Europski sud za ljudska prava (European Court of Human Rights; u daljnjem tekstu Sud) je međunarodna institucija koja pod određenim uvjetima može razmatrati zahtjeve osoba koje smatraju da su prekršena njihova prava zajamčena Europskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokolima 1, 4, 6 i 7 koje su prihvatile samo neke zemlje potpisnice Konvencije. Republika Hrvatska ih je sve ratificirala 5. studenog 1997. godine., ali je iskoristila pravo na rezervaciju i stavila ju je na dio članka 6. st. 1. Konvencije koji se odnosi na pravo na javnu raspravu jer na temelju članka 34. st. 1. Zakona o upravnim sporovima "...u upravnim sporovima Upravni sud odlučuje na zatvorenoj sjednici".

Sud može razmatrati samo zahtjeve protiv zemalja koje su ratificirale Konvenciju i Protokol o kojem je riječ i samo ako je žalba u vezi predmeta iz nadležnosti javnih organa vlasti (zakonodavstva, uprave, suda itd.), a nikako protiv pojedinaca ili privatnih organizacija.

Sud nije prizivni sud u odnosu na domaće sudove pa je neophodno da se prvo iscrpe sva domaća pravna sredstva, osim ako osoba koja podnosi zahtjev Sudu dokaže da bi i ona bila nedjelotvorna. U žalbi koja se podnosi najvišem sudu države protiv koje se osoba želi žaliti potrebno je iznijeti barem u osnovi iste pritužbe koje će se kasnije iznijeti u zahtjevu Sudu.

Broj sudaca jednak je broju država ugovornica, ali oni ne predstavljaju pojedinu državu. Suci se biraju na vrijeme od 6 godina. Za sutkinju Europskog suda za ljudska prava iz Republike Hrvatske izabrana je profesorica na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Nina Vajić.

Službeni jezici Suda su engleski i francuski, ali se zahtjev može podnijeti i na bilo kojem službenom jeziku zemalja ugovornica. Zahtjev se podnosi dopisom ili ispunjenim obrascem, nikako telefonom ili elektronskom poštom, na adresu:

The Registrar
European Court of Human Rights
Council of Europe
F - 67075 STRASBOURG CEDEX

U zahtjevu treba:

• ukratko iznijeti činjenice
• naznačiti prava zajamčena Konvencijom za koja se smatra da su povrijeđena
• pravne lijekove koji su iskorišteni (priložiti kopije službenih odluka)
• staviti potpis

Detaljne upute na hrvatskom jeziku o slanju zahtjeva Sudu mogu se pronaći na službenim Internet stranicama Suda na adresi http://www.echr.coe.int. Tu se nalaze i Poslovnik ESLJP. Osnovna pravila za podnošenje zahtjeva možete naći ovdje.

Ne postoje troškovi pred samim Sudom (takse, pristojbe…); jedini trošak je poštarina i troškovi odvjetnika prema odvjetničkoj tarifi svoje zemlje iz koje ga je osoba angažirala. Sud može osigurati i besplatnu pravnu pomoć ako osoba uz zahtjev priloži potvrdu o svom imovinskom stanju koja će dati osnovu za to.

Svatko može nastupati u vlastito ime, ali je ipak poželjno angažirati punomoćnika, po mogućnosti odvjetnika. Postupak je akuzatoran i u pravilu javan osim ako predsjednik Suda ne odluči drugačije. Presuda se donosi na zatvorenom vijećanju i javno se objavljuje, a ubrzo nakon toga se objavljuje i na službenim Internet stranicama Suda.

Sve konačne odluke su obvezujuće za države kojih se tiču. Vijeće ministara nadzire da li se ispunjavaju potrebne mjere za njihovu provedbu, pa u protivnom može izvršiti djelotvoran politički pritisak s mogućim isključenjem iz Vijeća Europe. Spor je moguće riješiti i nagodbom, prijateljskim rješenjem.

* * *

Povijest Konvencije i Suda

Europska Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda nastala je unutar Vijeća Europe u Rimu 4. studenog 1950. godine, a na snagu je stupila 1953. godine. To je bio prvi put da su pojedinci mogli osporiti odluke svoje države pred sudom čije su odluke bile obvezujuće za tu državu.

Cilj navedene Konvencije je bio napraviti prvi korak prema zajedničkom provođenju nekih prava utvrđenih u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima iz 1948. godine. U početku je zadaća bila povjerena Europskoj komisiji za ljudska prava utemeljenoj 1954. godine, Europskom sudu utemeljenom 1959. godine i Vijeću ministara Vijeća Europe (kasnije se to Vijeće počelo sastojati od ministara vanjskih poslova zemalja potpisnica ili njihovih predstavnika). Komisija je ispitivala prihvatljivost žalbe i u slučaju pozitivne ocjene slala izvještaj Vijeću ministara. Ako se slučaj nije uputio pred Sud to Vijeće bi odlučilo da li postoji povreda Konvencije te bi u tom slučaju dodijelilo pravičnu satisfakciju žrtvi.

Nakon stupanja Konvencije na snagu doneseno je 12 Protokola i učinjene su velike reforme: ukinuta je Europska komisija i nastao je jedinstveni Europski sud za ljudska prava koji je počeo djelovati 1. studenog 1998. godine.