The governments signatory hereto, being members of the Council of Europe,

Considering the Universal Declaration of Human Rights proclaimed by the General Assembly of the United Nations on 10th December 1948;

Considering that this Declaration aims at securing the universal and effective recognition and observance of the Rights therein declared;

Considering that the aim of the Council of Europe is the achievement of greater unity between its members and that one of the methods by which that aim is to be pursued is the maintenance and further realisation of human rights and fundamental freedoms;

Reaffirming their profound belief in those fundamental freedoms which are the foundation of justice and peace in the world and are best maintained on the one hand by an effective political democracy and on the other by a common understanding and observance of the human rights upon which they depend;

Being resolved, as the governments of European countries which are like-minded and have a common heritage of political traditions, ideals, freedom and the rule of law, to take the first steps for the collective enforcement of certain of the rights stated in the Universal Declaration,

Have agreed as follows:

The High Contracting Parties shall secure to everyone within their jurisdiction the rights and freedoms defined in Section 1 of this Convention.

1 Everyonežs right to life shall be protected by law. No one shall be deprived of his life intentionally save in the execution of a sentence of a court following his conviction of a crime for which this penalty is provided by law.

2 Deprivation of life shall not be regarded as inflicted in contravention of this article when it results from the use of force which is no more than absolutely necessary:

a in defence of any person from unlawful violence;

b in order to effect a lawful arrest or to prevent the escape of a person lawfully detained;

c in action lawfully taken for the purpose of quelling a riot or insurrection.

No one shall be subjected to torture or to inhuman or degrading treatment or punishment.

1 No one shall be held in slavery or servitude.

2 No one shall be required to perform forced or compulsory labour.

3 For the purpose of this article the term »forced or compulsory labour« shall not include:

a any work required to be done in the ordinary course of detention imposed according to the provisions of Article 5 of this Convention or during conditional release from such detention;

b any service of a military character or, in case of conscientious objectors in countries where they are recognised, service exacted instead of compulsory military service;

c any service exacted in case of an emergency or calamity threatening the life or well-being of the community;

d any work or service which forms part of normal civic obligations.

1 Everyone has the right to liberty and security of person. No one shall be deprived of his liberty save in the following cases and in accordance with a procedure prescribed by law:

a the lawful detention of a person after conviction by a competent court;

b the lawful arrest of detention of a person for non-compliance with the lawful order of a court or in order to secure the fulfilment of any obligation prescribed by law;

c the lawful arrest or detention ofža person effected for the purpose of bringing him before the competent legal authority on reasonable suspicion of having committed on offence or when it is reasonably considered necessary to prevent his committing an offence or fleeing after having done so;

d the detention of a minor by lawful order for the purpose of educational supervision or his lawful detention for the purpose of bringing him before the competent legal authority;

e the lawful detention of persons for the prevention of the spreading of infectious diseases, of persons of unsound mind, alcoholics or drug addicts or vagrants;

f the lawful arrest or detention of a person to prevent his effecting an unauthorised entry into the country or of a person against whom action is being taken with a view to deportation or extradition.

2 Everyone who is arrested shall be informed promptly, in a language which he understands, of the reasons for his arrest and of any charge against him.

3 Everyone arrested or detained in accordance with the provisions of paragraph 1.c of this article shall be brought promptly before a judge or other officer authorised by law to exercise judicial power and shall be entitled to trial within a reasonable time or to release pending trial. Release may be conditioned by guarantees to appear for trial.

4 Everyone who is deprived of his liberty by arrest or detention shall be entitled to take proceedings by which the lawfulness of his detention shall be decided speedily by a court and his release ordered if the detention is not lawful.

5 Everyone who has been the victim of arrest of detention in contravention of the provisions of this article shall have an enforceable right to compensation.

1 In the determination of his civil rights and obligations or of any criminal charge against him, everyone is entitled to a fair and public hearing within a reasonable time by an independent and impartial tribunal established by law. Judgment shall be pronounced publicly but the press and public may be excluded from all or part of the trial in the interests of morals, public order od national security in a democratic society, where the interests of juveniles or the protection of the private life of the parties so require, or to the extent strictly necessary in the opinion of the court in special circumstances where publicity would prejudice the interests of justice.

2 Everyone charged with a criminal offence shall be presumed innocent until proved guilty according to law.

3 Everyone charged with a criminal offence has the following minimum rights:

a to be informed promptly, in a language which he understands and in detail, of the nature and cause of the accusation against him;

b to have adequate time and facilities for the preparation of his defence;

c to defend himself in person or through legal assistance of his own choosing or, if he has not sufficient means to pay for legal assistance, to be given it free when the interests of justice so require;

d to examine or have examined witnesses against him and to obtain the attendance and examination of witnesses on his behalf under the same conditions as witnesses against him;

e to have the free assistance of an interpreter if he cannot understand or speak the language used in court.

1 No one shall be held guilty of any criminal offence on account of any act or omission which did not constitute a criminal offence under national or international law at the time when it was committed. Nor shall a heavier penalty be imposed than the one that was applicable at the time the criminal offence was committed.

2 This article shall not prejudice the trial and punishment of any person for any act or omission which, at the time when it was committed, was criminal according to the general principles of law recognised by civilised nations.

1 European Treaty Series, No. 5. Text amended according to the provisions of Protocol No. 3 (ETS No. 45), which entered into force on 21 September 1970, of Protocol No. 5 (ETS No. 55), which entered into force on 20 December 1971, and of Protocol No. 8 (ETS No. 118), which entered into force on 1 January 1990, and comprising also the text of Protocol No. 2 (ETS No. 44), which, in accordance with Article 5, paragraph 3, thereof, has been an integral part of the Convention since its entry into force on 21 September 1970.

1 Everyone has the right to respect for his private and family life, his home and his correspondence.

2. There shall be no interference by a public authority with the exercise of this right except such as is in accordance with the law and is necessary in a democratic society in the interests of national security, public safety or the economic well-being of the country, for the prevention of disorder or crime, for the protection of health or morals, or for the protection of the rights and freedoms of others.

1 Everyone has the right to freedom of thought, conscience and religion; this right includes freedom to change his religion or belief and freedom, either alone or in community with others and in public or private, to manifest his religion or belief, in worship, teaching, practice and observance.

2 Freedom to manifest onežs religion or beliefs shall be subject only to such limitations as are prescribed by law and are necessary in a democratic society in the interests of public safety, for the protection of public order, health or morals, or for the protection of the rights and freedoms of others.

1 Everyone has the right to freedom of expression. This right shall include freedom to hold opinions and to receive and impart information and ideas without interference by public authority and regardless of frontiers. This article shall not prevent States from requiring the licensing of broadcasting, television or cinema enterprises.

2 The exercise of these freedoms, since it carries with it duties and responsibilities, may be subject to such formalities, conditions, restrictions or penalties as are prescribed by law and are necessary in a democratic society, in the interests of national security, territorial integrity or public safety, for the prevention of disorder or crime, for the protection of health or morals, for the protection of the reputation or rights of others, for preventing the disclosure of information received in confidence, or for maintaining the authority and impartiality of the judiciary.

1 Everyone has the right to freedom of peaceful assembly and to freedom of association with others, including the right to form and to join trade unions for the protection of this interests.

2 No restrictions shall be placed on the exercise of these rights other than such as are prescribed by law and are necessary in a democratic society in the interests of national security or public safety, for the prevention of disorder or crime, for the protection of health or morals or for the protection of the rights and freedoms of others. This article shall not prevent the imposition of lawful restrictions on the exercise of these rights by members of the armed forces, of the police or of the administration of the State.

Men and women of marriageable age have the right to marry and to found a family, according to the national laws governing the exercise of this right.

Everyone whose rights and freedoms as set forth in this Convention are violated shall have an effective remedy before a national authority notwithstanding that the violation has been committed by persons acting in an official capacity.

The enjoyment of the rights and freedoms set forth in this Convention shall be secured without discrimination on any ground such as sex, race, colour, language, religion, political or other opinion, national or social origin, association with a national minority, property, birth or other status.

1 In time of war or other public emergency threatening the life of the national any High Contracting Party may take measures derogating from its obligations under this Convention to the extent strictly required by the exigencies of the situation, provided that such measures are not inconsistent with its other obligations under international law.

2 No derogation from Article 2, except in respect of deaths resulting from lawful acts of war, or from Articles 3, 4 (paragraph 1) and 7 shall be made under this provision.

3 Any High Contracting Party availing itself of this right of derogation shall keep the Secretary General of the Council of Europe fully informed of the measures which it has taken and the reasons therefor. It shall also inform the Secretary General of the Council of Europe when such measures have ceased to operate and the provisions of the Convention are again being fully executed.

Nothing in Articles 10, 11 and 14 shall be regarded as preventing the High Contracting Parties from imposing restrictions on the political activity of aliens.

Nothing in this Convention may be interpreted as implying for any State, group or person any right to engage in any activity or perform any act aimed at the destruction of any of the rights and freedoms set forth herein or at their limitation to a greater extent than is provided for in the Convention.

The restrictions permitted under this Convention to the said rights and freedoms shall not be applied for any purpose other than those for which they have been prescribed.

To ensure the observance of the engagements undertaken by the High Contracting Parties in the present Convention, there shall be set up:

a a European Commission od Human Rights, hereinafter referred to as »the Commission«;

b a European Court of Human Rights, hereinafter referred to as »the Court«.

1 The Commission shall consist of a number of members equal to that of the High Contracting Parties. No two members of the Commission may be nationals of the same State.

2 The Commission shall sit in plenary session. It may, however, set up Chambers, each composed of at least seven members. The Chambers may examine petitions submitted under Article 25 of this Convention which can be dealt with on the basis of established case-law or which raise no serious question affecting the interpretation or application of the Convention. Subject to this restriction and to the provisions of paragraph 5 of this article, the Chambers shall exercise all the powers conferred on the Commission by the Convention.

The member of the Commission elected in respect of a High Contracting Party against which a petition has been lodged shall have the right to sit on a Chamber to which the petition has been referred.

3 The Commission may set up committees, each composed of at least three members, with the power, exercisable by a unanimous vote, to declare inadmissible or strike from its list of cases a petition submitted under Article 25, when such a decision can be taken without further examination.

4 A Chamber or committee may at any time relinquish jurisdiction in favour of the plenary Commission which may also order the transfer to it of any petition referred to a Chamber or committee.

5 Only the plenary Commission can exercise the following powers:

a the examination of applications submitted under Article 24;

b the bringing of a case before the Court in accordance with Article 48.a;

c the drawing up of rules of procedure in accordance with Article 36.

1 The members of the Commission shall be elected by the Committee of Ministers by an absolute majority of votes, from a list of names drawn up by the Bureau of the Consultative Assembly; each group of the Representatives of the High Contracting Parties in the Consultative Assembly shall put forward three candidates, of whom two at least shall be its nationals. 

1 Text amended according to the provisions of Protocol No. 8 (ETS No. 118) which entered into force on 1 January 1990.

1 Text amended according to the provisions of Protocol No. 8 (ETS No. 118) which entered into force on 1 January 1990.

2 As far as applicable, the same procedure shall be followed to complete the Commission in the event of other States subsequently becoming Parties to this Convention, and in filling casual vacancies.

3 The candidates shall be of high moral character and must either possess the qualifications required for appointment to high judicial office or be persons of recognised competence in national or international law.

1 The members of the Commission shall be elected for a period of six years. They may be re-elected. However, of the members elected at the first election, the terms of seven members shall expire at the end of three years.

2 The members whose terms are to expire at the end of the initial period of three years shall be chosen by lot by the Secretary General of the Council of Europe immediately after the first election has been completed.

3 In order to ensure that, as far as possible, one half of the membership of the Commission shall be renewed every three years, the Committee of Ministers may decide, before proceeding to any subsequent election, that the term or terms of office of one or more members to be elected shall be for a period other than six years but not more than nine and not less than three years.

4 In cases where more than one term of office is involved and the Committee of Ministers applies the preceding paragraph, the allocation of the terms of office shall be effected by the drawing of lots by the Secretary General, immediately after the election.

5 A member of the Commission elected to replace a member whose term of office has not expired shall hold office for the remainder of his predecessožs term.

6. The members of the Commission shal hold office until replaced. After having been replaced, they shall continue to deal with such cases as they already have under consideration.

The members of the Commission shall sit on the Commission in their individual capacity. During their term of office they shall not hold any position which is incompatible with their independence and impartiality as members of the Commission or the demands of this office.

Any High Contracting Party may refer to the Commission, through the Secretary General of the Council of Europe, any alleged breach of the provisions of the Convention by another High Contracting Party.

1 The Commission may receive petitions addressed to the Secretary General of the Council of Europe from any person, non-governmental organisation or group of individuals claiming to be the victim of a violation by one of the High Contracting Parties of the rights set forth in this Convention, provided that the High Contracting Party against which the complaint has been lodged has declared that it recognises the competence of the Commission to receive such petitions. Those of the High Contracting Parties who have made such a declaration undertake not to hinder in any way the effective exercise of this right.

2 Such declarations may be made for a specific period.

3 The declarations shall be deposited with the Secretary General of the Council of Europe who shall transmit copies thereof to the High Contracting Parties and publish them.

4 The Commission shall only exercise the powers provided for in this article when at least six High Contracting Parties are bound by declarations made in accordance with the preceding paragraphs.

The Commission may only deal with the matter after all domestic remedies have been exhausted, according to the generally recognised rules of international law, and within a period of six months from the date on which the final decision was taken.

1 The Commission shall not deal with any petition submitted under Article 25 which:

a is anonymous, or

b is substantially the same as a matter which has already been examined by the Commission or has already been submitted to another procedure of international investigation or settlement and if it contains no relevant new information.

2 The Commission shall consider inadmissible any petition submitted under Article 25 which it considers incompatible with the provisions of the present Convention, manifestly ill-founded, or an abuse of the right of petition.

3 The Commission shall reject any petition referred to it which it considers inadmissible under Article 26.

1 In the event of the Commission accepting a petition referred to it:

a it shall, with a view to ascertaining the facts, undertake together with the representatives of the parties an examination of the petition and, if need be, an investigation, for the effective conduct of which the States concerned shall furnish all necesary facilities, after an exchange of views with the Commission;

b it shall at the same time place itself at the disposal of the parties concerned with a view to securing a friendly settlement of the matter on the basis of respect for human rights as defined in this Convention.

2 If the Commission succeeds in effecting a friendly settlement, it shall draw up a report which shall be sent to the States concerned, to the Committee of Ministers and to the Secretary General of the Council of Europe for publication. This report shall be confined to a brief statement of the facts and of the solution reached.

After it has accepted a petition submitted under Article 25, the Commission may nevertheless decide by a majority of two-thirds of its members to reject the petition if, in the course of its examination, it finds that the existence of one of the grounds for non-acceptance provided for in Article 27 has been established.

In such a case, the decision shall be communicated to the Parties.

1 The Commission may at any stage of the proceedings decide to strike a petition out of its list of cases where the circumstances lead to the conculsion that:

a the applicant does not intend to pursue his petition, or

b the matter has been resolved, or

c for any other reason established by the Commission, it is no longer justified to continue the examination of the petition.

However, the Commission shall continue the examination of a petition if respect for human rights as defined in this Convention so requires.

2 If the Commission decides to strike a petition out of its list after having accepted it, it shall draw up a report which shall contain a statement of the facts and the decision striking out the petition together with the reasons therefor. The report shall be transmitted to the Parties, as well as to the Committee of Ministers for information. The Commission may publish it.

3 The Commission may decide to restore a petition to its list of cases if it considers that the circumstances justify such a course.

1 If the examination of a petition has not been completed in accordance with Article 28 (paragraph 2), 29 or 30, the Commission shall draw up a report on the facts and state its opinion as to whether the facts found disclose a breach by the State concerned of its obligations under the Convention. The individual opinions of members of the Commission on this point may be stated in the report.

2 The report shall be transmitted to the Committee of Ministers. It shall also be transmitted to the States concerned, who shall not be at liberty to publish it.

1 Text amended according to the provisions of Protocol No. 5 (ETS No. 55) which entered into force on 20 December 1971.

1 Text amended according to the provisions of Protocol No. 8 (ETS No. 118) which entered into force on 1 January 1990.

1 Text amended according to the provisions of Protocol No. 8 (ETS No. 118) which entered into force od 1 January 1990.

1 Text amended according to the provisions of Protocol No. 3 (ETS No. 45) which entered into force od 21 September 1970.

2 Text amended according to the provisions of Protocol No. 8 (ETS No. 118) which entered into force on 1 January 1990.

1 Text amended according to the provisions of Protocol No. 8 (ETS No. 118) which entered into force on 1 January 1990.

3 In transmitting the report to the Committee of Ministers the Commission may make such proposals as it thinks fit.

1 If the question is not referred to the Court in accordance with Article 48 of this Convention within a period of three months from the date of the transmission of the report to the Committee of Ministers, the Committee of Ministers shall decide by a majority of two-thirds of the members entitled to sit on the Committee whether there has been a violation of the Convention.

2 In the affirmative case the Committee of Ministers shall prescribe a period during which the High Contracting Party concerned must take the measures required by the decision of the Committee of Ministers.

3 If the High Contracting Party concerned has not taken satisfactory measures within the prescribed period, the Committee of Ministers shall decide by the majority provided for in paragraph 1 above what effect shall be given to its original decision and shall publish the report.

4 The High Contracting Parties undertake to regard as binding on them any decision which the Committee of Ministers may take in application of the preceding paragraphs.

The Commission shall meet in camera.

Subject to the provisions of Articles 20 (paragraph 3) and 29, the Commission shall take its decisions by a majority of the members present and voting.

The Commission shall meet as the circumstances require. The meetings shall be convened by the Secretary General of the Council of Europe.

The Commission shall draw up its own rules of procedure.

The Secretariat of the Commission shall be provided by the Secretary General of the Council of Europe.

The European Court of Human Rights shall consist of a number of judges equal to that of the members of the Council of Europe. No two judges may be nationals of the same State.

1 The members of the Court shall be elected by the Consultative Assembly by a majority of the votes cast from a list of persons nominated by the members of the Council of Europe; each member shall nominate three candidates, of whom two at least shall be its nationals.

2 As far as applicable, the same procedure shall be followed to complete the Court in the event of the admission of new members of the Council of Europe, and in filling casual vecancies.

3 The candidates shall be of high moral character and must either possess the qualifications required for appointment to high judicial office or be jurisconsults of recognised competence.

1 The members of the Court shall be elected for a period of nine years. They may be re-elected. However, of the members elected at the first election the terms of four members shall expire at the end of three years, and the terms of four more members shall expire at the end of six years.

2 The members whose terms are to expire at the end of the initial periods of three and six years shall be chosen by lot by the Secretary General immediately after the first election has been completed.

3 In order to ensure that, as far as possible, onethird of the membership of the Court shall be renewed every three years, the Consultative Assembly may decide, before proceeding to any subsequent election, that the term or terms of office of one or more members to be elected shall be for a period other than nine years but not more than twelve and not less than six years.

4 In cases where more than one term of office is involved and the Consultative Assembly applies the preceding paragraph, the allocation of the terms of office shall be effected by the drawing of lots by the Secretary General, immediately after the election.

5 A member of the Court elected to replace a member whose term of office has not expired shall hold office for the remainder of his predecessoržs term.

6 The members of the Court shall hold office until replaced. After having been replaced, they shall continue to deal with such cases as they already have under consideration.

7 The members of the Court shall sit on the Court in their individual capacity. During their term of office they shall not hold any position which is incompatible with their independence and impartiality as members of the Court or the demands of this office.

The Court shall elect its President and one or two Vice-Presidents for a period of three years. They may be re-elected.

The members of the Court shall receive for each day of duty a compensation to be determined by the Committee of Ministers.

For the consideration of each case brought before in the Court shall consist of a Chamber composed of nine judges. There shall sit as an ex-officio member of the Chamber the judge who is a national of any State Party concerned, or, it there is none, a person of its choice who shall sit in the capacity of judge; the names of the other judges shall be chosen by lot by the President before the opening of the case.

Only the High Contracting Parties and the Commission shall have the right to bring a case before the Court.

The jurisdiction of the Court shall extend to all cases concerning the interpretation and application of the present Convention which the High Contracting Parties or the Commission shall refer to it in accordance with Article 48.

1 Any of the High Contracting Parties may at any time declare that it recognises as compulsory ipso facto and without special agreement the jurisdiction of the Court in all matters concerning the interpretation and application of the present Convention.

2 The declarations referred to above may be made unconditionally or on condition of reciprocity on the part of several or certain other High Contracting Parties or for a specified period.

3 These declarations shall be deposited with the Secretary General of the Council of Europe who shall transmit copies thereof to the High Contracting Parties.

The Court may only deal with a case after the Commission has acknowledged the failure of efforts for a friendly settlement and within the period of three months provided for in Article 32.

The following may bring a case before the Court, provided that the High Contracting Party concerned, if there is only one, or the High Contracting Parties concerned, if there is more than one, are subject to the compulsory jurisdiction of the Court or, failing that with the consent of the High Contracting Party concerned, if there is only one, or of the High Contracting Parties concerned if there is more than one:

a the Commission;

b a High Contracting Party whose national is alleged to be a victim;

c a High Contracting Party which referred the case to the Commission;

d a High Contracting Party against which the complaint has been, lodged.

1 Text amended according to the provisions of Protocol No. 3 (ETS No. 45) which entered into force on 21 September 1970 and of Protocol No. 8 (ETS No. 118) which entered into force on 1 January 1990.

1 Text amended according to the provisions of Protocol No. 5 (ETS No. 55) which entered into force on 20 December 1971 and of Protocol No. 8 (ETS No. 118) which entered into force on 1 January 1990.

1 Text amended according to the provisions of Protocol No. 8 (ETS No. 118) which entered into force on 1 January 1990.

In the event of dispute as to whether the Court has jurisdiction, the matter shall be settled by the decision of the Court.

If the Court finds that a decision or a measure taken by a legal authority or any other authority of a High Contracting Party is completely or partially in conflict with the obligations arising from the present Convention, and if the internal law of the said Party allows only partial reparation to be made for the consequences of this decision or measure, the decision of the Court shall, if necessary, afford just satisfaction to the injured party.

1 Reasons shall be given for the judgment of the Court.

2 If the judgment does not represent in whole or in part the unanimous opinion of the judges, any judge shall be entitled to deliver a separate opinion.

The judgment of the Court shall be final.

The High Contracting Parties undertake to abide by the decision of the Court in any case to which they are Parties.

The judgment of the Court shall be transmitted to the Committee of Ministers which shall supervise its execution.

The Court shall draw up its own rules and shall determine its own procedure.

1 The first election of the members of the Court shall take place after the declarations by the High Contracting Parties-mentioned in Article 46 have reached a total of eight.

2 No case can be brought before the Court before this election.

On receipt of a request from the Secretary General of the Council of Europe any High Contracting Party shall furnish an explanation of the manner in which its internal law ensures the effective implementation of any of the provisions of the Convention.

The expenses of the Commission and the Court shall be borne by the Council of Europe.

The members of the Commission and of the Court shall be entitled, during the discharge of their functions, to the privileges and immunities provided for in Article 40 of the Statute of the Council of Europe and in the agreements made thereunder.

Nothing in this Convention shall be construed as limiting or derogating from any of the human rights and fundamental freedoms which may be ensured under the laws of any High Contracting Party or under any other agreement to which it is a Party.

Nothing in this Convention shall prejudice the powers conferred on the Committee of Ministers by the Statute of the Council of Europe.

The High Contracting Parties agree that, except by special agreement, they will not avail themselves of treaties, conventions or declarations in force between them for the purpose of submitting, by way of petition, a dispute arising out of the interpretation or application of this Convention to a means of settlement other than those provided for in this Convention.

1 Any State may at the time of its ratification or at any time thereafter declare by notification addressed to the Secretary General of the Council of Europe that the present Convention shall extend to all or any of the territories for whose international relations it is responsible.

2 The Convention shall extend to the territory or territories named in the notification as from the thirtieth day after the receipt of this notification by the Secretary General of the Council of Europe.

3 The provisions of this Convention shall be applied in such territories with due regard, however, to local requirements.

4 Any State which has made a declaration in accordance with paragraph 1 of this article may at any time thereafter declare on behalf of one or more of the territories to which the declaration relates that it accepts the competence of the Commission to receive petitions from individuals, non-governmental organisations or groups of individuals in accordance with Article 25 of the present Convention.

1 Any State may, when signing this Convention or when depositing its instrument of ratification, make a reservation in respect of any particular provision of the Convention to the extent that any law then in force in its territory is not in conformity with the provision. Reservations of a general character shall not be permitted under this article.

2 Any reservation made under this article shall contain a brief statement of the law concerned.

1 A High Contracting Party may denounce the present Convention only after the expiry of five years from the date on which it became a party to it and after six monthsž notice contained in a notification addressed to the Secretary General of the Council of Europe, who shall inform the other High Contracting Parties.

2 Such a denunciation shall not have the effect of releasing the High Contracting Party concerned from its obligations under this Convention in respect of any act which, being capable of constituting a violation of such obligations, may have been performed by it before the date at which the denunciation became effective.

3 Any High Contracting Party which shall cease to be a member of the Council of Europe shall cease to be a Party to this Convention under the same conditions.

4 The Convention may be denounced in accordance with the provisions of the preceding paragraphs in respect of any territory to which it has been declared to extend under the terms of Article 63.

1 This Convention shall be open to the signature of the members of the Council of Europe. It shall be ratified. Ratifications shall be deposited with the Secretary General of the Council of Europe.

2 The present Convention shall come into force after the deposit of ten instruments of ratification.

3 As regards any signatory ratifying subsequently, the Convention shall come into force at the date of the deposit of its instrument of ratification.

4 The Secretary General of the Council of Europe shall notify all the members of the Council of Europe of the entry into force of the Convention, the names of the High Contracting Parties who have ratified it, and the deposit of all instruments of ratification which may be effected subsequently.

Done at Rome this 4th day of November 1950, in English and French, both texts being equally authentic, in a single copy which shall remain deposited in the archives of the Council of Europe. The Secretary General shall transmit certified copies to each of the signatories.

The governments signatory hereto, being members of the Council of Europe.

Being resolved to take steps to ensure the collective enforcement of certain rights and freedoms other than those already included in Section I of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms signed at Rome on 4 November 1950 (hereinafter referred to as »the Convention«).

Have agreed as follows:

Every natural or legal person is entitled to the peaceful enjoyment of his possessions. No one shall be deprived of his possessions except in the public interest and subject to the conditions provided for by law and by the general principles of international law.

The preceding provisions shall not, however, in any way impair the right of a State to enforce such laws as it deems necessary to control the use of property in accordance with the general interest of to secure the payment of taxes or other contributions or penalties.

No person shall be denied the right to education. In the exercise of any functions which it assumes in relation to education and to teaching; the State shall respect the right of parents to ensure such education and teaching in conformity with their own religious and philosophical convictions.

The High Contracting Parties undertake to hold free elections at reasonable intervals by secret ballot, under conditions which will ensure the free expression of the opinion of the people in the choice of the legislature.

Any High Contracting Party may at the time of signature or ratification or at any time thereafter communicate to the Secretary General of the Council of Europe a declaration stating the extent to which it undertakes that the provisions of the present Protocol shall apply to such of the territories for the international relations of which it is responsible as are named therein.

Any High Contracting Party which has communicated a declaration in virtue of the preceding paragraph may from time to time communicate a further declaration modifying the terms of any former declaration or terminating the application of the provisions of this Protocol in respect of any territory.

A declaration made in accordance with this article shall be deemed to have been made in accordance with paragraph 1 of Article 63 of the Convention.

As between the High Contracting Parties the provisions of Articles 1, 2, 3 and 4 of this Protocol shall be regarded as additional articles to the Convention and all the provisions of the Convention shall apply accordingly.

This Protocol shall be open for signature by the members of the Council of Europe, who are the signatories of the Convention; it shall be ratified at the same time as or after the ratification of the Convention. It shall enter into force after the deposit of ten instruments of ratification. As regards any signatory ratifying subsequently, the Protocol shall enter into force at the date of the deposit of its instrument of ratification.

The instruments of ratification shall be deposited with the Secretary General of the Council of Europe, who will notify all members of the names of those who have ratified.

Done at Paris on the 20th day of March 1952, in English and French, both texts being equally authentic, in a single copy which shall remain deposited in the archives of the Council of Europe. The Secretary General shall transmit certified copies to each of the signatory governments.

The member States of the Council of Europe signatory hereto,

Having regard to the provisions of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms signed at Rome on 4th November 1950 (hereinafter referred to as »the Convention«) and, in particular, Article 19 instituting, among other bodies, a European Court of Human Rights (hereinafter referred to as »the Court«),

Considering that it is expedient to confer upon the Court competence to give advisory opinions subject to certain conditions,

Have agreed as follows:

1. The Court may, at the request of the Committee of Ministers, give advisory opinions on legal questions concerning the interpretation of the Convention and the Protocols thereto.

2. Such opinions shall not deal with any question relating to the content or scope of the rights or freedoms defined in Section 1 of the Convention and in the Protocols thereto, or with any other question which the Commission, the Court or the Committee of Ministers might have to consider in consequence of any such proceedings as could be instituted in accordance with the Convention.

1 European Treaty Series, No. 9.

1 European Treaty Series, No. 44.

3 Decisions of the Committee of Ministers to request an advisory opinion of the Court shall require a two-thirds majority vote of the representatives entitled to sit on the Committee.

The Court shall decide whether a request for an advisory opinion submitted by the Committee of Ministers is within its consultative competence as defined in Article 1 of this Protocol.

1 For the consideration of requests for an advisory opinion, the Court shall sit in plenary session.

2 Reasons shall be given for advisory opinions of the Court.

3 If the advisory opinion does not represent in whole or in part the unanimous opinion of the judges, any judge shall be entitled to deliver a separate opinion.

4 Advisory opinions of the Court shall be communicated to the Committee of Ministers.

The powers of the Court under Article 55 of the Convention shall extend to the drawing up of such rules and the determination of such procedure as the Court may think necessary for the purposes of this Protocol.

1 This Protocol shall be open to signature by member States of the Council of Europe, signatories to the Convention, who may become Parties to it by:

a signature without reservation in respect of ratification or acceptance:

b signature with reservation in respect of ratification or acceptance, followed by ratification or acceptance.

Instruments of ratification or acceptance shall be deposited with the Secretary General of the Council of Europe.

2 This Protocol shall enter into force as soon as all States Parties to the Convention shall have become Parties to the Protocol, in accordance with the provisions of paragraph 1 of this article.

3 From the date of the entry into force of this Protocol, Articles 1 to 4 shall be considered an integral part of the Convention.

4 The Secretary General of the Council of Europe shall notify the member States of the Council of:

a any signature without reservation in respect of ratification or acceptance;

b any signature with reservation in respect of ratification or acceptance;

c the deposit of any instrument of ratification or acceptance;

d the date of entry into force of this Protocol in accordance with paragraph 2 of this article.

In witness whereof, the undersigned being duly authorised thereto, have signed this Protocol.

Done at Strasbourg, this 6th day of May 1963. in English and in French, both texts being equally authoritative, in a single copy which shall remain deposited in the archives of the Council of Europe. The Secretary General shall transmit certified copies to each of the signatory States.

The governments signatory hereto, being members of the Council of Europe,

Being resolved to take steps to ensure the collective enforcement of certain rights and freedoms other than those already included in Section 1 of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms signed at Rome on 4th November 1950 (hereinafter referred to as the »Convention«) and in Articles 1 to 3 of the First Protocol to the Convention, signed at Paris on 20th March 1952,

Have agreed as follows:

No one shall be deprived of this liberty merely on the ground of inability to fulfil a contractual obligation.

1 Everyone lawfully within the territory of a State shall, within that territory, have the right to liberty of movement and freedom to choose his residence.

2 Everyone shall be free to leave any country, including his own.

3 No restrictions shall be placed on the exercise of these rights other than such as are in accordance with law and are necessary in a democratic society in the interests of national security or public safety, for the maintenance of ordre public, for the prevention of crime, for the protection of health or morals, or for the prtection of the rights and freedoms of others.

4 The rights set forth in paragraph 1 may also be subject, in particular areas, to restrictions imposed in accordance with law and justified by the public interest in a democratic society.

1 No one shall be expelled, by means either of an individual or of a collective measure, from the territory of the State of which he is a national.

2 No one shall be deprived of the right to enter the territory of the State of which he is a national.

Collective expulsion of aliens is prohibited.

1 Any High Contracting Party may, at the time of signature or ratification of this Protocol, or at any time thereafter, communicate to the Secretary General of the Council of Europe a declaration stating the extent to which it undertakes that the provisions of this Protocol shall apply to such of the territories for the international relations of which it is responsible as are named therein.

2 Any High Contracting Party which has communicated a declaration in virtue of the preceding paragraph may, from time to time, communicate a further declaration modifying the terms of any former declaration or terminating the application of the provisions of this Protocol in respect of any territory. 

1 European Treaty Series, No. 46.

3 A declaration made in accordance with this article shall be deemed to have been made in accordance with paragraph 1 of Article 63 of the Convention.

4 The territory of any State to which this Protocol applies by virtue of ratification of acceptance by that State, and each territory to which this Protocol is applied by virtue of a declaration by that State under this article, shall be treated as separate territories for the purpose of the references in Articles 2 and 3 to the territory of a State.

1 As between the High Contracting Parties the provisions of Articles 1 to 5 of this Protocol shall be regarded as additional articles to the Convention, and all the provisions of the Convention shall apply accordingly.

2 Nevertheless the right of individual recourse recognised by a declaration made under Article 25 of the Convention, or the acceptance of the compulsory jurisdiction of the Court by a declaration made under Article 46 of the Convention, shall not be effective in relations to this Protocol unless the High Contracting Party concerned has made a statement recognising such right, or accepting such jurisdiction, in respect of all or any of Articles 1 to 4 of the Protocol.

1 This Protocol shall be open for signature by the members of the Council of Europe who are the signatories of the Convention; it shall be ratified at the same time as or after the ratification of the Convention. It shall enter into force after the deposit of five instruments of ratification. As regards any signatory ratifying subsequently; the Protocol shall enter into force at the date of the deposit of its instrument of ratification.

2 The instruments of ratification shall be deposited with the Secretary General of the Council of Europe, who will notify all members of the names of those who have ratified.

In witness whereof the undersigned, being duly authorised thereto, have signed this Protocol.

Done at Strasbourg, this 16th day of September 1963, in English and in French, both texts being equally authoritative, in a single copy which shall remain deposited in the archives of the Council of Europe. The Secretary General shall transmit certified copies to each of the signatory States.

The member States of the Council of Europe, signatory to this Protocol to the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms, signed at Rome on 4 November 1950 (hereinafter referred to as »the Convention«),

Considering that the evolution that has occurred in several member States of the Council of Europe expresses a general tendency in favour of abolition of the death penalty,

Have agreed as follows:

The death penalty shall be abolished. No one shall be condemned to such penalty or executed.

A State may make provision in its law for the death penalty in respect of acts committed in time of war or of imminent threat of war; such penalty shall be applied only in the instances laid down in the law and in accordance with its provisions. The State shall communicate to the Secretary General of the Council of Europe the relevant provisions of that law.

No derogation from the provisions of this Protocol shall be made under Article 15 of the Convention.

No reservation may be made under Article 64 of the Convention in respect of the provisions of this Protocol.

1 Any State may, at the time of signature or when depositing its instrument of ratification, acceptance or approval, specify the territory or territories to which this Protocol shall apply.

2 Any State may at any later date, by a declaration addressed to the Secretary General of the Council of Europe, extend the application of this Protocol to any other territory specified in the declaration. In respect of such territory the Protocol shall enter into force on the first day of the month following the date of receipt of such declaration by the Secretary General.

3 Any declaration made under the two preceding paragraphs may, in respect of any territory specified in such declaration, be withdrawn by a notification addressed to the Secretary General. The withdrawal shall become effective on the first day of the month following the date of receipt of such notification by the Secretary General.

As between the States Parties the provisions of Articles 1 to 5 of this Protocol shall be regarded as additional articles to the Convention and all the provisions of the Convention shall apply accordingly.

This Protocol shall be open for signature by the member States of the Council of Europe, signatories to the Convention. It shall be subject to ratification, acceptance or approval. A member State of the Council of Europe may not ratify, accept or approve this Protocol unless it has, simultaneously or previously, ratified the Convention. Instruments of ratification, acceptance or approval shall be deposited with the Secretary General of the Council of Europe.

1 This Protocol shall enter into force on the first day of the month following the date on which five member States of the Council of Europe have expressed their consent to be bound by the Protocol in accordance with the provisions of Article 7.

2 In respect of any member State which subsequently expresses its consent to be bound by it, the Protocol shall enter into force on the first day of the month following the date of the deposit of the instrument of ratification, acceptance or approval.

The Secretary General of the Council of Europe shall notify the member States of the Council of:

a any signature;

b The deposit of any instrument of ratification, acceptance or approval;

c any date of entry into force of this Protocol in accordance with Articles 5 and 8;

d any other act, notification or communication relating to this Protocol.

In witness whereof the undersigned, being duly authorised thereto, have signed this Protocol.

Done at Strasbourg, this 28th day of April 1983, in English and French, both texts being equally authentic, in a single copy which shall be deposited in the archives of the Council of Europe. The Secretary General of the Council of Europe shall transmit certified copies to each member State of the Council of Europe.

1 European Treaty Series, No. 114.

The member States of the Council of Europe signatory hereto.

Being resolved to take further steps to ensure the collective enforcement of certain rights and freedoms by means of the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms signed at Rome on 4 November 1950 (hereinafter referred to as »the Convention«).

Have agreed as follows:

1 An alien lawfully resident in the territory of a State shall not be expelled therefrom except in pursuance of a decision reached in accordance with law and shall be allowed:

a to submit reasons against his expulsion;

b to have his case reviewed; and

c to be represented for these purposes before the competent authority or a person or persons designated by that authority.

2 An alien may be expelled before the exercise of his rights under paragraph 1.a,b and c of this article, when such expulsion is necessary in the interests of public order or is grounded on reasons of national security.

1 Everyone convicted of a criminal offence by a tribunal shall have the right to have his conviction or sentence reviewed by a higher tribunal. The exercise of this right, including the grounds on which it may be exercised, shall be governed by law.

2 This right may be subject to exceptions in regard to offences of a minor character, as prescribed by law, or in cases in which the person concerned was tried in the first instance by the highest tribunal or was convicted following an appeal against acquittal.

When a person has by a final decision been convicted of a criminal offence and when subsequently his conviction has been reversed, or he has been pardoned, on the ground that a new or newly discovered fact shows conclusively that there has been a miscarriage of justice, the person who has suffered punishment as a result of such conviction shall be compensated according to he law or the practice of the State concerned, unless it is proved that the non-disclosure of the unknown fact in time is wholly or partly attributable to him.

1 No one shall be liable to be tried or punished again in criminal proceedings under the jurisdiction of the same State for an offence for which he has already been finally acquitted or convicted in accordance with the law and penal procedure of that State.

2 The provisions of the preceding paragraph shall not prevent the reopening of the case in accordance with the law and penal procedure of the State concerned, if there is evidence of new or newly discovered facts, or if there has been a fundamental defect in the previous proceedings, which could affect the outcome of the case.

3 No derogation from this article shall be made under Article 15 of the Convention.

Spouses shall enjoy equality of rights and responsibilities of a private law character between them, and in their relations with their children, as to marriage, during marriage and in the event of its dissolution. This article shall not prevent States from taking such measures as are necessary in the interests of the children.

1 Any State may, at the time of signature or when depositing its instrument of ratification, acceptance or approval, specify the territory or territories to which this Protocol shall apply and state the extent to which it undertakes that the provisions of this Protocol shall apply to such territory or territories.

2 Any State may at any later date, by a declaration addressed to the Secretary General of the Council of Europe, extend the application of this Protocol to any other territory specified in the declaration. In respect fo such territory the Protocol shall enter into force on the first day of the month following the expiration of a period of two months after the date of receipt by the Secretary General of such declaration.

3 Any declaration made under the two preceding paragraphs may, in respect of any territory specified in such declaration, be withdrawn or modified by a notification addressed to the Secretary General. The withdrawal or modification shall become effective on the first day of the month following the expiration of a period of two months after the date of receipt of such notification by the Secretary General.

4 A declaration made in accordance with this article shall be deemed to have been made in accordance with paragraph 1 of Article 63 of the Convention.

5 The territory of any State to which this Protocol applies by virtue of ratification, acceptance or approval by that State, and each territory to which this Protocol is applied by virtue of a declaration by that State under this article, may be treated as separate territories for the purpose of the reference in Article 1 to the territory of a State.

1 As between the States Parties, the provisions of Articles 1 to 6 of this Protocol shall be regarded as additional articles to the Convention, and all the provisions of the Convention shall apply accordingly.

2 Nevertheless, the right of individual recourse recognised by a declaration made under Article 25 of the Convention, or the acceptance of the compulsory jurisdiction of the Court by a declaration made under Article 46 of the Convention, shall not be effective in relation to this Protocol unless the State concerned has made a statement recognising such right, or accepting such jurisdiction in respect of Articles 1 to 5 of this Protocol.

This Protocol shall be open for signature by member States of the Council of Europe which have signed the Convention. It is subject to ratification, acceptance or approval. A member State of the Council of Europe may not ratify, accept or approve this Protocol without previously or simultaneously ratifying the Convention. Instruments of ratification, acceptance or approval shall be deposited with the Secretary General of the Council of Europe.

1 This Protocol shall enter into force on the first day of the months following the expiration of a period of two months after the date on which seven member States of the Council of Europe have expressed their consent to be bound by the Protocol in accordance with the provisions of Article 8.

2 In respect of any member State which subsequently expresses its consent to be bound by it, the Protocol shall enter into force on the first day of the month following the expiration of a period of two months after the date of the deposit of the instrument of ratification, acceptance or approval.

The Secretary General of the Council of Europe shall notify all the member States of the Council of Europe of:

a any signature;

b the deposit of any instrument of ratification, acceptance or approval;

c any date of entry into force of this Protocol in accordance with Articles 6 and 9;

d any other act, notification or declaration relating to this Protocol.

In witness whereof the undersigned, being duly authorised thereto, have signed this Protocol.

Done at Strasbourg, this 22nd day of November 1984, in English and French, both texts being equally authentic, in a single copy which shall be deposited in the archives of the Council of Europe. The Secretary General of the Council of Europe shall transmit certified copies to each member State of the Council of Europe.

1 European Treaty Series, No. 117.

The member States of the Council of Europe, signatories to this Protocol to the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms, signed at Rome on 4 November 1950 (hereinafter referred to as »the Convention«),

Considering the urgent need to restructure the control machinery established by the Convention in order to maintain and improve the efficiency of its protection of human rights and fundamental freedoms, mainly in view of the increase in the number of applications and the growing membership of the Council of Europe;

Considering that it is therefore desirable to amend certain provisions of the Convention with a view, in particular, to replacing the existing European Commission and Court of Human Rights with a new permanent Court;

Having regard to Resolution No. 1 adopted at the European Ministerial Conference on Human Rights, held in Vienna on 19 and 20 March 1985;

Having regard to Recommendation 1194 (1992), adopted by the Parliamentary Assembly of the Council of Europe on 6 October 1992;

Having regard to the decision taken on reform of the Convention control machinery by the Heads of State and Government of the Council of Europe member States in the Vienna Declaration on 9 October 1993.

Have agreed as follows:

The existing text of Sections II to IV of the Convention (Articles 19 to 56) and Protocol No. 2 conferring upon the European Court of Human Rights competence to give advisory opinions shall be replaced by the following Section II of the Convention (Articles 19 to 51):

»Section II - European Court of Human Rights

Article 19 - Establishment of the Court

To ensure the observance of the engagements undertaken by the High Contracting Parties in the Convention and the protocols thereto, there shall be set up a European Court of Human Rights, hereinafter referred to as »the Court«. It shall function on a permanent basis.

Article 20 - Number of judges

The Court shall consist of a number of judges equal to that of the High Contracting Parties.

Article 21 - Criteria for office

1 The judges shall be of high moral character and must either possess the qualifications required for appointment to high judicial office or be jurisconsults of recognised competence.

2 The judges shall be on the Court in their individual capacity.

3 During their term of office the judges shall not engage in any activity which is incompatible with their independence, impartiality or with the demands of a full-time office; all questions arising from the application of this paragraph shall be decided by the Court.

Article 22 - Election of judges

1 The judges shall be elected by the Parliamentary Assembly with respect to each High Contracting Party by a majority of votes cast from a list of three candidates nominated by the High Contracting Party.

2 The same procedure shall be followed to complete the Court in the event of the accession of new High Contracting Parties and in filling casual vacancies.

Article 23 - Terms of office

1 The judges shall be elected for a period of six years. They may be re-elected. However, the terms of office of one-half of the judges elected at the first election shall expire at the end of three years.

2 The judges whose terms of office are to expire at the end of the initial period of three years shall be chosen by lot by the Secretary General of the Council of Europe immediately after their election.

3 In order to ensure that, as far as possible, the terms of office of one-half of the judges are renewed every three years, the Parliamentary Assembly may decide, before proceeding to any subsequent election, that the term or terms of office of one or more judges to be elected shall be for a period other than six years but not more than nine and not less than three years.

4 In cases where more than one term of office is involved and where the Parliamentary Assembly applies the preceding paragraph, the allocation of the terms of office shall be effected by a drawing of lots by the Secretary General of the Council of Europe immediately after the election.

5 A judge elected to replace a judge whose term of office has not expired shall hold office for the remainder of his predecessoržs term.

6 The terms of office of judges shall expire when they reach the age of 70.

7 The judges shall hold office until replaced. They shall, however, continue to deal with such cases as they already have under consideration.

Article 24 - Dismissal

No judge may be dismissed from his office unless the other judges decide by a majority of two-thirds that he has ceased to fulfil the required conditions.

Article 25 - Registry and legal secretaries

The Court shall have a registry, the functions and organisation of which shall be laid down in the rules of the Court. The Court shall be assisted by legal secretaries.

Article 26 - Plenary Court

Theh plenary Court shall

a elect its President and one or two Vice-Presidents for a period of three years; they may be re-elected;

b set up Chambers, constituted for a fixed period of time;

c elect the Presidents of the Chambers of the Court;

they may be re-elected;

d adopt the rules of the Court; and

e elect the Registrar and one or more Deputy Registrars.

Article 27 - Committees, Chambers and Grand Chamber

1 To consider cases brought before it, the Court shall sit in committees of three judges, in Chambers of seven judges and in a Grand Chamber of seventeen judges. The Courtžs Chambers shall set up committees for a fixed period of time.

2 There shall sit as an ex-officio member of the Chamber and the Grand Chamber the judge elected in respect of the State Party concerned or, if there is none or if he is unable to sit, a person of its choice who shall sit in the capacity of judge.

3 The Grand Chamber shall also include the President of the Court, the Vice-Presidents, the Presidents of the Chambers and other judges chosen in accordance with the rules of the Court. When a case is referred to the Grand Chamber under Article 43, no judge from the Chamber which rendered the judgment shall sit in the Grand Chamber, with the exception of the President of the Chamber and the judge who sat in respect of the State Party concerned.

1 European Treaty Series, No. 155.

Article 28 - Declarations of inadmissibility by committees

A committee may, by a unanimous vote, declare inadmissible or strike out of its list of cases an individual application submitted under Article 34 where such a decision can be taken without further examination. The decision shall be final.

Article 29 - Decisions by Chambers on admissibility and merits

1 If no decision is taken under Article 28, a Chamber shall decide on the admissibility and merits of individual applications submitted under Article 34.

2 A Chamber shall decide on the admissibility and merits of inter - State applications submitted under Article 33.

3 The decision on admissibility shall be taken separately unless the Court, in exceptional cases, decides other-wise.

Article 30 - Relinquishment of jurisdiction to the Grand Chamber

Where a case pending before a Chamber raises a serious question affecting the interpretation of the Convention or the protocols thereto, or where the resolution of a question before the Chamber might have a result inconsistent with a judgment previously delivered by the Court, the Chamber may, at any time before it has rendered its judgment, relinquish jurisdiction in favour of the Grand Chamber, unless one of the parties to the case objects.

Article 31 - Powers of the Grand Chamber

The Grand Chamber shall

a determine applications submitted either under Article 33 or Article 34 when a Chamber has relinquished jurisdiction under Article 30 or when the case has been referred to it under Article 43; and

b consider requests for advisory opinions submitted under Article 47.

Article 32 - Jurisdiction of the Court

1 The jurisdiction of the Court shall extend to all matters concerning the interpretation and application of the Convention and the protocols thereto which are referred to it as provided in Articles 33, 34 and 47.

2 In the event of dispute as to whether the Court has jurisdiction, the Court shall decide.

Article 33 - Inter-State cases

Any High Contracting Party may refer to the Court any alleged breach of the provisions of the Convention and the protocols thereto by another High Contracting Party.

Article 34 - Individual applications

The Court may receive applications from any person, nongovernmental organisation or group of individuals claiming to be the victim of a violation by one of the High Contracting Parties of the rights set forth in the Convention or the protocols thereto. The High Contracting Parties undertake not to hinder in any way the effective exercise of this right.

Article 35 - Admissibility criteria

1 The Court may only deal with the matter after all domestic remedies have been exhausted, according to the generally recognised rules of international law, and within a period of six months from the date on which the final decision was taken.

2 The Court shall not deal with any individual application submitted under Article 34 that

a is anonymous; or

b is substantially the same as a matter that has already been examined by the Court or has already been submitted to another procedure of international investigation or settlement and contains no relevant new information.

3 The Court shall declare inadmissible any individual application submitted under Article 34 which it considers incompatible with the provisions of the Convention or the protocols thereto, manifestly ill-founded, or an abuse of the right of application.

4 The Court shall reject any application which it considers inadmissible under this article. It may do so at any stage of the proceedings.

Article 36 - Third-party intervention

1 In all cases before a Chamber or the Grand Chamber, a High Contractin Party one of whose nationals is an applicant shall have the right to submit written comments and to take part in hearings.

2 The President of the Court may, in the interest of the proper administration of justice, invite any High Contracting Party which is not a party to the proceedings or any person concerned who is not the applicant to submit written comments or take part in hearings.

Article 37 - Striking out applications

1 The Court may at any stage of the proceedings decide to strike an application out of its list of cases where the circumstances lead to the conclusion that

a the applicant does not intend to pursue his application; or

b the matter has been resolved; or

c for any other reason established by the Court, it is no longer justified to continue the examination of the application.

However, the Court shall continue the examination of the application if respect for human rights as defined in the Convention and the protocols thereto so requires.

2 The Court may decide to restore an application to its list of cases if it considers that the circumstances justify such a course.

Article 38 - Examination of the case and friendly settlement proceedings

1 If the Court declares the application admissible, it shall:

a pursue the examination of the case, together with the representatives of the parties, and if need be, undertake an investigation, for the effective conduct of which the States concerned shall furnish all necessary facilities:

b place itself at the disposal of the parties concerned with a view to securing a friendly settlement of the matter on the basis of respect for human rights as defined in the Convention and the protocols thereto.

2 Proceedings conducted under paragraph 1.b shall be confidential.

Article 39 - Finding of a friendly settlement

If a friendly settlement is effected, the Court shall strike the case out of its list by means of a decision which shall be confined to a brief statement of the facts and of the solution reached.

Article 40 - Public hearings and access to documents

1 Hearings shall be public unless the Court in exceptional circumstances decides otherwise.

2 Documents deposited with the Registrar shall be accessible to the public unless the President of the Court decides otherwise.

Article 41 - Just satisfaction

If the Court finds that there has been a violation of the Convention or the protocols thereto, and if the internal law of the High Contracting Party concerned allows only partial reparation to be made, the Court shall, if necessary, afford just satisfaction to the injured party.

Article 42 - Judgments of Chambers

Judgments of Chambers shall become final in accordance with the provisions of Article 44, paragraph 2.

Article 43 - Referral to the Grand Chamber

1 Within a period of three months from the date of the judgment of the Chamber, any party to the case may, in exceptional cases, request that the case be referred to the Grand Chamber.

2 A panel of five judges of the Grand Chambers shall accept the request if the case raises a serious question affecting the interpretation or application of the Convention or the protocols thereto, or a serious issue of general importance.

3 If the panel accepts the request, the Grand Chamber shall decide the case by means of a judgment.

Article 44 - Final judgments

1 The judgment of the Grand Chamber shall be final.

2 The judgment of a Chamber shall become final

a when the parties declare that they will not request that the case be referred to the Grand Chamber; or

b three months after the date of the judgment, if reference of the case to the Grand Chamber has not been requested; or

c when the panel of the Grand Chamber rejects the request to refer under Article 43.

3 The final judgment shall be published.

Article 45 - Reasons for judgments and decisions

1 Reasons shall be given for judgments as well as for decisions declaring applications admissible or inadmissible.

2 If a judgment does not represent, in whole or in part, the unanimous opinion of the judges, any judge shall be entitled to deliver a separate opinion.

Article 46 - Binding force and execution of judgments

1 The High Contracting Parties undertake to abide by the final judgment of the Court in any case to which they are parties.

2 The final judgment of the Court shall be transmitted to the Committee of Ministers, which shall supervise its execution.

Article 47 - Advisory opinions

1 The Court may, at the request of the Committee of Ministers, give advisory opinions on legal questions concerning the interpretation of the Convention and the protocols thereto.

2 Such opinions shall not deal with any question relating to the content or scope of the rights or freedoms defined in Section 1 of the Convention and the protocols thereto, or with any other question which the Court or the Committee of Ministers might have to consider in consequence of any such proceedings as could be instituted in accordance with the Convention.

3 Decisions of the Committee of Ministers to request an advisory opinion of the Court shall require a majority vote of the representatives entitled to sit on the Committee.

Article 48 - Advisory jurisdiction of the Court

The Court shall decide whether a request for an advisory opinion submitted by the Committee of Ministers is within its competence as defined in Article 57.

Article 49 - Reasons for advisory opinions

1 Reasons shall be given for advisory opinions of the Court.

2 If the advisory opinion does not represent, in whole or in part, the unanimous opinion of the judges, any judge shall be entitled to deliver a separate opinion.

3 Advisory opinions of the Court shall be communicated to the Committee of Ministers.

Article 50 - Expenditure on the Court

The expenditure on the Court shall be borne by the Council of Europe.

Article 51 - Privileges and immunities of judges

The judges shall be entitled, during the exercise of their functions, to the privileges and immunities provided for in Article 40 of the Statute of the Council of Europe and in the agreements made thereunder.«

1 Section V of the Convention shall become Section III of the Convention; Article 57 of the Convention shall become Article 52 of the Convention; Articles 58 and 59 of the Convention shall be deleted, and Articles 60 to 66 of the Convention shall become Articles 53 to 59 of the Convention respectively.

2 Section 1 of the Convention shall be entitled »Rights and freedoms« and new Section III of the Convention shall be entitled »Miscellaneous provisions«. Articles 1 to 18 and new Articles 52 to 59 of the Convention shall be provided with headings, as listed in the appendix to this Protocol.

3 In new Article 56, in paragraph 1, the words »subject to paragraph 4 of this Article«, shall be inserted after the word »shall«; in paragraph 4, the words »Commission to receive petitions« and »in accordance with Article 25 of the present Convention« shall be replaced by the words »Court to receive applications« and »as provided in Article 34 of the Convention« respectively. In new Article 58, paragraph 4, the words »Article 63« shall be replaced by the words »Article 56«.

4 The Protocol to the Convention shall be amended as follows:

a the articles shall be provided with the headings listed in the appendix to the present Protocol; and

b in Article 4, last sentence, the words »of Article 63« shall be replaced by the words »of Article 56«.

5 Protocol No. 4 shall be amended as follows:

a the articles shall be provided with the headings listed in the appendix to the present Protocol;

b in Article 5, paragraph 3, the words »of Article 63« shall be replaced by the words »of Article 56«; a new paragraph 5 shall be added, which shall read:

»Any State which has made a declaration in accordance with paragraph 1 or 2 of this Article may at any time thereafter declare on behalf of one or more of the territories to which the declaration relates that it acepts the competence of the Court to receive applications from individuals, nongovernmental organisations or groups of individuals as provided in Article 34 of the Convention in respect of all or any of Articles 1 to 4 of this Protocol.«; and

c paragraph 2 of Article 6 shall be deleted.

6 Protocol No. 6 shall be amended as follows:

a the articles shall be provided with the headings listed in the appendix to the present Protocol; and

b in Article 4 the words »under Article 64« shall be replaced by the words »under Article 57«.

7 Protocol No. 7 shall be amended as follows:

a the articles shall be provided with the headings listed in the appendix to the present Protocol;

b in Article 6, paragraph 4, the words »of Article 63« shall be replaced by the words »of Article 56«; a new paragraph 6 shall be added, which shall read:

»Any State which has made a declaration in accordance with paragraph 1 or 2 of this article may at any time thereafter declare on behalf of one or more of the territories to which the declaration relates that it accepts the competence of the Court to receive applications from individuals, nongovernmental organisations or groups of individuals as provided in Article 34 of the Convention in respect of Articles 1 to 5 of this Protocol.«; and

c paragraph 2 of Article 7 shall be deleted.

8 Protocol No. 9 shall be repealed.

1 This Protocol shall be open for signature by member States of the Council of Europe signatories to the Convention, which may express their consent to be bound by:

a signature without reservation as to ratification, acceptance or approval; or

b signature subject to ratification, acceptance or approval, followed by ratification, acceptance or approval.

2 The instruments of ratification, acceptance or approval shall be deposited with the Secretary General of the Council of Europe.

This Protocol shall enter into force on the first day of the month following the expiration of a period of one year after the date on which all Parties to the Convention have expressed their consent to be bound by the Protocol in accordance with the provisions of Article 3. The election of new judges may take place, and any further necessary steps may be taken to establish the new Court, in accordance with the provisions of this Protocol from the date on which all Parties to the Convention have expressed their consent to be bound by the Protocol.

1 Without prejudice to the provisions in paragraphs 3 and 4 below, the terms of office of the judges, members of the Commission, Registrar and Deputy Registrar shall expire at the date of entry into force of this Protocol.

2 Applications pending before the Commission which have not been declared admissible at the date of the entry into force of this Protocol shall be examined by the Court in accordance with the provisions of this Protocol.

3 Applications which have been declared admissible at the date of entry into force of this Protocol shall continue to be dealt with by members of the Commission within a period of one year thereafter. Any applications the examination of which has not been completed within the aforesaid period shall be transmitted to the Court which shall examine them as admissible cases in accordance with the provisions of this Protocol.

4 With respect to applications in which the Commission, after the entry into force of this Protocol, has adopted a report in accordance with former Article 31 of the Convention, the report shall be transmitted to the parties, who shall not be at liberty to publish it. In accordance with the provisions applicable prior to the entry into force of this Protocol, a case may be referred to the Court. The panel of the Grand Chamber shall determine whether one of the Chambers or the Grand Chamber shall decide the case. If the case is decided by a Chamber, the decision of the Chamber shall be final. Cases not referred to the Court shall be dealt with by the Committee of Ministers acting in accordance with the provisions of former Article 32 of the Convention.

5 Cases pending before the Court which have not been decided at the date of entry into force of this Protocol shall be transmitted to the Grand Chamber of the Court, which shall examine them in accordance with the provisions of this Protocol.

6 Cases pending before the Committee of Ministers which have not been decided under former Article 32 of the Convention at the date of entry into force of this Protocol shall be completed by the Committee of Ministers acting in accordance with that article.

Where a High Contracting Party had made a declaration recognising the competence of the Commission or the jurisdiction of the Court under former Article 25 or 46 of the Convention with respect to matters arising after or based on facts occurring subsequent to any such declaration, this limitation shall remain valid for the jurisdiction of the Court under this Protocol.

The Secretary General of the Council of Europe shall notify the member States of the Council of:

a any signature;

b the deposit of any instrument of ratification, acceptance or approval;

c the date of entry into force of this Protocol or of any of its provisions in accordance with Article 4; and

d any other act, notification or communication relating to this Protocol.

In witness whereof, the undersigned, being duly authorised thereto, have signed this Protocol.

Done at Strasbourg, this 11th day of May 1994, in English and French, both texts being equally authentic, in a single copy which shall be deposited in the archives of the Council of Europe. The Secretary General of the Council of Europe shall transmit certified copies to each member State of the Council of Europe.

Vlade potpisnice, članice Vijeća Europe, uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima koju je Opća skupština Ujedinjenih naroda proglasila 10. prosinca 1948;

uzimajući u obzir da ta deklaracija nastoji osigurati opće i djelotvorno priznanje i poštovanje u njoj proglašenih prava; uzimajući u obzir da je cilj Vijeća Europe postizanje većeg jedinstva njegovih članica, da je jedan od načina postizanja toga cilja očuvanje i daljnje ostvarivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda;

potvrđujući svoju duboku privrženost tim temeljnim slobodama koje su osnova pravde i mira u svijetu i koje su najbolje zaštićene istinskom političkom demokracijom s jedne strane te zajedničkim razumijevanjem i poštovanjem ljudskih prava o kojima te slobode ovise s druge strane;

odlučne, kao vlade europskih država koje su vođene istinskim duhom političkih ideala i tradicije poštovanja slobode i vladavine prava, koji su njihova zajednička baština, poduzeti početne korake da bi zajednički osigurale ostvarenje određenih prava utvrđenih Općom deklaracijom;

sporazumjele su se kako slijedi:

Visoke ugovorne stranke osigurat će svakoj osobi pod svojom jurisdikcijom prava i slobode određene u odjeljku I. ove Konvencije.

1. Pravo svakoga na život zaštićeno je zakonom. Nitko ne smije biti namjerno lišen života osim u izvršenju sudske presude na smrtnu kaznu za kaznena djela za koje je ta kazna predviđena zakonom.

2. Nije u suprotnosti s odredbama ovog članka lišenje života proizašlo iz upotrebe sile koja je bila nužno potrebna:

a) pri obrani bilo koje osobe od protupravnog nasilja;

b) pri zakonitom uhićenju ili pri sprječavanju bijega osobe zakonito lišene slobode;

c) radi suzbijanja pobune ili ustanka u skladu sa zakonom.

Nitko se ne smije podvrgnuti mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni.

1. Nitko se ne smije držati u ropstvu ili ropstvu sličnom odnosu.

2. Nitko se ne smije siliti na prisilan ili obvezatan rad.

3. U svrhu tumačenja ovog članka pojam »prisilni ili obvezatni rad« ne obuhvaća:

a) svaki rad koji se u skladu s člankom 5. ove Konvencije zahtijeva od neke osobe na redovitom izdržavanju kazne ili za vrijeme uvjetnog otpusta na slobodu;

b) svaku vojnu službu ili, u zemljama gdje se dopušta odbijanje obnašanja vojne službe zbog prigovora savjesti, drugu službu određenu umjesto obvezatne vojne službe;

c) svaku službu koja se traži u slučaju nepogode ili nesreće koje ugrožavaju život i blagostanje zajednice;

c) svaki rad ili službu koji su dio uobičajenih građanskih obveza.

1. Svatko ima pravo na slobodu i na osobnu sigurnost. Nitko se ne smije lišiti slobode, osim u sljedećim slučajevima i u postupku propisanom zakonom:

1 European Treaty Series (ETS), br. 5. Tekst izmijenjen u skladu s odredbama Protokola 3. (ETS, 45) koji je stupio na snagu 21. rujna 1970. Protokola 5. (ETS, 55) koji je stupio na snagu 20. prosinca 1971. te Protokola 8. (ETS, 118) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1990. Sadrži također i tekst Protokola 2. (ETS, 44) koji je u skladu sa člankom 5. stavkom 3. navedenog Protokola postao sastavnim dijelom Konvencije nakon 21. rujna 1970. kada je stupio na snagu

a) ako je zatvoren u skladu sa zakonom nakon presude nadležnog suda;

b) ako je zakonito uhićen ili pritvoren zbog nepoštovanja zakonitog sudskog naloga radi osiguranja izvršenja neke zakonom propisane obveze;

c) ako je zakonito uhićen ili pritvoren radi dovođenja nadležnoj sudbenoj vlasti kad postoji osnovana sumnja da je počinio kazneno djelo ili kad je razumno vjerovati da je to nužno radi sprečavanja izvršenja kaznenog djela ili bijega nakon njegova počinjenja;

d) ako se radi o zakonitom zatvaranju maloljetnika radi izricanja odgojne mjere nadzora ili o njegovu zakonitom pritvoru radi dovođenja nadležnoj sudbenoj vlasti;

e) ako se radi o zakonitom lišenju slobode osoba radi sprječavanja širenja zaraznih bolesti, o pritvaranju umobolnika, alkoholičara, ovisnika o drogi ili skitnica;

f) ako se radi o zakonitom uhićenju ili pritvoru neke osobe kako bi je se spriječilo da neovlašteno uđe u zemlju ili osobe protiv koje je u tijeku postupak protjerivanja ili izručenja.

2. Svatko tko je uhićen mora u najkraćem roku biti obaviješten, na jeziku koji razumije, o razlozima toga uhićenja i o svakoj optužbi protiv sebe.

3. Svatko uhićen ili pritvoren u uvjetima predviđenim stavkom 1.c) ovoga članka mora se u najkraćem roku izvesti pred suca, ili pred drugo zakonom određeno tijelo sudbene vlasti, i ima pravo u razumnom roku biti suđen ili pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može se uvjetovati davanjem jamstva da će ta osoba pristupiti suđenju.

4. Svatko tko je lišen slobode uhićenjem ili pritvaranjem ima pravo pokrenuti sudski postupak u kojem će se brzo odlučiti o zakonitosti njegova pritvaranja ili o njegovu puštanju na slobodu ako je pritvaranje bilo nezakonito.

5. Svatko tko je žrtva uhićenja ili pritvaranja, suprotno odredbama ovoga članka ima izvršivo pravo na odštetu.

1. Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj. Presuda se mora izreći javno, ali se sredstva priopćavanja i javnost mogu isključiti iz cijele rasprave ili njezinog dijela zbog razloga koji su nužni u demokratskom društvu radi interesa morala, javnog reda ili državne sigurnosti, kad interesi maloljetnika ili privatnog života stranaka to traže, ili u opsegu koji je po mišljenju suda bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima gdje bi javnost mogla biti štetna za interes pravde.

2. Svatko optužen za kazneno djelo smatrat će se nevinim sve dok mu se ne dokaže krivnja u skladu sa zakonom.

3. Svatko optužen za kazneno djelo ima najmanje sljedeća prava:

a) da u najkraćem roku bude obaviješten, potanko i na jeziku koji razumije, o prirodi i razlozima optužbe koja se podiže protiv njega;

b) da ima odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu svoje obrane;

c) da se brani sam ili uz branitelja po vlastitom izboru, a ako nema dovoljno sredstava platiti branitelja, ima pravo na besplatnog branitelja, kad to nalažu interesi pravde,

d) da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da se osigura prisustvo i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe;

e) besplatnu pomoć tumača ako ne razumije ili ne govori jezik koji se upotrebljava u sudu.

1. Nitko ne može biti proglašen krivim za kazneno djelo počinjeno činom ili propustom koji, u času počinjenja, po unutrašnjem ili po međunarodnom pravu nisu bili predviđeni kao kazneno djelo. Isto se tako ne može odrediti teža kazna od one koja je bila primjenjiva u času kad je kazneno djelo počinjeno.

2. Ovaj članak ne priječi suđenje ili kažnjavanje bilo koje osobe za neki čin ili propust koji je u času počinjenja predstavljao kazneno djelo u skladu s općim načelima prava priznatim od civiliziranih naroda.

1. Svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja.

2. Javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

1. Svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi; to pravo uključuje slobodu da se promijeni vjeroispovijed ili uvjerenje i slobodu da pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoju vjeroispovijed ili uvjerenje bogoslužjem, poučavanjem, praktičnim vršenjem i obredima.

2. Sloboda iskazivanja vjeroispovijedi ili uvjerenja podvrgnut će se samo takvim ograničenjima koja su propisana zakonom i koja su u demokratskom društvu nužna radi interesa javnog reda i mira, zaštite javnog reda, zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

1. Svatko ima pravo na slobodu izražavanja. To pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ovaj članak ne sprječava države da podvrgnu režimu dozvola ustanove koje obavljaju djelatnost radija ili televizije te kinematografsku djelatnost.

2. Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti.

1. Svatko ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruživanja s drugima, uključujući pravo osnivati sindikate ili im pristupati radi zaštite svojih interesa.

2. Ne mogu se postavljati nikakva ograničenja ostvarivanju tih prava, osim onih koja su propisana zakonom i koja su u demokratskom društvu nužna radi interesa držvne sigurnosti ili javnog reda i mira, radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih. Ovaj članak ne zabranjuje da se nameću zakonska ograničenja u ostvarivanju tih prava pripadnicima oružanih snaga, policije ili državne uprave.

Muškarci i žene u dobi za sklapanje braka imaju pravo stupiti u brak i osnovati obitelj, u skladu s domaćim zakonima koji uređuju ostvarenje tog prava.

Svatko čija su prava i slobode koje su priznate u ovoj Konvenciji povrijeđene ima pravo na djelotvorna pravna sredstva pred domaćim državnim tijelom čak i u slučaju kada su povredu počinile osobe koje su djelovale u službenom svojstvu.

Uživanje prava i sloboda koje su priznate u ovoj Konvenciji osigurat će se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi, kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijed, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili druga okolnost.

1. U vrijeme rata ili drugog izvanrednog stanja koje ugrožava opstanak naroda svaka visoka ugovorna stranka može, u opsegu koji je strogo određen potrebama tih izvanrednih prilika, poduzimati mjere koje derogiraju njezine obveze iz ove Konvencije, uz uvjet da te mjere nisu nespojive s njezinim ostalim obvezama po međunarodnom pravu.

2. Na temelju te odredbe ne može se derogirati članak 2, osim za slučajeve smrti prouzročene zakonitim ratnim činima, niti članci 3, 4. (stavak 1) i 7.

3. Svaka visoka ugovorna stranka koja se posluži tim pravom derogiranja svojih obveza mora Glavnog tajnika Vijeća Europe u cijelosti obavijestiti o mjerama koje je poduzela i o razlozima radi kojih je to učinila. Ona će također obavijestiti Glavnog tajnika Vijeća Europe o prestanku djelovanja tih mjera i o ponovnoj punoj primjeni svih odredaba ove Konvencije.

Ništa u člancima 10, 11. i 14. neće se smatrati kao da sprečava visoke ugovorne stranke u nametanju ograničenja političkoj djelatnosti stranaca.

Ništa se u ovoj Konvenciji ne može tumačiti kao da uključuje za bilo koju državu, skupinu ili pojedinca neko pravo da se upusti u neku djelatnost ili da izvrši neki čin koji bi smjerali na uništenju prava ili sloboda priznatih u ovoj Konvenciji ili na njihovo ograničenje u većoj mjeri nego što se u njoj predviđa.

Ograničenja prava i sloboda dopuštena ovom Konvencijom neće se primjenjivati u druge svrhe osim onih za koje su propisana.

Da bi se osiguralo poštovanje obveza što su ih visoke ugovorne stranke preuzele ovom Konvencijom, ustanovljuju se:

a) Europska komisija za ljudska prava, dalje: »Komisija«;

b) Europski sud za ljudska prava, dalje: »Sud«.

1. Komisija se sastoji od broja članova jednakog broju visokih ugovornih stranaka. Članom Komisije ne mogu biti dva državljanina iste države.

2. Komisija obavlja svoje djelatnosti u plenarnoj sjednici. Ona može osnovati vijeća sastavljena od najmanje sedam članova. Vijeća mogu ispitivati tužbe podnesene na temelju članka 25. ove Konvencije, koji se mogu razmatrati na temelju utvrđene pravne prakse ili koji ne postavljaju neko važno pitanje koje utječe na tumačenje ili primjenu Konvencije. Uz ovo ograničenje i odredbe stavka 5. ovoga članka, vijeća će obavljati sve ovlasti povjerene Komisiji prema odredbama Konvencije.

Član Komisije koji je izabran u ime neke visoke ugovorne stranke protiv koje je podnesena tužba ima pravo biti članom vijeća kojemu je tužba upućena.

3. Komisija može osnovati odbore, sastavljene od najmanje tri člana, koji su ovlašteni jednoglasnom odlukom odbaciti kao nedopuštenu ili brisati s liste slučajeva tužbu podnesenu na temelju članka 25. kada takvu odluku može donijeti bez daljnjeg razmatranja.

4. Vijeće ili odbor mogu u svakom trenutku ustupiti nadležnost u korist plenuma Komisije koja i sama može narediti da se njoj prenese nadležnost glede svake tužbe koja je upućena vijeću ili odboru.

5. Samo u plenumu Komisija ima sljedeća ovlaštenja:

a) razmatrati zahtjeve upućene na temelju članka 24;

b) iznijeti slučaj pred Sud u skladu s člankom 48.a;

c) donijeti poslovnik u skladu s člankom 36.

1. Članove Komisije bira Odbor ministara apsolutnom većinom glasova s liste imena koju sastavlja Ured Savjetodavne skupštine; svaka skupina predstavnika visokih ugovornih stranaka u Savjetodavnoj skupštini predlaže tri kandidata; od kojih su najmanje dvojica njezini državljani.

2. U mjeri u kojoj je to moguće isti se postupak primjenjuje pri popunjavanju Komisije u slučaju kada druge države naknadno postanu stranke ove Konvencije i pri popunjavanju ispražnjenih mjesta.

3. Kandidati moraju biti najvišeg moralnog ugleda i ispunjavati uvjete što se traže za obavljanje najviših sudačkih služba, ili osobe priznate kao ugledni stručnjaci unutarnjeg ili međunarodnog prava.

1. Članovi Komisije biraju se na razdoblje od šest godina. Oni se mogu ponovno birati. Međutim, što se tiče članova izabranih na prvom izboru, mandat sedmorice članova istječe krajem treće godine.

2. Članovi čiji mandat istječe krajem početnog razdoblja od tri godine određuju se ždrijebom što ga vuče Glavni tajnik Vijeća Europe neposredno nakon završetka prvog izbora.

3. Da bi se, koliko je to moguće, osiguralo obnavljanje polovice članova Komisije svake tri godine, Odbor ministara može, prije pristupanja svakom sljedećem izboru, odlučiti da mandat jednoga ili više članova koji se imaju izabrati ne traje šest godina, ali da ne bude duži od devet ni kraći od tri godine.

4. U slučajevima kad se radi o više od jednog mandata a Odbor ministara primjenjuje prethodni stavak, mandati će se rasporediti ždrijebom što ga vuče Glavni tajnik Vijeća Europe neposredno nakon izbora.

5. Član Komisije izabran na mjesto člana kojemu mandat nije istekao završava razdoblje mandata svojega prethodnika.

6. Članovi Komisije ostaju na dužnosti dok ne budu zamijenjeni. Oni i poslije te zamjene nastavljaju rješavanje slučajeva što su ih bili započeli.

Članovi Komisije djeluju u Komisiji u osobnom svojstvu. Tijekom svog mandata oni ne mogu obavljati niti jedan posao koji je inkompatibilan s njihovom neovisnošću i nepristranošću kao članova Komisije ili sa zahtjevima njihove službe.

Svaka se visoka ugovorna stranka može preko Glavnog tajnika Vijeća Europe obratiti Komisiji povodom svake navodne povrede odredaba Konvencije počinjene od druge visoke ugovorne stranke.

1. Komisija može primati tužbe, upućene Glavnom tajniku Vijeća Europe, od svake fizičke osobe, nevladine organizacije ili skupine pojedinaca koji tvrde da su žrtve povrede prava priznatih u ovoj Konvenciji što ih je počinila jedna visoka ugovorna stranka, u slučajevima kad je visoka ugovorna stranka na koju se tužba odnosi izjavila da priznaje nadležnost Komisije da prima takve tužbe. Visoke ugovorne stranke koje su dale takvu izjavu obvezuju se da ni na koji način neće sprječavati djelotvorno vršenje toga prava.

2. Takve izjave mogu se dati za određeno vrijeme.

3. Izjave se polažu kod Glavnog tajnika Vijeća Europe koji ih objavljuje, a njihove prijepise dostavlja visokim ugovornim strankama.

4. Komisija će vršiti svoju nadležnost određenu ovim člankom samo kada se najmanje šest visokih ugovornih stranaka obveže izjavama predviđenim prethodnim stavcima.

Komisija može razmatrati predmet samo nakon što su iscrpljena sva raspoloživa domaća pravna sredstva, u skladu s općeprihvaćenim pravilima međunarodnog prava i unutar razdoblja od šest mjeseci od dana donošenja konačne odluke.

1 Tekst izmijenjen u skladu s odredbama Protokola 8. (ETS, 118) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1990.

1 Tekst izmijenjen u skladu s odredbama Protokola 8. (ETS, 118) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1990.

2 Tekst izmijenjen u skladu s odredbama Protokola 8. (ETS, 55) koji je stupio na snagu 20. prosinca 1971.

1 Tekst izmijenjen u skladu s odredbama Protokola 8. (ETS, 118) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1990.

1. Komisija neće razmatrati niti jednu tužbu podnesenu na temelju članka 25. koja je

a) anonimna, ili

b) u osnovi ista kao neki predmet što ga je Komisija već ispitivala ili koja je već podvrgnuta nekom drugom međunarodnom postupku istrage ili rješavanja i ako ne sadrži nikakve nove relevantne činjenice.

2. Komisija će smatrati nedopuštenom svaku tužbu podnesenu na temelju članka 25. koju smatra nespojivom s odredbama ove Konvencije, očito neosnovanom ili zloupotrebom prava na podnošenje tužbe.

3. Komisija odbacuje svaku podnesenu tužbu koju smatra nedopuštenom na temelju članka 26.

1. U slučaju da Komisija prihvati tužbu koja joj je podnesena:

a) ona će, da bi utvrdila činjenice, zajedno s predstavnicima stranaka pristupiti ispitivanju tužbe, a po potrebi i istrazi, radi čijeg će uspješnog vođenja zainteresirane države pružiti svu potrebnu pomoć, nakon razmjene mišljenja s Komisijom;

b) ona će se istovremeno staviti na raspolaganje zainteresiranim strankama kako bi se postiglo prijateljsko rješenje predmeta na temelju poštovanja ljudskih prava kako ih priznaje ova Konvencija.

2. Ako Komisija uspije u postizanju prijateljskog rješenja sastavit će izvješće o tome, koje će dostaviti svim zainteresiranim državama, Odboru ministara i Glavnom tajniku Vijeća Europe radi objavljivanja. Izvješće će sadržavati kratku izjavu o činjenicama i postignutom rješenju.

Nakon što je prihvatila tužbu podnesenu na temelju članka 25. Komisija ipak može dvotrećinskom većinom takvu tužbu odbaciti, ako tijekom njena ispitivanja utvrdi da postoji neki od razloga za nedopuštenost predviđenu u članku 27.

U takvom slučaju odluka se priopćuje strankama.

1. U svakom stadiju postupka Komisija može odlučiti da neku tužbu izbriše s liste slučajeva kada okolnosti vode zaključku:

a) da podnositelj ne namjerava ustrajati u svom zahtjevu,

ili

b) da je predmet riješen, ili

c) da iz nekog drugog razloga koji utvrdi Komisija više nije opravdano nastaviti s daljnjim ispitivanjem tužbe.

Međutim, Komisija će nastaviti s ispitivanjem neke tužbe ako to traži poštovanje ljudskih prava zajamčenih ovom Konvencijom.

2. Ako Komisija odluči izbrisati tužbu sa svoje liste nakon što ju je prihvatila, sastavit će izvješće koje će sadržavati izjavu o činjenicama i odluku da se slučaj briše te razloge za to. Izvješće će se dostaviti strankama te Odboru ministara na znanje. Komisija može objaviti izvješće.

3. Komisija može odlučiti da vrati tužbu na svoju listu slučajeva ako smatra da to okolnosti opravdavaju.

1. Ako razmatranje tužbe nije završeno u skladu sa člankom 28. (stavak 2), 29. ili 30, Komisija sastavlja izvješće u kojem ustanovljuje činjenice i daje svoje mišljenje o tome upućuju li utvrđene činjenice na to da je dotična država prekršila obveze iz Konvencije. Posebna mišljenja o tome svakog člana Komisije mogu se iznijeti u izvješću.

2. Izvješće se dostavlja Odboru ministara. Ono se dostavlja i dotičnim državama, koje ga nemaju pravo objaviti.

3. Dostavljajući izvješće Odboru ministara, Komisija može iznijeti prijedloge koje smatra prikladnima.

1. Ako se slučaj ne podnese Sudu u skladu s člankom 48. ove Konvencije u roku tri mjeseca od dana dostavljanja izvješća Odboru ministara, Odbor ministara odlučuje dvotrećinskom većinom članova koji imaju pravo u njemu djelovati o tome je li došlo do kršenja Konvencije.

2. U potvrdnom slučaju Odbor ministara određuje rok u kojemu dotična visoka ugovorna stranka mora poduzeti mjere koje zahtijeva odluka Odbora ministara.

3. Ako u propisanom roku dotična visoka ugovorna stranka ne poduzme zadovoljavajuće mjere, Odbor ministara većinom glasova predviđenom u stavku 1. odlučuje na koji će se način provesti njegova prvotna odluka i objavljuje izvješće.

4. Visoke ugovorne stranke prihvatit će svaku odluku koju donese Odbor ministara u primjeni prethodnih stavaka kao obvezujuću.

Komisija zasjeda bez prisutnosti javnosti.

Uz rezervu odredaba članaka 20. (stavak 3) i 29, Komisija donosi odluke većinom glasova koji su prisutni i glasuju.

Komisija se sastaje po potrebi. Sjednice saziva Glavni tajnik Vijeća Europe.

Komisija donosi svoj poslovnik.

Glavni tajnik Vijeća Europe osigurat će tajništvo Komisije.

Europski sud za ljudska prava sastoji se od broja sudaca jednakog broju članica Vijeća Europe. U njemu ne mogu biti dva državljanina iste države.

1. Članove Suda bira Savjetodavna skupština većinom glasova, s liste osoba koje predlažu članice Vijeća Europe; svaka članica predlaže po tri kandidata, od kojih su najmanje dvojica njegovi državljani.

2. U mjeri u kojoj je to moguće isti se postupak primjenjuje pri popunjavanju Suda u slučaju primanja novih članica u Vijeću Europe i pri popunjavanju ispražnjenih mjesta.

3. Kandidati moraju biti visokog moralnog ugleda i ispunjavati uvjete što se traže za obavljanje visokih sudačkih služba, ili pravnici priznati kao ugledni stručnjaci.

1. Članovi Suda biraju se na razdoblje od devet godina. Oni se mogu ponovno birati. Međutim, što se tiče članova izabranih na prvom izboru, mandat četvorice članova istječe krajem treće godine, a mandat druge četvorice članova istječe krajem šeste godine.

2. Članovi čiji mandat istječe krajem početnih razdoblja od tri i šest godina određuju se ždrijebom što ga vuče Glavni tajnik Vijeća Europe neposredno nakon završetka prvog izbora.

3. Da bi se, koliko je to moguće, osiguralo obnavljanje trećine glasova Suda svake tri godine, Savjetodavna skupština može prije pristupanja svakom sljedećem izboru odlučiti da mandat jednoga ili više članova koji se imaju izabrati ne traje devet godina, ali da ne bude duži od dvanaest ni kraći od šest godina.

4. U slučajevima kad se radi o više od jednog mandata, a Savjetodavna skupština primjenjuje prethodni stavak, mandati će se rasporediti ždrijebom, što ga vuče Glavni tajnik Vijeća Europe neposredno nakon izbora.

5. Član Suda izabran na mjesto člana kome mandat nije istekao završava razdoblje mandata svoga prethodnika.

6. Članovi Suda ostaju na dužnosti dok ne budu zamijenjeni. Oni i poslije te zamjene nastavljaju rješavanje slučajeva što su ih bili započeli.

7. Članovi Suda djeluju u Sudu u osobnom svojstvu. Tijekom svojega mandata oni ne mogu preuzeti niti jedan položaj koji je inkompatibilan s njihovom neovisnošću i nepristranošću kao članova Suda ili sa zahtjevima njihove službe.

Sud bira svojega predsjednika i jednog ili dva potpredsjednika na razdoblje od tri godine. Oni se mogu ponovno birati.

Članovi Suda primaju naknadu za svaki dan kada vrše svoje funkcije. Visinu naknade utvrđuje Odbor ministara.

Sud razmatra svaki slučaj koji mu je podnesen u vijeću sastavljenom od devet sudaca. U vijeće ulazi, po službenoj dužnosti, sudac koji je državljanin jedne od zainteresiranih država stranaka ili, ako takvoga nema, u svojstvu suca, osoba koju ta država izabere; imena ostalih sudaca određuje ždrijebom predsjednik prije započinjanja postupka.

Samo visoke ugovorne stranke i Komisija imaju pravo iznijeti neki slučaj pred Sud.

Nadležnost Suda proteže se na sve slučajeve što se odnose na tumačenje i primjenu ove Konvencije koje mu podnesu visoke ugovorne stranke ili Komisija u skladu s člankom 48.

1. Svaka visoka ugovorna stranka može svakog časa izjaviti da priznaje kao obvezatnu, ipso facto i bez posebnog sporazuma, sudbenost Suda u svim predmetima što se odnose na tumačenje i primjenu ove Konvencije.

2. Naprijed spomenute izjave mogu se dati bezuvjetno ili uz uvjet uzajamnosti sa strane više visokih ugovornih stranaka, ili određenih visokih ugovornih stranaka ili za određeno vrijeme.

3. Te se izjave polažu kod Glavnog tajnika Vijeća Europe koji njihov prijepis dostavlja visokim ugovornim strankama.

Sud može razmatrati neki slučaj samo nakon što je Komisija obznanila da su propali pokušaji za postizanjem prijateljskog rješenja i u roku od tri mjeseca predviđenom u članku 32.

Slučaj pred Sud može iznijeti, pod uvjetom da je zainteresirana visoka ugovorna stranka, ako je samo jedna, ili da su zainteresirane visoke ugovorne stranke, ako ih je više, podvrgnute obvezatnoj sudbenosti Suda ili - ako to nije slučaj - uz pristanak zainteresirane visoke ugovorne stranke, ako je samo jedna, ili zainteresiranih visokih ugovornih stranaka, ako ih je više:

a) Komisija;

b) visoka ugovorna stranka čiji je državljanin navodna žrtva;

c) visoka ugovorna stranka koja je slučaj iznijela pred Komisiju;

d) visoka ugovorna stranka protiv koje je uložena pritužba.

U slučaju spora o nadležnosti Suda odlučuje Sud.

1 Tekst izmijenjen u skladu s odredbama Protokola 8 (ETS, 118) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1990.

1 Tekst izmijenjen u skladu s odredbama Protokola 3 (ETS, 45) koji je stupio na snagu 21. rujna 1970.

2 Tekst izmijenjen u skladu s odredbama Protokola 8 (ETS, 118) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1990.

3 Tekst izmijenjen u skladu s odredbama Protokola 8 (ETS, 118) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1990.

4 Tekst izmijenjen u skladu s odredbama Protokola 8 (ETS, 118) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1990.

1 Tekst izmijenjen u skladu s odredbama Protokola 3 (ETS, 45) koji je stupio na snagu 21. rujna 1970. i Protokola 8 (ETS. 118) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1990.

1 Tekst izmijenjen u skladu s odredbama Protokola 5 (ETS, 55) koji je stupio na snagu 20. prosinca 1971. i Protokola 8 (ETS. 118) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1990.

1 Tekst izmijenjen u skladu s odredbama Protokola 8 (ETS, 118) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1990.

2 Tekst izmijenjen u skladu s odredbama Protokola 8 (ETS, 118) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1990.

Ako Sud utvrdi da je neka odluka ili mjera sudbene ili druge vlasti neke visoke ugovorne stranke potpuno ili djelomično suprotna obvezama koje proizlaze iz ove Konvencije, i ako unutarnje pravo te stranke omogućava samo djelomično uklanjanje posljedice te odluke ili mjere, Sud će, prema potrebi odrediti pravednu zadovoljštinu oštećenoj stranci.

1. Presuda Suda mora biti obrazložena.

2. Ako presuda u cijelosti ili djelomično ne izražava jednoglasno mišljenje sudaca, svaki sudac ima pravo dati posebno mišljenje.

Presuda Suda je konačna.

Visoke ugovorne stranke se obvezuju da će se podvrgnuti odluci Suda u svakom sporu u kojem su stranke.

Presuda Suda dostavlja se Odboru ministara koji nadzire njezino izvršenje.

Sud donosi svoj poslovnik i propisuje svoj postupak.

1. Prvom izboru članova Suda pristupit će se nakon što osam visokih ugovornih stranaka daju izjave prema članku 46.

2. Nijedan se slučaj ne može iznijeti pred Sud prije tog izbora.

Na zahtjev Glavnog tajnika Vijeća Europe svaka visoka ugovorna stranka dostavit će objašnjenje o načinu na koji njezino unutarnje pravo osigurava djelotvornu primjenu svih odredaba Konvencije.

Troškove Komisije i Suda snosi Vijeće Europe.

Članovi Komisije i Suda uživaju za obavljanja svojih funkcija privilegije i imunitete predviđene člankom 40. Statuta Vijeća Europe te sporazumima sklopljenim na temelju toga članka.

Ništa u ovoj Konvenciji neće se tumačiti kao da ograničava ili ukida bilo koje ljudsko pravo i temeljnu slobodu koji su priznati zakonima neke visoke ugovorne stranke ili bilo kojim drugim sporazumom kojega je ona stranka.

Ništa u ovoj Konvenciji ne ograničuje ovlasti Odbora ministara povjerene mu Statutom Vijeća Europe.

Visoke ugovorne stranke sporazumne su da se, osim u slučaju posebnog sporazuma, neće pozivati na ugovore, konvencije ili izjave koji su između njih na snazi kako bi neki spor proizašao iz tumačenja ili primjene ove Konvencije tužbom podvrgle rješavanju putem nekog drugog sredstva osim onih koja su predviđena ovom Konvencijom.

1. Svaka država može, prilikom ratifikacije ili u bilo kojem kasnijem času, notifikacijom upućenom Glavnom tajniku Vijeća Europe izjaviti da će se ova Konvencija primjenjivati na sva ili na neka područja za čije je međunarodne odnose ona odgovorna.

2. Konvencija će se primjenjivati na području ili područjima navedenim u notifikaciji od tridesetoga dana nakon što Glavni tajnik Vijeća Europe primi tu notifikaciju.

3. Na tim će se područjima odredbe ove Konvencije primjenjivati vodeći računa o lokalnim uvjetima.

4. Svaka država koja je dala izjavu u skladu sa stavkom 1. ovoga članka može naknadno u svakom času izjaviti da za jedno ili više područja na koja se izjava odnosi, prihvaća nadležnost Komisije da prima tužbe fizičkih osoba, nevladinih organizacija ili skupina pojedinaca u skladu s člankom 25. ove Konvencije.

1. Prilikom potpisivanja ove Konvencije ili polaganja isprave o njezinoj ratifikaciji svaka država može staviti rezervu na određenu odredbu ove Konvencije ukoliko neki zakon koji je u tom času na snazi na njezinom području nije u skladu s tom odredbom. Na temelju ovoga članka nije dozvoljeno stavljanje rezervi opće naravi.

2. Svaka rezerva stavljena na temelju ovoga članka treba sadržavati kratak prikaz zakona na koji se odnosi.

1. Visoka ugovorna stranka može otkazati ovu Konvenciju samo nakon isteka roka od pet godina od dana kada je ona postala stranka Konvencije, i šest mjeseci nakon što je svoju namjeru da otkaže Konvenciju notificirala Glavnom tajniku Vijeća Europe, koji će o tome obavijestiti druge visoke ugovorne stranke.

2. Takvo otkazivanje ne može dotičnu visoku ugovornu stranku osloboditi njezinih obveza na temelju ove Konvencije u odnosu na bilo koji čin koji bi mogao predstavljati kršenje tih obveza, a koji je ona poduzela prije dana od kojega je otkazivanje postalo pravovaljano.

3. Uz istu rezervu prestaje biti strankom ove Konvencije svaka visoka ugovorna stranka koja prestaje biti članicom Vijeća Europe.

4. Konvencija se može otkazati, u skladu s odredbama prethodnih stavaka, glede svakog područja na koje je njezina primjena protegnuta na temelju članka 63.

1. Ova će Konvencija biti otvorena za potpisivanje članicama Vijeća Europe. Ona podliježe ratifikaciji. Ratifikacije se polažu kod Glavnog tajnika Vijeća Europe.

2. Ova Konvencija stupa na snagu nakon polaganja deset isprava o ratifikaciji.

3. Za svaku potpisnicu koja je naknadno ratificira Konvencija stupa na snagu na dan polaganja njezine isprave o ratifikaciji.

4. Glavni tajnik Vijeća Europe notificirat će svakom članu Vijeća Europe stupanje na snagu Konvencije, imena visokih ugovornih stranaka koje su je ratificirale i polaganje svih isprava o ratifikaciji do kojih naknadno dođe.

SASTAVLJENO u Rimu 4. studenoga 1950. na engleskom i francuskom, s tim da su oba teksta jednako vjerodostojna, u jednom primjerku koji će se položiti u arhiv Vijeća Europe. Glavni tajnik Vijeća Europe dostavit će ovjerene prijepise svim potpisnicama.

Vlade potpisnice ovog Protokola, članice Vijeća Europe, odlučne da poduzmu potrebne mjere da bi zajednički osigurale ostvarenje određenih prava i sloboda uz ona koja su već uključena u odjeljku I. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisane u Rimu 4. studenoga 1950. (dalje: »Konvencija«),

sporazumjele su se kako slijedi:

Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnima da bi uredila upotrebu vlasništva u skladu s općim interesom ili za osiguranje plaćanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

Nikome neće biti uskraćeno pravo na obrazovanje. U obavljanju svojih funkcija povezanih s odgojem i poučavanjem država će poštovati pravo roditelja da osiguraju odgoj i poučavanje u skladu sa svojim vjerskim i filozofskim uvjerenjima.

Visoke ugovorne stranke obvezuju se da će u razumnim razdobljima provoditi slobodne izbore tajnim glasovanjem, u uvjetima koji osiguravaju slobodno izražavanje mišljenja naroda pri izboru zakonodavnih tijela.

Svaka visoka ugovorna stranka može prilikom potpisivanja ili ratifikacije, ili u bilo kojem kasnijem času, priopćiti Glavnom tajniku Vijeća Europe izjavu o tome u kojoj se mjeri obvezuje da će odredbe ovog Protokola primjenjivati na područja, navedena u izjavi, za čije je međunarodne odnose ona odgovorna.

Svaka visoka ugovorna stranka koja je priopćila izjavu u smislu prethodnoga stavka može povremeno priopćiti novu izjavu kojom mijenja uvjete bilo koje ranije izjave ili izjavljuje da prestaje s primjenom odredaba ovoga Protokola u odnosu na bilo koje područje.

Izjava dana u skladu s ovim člankom vrijedi kao da je dana u skladu sa stavkom 1. članka 63. Konvencije.

Visoke ugovorne stranke smatraju odredbe članaka 1., 2., 3. i 4. ovoga Protokola dopunskim člancima uz Konvenciju i sve će se odredbe Konvencije primjenjivati u skladu s time.

Ovaj će Protokol biti otvoren za potpisivanje članicama Vijeća Europe koje su potpisnice Konvencije. Protokol podliježe ratifikaciji prilikom, ili nakon, ratifikacije Konvencije. Stupa na snagu nakon polaganja deset isprava o ratifikaciji. Za svaku potpisnicu koja ga naknadno ratificira Protokol stupa na snagu na dan polaganja njezine isprave o ratifikaciji. Isprave o ratifikaciji polažu se kod Glavnog tajnika Vijeća Europe, koji će notificirati svim članicama imena država koje su ratificirale Protokol.

Sastavljeno u Parizu 20. ožujka 1952., na engleskom i francuskom, s tim da su oba teksta jednako vjerodostojna, u jednom primjerku koji će se položiti u arhiv Vijeća Europe. Glavni tajnik dostavit će ovjerene prijepise svakoj vladi potpisnici.

1 ETS, 9.

Države članice Vijeća Europe, potpisnice ovog Protokola, uzimajući u obzir odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda potpisane u Rimu 4. studenoga 1950. (dalje: »Konvencija«), a naročito članak 19. koji pored drugih tijela utemeljuje Europski sud za ljudska prava (dalje: »Sud«);

smatrajući da je opravdano podijeliti Sudu nadležnost da pod određenim uvjetima daje savjetodavna mišljenja sporazumjele su se kako slijedi:

1. Sud može na zahtjev Odbora ministara davati savjetodavna mišljenja o pravnim pitanjima glede tumačenja Konvencije i dodatnih protokola.

2. Ta se mišljenja ne smiju odnositi na pitanja vezana uz sadržaj ili domašaj prava i sloboda određenih odjeljkom I. Konvencije i dodatnim protokolima, ili na bilo koje drugo pitanje koje bi Komisija, Sud ili Odbor ministara mogli razmatrati, a koje proizlazi iz postupka koji bi mogao biti pokrenut u skladu s Konvencijom.

3. Odluke Odbora ministara da od Suda traži neko savjetodavno mišljenje donose se dvotrećinskom većinom predstavnika koji imaju pravo djelovati u Odboru.

Sud odlučuje je li zahtjev za savjetodavnim mišljenjem koji je podnio Odbor ministara unutar njegove savjetodavne nadležnosti kako je određuje članak 1. ovoga Protokola.

1. Zahtjev za savjetodavnim mišljenjem Sud razmatra u plenarnoj sjednici.

2. Savjetodavno mišljenje Suda mora biti obrazloženo.

3. Ako savjetodavno mišljenje u cijelosti ili djelomično ne izražava jednoglasno mišljenje sudaca, svaki sudac ima pravo da dade posebno mišljenje.

4. Savjetodavna mišljenja Suda priopćuju se Odboru ministara.

Proširenjem nadležnosti na temelju članka 55. Konvencije, a za svrhe ovoga Protokola, Sud može, ako to smatra potrebnim, donijeti svoj poslovnik i propisati svoj postupak.

1. Ovaj će Protokol biti otvoren za potpisivanje državama članicama Vijeća Europe potpisnicima Konvencije, koje mogu postati strane Protokola:

a) potpisom bez rezerve ratifikacije ili prihvata;

b) potpisom uz rezervu ratifikacije ili prihvata, nakon kojega slijedi ratifikacija ili prihvat.

Isprave o ratifikaciji ili prihvatu položit će se kod Glavnog tajnika Vijeća Europe.

2. Ovaj Protokol stupa na snagu čim sve države stranke Konvencije postanu stranke Protokola, u skladu s odredbama stavka 1. ovoga članka.

3. Od dana stupanja na snagu ovoga Protokola, članci 1. do 4. smatrat će se sastavnim dijelom Konvencije.

4. Glavni tajnik Vijeća Europe notificirat će državama članicama Vijeća Europe:

a) svaki potpis bez rezerve ratifikacije ili prihvata;

b) svaki potpis uz rezervu ratifikacije ili prihvata;

c) polaganje svake isprave o ratifikaciji ili prihvatu;

d) dan stupanja na snagu ovoga Protokola u skladu sa stavkom 2. ovoga članka.

U potvrdu toga su potpisani, propisno ovlašteni, potpisali ovaj Protokol.

Sastavljeno u Strasbourgu 6. svibnja 1963. na engleskom i francuskom, s tim da su oba teksta jednako vjerodostojna, u jednom primjerku koji će se položiti u arhiv Vijeća Europe. Glavni tajnik Vijeća Europe dostavit će ovjerene prijepise svakoj državi potpisnici.

Vlade potpisnice ovog Protokola, članice Vijeća Europe, odlučne da poduzmu potrebne mjere da bi zajednički osigurale ostvarenje određenih prava i sloboda uz ona koja su već uključena u odjeljak I. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisane u Rimu 4. studenoga 1950. (dalje: »Konvencija«) i u člancima 1 do 3 Prvog protokola uz Konvenciju potpisanog u Parizu 20. ožujka 1952,

sporazumjele su se kako slijedi:

Nitko se ne smije lišiti slobode samo na temelju nesposobnosti da ispuni ugovornu obvezu.

1. Svatko tko se zakonito nalazi na području neke države ima pravo na slobodu kretanja i slobodni izbor svoga boravišta na tom području.

2. Svatko je slobodan napustiti bilo koju zemlju, uključujući i svoju vlastitu.

3. Ne mogu se postavljati nikakva ograničenja ostvarivanju tih prava, osim ona koja su u skladu sa zakonom i koja su u demokratskom društvu nužna radi interesa državne sigurnosti ili javnog reda i mira, za održavanje javnog poretka, radi sprječavanja zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

4. Prava utvrđena u stavku 1. mogu također biti podvrgnuta, u određenim dijelovima područja, ograničenjima utvrđenima u skladu sa zakonom i koja su opravdana zaštitom javnog interesa u demokratskom društvu.

1. Nitko ne smije biti protjeran, upotrebom bilo pojedinačnih ili kolektivnih mjera, s područja države čiji je državljanin.

2. Nitko ne smije biti lišen prava da uđe na područje države čiji je državljanin.

Kolektivno protjerivanje stranaca je zabranjeno.

1. Svaka visoka ugovorna stranka može prilikom potpisivanja ili ratifikacije, ili u bilo kojem kasnijem času, priopćiti Glavnom tajniku Vijeća Europe izjavu o tome u kojoj se mjeri obvezuje da će odredbe ovoga Protokola primjenjivati na područja, navedena u izjavi, za čije je međunarodne odnose ona odgovorna.

2. Svaka visoka ugovorna stranka koja je priopćila izjavu u smislu prethodnoga stavka može povremeno priopćiti novu izjavu kojom mijenja uvjete ranije izjave ili izjavljuje da prestaje s primjenom odredaba ovoga Protokola u odnosu na bilo koje područje.

3. Izjava dana u skladu s ovim člankom vrijedi kao da je dana u skladu sa stavkom 1, članka 63. Konvencije.

4. Područje bilo koje države na koje se ovaj Protokol primjenjuje na temelju ratifikacije ili prihvata te države i svako područje na koje se ovaj Protokol primjenjuje na temelju izjave te države dane na temelju ovog članka mogu se smatrati zasebnim područjima u svrhu upućivanja na područje neke države u člancima 2. i 3.

1. Visoke ugovorne stranke smatraju odredbe članaka 1. do 5. ovoga Protokola dopunskim člancima uz Konvenciju i sve će se odredbe Konvencije primjenjivati u skladu s time.

2. Međutim, pravo pojedinaca na podnošenje pojedinačnih tužbi priznato izjavom na temelju članka 25. Konvencije ili prihvaćanje obvezatne sudbenosti Suda izjavom na temelju članka 46. Konvencije ne odnosi se na ovaj Protokol osim ako je dotična visoka ugovorna stranka dala izjavu da priznaje takvo pravo ili da prihvaća takvu sudbenost, za sve članke od 1. do 4. ovoga Protokola, ili za neke od njih.

1. Ovaj će Protokol biti otvoren za potpisivanje članicama Vijeća Europe koje su potpisnice Konvencije. Protokol podliježe ratifikaciji prilikom, ili nakon, ratifikacije Konvencije. On stupa na snagu nakon polaganja pet isprava u ratifikaciji. Za svaku potpisnicu koja ga naknadno ratificira Protokol stupa na snagu na dan polaganja njezine isprave o ratifikaciji.

2. Isprave o ratifikaciji polažu se kod Glavnog tajnika Vijeća Europe, koji će notificirati svim članicama imena država koje su ratificirale Protokol.

U potvrdu toga su potpisani, propisno ovlašteni, potpisali ovaj Protokol.

Sastavljeno u Strasbourgu 16. rujna 1963, na engleskom i francuskom, s tim da su oba teksta jednako vjerodostojna, u jednom primjerku koji će se položiti u arhiv Vijeća Europe. Glavni tajnik Vijeća Europe dostavit će ovjerene prijepise svakoj državi potpisnici. 

1 ETS, 46.

Države članice Vijeća Europe, potpisnice ovog Protokola uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda potpisanu u Rimu 4. studenoga 1950. (dalje: »Konvencija«), uzimajući u obzir da promjene do kojih je došlo u više država članica Vijeća Europe izražavaju opću tendenciju u prilog ukidanja smrtne kazne,

sporazumjele su se kako slijedi:

Smrtna kazna se ukida. Nitko ne smije biti osuđen na takvu kaznu ili pogubljen.

Neka država može zakonom predvidjeti smrtnu kaznu za djela počinjena u vrijeme rata ili neposredne ratne opasnosti; takva se kazna može promijeniti samo u zakonskom određenim slučajevima i u skladu s odredbama toga zakona. Država mora priopćiti Glavnom tajniku Vijeća Europe relevantne odredbe toga zakona.

Odredbe ovog Protokola ne mogu se derogirati na temelju članka 15. Konvencije.

Rezerve na temelju članka 64. Konvencije ne mogu se staviti na odredbe ovog Protokola.

1. Svaka država može, prilikom potpisivanja ili polaganja isprave o rafitikaciji, prihvatu ili odobrenju, navesti područje ili područja na koja će se ovaj Protokol primjenjivati.

2. Svaka država može u bilo kojem kasnijem času, izjavom upućenom Glavnom tajniku Vijeća Europe, proširiti primjenu ovog Protokola na bilo koje drugo područje koje je navedeno u izjavi. U odnosu na to područje ovaj Protokol stupa na snagu prvoga dana u mjesecu koji slijedi nakon dana kada Glavni tajnik primi takvu izjavu.

3. Svaka izjava dana na temelju dvaju prethodnih stavaka glede bilo kojeg područja označenog u takvoj izjavi može se povući notifikacijom upućenom Glavnom tajniku. Povlačenje stupa na snagu prvoga dana u mjesecu koji slijedi nakon dana kada Glavni tajnik primi takvu notifikaciju.

Države stranke smatraju odredbe članaka 1. do 5. ovog Protokola dopunskim člancima uz Konvenciju i sve će se odredbe Konvencije primjenjivati u skladu s time.

Ovaj će Protokol biti otvoren za potpisivanje državama članicama Vijeća Europe, potpisnicama Konvencije. Protokol podliježe ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju. Država članica Vijeća Europe ne može ratificirati, prihvatiti ili odobriti ovaj Protokol ako istodobno ili prethodno nije rafiticirala Konvenciju. Isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju polažu se kod Glavnog tajnika Vijeća Europe.

1. Ovaj Protokol stupa na snagu prvoga dana u mjesecu koji slijedi nakon dana kada je pet država članica Vijeća Europe izrazilo svoj pristanak da bude vezano ovim Protokolom u skladu s odredbama članka 7.

2. Za svaku državu članicu koja naknadno izrazi svoj pristanak da bude vezana ovim Protokolom on stupa na snagu prvoga dana u mjesecu koji slijedi nakon dana polaganja isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju.

Glavni tajnik Vijeća Europe notificirat će državama članicama Vijeća:

a) svaki potpis;

b) polaganje svake isprave o rafitikaciji, prihvatu ili odobrenju;

c) svaki dan stupanja na snagu ovoga Protokola u skladu sa člancima 5. i 8;

d) svaki drugi čin, notifikaciju ili priopćenje koji se odnose na ovaj Protokol.

U pravilu toga su potpisani, propisno ovlašteni, potpisali ovaj Protokol.

Sastavljeno u Strasbourgu 28. travnja 1983, na engleskom i francuskom, s tim da su oba teksta jednako vjerodostojna, u jednom primjerku koji će se položiti u arhiv Vijeća Europe. Glavni tajnik Vijeća Europe dostavit će ovjerene prijepise ovoga Protokola svakoj državi članici Vijeća Europe.

Države članice Vijeća Europe, potpisnice ovog Protokola, odlučne da poduzmu daljnje mjere da bi zajednički osigurale ostvarenje određenih prava i sloboda putem Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda potpisane u Rimu 4. studenoga 1950. (dalje: »Konvencija«).

sporazumjele su se kako slijedi:

1. Stranac koji zakonito boravi na području neke države ne smije biti iz nje protjeran, osim radi izvršenja odluke donesene u skladu sa zakonom; i treba mu dopustiti da:

a) iznese razloge protiv svog protjerivanja;

b) zatraži ponovno razmatranje svog slučaja; i

c) u tu svrhu bude zastupan pred nadležnim tijelom, ili pred osobom ili osobama koje to tijelo imenuje.

2. Stranac može biti i protjeran prije no što je ostvario prava iz stavka 1. toč. a), b) i c) ovoga članka kada je protjerivanje nužno radi interesa javnog reda ili se temelji na razlozima državne sigurnosti.

1. Svatko osuđen od suda za kazneno djelo ima pravo od višeg suda tražiti ponovno razmatranje svoje presude ili kazne. Ostvarenje toga prava, kao i razlozi iz kojih se ono može vršiti, uređuju sa zakonom.

2. Od svog prava mogu se zakonom propisati iznimke za lakša kaznena djela, ili u slučajevima kad je nekoj osobi u prvom stupnju suđeno pred najvišim sudom ili ako je osuđena povodom žalbe protiv oslobađajuće presude.

Kad je neka osoba osuđena pravomoćnom presudom za kazneno djelo i kad je naknadno njezina presuda poništena, ili je ta osoba pomilovana na temelju novih ili novootkrivenih činjenica koje upućuju na pogrešnu presudu, osoba koja je izdržavala kaznu kao posljedicu te presude obeštetit će se u skladu sa zakonom ili praksom dotične države, osim ako se ne dokaže da je sama djelomice ili u cijelosti odgovorna za zakašnjelo utvrđenje do tada nepoznatih činjenica.

1. Nikome se ne može ponovno suditi niti ga se može kazniti u kaznenom postupku iste države za kazneno djelo za koje je već pravomoćno oslobođen ili osuđen u skladu sa zakonom i kaznenim postupkom te države.

2. Odredbe prethodnoga stavka ne sprječavaju ponovno razmatranje slučaja u skladu sa zakonom i kaznenim postupkom dotične države ako postoje dokazi o novim ili novootkrivenim činjenicama, ili ako je u prethodnom postupku došlo do bitnih povreda koje su mogle utjecati na rješenje slučaja.

3. Ovaj se članak ne može derogirati na temelju članka 15. Konvencije.

Supružnici međusobno i u odnosima prema svojoj djeci uživaju jednaka prava i obveze privatnopravne naravi pri sklapanju braka, za vrijeme trajanja braka i u slučaju razvoda. Ovaj članak ne sprječava države da poduzmu takve mjere koje su potrebne u interesu djece.

1. Svaka država može, prilikom potpisivanja ili polaganja isprave o rafitikaciji, prihvatu ili odobrenju, označiti područje ili područja na koja će se ovaj Protokol primjenjivati i izjaviti u kojoj se mjeri obvezuje da će odredbe ovoga Protokola primjenjivati na to područje ili područja.

2. Svaka država može u bilo kojem kasnijem času izjavom upućenom Glavnom tajniku Vijeća Europe proširiti primjenu ovoga Protokola na bilo koje drugo područje koje je navedeno u izjavi. U odnosu na to područje Protokol stupa na snagu prvoga dana u mjesecu koji slijedi nakon isteka razdoblja od dva mjeseca od dana kada Glavni tajnik primi takvu izjavu.

3. Svaka izjava dana na temelju dvaju prethodnih stavaka glede bilo kojeg područja označenog u takvoj izjavi može se povući ili izmijeniti notifikacijom upućenom Glavnom tajniku. Povlačenje ili izmjena stupaju na snagu prvog dana u mjesecu koji slijedi nakon isteka razdoblja od dva mjeseca od dana kada Glavni tajnik primi takvu notifikaciju.

4. Izjava dana u skladu s ovim člankom vrijedi kao da je dana u skladu sa stavkom 1. članka 63. Konvencije.

5. Područje bilo koje države na koje se ovaj Protokol primjenjuje na temelju ratifikacije, prihvata ili odobrenja te države i svako područje na koje se ovaj Protokol primjenjuje na temelju izjave te države dane na temelju ovog članka, mogu se smatrati zasebnim područjima u svrhu upućivanja na područje neke države u članku 1.

1. Države stranke smatraju odredbe članaka 1. do 6. ovoga Protokola dopunskim člancima uz Konvenciju i sve će se odredbe Konvencije primjenjivati u skladu s time.

2. Međutim, pravo pojedinaca na podnošenje pojedinačnih tužbi priznato izjavom na temelju članka 25. Konvencije ili prihvaćanje obvezatne sudbenosti Suda izjavom na temelju članka 46. Konvencije ne odnosi se na ovaj Protokol osim ako je dotična država dala izjavu da priznaje takvo pravo ili da prihvaća takvu sudbenost, za članke 1. do 5. ovoga Protokola.

Ovaj će Protokol biti otvoren za potpisivanje državama članicama Vijeća Europe potpisnicama Konvencije. Protokol podliježe ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju. Država članica Vijeća Europe ne može ratificirati, prihvatiti ili odobriti ovaj Protokol ako prethodno ili istodobno ne ratificira Konvenciju. Isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju polažu se kod Glavnog tajnika Vijeća Europe.

1. Ovaj Protokol stupa na snagu prvoga dana u mjesecu koji slijedi nakon isteka razdoblja od dva mjeseca od dana kad je sedam država članica Vijeća Europe izrazilo svoj pristanak da budu vezane ovim Protokolom, u skladu s odredbama članka 8.

2. Za svaku državu članicu koja naknadno izrazi svoj pristanak da bude vezana ovim Protokolom on stupa na snagu prvog dana u mjesecu koji slijedi nakon isteka razdoblja od dva mjeseca od dana polaganja isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju.

Glavni tajnik Vijeća Europe notificirat će svim državama članicama Vijeća Europe:

a) svaki potpis;

b) polaganje svake isprave o rafitikaciji, prihvatu ili odobrenju;

c) svaki dan stupanja na snagu ovoga Protokola u skladu sa člancima 6. i 9;

d) svaki drugi čin, notifikaciju ili izjavu koji se odnose na ovaj Protokol.

U potvrdu toga su potpisani, propisno ovlašteni, potpisali ovaj Protokol.

Sastavljeno u Strasbourgu 22. studenoga 1984. na engleskom i francuskom, s tim da su oba teksta jednako vjerodostojna, u jednom primjerku koji će se položiti u arhiv Vijeća Europe. Glavni tajnik Vijeća Europe dostavit će ovjerene prijepise svakoj državi članici Vijeća Europe.

1 ETS, 114.

1 ETS, 117.

Države članice Vijeća Europe, potpisnice ovoga Protokola uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda potpisanu u Rimu, 4. studenog 1950. (dalje: »Konvencija«), uzimajući u obzir hitnu potrebu za preinakom kontrolnog mehanizma ustanovljenog Konvencijom u cilju održavanja i poboljšanja djelotvorne zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda, a posebice imajući u vidu povećan broj zahtjeva i povećanje članstva Vijeća Europe;

smatrajući da je stoga poželjno izmijeniti pojedine odredbe Konvencije, naročito u cilju zamjene postojeće Europske komisije i Suda za ljudska prava novim stalnim Sudom;

imajući u vidu Rezoluciju 1. usvojenu na Europskoj ministarskoj konferenciji o ljudskim pravima održanoj u Beču 19. i 20. ožujka 1985;

imajući u vidu Preporuku 1194 (1992) usvojenu na Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe 6. listopada 1992;

imajući u vidu odluku šefova država i vlada država članica Vijeća Europe o izmjeni kontrolnog mehanizma Konvencije sadržanu u Bečkoj deklaraciji od 9. listopada 1993,

sporazumjele su se kako slijedi:

Postojeći tekst odjeljaka II. do IV. Konvencije (članci 19. do 56) i Protokol 2. o nadležnosti Europskog suda za ljudska prava za davanje savjetodavnih mišljenja zamjenjuju se odjeljkom II. Konvencije (članci 19. do 51), kako slijedi:

Članak 19. - Ustanovljenje Suda

Radi osiguranja poštovanja obveza koje su visoke ugovorne stranke preuzele Konvencijom i dodatnim protokolima, ustanovljuje se Europski sud za ljudska prava, dalje: »Sud«. On djeluje kao stalni Sud.

Članak 20. - Broj suda

Sud se sastoji od broja sudaca jednakog broju visokih ugovornih stranaka.

Članak 21. - Uvjeti za obavljanje službe

1. Suci moraju biti visokog moralnog ugleda i ispunjavati uvjete što se traže za obavljanje visokih sudačkih službi, ili pravnici priznati kao ugledni stručnjaci.

2. Suci djeluju u Sudu u osobnom svojstvu.

3. Tijekom svoga mandata suci ne mogu obavljati nikakve djelatnosti koje bi bile inkompatibilne s njihovom neovisnosti, nepristranosti ili sa zahtjevom punog radnog vremena njihove službe; o svim pitanjima koja proizađu iz primjene ovoga stavka odlučuje Sud.

Članak 22. - Izbor sudaca

1. Suce u ime svake visoke ugovorne stranke bira Parlamentarna skupština većinom glasova, s liste od tri kandidata koje predlaže visoka ugovorna stranka.

2. Isti se postupak primjenjuje pri popunjavanju Suda u slučaju pristupa novih visokih ugovornih stranaka i pri popunjavanju ispražnjenih mjesta.

Članak 23. - Trajanje mandata

1. Suci se biraju na razdoblje od šest godina. Oni se mogu ponovno birati. Međutim, mandat polovice sudaca izabranih na prvom izboru istječe na kraju treće godine.

2. Suci čiji mandat istječe krajem početnog razdoblja od tri godine određuju se ždrijebom što ga vuče Glavni tajnik Vijeća Europe neposredno nakon njihova izbora.

3. Da bi se, koliko je to moguće, osiguralo obnavljanje polovice sudaca svake tri godine, Parlamentarna skupština može prije pristupanja svakom sljedećem izboru odlučiti da mandat jednog suca ili mandati više sudaca koji se imaju izabrati ne traje šest godina, ali da ne bude duži od devet ni kraći od tri godine.

4. U slučajevima kada se radi o više od jednoga mandata, a Parlamentarna skupština primjenjuje prethodni stavak, mandati će se rasporediti ždrijebom što ga vuče glavni tajnik Vijeća Europe neposredno nakon izbora.

5. Sudac izabran na mjesto suca kojemu mandat još nije istekao završava razdoblje mandata svog prethodnika.

6. Mandat sudaca istječe kada navrše 70 godina.

7. Suci ostaju na dužnosti dok ne budu zamijenjeni. Međutim, oni nastavljaju rješavanje slučajeva što su ih bili započeli.

Članak 24. - Razrješenje sudaca

Sudac ne može biti razriješen svoje službe osim ako ostali suci dvotrećinskom većinom odluče da je on prestao ispunjavati tražene uvjete.

Članak 25. - Tajništvo i pravni suradnici

Sud ima Tajništvo čije se funkcije i organizacija propisuju poslovnikom Suda. Sudu u radu pomažu pravni suradnici.

Članak 26. - Plenarna sjednica

Sud u plenarnoj sjednici:

a) bira svoga predsjednika i jednog ili dva potpredsjednika na razdoblje od tri godine; oni se mogu ponovno birati;

b) osniva vijeća za određeno razdoblje;

c) bira predsjednike sudskih vijeća; oni se mogu ponovno birati;

d) usvaja poslovnik Suda, i

e) bira tajnika i jednog ili više zamjenika tajnika.

Članak 27. - Odbori, vijeća i veliko vijeće

1. Sud razmatra slučajeve koji su mu podneseni u odborima od tri suca, u vijećima od sedam sudaca i u velikom vijeću od sedamnaest sudaca. Sudska vijeća osnivaju odbore za određeno razdoblje.

2. U vijeće i veliko vijeće ulazi, po službenoj dužnosti, sudac koji je izabran u ime zainteresirane stranke ili, ako takvoga nema ili je spriječen, u svojstvu suca, osoba koju ta država izabere.

3. Veliko vijeće uključuje i predsjednika suda, potpredsjednike, predsjednike vijeća i ostale suce izabrane u skladu s poslovnikom Suda. Kada veliko vijeće razmatra neki slučaj na temelju članka 43, niti jedan sudac iz vijeća koje je donijelo presudu ne može sudjelovati u radu velikog vijeća, s izuzetkom predsjednika vijeća i suca izabranog u ime države stranke o kojoj se radi.

Članak 28. - Proglašavanje zahtjeva nedopuštenim od strane odbora

Odbor može jednoglasnom odlukom proglasiti nedopuštenim ili brisati s liste slučajeva pojedinačni zahtjev podnesen na temelju članka 34. kada takvu odluku može donijeti bez daljnjeg razmatranja. Odluka je konačna.

Članak 29. - Odluke vijeća o dopuštenosti i osnovanosti

1. Ako nije donesena odluka na temelju članka 28, vijeće odlučuje o dopuštenosti i osnovanosti pojedinačnih zahtjeva podnesenih na temelju članka 34.

2. Vijeće odlučuje o dopuštenosti i osnovanosti međudržavnih zahtjeva podnesenih na temelju članka 33.

3. Odluka o dopuštenosti donosi se odvojeno, osim ako Sud, u iznimnim slučajevima, odluči drukčije.

Članak 30. - Ustupanje nadležnosti velikom vijeću

Ako se pri razmatranju slučaja pred vijećem pojavi neko važno pitanje koje utječe na tumačenje Konvencije ili dodatnih protokola, ili ako rješenje nekog pitanja pred vijećem može dovesti do rezultata koji je nespojiv s prije donesenom presudom Suda, vijeće može, u bilo kojem času prije donošenja presude, ustupiti nadležnost velikom vijeću, osim ako jedna od stranaka spora tome prigovori.

Članak 31. - Ovlasti velikog vijeća

a) odlučuje o zahtjevima podnesenima na temelju članka 33. ili članka 34. kada je vijeće prepustilo nadležnost prema članku 30. ili kada mu je slučaj podnesen na temelju članka 43, te

b) razmatra zahtjeve, za savjetodavnim mišljenjima podnesene na temelju članka 47

Članak 32. - Nadležnost Suda

1. Nadležnost Suda proteže se na sve predmete glede tumačenja i primjene Konvencije i dodatnih protokola što su mu podneseni kao što je određeno u člancima 33, 34. i 47.

2. U slučaju spora o nadležnosti Suda odlučuje Sud.

Članak 33. - Međudržavni sporovi

Svaka visoka ugovorna stranka može se obratiti Sudu povodom svake navodne povrede odredaba Konvencije i dodatnih protokola od strane druge visoke ugovorne stranke.

Članak 34. - Pojedinačni zahtjevi

Sud može primati zahtjeve bilo koje fizičke osobe, nevladine organizacije ili skupine pojedinaca koji tvrde da su žrtve povrede prava priznatih u ovoj Konvenciji ili dodatnim protokolima što ih je počinila jedna visoka ugovorna stranka. Visoke ugovorne stranke obvezuju se da ni na koji način neće sprječavati djelotvorno vršenje toga prava.

Članak 35. - Uvjeti dopuštenosti

1. Sud može razmatrati predmet samo nakon što su iscrpljena sva raspoloživa domaća pravna sredstva, u skladu s općeprihvaćenim pravilima međunarodnog prava i unutar razdoblja od šest mjeseci od dana donošenja konačne odluke.

2. Sud neće razmatrati niti jedan pojedinačni zahtjev podnesen na temelju članka 34. koji je:

a) anoniman; ili

b) u osnovi isti kao neki predmet što ga je Sud već ispitivao, ili koji je već podvrgnut nekom drugom međunarodnom postupku istrage ili rješavanja te ako ne sadrži nikakve nove relevantne činjenice.

3. Sud će proglasiti nedopuštenim svaki pojedinačni zahtjev podnesen na temelju članka 34. koji smatra inkompatibilnim s odredbama Konvencije i dodatnih protokola, očito neosnovanim ili zloupotrebom prava na podnošenje zahtjeva.

4. Sud će odbaciti svaki zahtjev koji smatra nedopuštenim na temelju ovoga članka. Takva odluka može biti donesena u bilo kojem stadiju postupka.

Članak 36. - Intervencija treće stranke

1. U svim slučajevima koji se razmatraju pred vijećem ili velikim vijećem visoka ugovorna stranka čiji je državljanin podnositelj zahtjeva ima pravo podnositi pisana očitovanja i sudjelovati u raspravi.

2. Predsjednik Suda može, u interesu pravilnog suđenja, pozvati svaku visoku ugovornu stranku koja nije stranka u postupku ili svaku zainteresiranu osobu koja nije podnositelj zahtjeva da podnesu pisana očitovanja ili da sudjeluju u raspravi.

Članak 37. - Brisanje zahtjeva s liste

1. Sud može u svakom stadiju postupka odlučiti da izbriše neki zahtjev s liste slučajeva kada okolnosti dovode do zaključka:

a) da podnositelj ne namjerava ustrajati u svojem zahtjevu ili

b) da je predmet riješen, ili

c) da iz nekog drugog razloga koji utvrdi Sud više nije opravdano nastaviti s daljnjim ispitivanjem zahtjeva.

Međutim, Sud će nastaviti ispitivanje zahtjeva ako to traže interesi poštovanja ljudskih prava zajamčenih Konvencijom i dodatnim protokolima.

2. Sud može odlučiti da vrati zahtjev na svoju listu slučajeva ako smatra da to okolnosti opravdavaju.

Članak 38. - Razmatranje slučaja i postupak postizanja prijateljskog rješenja

1. Ako Sud zahtjev proglasi dopuštenim, on će:

a) nastaviti s ispitivanjem slučaja, zajedno s predstavnicima stranaka, i ako bude potrebno, provesti istragu za čije će djelotvorno provođenje zainteresirane države pružiti svu potrebnu suradnju;

b) staviti se na raspolaganje zainteresiranim strankama kako bi se postiglo prijateljsko rješenje predmeta na temelju poštovanja ljudskih prava kako ih priznaju Konvencija i dodatni protokoli.

2. Postupci prema stavku 1.b) povjerljive su prirode.

Članak 39. - Postizanje prijateljskog rješenja

Ako je postignuto prijateljsko rješenje, Sud će izbrisati slučaj sa svoje liste odlukom koja će sadržavati kratku izjavu o činjenicama i postignutom rješenju.

Članak 40. - Javnost rasprava i pristup dokumentima

1. Rasprave su javne, osim kad Sud u iznimnim slučajevima drukčije odluči.

2. Dokumenti položeni kod tajnika dostupni su javnosti, osim kad predsjednik Suda drukčije odluči.

Članak 41. - Pravedna naknada

Ako Sud utvrdi da je došlo do povrede Konvencije i dodatnih protokola, a unutarnje pravo zainteresirane visoke ugovorne stranke omogućava samo djelomičnu odštetu, Sud će, prema potrebi, dodijeliti pravednu naknadu povrijeđenoj stranci.

Članak 42. - Presude vijeća

Presude vijeća postaju konačne u skladu s odredbama članka 44., stavak 2.

Članak 43. - Podnošenje velikom vijeću

1. U razdoblju od tri mjeseca nakon dana donošenja presude vijeća, svaka stranka spora može, u iznimnim slučajevima, zahtijevati podnošenje slučaja velikom vijeću.

2. Odbor od pet sudaca velikog vijeća prihvatit će zahtjev ako slučaj postavlja neko važno pitanje koje utječe na tumačenje ili primjenu Konvencije ili dodatnih protokola ili neki ozbiljan problem općeg značenja.

3. Ako odbor prihvati zahtjev, veliko će vijeće riješiti slučaj presudom.

Članak 44. - Konačne presude

1. Presuda velikog vijeća je konačna.

2. Presuda vijeća je konačna:

a) kada stranke izjave da neće uložiti zahtjev za podnošenje slučaja velikom vijeću; ili

b) tri mjeseca nakon dana donošenja presude, ako nije uložen zahtjev za podnošenje slučaja velikom vijeću; ili

c) kad odbor velikoga vijeća odbije zahtjev o podnošenju na temelju članka 43.

3. Konačna se presuda objavljuje.

Članak 45. - Obrazloženje presuda i odluka

1. Presude i odluke o proglašenju zahtjeva dopuštenim ili nedopuštenim trebaju biti obrazložene.

2. Ako presuda u cijelosti ili djelomično ne izražava jednoglasno mišljenje sudaca, svaki sudac ima pravo da dade posebno mišljenje.

Članak 46. - Obvezatna snaga i izvršenje presuda

1. Visoke se ugovorne stranke obvezuju da će se podvrgnuti konačnoj presudi Suda u svakom sporu u kojem su stranke.

2. Konačna presuda Suda dostavlja se Odboru ministara, koji nadzire njezino izvršenje.

Članak 47. - Savjetodavna mišljenja

1. Sud može, na zahtjev Odbora ministara, davati savjetodavna mišljenja o pravnim pitanjima glede tumačenja Konvencije i dodatnih protokola.

2. Takva se mišljenja ne smiju odnositi na pitanja vezana uz sadržaj ili domašaj prava i sloboda određenih u odjeljku I. Konvencije i dodatnim protokolima, ili na bilo koje drugo pitanje koje bi Sud ili Odbor ministara mogli razmatrati na temelju nekog postupka koji je započeo u skladu s Konvencijom.

3. Odluke Odbora ministara da od Suda traži neko savjetodavno mišljenje donose se većinom glasova predstavnika koji imaju pravo djelovati u Odboru.

Članak 48. - Savjetodavna nadležnost Suda

Sud odlučuje je li zahtjev za savjetodavnim mišljenjem koji je podnio Odbor ministara unutar njegove nadležnosti kako je određuje članak 47.

Članak 49. - Obrazloženje savjetodavnih mišljenja

1. Savjetodavna mišljenja Suda trebaju biti obrazložena.

2. Ako savjetodavno mišljenje u cijelosti ili djelomično ne izražava jednoglasno mišljenje sudaca, svaki sudac ima pravo da dade posebno mišljenje.

3. Savjetodavna mišljenja Suda upućuju se Odboru ministara.

Članak 50. - Troškovi Suda

Troškove Suda snosi Vijeće Europe.

Članak 51. - Privilegiji i imuniteti sudaca

Suci uživaju za vrijeme vršenja svojih funkcija privilegije i imunitete predviđene člankom 40. Statuta Vijeća Europe te sporazumima sklopljenim na temelju tog članka.

1. Odjeljak V. Konvencije postaje Odjeljak III. Konvencije; članak 57. Konvencije postaje članak 52. Konvencije; članci 58. i 59. Konvencije brišu se, a članci 60. do 66. Konvencije postaju članci 53. do 59. Konvencije.

2. Odjeljak I. Konvencije dobiva naslov »PRAVA I SLOBODE«, a novi Odjeljak III. Konvencije naslov »MJEŠOVITE ODREDBE«. Članci 1. do 18. i novi članci 52. do 59. Konvencije dobivaju naslove navedene u dodatku ovom Protokolu.

3. U novom članku 56., u stavku 1, riječi »uz rezervu stavka 4. ovoga članka« umeću se nakon riječi »će se«; u stavku 4. riječi »Komisije da prima tužbe« i »u skladu s člankom 25. ove Konvencije« zamijenit će se riječima »Suda da prima zahtjeve« i »kako je predviđeno člankom 34. Konvencije«. U novom članku 58., stavku 4., riječi »članka 63.« zamjenjuje se riječima »članka 56.«.

4. Prvi protokol uz Konvenciju mijenja se kako slijedi:

a. članci dobivaju naslove navedene u dodatku ovom protokolu; i

b. u članku 4., u zadnjoj rečenici, riječi »članka 63.« zamijenit će se riječima »članka 56.«.

5. Protokol 4. mijenja se kako slijedi:

a. članci dobivaju naslove navedene u dodatku ovom Protokolu;

b. u članku 5., stavku 3., riječi »članka 63.« zamijenit će se riječima »članka 56.«, dodaje se novi stavak 5. koji glasi:

»Svaka država koja je dala izjavu u skladu sa stavkom 1. ili 2. ovog članka može, u bilo kojem kasnijem času, u ime jednog ili više područja na koja se izjava odnosi, izjaviti da prihvaća nadležnost Suda da prima zahtjeve pojedinaca, nevladinih organizacija ili skupina pojedinaca kako je predviđeno u članku 34. Konvencije glede svih članaka ili bilo kojeg članka od 1. do 4. toga Protokola«.

c) stavak 2. članka 6. se briše.

6. Protokol 6. mijenja se kako slijedi:

a) članci dobivaju naslove navedene u dodatku ovom Protokolu; i

b) u članku 4. riječi »na temelju članka 64.« zamijenit će se riječima »na temelju članka 57«.

7. Protokol 7. mijenja se kako slijedi:

a) članci dobivaju naslove navedene u dodatku ovom Protokolu;

b) u članku 6, stavku 4, riječi »članka 63.« zamijenit će se riječima »članka 56.«; dodaje se novi stavak 6. koji glasi:

»Svaka država koja je dala izjavu u skladu sa stavkom 1. ili 2. ovoga članka može, u bilo kojem kasnijem času, u ime jednog ili više područja na koja se izjava odnosi, izjaviti da prihvaća nadležnost Suda da prima zahtjeve pojedinaca, nevladinih organizacija ili skupina pojedinaca kako je predviđeno u članku 34. Konvencije glede članaka 1. do 5. ovoga Protokola.«

c) stava 2. članka 7. se briše.

8. Protokol 9. se ukida.

1. Ovaj će Protokol biti otvoren za potpisivanje državama članicama Vijeća Europe potpisnicama Konvencije, koje mogu izraziti svoj pristanak da budu vezane:

a) potpisom bez rezerve ratifikacije, prihvata ili odobrenja; ili

b) potpisom uz rezervu ratifikacije, prihvata ili odobrenja, nakon kojega slijedi ratifikacija, prihvat ili odobrenje.

2. Isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju položit će se kod Glavnog tajnika Vijeća Europe.

Ovaj Protokol stupa na snagu prvoga dana u mjesecu koji slijedi nakon isteka razdoblja od godine dana od dana kad su sve stranke Konvencije izrazile svoj pristanak da budu vezane Protokolom u skladu s odredbama članka 3. Izbor novih sudaca može se održati, i svi daljnji potrebni koraci za ustanovljenje novoga Suda mogu se poduzeti, u skladu s odredbama ovoga Protokola od dana kad sve stranke Konvencije izraze pristanak da budu vezane ovim Protokolom.

1. Ne dirajući odredbe stavaka 3. i 4. ovoga članka, mandat sudaca, članova Komisije, tajnika i zamjenika tajnika istječe na dan stupanja na snagu ovoga Protokola.

2. Zahtjeve koji su u postupku pred Komisijom, a koji nisu proglašeni dopuštenima do dana stupanja na snagu ovoga Protokola, razmatrat će Sud u skladu s odredbama ovoga Protokola.

3. Glede zahtjeva koji su proglašeni dopuštenim do dana stupanja na snagu ovog Protokola članovi Komisije će nastaviti s radom u razdoblju godine dana od dana njegova stupanja na snagu. Svi zahtjevi čije ispitivanje nije dovršeno u navedenom roku dostavit će se Sudu koji će ih ispitivati kao dopustive slučajeve u skladu s odredbama ovoga Protokola.

4. Glede zahtjeva o kojima je Komisija, nakon stupanja na snagu ovoga Protokola, usvojila izvješće u skladu s ranijim člankom 31. Konvencije, izvješće se dostavlja strankama, koje ga nemaju pravo objaviti. Slučaj se može iznijeti pred Sud, u skladu s odredbama koje su se primjenjivale prije stupanja na snagu ovoga Protokola. Odbor velikog vijeća odlučuje da li će slučaj razmatrati netko od vijeća ili veliko vijeće. Ako o slučaju odlučuje netko od vijeća, odluka vijeća je konačna. O slučajevima koji nisu iznijeti pred Sud odlučuje Odbor ministara djelujući u skladu s odredbama prijašnjeg članka 32. Konvencije.

5. Slučajevi koji su u postupku pred Sudom a koji nisu riješeni do dana stupanja na snagu ovoga Protokola dostavljaju se velikom vijeću Suda, koje ih razmatra u skladu s odredbama ovoga Protokola.

6. Odlučivanje o slučajevima koji su u postupku pred Odborom ministara o kojima nije donesena odluka na temelju prijašnjeg članka 32. Konvencije na dan stupanja na snagu ovoga Protokola dovršit će Odbor ministara djelujući u skladu s odredbama tog članka.

Kad je neka visoka ugovorna stranka dala izjavu kojom priznaje nadležnost Komisije ili sudbenosti Suda na temelju prijašnjeg članka 25. ili 46. Konvencije, glede predmeta koji su nastali ili su proizašli iz činjenica koje su se dogodile nakon svake takve izjave, to ograničenje vrijedi i glede sudbenosti Suda na temelju ovoga Protokola.

Glavni tajnik Vijeća Europe notificirat će državama članicama Vijeća Europe:

a) svaki potpis;

b) polaganje svake isprave o ratifikaciji, prihvatu ili odobrenju;

c) dan stupanja na snagu ovoga Protokola ili bilo kojih njegovih odredaba u skladu s člankom 4. i

d) svaki drugi čin, notifikaciju ili priopćenje koje se odnose na ovaj Protokol.

U potvrdu toga su potpisani, propisno ovlašteni, potpisali ovaj Protokol.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. svibnja 1994, na engleskom i francuskom, s tim da su oba teksta jednako vjerodostojna, u jednom primjerku koji će se položiti u arhiv Vijeća Europe. Glavni tajnik Vijeća Europe dostavit će ovjerene prijepise svakoj državi članici vijeća Europe.
 

Republika Hrvatska, sukladno članku 25. i 46. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, priopćit će slijedeće izjave prilikom polaganja isprave o ratifikaciji:

Republika Hrvatska priznaje, na neodređeno razdoblje, sukladno članku 25. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, članku 6. Protokola br. 4 i članku 7. Protokola br. 7, nadležnost Europske komisije za ljudska prava za zaprimanje tužbi upućenih Glavnom tajniku Vijeća Europe od svake fizičke osobe, nevladine organizacije ili skupine pojedinaca koji tvrde da su žrtve povrede prava ustanovljenih Konvencijom i dodatnim Protokolima, ukoliko su činjenice na kojima se temelji navodna povreda tih prava nastale nakon stupanja na snagu Konvencije i pripadajućih Protokola za Republiku Hrvatsku.

Republika Hrvatska priznaje, na neodređeno razdoblje, sukladno članku 46. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, članku 6. Protokola br. 4 i članku 7. Protokola br. 7 kao obvezatnu, ipso facto i bez posebnog sporazuma, pod uvjetom uzajamnosti, sudbenost Europskog suda za ljudska prava u svim predmetima vezano uz tumačenje i primjenu Konvencije i dodatnih Protokola, što se odnose na činjenice nastale nakon stupanja na snagu Konvencije i dodatnih Protokola za Republiku Hrvatsku.

Sukladno članku 64. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Republika Hrvatska stavlja sljedeću rezervu glede održavanja javne rasprave zajamčene člankom 6. stavkom 1. Konvencije:

Republika Hrvatska ne može jamčiti održavanje javne rasprave kad Upravni sud odlučuje o zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti jer on u pravilu odlučuje u nejavnoj sjednici.

Odgovarajuća odredba hrvatskog prava na koju se rezerva odnosi je:

- Zakon o upravnim sporovima, članak 34. stavak 1. koji glasi:

»O upravnim sporovima sud rješava u nejavnoj sjednici«.

Za izvršenje Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, kao i Protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama nadležna su ministarstva i druga tijela državne uprave Republike Hrvatske u čiji djelokrug ulazi ostvarivanje pojedinih prava predviđenih Konvencijom i dodatnim Protokolima.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 004-01/97-01/08

Zagreb, 17. listopada 1997.