Home page Home page
Tko smo mi? Pravni - home page
Pravni fakultet u Zagrebu - home page


5/02
USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Smi­ljko Sokol, predsjednik Suda, te suci Marijan Hra­njski, Petar Klarić, Mario Kos, Jurica Malčić, Ivan Matija, Ivan Mrko­njić, Jasna Omejec, Že­ljko Potoč­njak, Agata Račan, Emilija Rajić, Vice Vukojević i Milan Vuković, rješavajući o prijedlogu Tonćija Lučeva iz Šibenika, za pokreta­nje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj dana 19. prosinca 2001. godine, donio je

ODLUKU
Pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom te se uki­da dio članka 35. koji se odnosi na odredbe novog članka 67. a stavka 2. alineje 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine«, broj 129/2000).

RJEŠENJE
Ne prihvaća se prijedlog za pokreta­nje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom dijela članka 35. koji se odnosi na odredbu novog članka 67.a stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine«, broj 129/2000).

Obrazlože­nje
1. Tonći Lučev (u da­lj­njem tekstu: predlagate­lj) podnio je Ustavnom sudu prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom dijela članka 35. koji se odnosi na odredbe novog članka 67.a stavka 2. alineje 2. i stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine«, broj 129/2000, u da­lj­njem tekstu: ZidZS), kao i prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredaba članka 64. Zakona o sudovima (»Narodne novine«, broj 3/94).

Budući da se osporavaju i odredbe izvornog zakonskog teksta iz 1994. godine, prijedlog za pokreta­nje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 64. Zakona o sudovima (»Narodne novine«, broj 3/94) izdvojen je u zaseban predmet.

U istom podnesku predlagate­lj je, pozivajući se na odredbu članka 43. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvat­ske (»Narodne novine«, broj 99/99, u da­lj­njem tekstu: Ustavni zakon), predložio i donoše­nje mjere privremene obustave izvrše­nja pojedinačnih akata ili rad­nji koje se poduzimaju na osnovi dijela članka 35. ZidZS-a, čija se suglasnost s Ustavom ocje­njuje.

2. Odredbe članka 35. ZidZS-a u cijelosti glase:

»Članak 35.

U Glavi »VI. SUCI I SUCI POROTNICI« u odje­ljku »2. DUŽNOSTI I PRAVA SUCA« iza naslova »e) Odgovornost za štetu« dodaje se novi naslov i članak 67.a koji glase:

»f) Prestanak sudačke dužnosti

Članak 67.a

Sucu prestaje sudačka dužnost ako ga u skladu s Ustavom i zakonom te dužnosti razriješi Državno sudbeno vijeće.

Sucu prestaje sudačka dužnost po sili zakona u sudu u koji je imenovan:

– smrću,

– kad sudac navrši 70 godina života,

– danom stupa­nja na službu u drugom sudu, odnosno pravosudnom ili državnom tijelu.

Rješe­nje kojim se utvrđuje nastupa­nje okolnosti iz stavka 2. ovoga članka donosi predsjednik suda u kojem je sudac obnašao dužnost i dostav­lja ga Državnom sudbenom vijeću i ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa«.

3. Predlagate­lj navodi da je dio članka 35. koji se odnosi na odredbe novog članka 67.a stavka 2. alineje 2. i stavka 3. ZidZS-a u nesuglasnosti s odredbama članka 123. stavka 3. u vezi s člankom 124. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine«, pročišćeni tekst, broj 124/2000 od 11. studenoga 2001.). U važećem Ustavu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, pročišćeni tekst, broj 41/2001) odredbe na koje se poziva predlagate­lj nalaze se u članku 122. stavku 3. i članku 123. stavku 1. Ustava.

Navedene odredbe Ustava propisuju pretpostavke za razrješe­nje suca, kao i nadležnost za donoše­nje odluke o razrješe­nju sudačke dužnosti. Pozivajući se na navedene ustavne odredbe, predlagate­lj zak­ljučuje da o razrješe­nju suca, kad navrši sedamdeset godina života, odlučuje Državno sudbeno vijeće. Napomi­nje da se ostale pretpostavke propisane u novom članku 67.a stavku 2. (smrt suca, odnosno stupa­nje na službu u drugo državno tijelo) ne mogu poistovjetiti s okolnošću da je sudac navršio sedamdeset godina života, i to stoga što je navrše­nje sedamdesete godine života, za razliku od ostale dvije, ustavna osnova za razrješe­nje suca, a da po Ustavu suca može razriješiti samo Državno sudbeno vijeće.

Osim toga, predlagate­lj ističe da Ustav jamči sucu pravo na žalbu protiv odluke Državnog sudbenog vijeća o ­nje­govu razrješe­nju za čije je rješava­nje nadležan Ustavni sud, a da se osporavanim odredbama ZidZS-a protuustavno isk­ljučuje pravo suca na žalbu, koje je pravo sucu zajamčeno člankom 122. stavkom 4. Ustava.

Prijedlog je djelomice osnovan.

4. Neposredno mjerodavne za ocjenu ustavnosti osporenog dijela članka 35. koji se odnosi na odredbe novog članka 67.a stavka 2. alineje 2. i stavka 3. ZidZS-a jesu odredbe članka 122. stavka 3. alineje 5. i stavka 4., te članka 123. stavka 1. Ustava, koje glase:

»Članak 122.

(3) Sudac će biti razriješen sudačke dužnosti:

(…)

… kad navrši sedamdeset godina.

(4) Protiv odluke o razrješe­nju sudačke dužnosti sudac ima pravo u roku od 15 dana od dana dostave odluke, podnijeti Us­tavn­om sudu Republike Hrvatske žalbu o kojoj Ustavni sud odlučuje na način i u sastavu određenom Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Članak 123.

(1) Suce, u skladu s Ustavom i zakonom, imenuje i razrješuje te o njihovoj ste­govnoj odgovornosti odlučuje Državno sudbeno vijeće«.

Iz navedenih ustavnih odredaba nedvojbeno proizlazi da je navršava­nje sedamdesete godine života ustavna osnova za razrješe­nje suca sudačke dužnosti. Iz tih odredaba također proizlazi da je za razrješe­nje suca uslijed navršenih sedamdeset godina života nadležno Državno sudbeno vijeće.

To znači da navršava­njem sedamdesete godina života prestaje sudačka dužnost sucu po sili Ustava, a ujedno se ustanov­ljava ustavna obveza Državnog sudbenog vijeća da takvog suca i formalno razriješi sudačke dužnosti, i to s danom protekom koje­ga je sudac navršio sedamdeset godina života.

Stoga je nesuglasan Ustavu dio članka 35. ZidZS-a kojim se, suprotno Ustavu, propisuje da predsjednik suda (u kojem je sudac obnašao dužnost) donosi rješe­nje kojim utvrđuje da je određeni sudac navršio sedamdeset godina života, te da mu je uslijed nastupa te či­njenice po sili zakona prestala sudačka dužnost, koje rješe­nje predsjednik suda samo dostav­lja Državnom sudbenom vijeću.

Takvim zakonskim rješe­njem zakonodavac je, protivno Ustavu, uskratio i Ustavom zajamčeno pravo suca na podnoše­nje žalbe Ustavnom sudu protiv odluke Državnog sudbenog vijeća o razrješe­nju suca uslijed navršenih sedamdesetih godina života (koje pravo bi sudac, primjerice, imao u slučaju pogrešnog utvrđe­nja ­nje­govih godina života). To stoga što protiv rješe­nja predsjednika suda o prestanku sudačke dužnosti uslijed navršenih sedamdeset godina života sudac nema pravo žalbe Ustavnom sudu teme­ljem članka 122. stavka 4. Ustava.

Iz navedenih je razloga Ustavni sud prihvatio prijedlog predlagate­lja i ukinuo dio članka 35. ZidZS-a koji se odnosi na odredbu novog članka 67.a stavka 2. alineje 2., utvrđujući ­njezinu nesuglasnost s člankom 122. stavkom 3. alinejom 5. i stavkom 4. u vezi s člankom 123. stavkom 1. Ustava.

5. Ustavni sud nije prihvatio prijedlog za pokreta­nje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom dijela članka 35. koji se odnosi na odredbu novog članka 67.a stavka 3. ZidZS-a. Nakon utvrđiva­nja nesuglasnosti s Ustavom i ukida­nja dijela članka 35. koji se odnosi na odredbu novog članka 67.a stavka 2. alineje 2. ZidZS-a, odredba tog stavka sada se odnosi samo na preostala dva slučaja propisana zakonom (smrt suca, odnosno stupa­nje na službu u drugom sudu, pravosudnom ili državnom tijelu), što Ustavni sud ocje­njuje sukladnim Ustavu.

6. Predlagate­lj je Ustavnom sudu predložio da do donoše­nja konačne odluke privremeno obustavi izvrše­nje pojedinačnih akata ili rad­nji koje se poduzimaju na osnovi dijela članka 35. koji se odnosi na novi članak 67.a stavak 2. alineju 2. i stavak 3. ZidZS-a. Budući da je Ustavni sud ovom odlukom konačno odlučio o suglasnosti osporenih odredaba ZidZS-a s Ustavom, o tom prijedlogu predlagate­lja nije posebno rješavano.

7. Ova se odluka teme­lji na odredbi članka 53. stavka 1., a rješe­nje na odredbi članka 41. Ustavnog zakona.

Broj: U-I-55/2001
Zagreb, 19. prosinca 2001.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik
dr. sc. Smiljko Sokol, v. r.