USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
998

Ustavni sud Republike Hrvatske u sastavu dr. sc. Smiljko Sokol, predsjednik Suda te suci Marijan Hranjski, dr. sc. Petar Klarić, Jurica Malčić, mr. sc. Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, dr. sc. Jasna Omejec, Emilija Rajić, Vice Vukojević i Milan Vuković, odlučujući o suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj 5. travnja 2000. godine, donio je

ODLUKU
Pokreće se postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske odredbi članka 16. stavka 9. Ovršnog zakona (»Narodne novine«, broj 57/96 i 29/99), te se ove odredbe ukidaju.

RJEŠENJE
Ne prihvaćaju se prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s ustavom Republike Hrvatske odredbi članka 13. stavka 2., članka 16. stavka 1., 5., 6., 7., 10., 11., 12., 13., 14. i 15. te odredbi članka 44. stavka 4. Ovršnog zakona.

Obrazloženje

Ivica Dumančić iz Splita predložio je ovome Sudu da pokrene postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom odredbi Ovršnog zakona koja je navedena u izreci odluke. Svoj prijedlog predlagatelj obrazlaže navodom, da po njemu osporena odredba onemogućava provođenje ovrhe vraćanjem na rad zaposlenika, izricanjem novčanih kazni po odredbama članka 239. Ovršnog zakona, ukoliko se ovrha vodi protiv Republike Hrvatske ili protiv jedinice lokalne uprave i samouprave. Ovime navodi predlagatelj da je povrijeđeno ustavno načelo vladavine prava i jednakosti građana.

Josip Sabljić iz Zagreba, te Anđelko Stanić iz Dubrovnika predložili su pokretanje jednakog postupka u odnosu na odredbe Ovršnog zakona navedene u izreci rješenja.

Josip Sabljić navode svog prijedloga potkrepljuje tvrdnjom da se odredbama Ovršnog zakona, čiju suglasnost on osporava, u stvari previđa dužnički zatvor zbog neispunjenja duga. Takovo propisivanje da nije u suglasju s člankom 11. Međunarodnog pakta o građanskim pravima, koje odredbe međunarodnog ugovora su iznad zakona, a zabranjuju dužničko ropstvo odnosno dužnički zatvor.

Anđelko Stanić svoj prijedlog, kojim osporava samo dio članka 13. Ovršnog zakona kojim se omogućava Sudu da u pojedinim ovršnim predmetima u kojim priroda tražbine ili posebne okolnosti zahtijevaju provedbu hitnog postupka, obrazlaže tvrdnjom da se stvara nered i omogućava da se pojedini predmeti rješavaju hitnije od ostalih.

Prijedlog Ivice Dumančića je osnovan, dok prijedlozi Josipa Sabljića i Anđelka Stanića nisu osnovani.

Odredbama članka 3. i 5. Ustava, uz ostalo utvrđeno je da su jednakost i vladavina prava najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, kao i da je svatko dužan poštivati pravni poredak.

Iz ovih ustavnih načela proizlazi i obveza svih na pridržavanje i provođenje odluka nadležnih tijela, pa i odluka sudbene vlasti.

Odredbama glave 21. Ovršnog zakona propisan je postupak povodom prijedloga za ovrhu na temelju ovršne isprave kojom je poslodavcu naloženo da zaposlenika vrati na rad, odnosno u službu. Sama ovrha provodi se izricanjem novčanih kazni prema odredbama članka 16. Ovršnog zakona.

Prema osporenoj odredbi članka 16. stavak 9. novčana kazna ne može se izreći Republici Hrvatskoj niti jedinici lokalne uprave i samouprave, niti njihovim tijelima, a ona se, kao i zapriječena kazna zatvora ne može izreći protiv odgovornih fizičkih osoba u tim tijelima u svezi s njihovom službenom dužnošću.

Ovakovim propisivanjem u odredbama članka 16. stavak 9. Ovršnog zakona osobe navedene u tim odredbama stavljene su u položaj da ne trebaju (ne moraju) poštivati odluku sudbene vlasti, niti su izjednačeni u svojim obvezama i dužnostima s ostalim poslodavcima. Ovo sve je u nesuglasju s naprijed navedenim načelima Ustava o jednakosti i vladavini prava kao najvišim vrednotama ustavnog poretka Republike Hrvatske, kao i s obvezom poštivanja pravnog poretka a što je propisano odredbama članka 3. i 5. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske.

Zbog izloženog, glede odredbi članka 16. stavak 9. Ovršnog zakona, temeljem odredbi članka 41. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 99/99) ovaj postupak je pokrenut te budući da su ove odredbe u nesuglasju s navedenim odredbama Ustava Republike Hrvatske iste odredbe su ukinute temeljem odredbi članka 53. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Odredbama članka 13. Ovršnog zakona propisano je da je u ovršnom postupku i postupku osiguranja sud dužan postupati hitno (stavak 1.), daljnjim odredbama propisano je da je sud dužan predmete uzimati u rad redom, osim ako priroda tražbine ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije (stavak 2.). Prijedlog Anđelka Stanića, odnosi se na propisani izuzetak, koji omogućava drugačije postupanje (hitnije) u predmetima koji nisu izrijekom navedeni, pravdajući svoj prijedlog navodom da je takova zakonska odredba protivna ustavnom načelu jednakosti i ravnopravnosti građana (članak 3. i 26. Ustava).

Kao što je propisana hitnost u odredbama članka 13. Ovršnog zakona u pogledu postupanja u odnosu na sve ovršne predmete, tako je i u nizu drugih postupovnih propisa i drugih propisa, koji uz ostalo propisuju način postupanja tijela sudbene vlasti, utvrđena hitnost postupanja (Zakon o parničnom postupku, Obiteljski zakon, Pravila vanparničnog postupka, Zakon o radu i dr.). Zbog ovoga, jednako propisivanje u odredbama članka 13. Ovršnog zakona ne odudara od naprijed opisanog propisivanja. Upravo stoga osporeni dio odredbi stavka 2. članka 13. Ovršnog zakona ne remeti utvrđeni red postupanja u ovršnim predmetima, te ne stvara nejednakost i neravnopravnost, budući da su svi ovršni predmeti hitne naravi. Stoga osporeni dio odredbe članka 13. stavak 2. nije u nesuglasju s ustavnim načelima o ovim pitanjima, a na koja ukazuje podnositelj prijedloga.

Prijedlog Josipa Sabljića ukazuje po svom sadržaju na nesuglasje po njemu navedenih odredbi Ovršnog zakona spram odredbi Ustava koje utvrđuju nepovredivost slobode i osobnosti čovjeka (članak 22. Ustava).

Po ovom predlagatelju osporene odredbe Ovršnog zakona propisuju mogućnost izricanja novčanih kazni i kazni zatvora, odnosno zamjene novčanih kazni kaznama zatvora u slučajevima kada se pojedina osoba ne pokorava nalogu suda (stavak 3. članka 13.), a u slučajevima navedenim u stavku 6. točka 1. do 5. članka 13. Ovršnog zakona (skrivanje, oštećenje ili uništenje imovine osobe protiv koje se ovršni postupak vodi i dr.) i novčanu kaznu i kaznu zatvora.

Kaznu zatvora moguće je u sudskom postupku izreći prema Ovršnom zakonu i u drugim slučajevima i to osobi koja spriječava ili ometa razgledavanje nekretnine (članak 85. stavak 3. i 4. Ovršnog zakona), ovršeniku koji se ponaša protivno svojoj obvezi da trpi poduzimanje neke radnje ili da se suzdrži od poduzimanja neke radnje (članak 233. Ovršnog zakona), osobito protiv koje je određena privremena mjera a koju ona ne poštuje (članak 297. Ovršnog zakona), odgovornoj osobi u trgovačkom društvu, koja raspolaže zaplijenjenim dionicama (članak 196. stavak 2., 3. i 5. Ovršnog zakona).

Navedeni slučajevi kojima se prijeti kaznom zatvora pojedinoj osobi koja ne poštuje nalog suda, kao i slučajevi zamjene novčane kazne kaznom zatvora, nisu prema izloženom propisani kao kazna dužniku stoga što on nije u mogućnosti izvršiti obvezu, već stoga što se ta osoba ne pokorava nalogu suda ili remeti sud u provođenju ovršnog postupka.

Slijedom izloženog, oduzimanje slobode eventualnim izricanjem kazne zatvora po odredbama Ovršnog zakona u skladu je s odredbama članka 22. stavak 2. Ustava prema kojim odredbama je moguće ograničavanje i oduzimanje slobode u slučajevima određenim zakonom o čemu odlučuje sud.

Nisu stoga odredbe Ovršnog zakona navedene po Josipu Sabljiću u nesuglasju s Ustavom.

Zbog svega izloženog odlučeno je i riješeno kao u izreci ove odluke i rješenja.

Broj: U-I-510/1996
U-I-717/1996
U-I-1025/1999
Zagreb, 5. travnja 2000.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik
dr. sc. Smiljko Sokol, v. r.