527.

Na temelju člana 315. točke 3. Ustava Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, Predsjedništvo Socijalističke Republike Jugoslavije izdaje

UKAZ

O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA

ZAKONA O PARNIČNOM POSTUPKU

Proglašava se Zakon o izmajenama i dopunama Zakona o parničnom postupku što ga je donijela Skupština SFRJ na sjednici Saveznog vijeća 16. svibnja 1990.

P br.1200

Beograd, 16. svibnja 1990.

Predsjednik Predsjedništva SFRJ Dr. Borislav Jović, v. r.

Predsjednik Skupštine SFRJ Dr. Slobodan Gligorijević, v. r.

ZAKON

O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O

PARNIČNOM POSTUPKU

Član. 1.

U Zakonu o parničnom postupku (“Službeni list SFRJ” br.4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89 i 20/ 90), član 1. mijenja se i glasi:

“Ovim se zakonom određuju pravila postupka na temelju kojih redovni sud raspravlja i odlučuje u sporovima iz osobnih i porodičnih odnosa, it radnih te iz imovinskih i drugih građanskopravnih odnosa fizičkih i pravnih osoba, osim ako su neki od navedenih sporova posebnim zakonom stavljeni u nadležnost drugog suda ili državnog odnosno društvenog organa.”

Član 2.

U članu 7. stavu 4. iza riječi “(član 3. stav 3)” dodaju se zarez i riječi “ali svoju odluku ne može temeljiti na činjenicama o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne”.

Član 3.

U Članu 16. stavu 2. riječi “ili inizemni” brišu se.

Iza stava 2. dodaje se stav 3, koji glasi;

“Kad sud u toku postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan jugoslavenski sud, po službenoj dužnosti proglasit će se nenadležnim, ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu, osim u slučajevima u kojima nadležnost jugoslavenskog suda ovisi i pristanku tuženika, a tuženik je dao avoj pristanak.”

Član 4.

Član 20. mijenja se i glasi:

“Sud se može, u povodu prigovora tuženika, proglasiti mjesno nenadležnim, ako je prigovor podnesen najkasnije na privremenom ročištu ili, ako ono nije održano, do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ročištu za glavnu raspravu.

Sod se može proglasiti, po službenoj dužnosti, mjesno nenadležnim samo kad postoji isključiva mjesna nadležnost nekoga drugog suda najkasnije na privremanom ročištu ili ako ono nije održano, do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ročištu za glavnu raspravu.”

Član 5.

U članu 23. stav 5. mijenja se i glasi:

“Sukob nadležnosti između sudova s teritorija dviju ili više republika, između sudova s teritorija autonomnih pokrajina i sudova s teritorija drugih republika te između vojnih sudova i drugih sudova rješava Savezni sud.”

Član 6.

Član 27. mijenja se i glasi:

“Jugoslavenski sud nadležan je za sudjenje kad je njegova nadležnost u sporu s međunarodnim elementom izričito određena saveznim zakonom ili međunarodnim ugovorom. Ako u saveznom zakonu ili međunarodnom ugovoru nema izričize odredbe o nadležnosti jugoslavenskog suda za određenu vrstu sporova, jugoslavenski sud nadležan je za suđenje u toj vrsti sporova i kad njegova nadležnost proizlazi iz odredaba saveznog zakona o mjesnoj nadležnosti jugoslavenskog suda.”

Član 7.

Član 34. mijenja se i glasi:

“Savezni sud nadležan je:

odlučivati o imovinskim sporovima između Federacije i republike odnosno autonomne pokrajine te između republika odnosno autonomne pokrajine i druge republike;
odlučivati o zahtjevu stranaka za izvanredno preispitivanje pravomoćne odluke kad je to ovim zakonom propisano;
odlučivati o zahtjevu za zaštitu zakonitosti u slučajevima određenim u ovom zakonu;
rješavati o sukobu nadležnosti u slučajevima iz člana 23. stava 5. ovog zakona;
obavljati i druge poslove koji su mu stavljeni u nadležnost saveznim zakonom, u okviru prava i dužnosti Federacije.”

Član 8.

Član 43. mijenja se i glasi:

“Sudac pojedinac sudi sporove o imovinskopravnim zahtjevima ako vrijednost predmeta spora ne premašuje 8000 dinara.

U postupku stranke se mogu sporazumjeti da imovinskopravne sporove sudi sudac pojedinac, bez obzira na vrijednost predmeta spora.

Sudac pojedinac sudi sporove zbog smetanja posjeda.

Sudac pojedinac provodi postupaki donosi odluku u predmetima pravne pomoći

Sporove iz autorskog prava te sporove koji se odnose na zaštitu ili upotrebu izuma i tehničkih unapređenja, uzoraka, modela ili žigova, ili prava na upotrebu tvrtke ili imena, sudi u prvom stepenu vijeće, bez obzira na vrijednost spora.”

Član 9.

U članu 48. stavu 1. riječi “njezina predstavničkog organa” zamjenjuje se riječima “njezine skupštine”.

Stav 2. mijenja se i glasi:

“Za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba, općemjesno le nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo sjedište. u slučaju sumnje, sjedištem će se smatrati mjesto u kojem se nalaze njihovi organi upravljanja.”

Član 10.

U članu 49. stavu 1. riječi “organa” zarez se briše, a riječi “organizacije udruženog rada ili druge društvene pravne osobe” zamjenjuju se riječima “ili pravne osobe”.

Stav 2. briše se.

Član 11.

U članu 51. dodaju se st. 2. i 3., koji glase:

“Ako je u sporovima za zakonsko uzdržavanje s međunarodnim elementom jugoslavenski sud nadležan zato što tužitelj ima prebivalište u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, mjesno je nadležan sud na čijem području tužitelj ima prebivalište.

Ako nadležnost jugoslavenskog suda u sporovima o zakonskom uzdržavanju postoji zato što tuženik ima imovinu u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji iz koje se može naplatiti uzdržavanje, mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi ta imovina.”

Član 12.

U članu 52. stav 1. mijenja se i glasi:

“Za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda općemjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna radnja učinjena, ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila.”

Član 13.

U članu 54. stav 2. mijenja se i glasi:

“Ako je u bračnim sporovima jugoslavenski sud nadležan zato što su bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji odnosno zato što tužitelj ima prebivalište u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, mjesno je nadležan sud na čijem su području bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište odnosno sud na čijem području tužitelj ima prebivalište.”

Član 14.

Iza člana 54. dodaje se član 54a, koji glasi:

Član 54a.

Ako je u sporovima o imovinsko pravnim odnosima bračnih drugova jugoslavenski sud nadležan zato što se imovina bračnih drugova nalazi u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji ili zato što tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ima prebivalište ili boravište u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, mjesno je nadležan sud na čijem području tužitelj ima prebivalište ili boravište u vrijeme podnošenja tužbe.”

Član 15.

U članu 55. stavu 1, riječ “maloljetno” u prvoj rečenici i druga rečenica brišu se.

Stav 2. mijenja se i glasi:

“Ako je u sporovima radi utvrđivanja ili osporavanja očinstva ili materinstva jugoslavenski sud nadležan zato što tužitelj ima prebivalište u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, mjesno je nadležan sud na čijem području tužitelj ima prebivalište.”

Stav 3 briše se.

Član 16.

U članu 57. stavu 1. riječi “(član 32. stavak 2)”, brišu se.

U stavu 2. riječi “(član 32. stavak 2)” brišu se.

Član 17.

U članu 58. stav 2. mijenja se i glasi:

“Ako nadležnost jugoslavenskog suda postoji zato što je obveza nastala za vrijeme boravka tuženika u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, mjesno je nadležan sud na čijem je području šteta nastala.”

Iza stavka 2. dodaje se stav 3. koji glasi:

“U sporovima protiv osobe koja u Socijalističkoj Federativnoj Repubčici Jugoslaviji nema općemjesnu nadležnost, za obveze koje treba ispuniti u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, tužba se može podnijeti sudu na čijem području obvezu treba ispuniti.”

Član 18.

U članu 91. riječi “organizacija udruženog rada i drugih samoupravnih organizacija ili zajednica” zamjenjuje se riječima “pravnih osoba”.

Član 19.

U članu 134. stav 1. mijenja se i glasi:

“Dostava državnim organima i pravnim osobama obavlja se predajom pismena osobi ovlaštenoj za primanje pismena ili radniku koji se zatekne u uredu odnosno poslovnoj prostoriji.”

Član 20.

U članu 142. stav 3. mijenja se i glasi:

“Ako pismeno iz stava 1. ovog člana terba dostaviti državnim organima i pravnim osobama, dostava se obavlja prama odredbama člana 134. ovog zakona.”

Član 21.

U članu 144. iza riječi “organa” briše se zarez, a riječi “organizacija udruženog rada ili druge samoupravne organizacije ili zajednice te građanske pravne osobe” zamjenjuje se riječima “i pravne osobe”.

Član 22.

U članu 153. stavu3. dodaje se nova rečenica, koja glasi:

“U tom će slučaju sud, s obzirom na sve okolnosti, po svojem uvjerenju cijeniti od kakve je važnosti što stranka nije u roku položila iznos potreban za podmirenje troškova.”

Član 23.

U članu 193. st. od 4. do 7. brišu se.

Član 24.

U članu 216. iza stava 3. dodaje se stav 4, koji glasi:

“Ako se u istom postupku ponovo udovolji uvjetima za mirovanje, smatrat će se da je tužba povučena.”

Član 25.

U članu 217. stavu 3. riječi “šest mjeseci” zamjenjuju se sa “četiri mjeseca”.

Član 26.

Iza člana 221. dodaje se član 221a, koji glasi:

“Član 221a.

Ako sud na temelju izvedenih dokaza (član 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.”

Član 27.

U članu 279. iza riječi “presuda na temelju priznanja” dodaju se zarez i riječ “presuda na temelju odricanja”.

Član 28.

U članu 288. stavu 2. iza riječi “nagodba”, zarez i riječi “da se tužitelj u prijašnjoj parnici odrekao tužbenog zahtjeva” brišu se.

Član 29.

U članu 312. stavu 3. iza riječi “tuženika2 dodaju se riječi “odnosno tužitelja”, a iza riječi “priznanja”, dodaju se riječi “odnosno presudu na temelju odricanja”.

Član 30.

Iza člana 331. dodaje se međunaslov i novi član 331a, koji glase:

“Presuda na temelju odricanja

Član 331a.

Ako se tužitelj do zaključenja glavne rasprave odrekne tužbenog zahtjeva, sud će bez daljnjega raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev (presuda na temelju odricanja).

Za odricanje od tužbenog zahtijeva nije potreban pristanak tuženika.

Sud neće donijeti presudu na temelju odricanja i kad je udovoljeno potrebnim uvijetima ako utvrdi da je riječ o zahtijevu kojim stranke ne mogu raspolagati (član 3. stav 3).

Donošenje presude na temelju odricanja odgodit će se ako je potrebno da se o okolnostima iz stava 3. ovog člana prethodno pribave obavjesti.

Odricanje od tužbenog zahtjeva, na ročištu ili u pisanom podnesku, tužitelj može i bez pristanka tuženika opozvati do donošenja presude.”

Član 31.

U članu 338. stavu 5. iza riječi “izostanka2 dodaje se zarez, riječ 2ili”briše se, a iza riječi “presude na temelju priznanja” dodaju se riječi “ili presude na temelju odricanja”.

Član 32.

U članu 352. dodaje se novi stav 2, koji glasi:

“Žalitelj koji nije učinio vjerojatnim da je iz opravdanih razloga propustio u prvostepenom postupku položiti iznos potreban za podmirenje troškova u povodu izvođenja predloženog dokaza (član 153. stav 3) ne može u žalbi predlaožiti da se taj dokaz izvede.”

Dosadašnji st. 2. i 3. postaju st. 3. i 4.

Član 33.

U članu 353. stav 3. mijenja se i glasi:

“Presuda na temelju priznanja i presuda na temelju odricanja mogu se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju odnosno o odricanju dana u zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare”.

Član 34.

U članu 354. stavu 2. točki 6) iza riječi “izostanka” dodaje se zarez, riječ “ili”briše se, a iza riječi “presuda na temelju priznanja” dodaju se riječi “ili presuda na temelju odricanja”.

U točki 11) riječi “ili kojega se tužitelj već odrekao,” brišu se.

Član 35.

U članu 358. st. 4. i 5. brišu se.

Član 36.

U članu 382. stavu 4. točki4) iza riječi “utakmice” dodaju se riječi “i monopolističkih ponašanja”.

Točka 5) mijenja se i glasi:

“5) u imovinskim sporovima koji nastanu iz protuustavnih i protuzakonitih pojedinačnih akata i radnji kojima se poduzeća odnosno druge pravne osobe ili radni ljudi ovisno o sjedištu odnosno prebivalištu stavljaju u neravnopravan položaj na jedinstvenome jugoslovenskome tržištu ili na drugi način narušava jeainstvo jugoslovenskog tržišta, uključujući i sporove o naknadi štete koja se time uzrokuje.”

Član 37.

U članu 410. dodaje se stav 3, koji glasi:

“U predmetima u kojima se odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva temelji isključivo na primjeni republičkog odnosno pokrajinskog zakona, savezni tužilac može podići zahtjev za zaštitu zakonitosti:

zbog povrede odredaba saveznog zakona o rješavanju sukoba zakona s propisuma drugih zemalja;
zbog povrede odredaba saveznog zakona o nadležnosti jugoslavenskog suda da sudi u sporovima s međunarodnim elementom;
zbog povrede odredaba saveznog zakona o rješavanju sukoba zakona i nadležnosti u odnosima između republika te autonomne pokrajine i druge republike.”

Član 38.

U članu 416. stav 1. zamjenjuje se s dva nova stava koji glase:

“Protiv pravomoćne odluke koja je donesena u povodu revizije ili zahtjeva za zaštitu zakonitosti iz člana 401. ovog zakona, stranka može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne odluke Saveznom sudu u roku od 30 dana od dostave pobijene odluke.

Zahtjev se može podnijeti u imovinskim sporovima koji nastanu iz protuustavnih i protuzakonitih pojedinačnih akata i radnji kojima se poduzaća odnosno druge pravne osobe ili radni ljudi, ovisno o sjedištu odnosno prebivalištu, stavljaju u neravnopravan položaj na jedinstvenome jugoslavenskom tržištu ili sporovima koji proizlaze iz zaključenih monopolističkih sporazuma, nelojalne utakmice ili iz poslova odnosno radnji kojima se na drugi način narušava jedinstvo jugoslavenskog tržišta, uključujući i sporove o naknadi štete koja se time prouzrokuje.”

Dosadašnji stav 2. postaje stav 3.

Član 39.

U članu 446. dodaju se st. 4. i 5, koji glase:

“Kad se na temelju vjerodostojne isprave može zahtijevati izvršenje po Zakonu o izvršnom postupku, sud će izdati platni nalog samo ako tužitelj učini vjerojatnim postojanje pravnog interesa za izdavanje platnog naloga.

Ako tužitelj ne učini vjerojatnim postojanje pravnog interesa za izdavanje platnog naloga, sud će tužbu odbaciti.”

Član 40.

U članu 465. stavu 1. iza riječi “tužbu” dodaju se zarez i riječi “osim ako se tuženik na tom ročištu ne upusti u raspravljanje.”

Član 41.

U članu 467. stav 6. briše se.

Dosadašnji stav 7. postaje stav 6.

Član 42.

Član 468. briše se.

Član 43.

Iza Glave tridesetprve i odjeljka “POSTUPAK PRED IZABRANIM SUDOVIMA” dodaje se član 468a, koji glasi:

“468a.

Odredbom ove glave uređuje se postupak pred izabranim sudovima čije je sjedište u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, osim ako iz odredaba drugog saveznog zakona ili međunarodnog ugovora ne proizlazi da se određeni izabrani sud, čije je sjedište u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, smatra inozemnim izabranim sudom.”

Član 44.

Član 469. mijenja se i glasi:

“Za sporove s međunarodnim elementom o pravima kojima slobodno raspolažu, stranke mogu ugovoriti nadležnost domaćeg ili inozemnoga suda ako je barem jedna od njih fizička osoba s prebivalištem ili trajnim boravištem u inozemstvu odnosno pravna osoba sa sjedištem u inozemstvu, ako za te sporove nije predviđena isključiva nadležnost jugoslavenskog suda.”

Član 45.

Iza člana 469. dodaje se član 469a, koji glasi:

“Član 469a.

Sporove bez međunarodnog elementa o pravima kojima raspolažu, stranke mogu iznositi pred stalne izabrane sudove, osnovane pri privrednim komorama i drugim organizacijama predviđenim zakonom, ako zakonom nije utvrđeno da određene vrste sporova rješavaju isključivo drugi sudovi.

Nadležnost izabranih sudova u drugim slučajevima može se predvidjeti samo zakonom.”

Član 46.

U članu 470.. stav 2. mijenja se i glasi:

“Ugovor o izabranom sudu sklopljen je u pisanom obliku i kada je sklopljen razmjenom pisama, brzojava, teleteksta ili drugih telekomunikacijskih sredstava koja omogućuju posani dokaz o sklopljenom ugovoru.”

Iza stava 2. dodaje se novi stav 3, koji glasi:

“Ugovor o izabranom sudu sklopljen je u pisanom obliku i kada je sklopljen razmjenom tužbe u kojoj tužitelj navodi postojanje tog ugovora i odgovora na tužbu u kojem tuženik to ne osporava.”

Dosadašnji stav 4.

Član 47.

Iza člana 479. dodaje se član 479a, koji glasi:

“Član 479a.

Izabrani sud može donijeti presudu po pravičnosti, samo ako su mu stranke dale takvo ovlaštenje.”

Član 48.

U članu 485. točka 6) mijenla se i glasi:

“6) ako je presuda izabranog suda u suprotnosti s Ustavom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i utvrđenim osnovama društvenog uređenja;”.

Član 49.

U članu 486. stavu 2. riječi “pet godina2 zamjenjuju se riječima “jedne godine”.

Član 50.

U članu 489. točki 1) iza riječi “društveno-političke zajednice,” dodaje se riječ “poduzeća,”.

Član 51.

Iza člana 489. dodaje se član 489a, koji glasi:

“Član 489a.

Pravila o postupku u privrednim sporovima primjenjuju se i u sporovima koji proizlaze iz međusobnih privrednih odnosa imalaca radnji i drugih pojedinaca koji u obliku registriranog zanimanja obavljaju neku privrednu djelatnost odnosno iz međusobnih privrednih odnosa tih osoba i pravnih osoba iz člana 489. točke 1) ovog zakona.”

Član 52.

U članu 497. stavu 1. iza riječi “dinara” dodaju se riječi “i u sporovima za plaćanje kamata, bez obzira na vrijednost predmeta spora”.

Iza stava 1. dodaje se novi stav 2, koji glasi:

“U toku postupka stranke se mogu sporazumjeti da privredne sporove sudi sudac pojedinac, bez obzira na vrijednost predmeta spora.2

Dosadašnji stav 2. postaje stav 3.

Član 53.

Iza člana 496. dodaje se član 496a, koji glasi:

“Član 496a.

U postupku u privrednim sporovima u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi samo ako žalitelj učini vjerojatnim da ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti odnosno predložiti do zaključenja glavne rasprave.

Predsjednik vijeća prvostepenog suda će, prema potrebi, sam ili na zahtjev suca izvjestitelja drugostepenog suda, provesti uviđaj radi provjere istinitosti navoda žalitelja.”

Član 54.

Član 499. mijenja se i glasi:

“U postupku u privrednim sporovima neće se primjenjivati odredbe ovog zakona o mirovanju postupka.

Ako s pripremnog ročišta ili s prvog ročišta za glavnu raspravu ili s nekoga kasnijeg ročišta izostanu obje stranke, sud će ročište odgoditi, a ako ni na novo ročište ne dođu obje stranke, smatrat će se da je tužitelj povukao tužbu.”

Član 55.

U članu 500. točki 2) točka se zamjenjuje točkom i zarezom i dodaje točka 3) koja glasi:

“3) rok od osam dana za izvršenje činidbe, a za činidbe koje se ne sastoje u novčanom davanju sud može odrediti duži rok.”

Član 56.

Iza Glave trideset treće, odjeljak i član 503. mijenjaju se i glase:

“POSTUPAK PRED SAVEZNIM SUDOM U IMOVINSKIM SPOROVIMA IZMEĐU FEDERACIJE I REPUBLIKE ODNOSNO AUTONOMNE POKRAJINE I DRUGE REPUBLIKE

Član 503.

U postupku pred Saveznim sudom u imovinskim sporovima između Federacije i republike odnosno autonomne pokrajine te između republika odnosno autonomne pokrajine i druge republike, koji su nastali iz odnosa u kojima su one nastupale u svojstvu društveno-političkih zajednica, primjenjivat će se odredbe od Glave prve do Glave dvadeset četvrte i odredbe Glave Dvadeset šeste, odjeljka petog ovog zakona, ako u slijedećim članovima nije drugačije određeno.”

Član 57.

Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona donesena prvostepena presuda ili rješenje kojim je postupak pred prvostepenim sudom okončan, daljnji će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka koja su vrijedila do dana stupanja na snagu ovog zakona.

Ako nakon stupanja na snagu ovog zakona bude ukinuta prvostepena odluka iz stava 1. ovog člana, daljnji će se postupak provesti po ovom zakonu.

O revizije izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostepenog suda u postupku koji je pokrenut prije stupanja na snagu ovog zakona rješavat će se po pravilima parničnog postupka koja su vrijedila do dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 58.

Ovaj zakon stupa na snagu 1. srpnja 1990.