhvaća službeno sastavljanje zapisnika o pravnim radnjama koje su obavili ili kojima su bili nazočni javni bilježnici,
• legalizacijsko-certifikacijska funkcija - predstavlja službeno ovjeravanje privatnih isprava,
• depozitna funkcija - obuhvaća primanje na čuvanje isprava, novca i predmeta od vrijednosti radi predaje drugim osobama ili nadležnim tijelima,
• komesarijalna funkcija - uključuje obavljanje postupaka ili službenih radnji određenih zakonom po nalogu suda ili drugih javnih tijela,
• konzilijarno-monitorna funkcija - predstavlja funkciju savjetovanja i upozoravanja te vođenja brige o svim sudionicima pri sastavljanju javnobilježničkih isprava,
• adhezijsko-prokuratorska funkcija - uključuje obavljanje nekih sporednih poslova uz ispunjenje zakonom propisanih pretpostavaka (npr. zastupanje po čl. 4. ZJB),
• asekurativana funkcija - obuhvaća obavljanje radnji dobrovoljnog založnopravnog i fiducijarnog osiguranja temeljem Ovršnog zakona, koju obavljaju javni bilježnici konkurentno sa sudovima,
• jurisdikcijska funkcija - obuhvaća donošenje rješenja o nasljeđivanju u ostavinskim stvarima u kojima nema spora ni o činjenicama ni o primjeni prava, na temelju važećeg Zakona o nasljeđivanju.

Javnobilježničke isprave su:
1. javnobilježnički akti (isprave o pravnim poslovima i izjavama koje sastavljaju javni bilježnici, u posebnoj formi s posebnim sadržajem i uz poštivanje posebnih pravila postupanja)
2. javnobilježnički zapisnici (zapisnici o pravnim radnjama koje su obavili ili kojima su bili nazočni javni bilježnici)
3. javnobilježničke potvrde (potvrde o činjenicama koje su posvjedočili javni bilježnici).
Javnobilježničkim ispravama treba smatrati i otpravke i prijepise javnobilježničkih isprava. Karakteristika je tih isprava da imaju snagu javnih isprava te da mogu steći i svojstvo ovršnih isprava uz ispunjenje nekih pretpostavki.

Javnog bilježnika (notara) rješenjem imenuje ministar pravosuđa nakon provedenog natječaja. Natječaj, na temelju naloga Ministarstva pravosuđa, provodi Hrvatska javnobilježnička komora (u daljnjem tekstu: Komora). Uvjeti za imenovanje javnim bilježnikom propisani su u čl. 13. Zakona o javnom bilježništvu (u daljnjem tekstu: ZJB). Kandidat za javnog bilježnika mora:
1. biti državljanin Republike Hrvatske,
2. biti poslovno sposoban i ispunjavati opće zdravstvene uvjete za obavljanje sudačke službe
3. biti diplomirani pravnik
4. položiti pravosudni i javnobilježnički ispit
5. imati najmanje pet godina radnog staža na pravnim poslovima nakon položenog pravosudnog ispita
6. biti dostojan javnog povjerenja za obavljanje javnobilježničkog poziva
7. napustiti drugu naplatnu službu, naplatno zaposlenje ili članstvo u tijelu pravne osobe koja obavlja gospodarsku djelatnost, ako bude imenovan
8. aktivno vladati hrvatskim jezikom i drugim jezikom koji je u službenoj upotrebi na području gdje će obavljati javnobilježničku službu
9. osigurati opremu i prostorije potrebne za obavljanje službe.
Smatra se da osoba nije dostojna javnog povjerenja ako je protiv nje otvorena istraga, ako je osuđena zbog kaznenog djela iz koristoljublja, ako je prezadužena, itd.

Nakon imenovanja javni bilježnici dužni su položiti prisegu i obvezni su upisati se u Komoru. Ujedno, dužni su se osigurati od odgovornosti za štetu koju bi trećima mogli počiniti obavljanjem svoje službene dužnosti.

Javni bilježnici nisu zastupnici stranaka već su njihovi nepristrani povjerenici pa zbog toga za njih vrijede pravila o izuzeću kao i za suce. Dužni su čuvati javnobilježničku tajnu. Oni obavljaju svoju službu kao isključivo zanimanje (ekskluzivitet službe) pa ne mogu istovremeno biti odvjetnici niti u kojoj drugoj naplatnoj službi ili zaposlenju (čl. 39. ZJB). Glede zastupanja stranaka zakon propisuje jednu iznimku. Javni bilježnici ovlašteni su zastupati stranke pred sudovima ili drugim javnim tijelima samo u slučaju da se radi o nespornim stvarima i ako su one u neposrednoj vezi s njegovom ispravom (čl. 4 ZJB). Kao i sucima zabranjeno im je političko djelovanje (čl. 38. st. 3. ZJB), a zabranjuje im se i povezivanje s odvjetnicima ili drugim fizičkim ili pravnim osobama radi zajedničkog obavljanja službe (čl. 38. st. 1. ZJB).

Cilj je djelovanja javnih bilježnika pomoći strankama da urede odnose na kvalitetan način kako bi izbjegli dugotrajne i skupe sporove. U tom smislu je javno bilježništvo služba preventivne pravne zaštite.

Rad javnih bilježnika nadzire Ministarstvo pravosuđa i Komora.

Ministarstvo pravosuđa određuje javnobilježnička mjesta. Njihov broj je ograničen (numerus clausus). Pri određivanju javnobilježničkog mjesta vodi se računa da na području svakog zakonom određenog suda bude najmanje jedan javni bilježnik (čl. 16. st. 1. ZJB). Ujedno ministarstvo određuje i službeno sjedište i službeno područje javnog bilježnika. Javni bilježnik smije obavljati djelatnost sastavljanja i ovjere isprava samo na svom službenom području, osim ako osobito opravdani interesi stranke na opravdavaju poduzimanje radnje i izvan tog područja.

Nadležnost javnih bilježnika može biti:
• isključiva nadležnost (npr. za sastavljanje darovnog ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca)
• opća stvarna nadležnost (npr. za sastavljanje javnobilježničkih isprava i ovjeravanje privatnih isprava)
• konkurentna nadležnost ( npr. dobrovoljno založno pravo javni bilježnici obavljaju konkurentno sa sudovima)

Zakonom se, osim uvjeta za imenovanje; propisuju i razlozi za prestanak javnobilježničke službe (npr. smrt, ostavka, razrješenje, zbog odluke disciplinskog tijela itd.).