SPIS:
U-I / 522 / 2004

Odluka / rješenje: Rješenje o neprihvaæanju prijedloga za ocjenu akata zakonodavnog tijela - zakoni i akti - snage zakona

Zakljuèak:
Ne prihvaæaju se prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom èlanaka 4., 32., 45., 46., 56., 131., 132. i 284. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parniènom postupku ("Narodne novine", broj 117/03.).

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Petar Klariæ, predsjednik Suda, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjiæ, Jasna Omejec, Željko Potoènjak, Agata Raèan, Emilija Rajiæ, Smiljko Sokol, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojeviæ i Milan Vukoviæ, rješavajuæi o prijedlozima za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom, na sjednici održanoj dana 23. ožujka 2005. godine, donio je

R J E Š E N J E

I. Ne prihvaæaju se prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom èlanaka 4., 32., 45., 46., 56., 131., 132. i 284. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parniènom postupku ("Narodne novine", broj 117/03.).

II. Ovo rješenje objavit æe se u "Narodnim novinama".

O b r a z l o ž e n j e

1. Prijedlog za ocjenu ustavnosti èlanaka 4., 56., 131. i 132. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parniènom postupku ("Narodne novine", broj 117/03., u daljnjem tekstu: ZID ZPP/03) podnio je Drago Vukoviæ iz Dubrovnika (U-I-522/2004), prijedlog za ocjenu ustavnosti èlanka 32. ZID ZPP/03 podnijela je Veterinarska stanica Korenica d.d. iz Korenice, koju zastupa direktor Zdeslav Matkoviæ (U-I-863/2004). Prijedlog za ocjenu èlanaka 45. i 46. ZID ZPP/03 podnijeli su Èedomir Èoloviæ iz Zagreba (U-I-2195/2004) i Miroslav Kržak (U-I-2288/2004). Prijedlog za ocjenu ustavnosti èlanka 284. stavka 1. ZID ZPP/03 podnio je Dubravko Podbojec iz Zagreba (U-I-1814/2004).

2. Odredba èlanka 4. ZID ZPP/03 glasi:

Èlanak 10. mijenja se i glasi:

Sud je dužan postupak provesti bez odugovlaèenja, u razumnom roku, i sa što manje troškova te onemoguæiti svaku zlouporabu prava u postupku.

Sud æe kazniti novèanom kaznom od 500,00 do 10.000,00 kuna fizièku osobu, odnosno od 2.500,00 do 50.000,00 kuna pravnu osobu koja teže zlouporabi prava koja joj pripadaju u postupku, ako ovim Zakonom nije drugaèije odreðeno.

Novèana kazna iz stavka 2. ovoga èlanka može se izreæi stranci i umješaèu, a njihovom zastupniku ako je on odgovoran za zlouporabu prava.

Novèanu kaznu izrièe prvostupanjski sud. Izvan roèišta za glavnu raspravu kaznu izrièe sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeæa.

Ako sud koji odluèuje o pravnom lijeku posumnja da je koja od osoba koje sudjeluju u postupku teže zlouporabila prava koja joj pripadaju u postupku, naložit æe prvostupanjskom sudu da provjeri je li takva zlouporaba poèinjena.

U sluèaju iz stavka 5. ovoga èlanka sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeæa prvostupanjskoga suda izreæi æe novèanu kaznu ili æe rješenjem utvrditi da nije poèinjena teža zlouporaba prava. Prijepis svoje odluke prvostupanjski æe sud uvijek dostaviti sudu iz stavka 5. ovoga èlanka.

Izreèena novèana kazna prisilno se naplaæuje po službenoj dužnosti kao novèana tražbina prema pravilima ovršnoga postupka.

Odredba èlanka 32. ZID ZPP/03 glasi:

Èlanak 68. mijenja se i glasi:

Nadležni sud prvog stupnja može sam ili na prijedlog stranke zatražiti od najvišeg suda odreðene vrste da odredi da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud s njegova podruèja ako je oèito da æe se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi važni razlozi.

O prijedlogu stranke iz stavka 1. ovoga èlanka odluèuje prvostupanjski sud rješenjem protiv kojeg žalba nije dopuštena.

O zahtjevu prvostupanjskog suda iz stavka 1. ovoga èlanka odluèuje sudac pojedinac najvišeg suda odreðene vrste.

Odredbe èlanaka 45. i 46. ZID ZPP/03 glase:

Èlanak 45.

Iza èlanka 89. dodaje se novi èlanak 89.a koji glasi:

Èlanak 89.a

Stranku kao punomoænik može zastupati samo odvjetnik, ako zakonom nije drugaèije odreðeno.

Stranku može kao punomoænik zastupati osoba koja je s njome u radnom odnosu, ako je potpuno poslovno sposobna.

Stranku kao punomoænik može zastupati srodnik po krvi u pravoj liniji, brat, sestra ili braèni drug – ako je potpuno poslovno sposoban i ako se ne bavi nadripisarstvom.

Èlanak 46.

Èlanak 90. mijenja se i glasi:

Ako se kao punomoænik pojavi osoba koja ne može biti punomoænikom prema odredbama èlanka 89.a ovoga Zakona, sud æe takvoj osobi uskratiti daljnje zastupanje i o tome obavijestiti stranku.

Žalba protiv rješenja o uskrati zastupanja ne zadržava provedbu rješenja.

Ako utvrdi da punomoænik koji nije odvjetnik nije sposoban obavljati tu dužnost, sud æe upozoriti stranku na štetne posljedice koje mogu nastati zbog nepravilnog zastupanja.

Odredba èlanka 56. ZID ZPP/03 glasi:

Èlanak 110. mijenja se i glasi:

Sud prvog stupnja kaznit æe novèanom kaznom od 500,00 do 5.000,00 kuna fizièku osobu, odnosno od 2.000,00 do 20.000,00 kuna pravnu osobu koja u podnesku vrijeða sud, stranku ili drugoga sudionika u postupku. Novèana kazna može se izreæi i zastupniku stranke i umješaèa ako je on odgovoran za vrijeðanje suda.

Odredbe èlanka 10. ovoga Zakona na odgovarajuæi se naèin primjenjuju u sluèajevima iz stavka 1. ovoga èlanka.

Odredbe prethodnih stavaka ovoga èlanka primjenjuju se u svim sluèajevima kad sud izrièe novèanu kaznu po odredbama ovoga Zakona, osim ako što drugo nije izrièito predviðeno za pojedine sluèajeve.

Odredbe èlanaka 131. i 132. ZID ZPP/03 glase:

U èlanku 255. stavku 1. rijeèi: »do 3.000,00« zamjenjuju se rijeèima: »od 500,00 do 10.000,00«.

U stavku 2. brojka: »5.« zamjenjuje se brojkom: »6.«.

U stavku 3. dodaju se reèenica druga i treæa koje glase: »O takvom zahtjevu sud je dužan odluèiti bez odgode. Žalba protiv toga rješenja ne odgaða ovrhu.«

Èlanak 132.

U èlanku 260. iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

Odredba èlanka 255. stavka 3. ovoga Zakona primijenit æe se na odgovarajuæi naèin i kada vještak svoj nalaz i mišljenje ne podnese u roku koji mu je sud odredio.

Odredba èlanka 284. stavka 1. ZID ZPP/03 glasi:

Odredbe èlanaka 18., 21., 22., 30., 45., 46., 47., 145., 146., 147., 157., 180., 182., 251., 252., 269., 270., 271., 273., 275., 276., 278., 279. i 280. ovog Zakona primjenjivat æe se samo na postupke u kojima je nakon stupanja na snagu ovoga Zakona podnesena tužba, prijedlog za izdavanje platnog naloga ili prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave.

3. Predlagatelj Drago Vukoviæ smatra da se odredbama èlanaka 4., 56., 131. i 132. ZID ZPP/03 u graðanskopravni postupak uvodi institut novèane kazne na naèin koji ugrožava naèelo vladavine prava i pravne sigurnosti graðana. Istièe da osporenim odredbama nije odreðeno za koju vrstu povreda se novèana kazna može izreæi i tko može biti povrijeðen u postupku. Po mišljenju predlagatelja kazneni i prekršajni sudovi trebaju procesuirati kaznena i prekršajna djela dok se parnièni sud treba baviti iskljuèivo onim što je u njegovoj nadležnosti - rješavanjem graðanskopravnih sporova. Smatra da su osporene odredbe u nesuglasnosti s odredbama èlanka 14. stavka 2. i èlanka 29. stavka 2. podstavka 1. i 2. Ustava Republike Hrvatske.

Odredbu èlanka 32. ZID ZPP/03 predlagatelj Veterinarska stanica Korenica d.d. smatra nesuglasnom s odredbama èlanaka 3., 18. i 14. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske, buduæi da se temeljem osporene odredbe stranka može obratiti samo prvostupanjskom sudu radi provedbe delegacije (odreðivanje drugog stvarno nadležnog suda), a na èije rješenje nije dopuštena žalba.

Predlagatelji Èedomir Èoloviæ i Miroslav Kržak smatraju da su odredbe èlanaka 45. i 46. ZID ZPP/03, kojima se prema mišljenju podnositelja ogranièava pravo stranke u postupku na izbor punomoænika koji nije odvjetnik, u nesuglasnosti s odredbama èlanaka 3., 5., 14., 16. i 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Osporenu odredbu èlanka 284. stavka 1. ZID ZPP/03 predlagatelj Dubravko Podbojec smatra suprotnom odredbama èlanka 26. i èlanka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske jer je tom odredbom propisano da æe se èlanak 251. tog Zakona primjenjivati samo na postupke u kojima je nakon stupanja na snagu tog Zakona podnesena tužba. Istièe da su osporenom odredbom stavljeni u neravnopravni položaj svi oni koji su pokrenuli parnicu iz radnog odnosa prije stupanja na snagu tog Zakona (1. prosinca 2003. godine) u odnosu na stranke koje su pokrenule parnièni postupak nakon stupanja na snagu tog Zakona. To iz razloga što je odredba èlanka 251. Zakona o parniènom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92. i 112/99.) izmijenjena na naèin da se postupak u parnicama iz radnog odnosa pred prvostupanjskim sudom mora okonèati u roku od šest mjeseci od dana podnošenja tužbe, a drugostupanjski je sud dužan donijeti odluku o žalbi u roku od trideset dana.

Predlagatelji predlažu Ustavnom sudu pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom osporenih odredaba ZID ZPP/03 te njihovo ukidanje.

4. Na temelju èlanaka 25. i 42. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 99/99., 29/02. i 49/02. - proèišæeni tekst), od Hrvatskog sabora i Ministarstva pravosuða uprave i lokalne samouprave zatražena su oèitovanja o prijedlozima. Oèitovanja nisu dostavljena.

Prijedlozi nisu osnovani.

5. Prema odredbi èlanka 2. stavka 4. Ustava, zakonodavac je ovlašten da samostalno i neovisno odluèuje o ureðivanju gospodarskih, pravnih i politièkih odnosa u Republici Hrvatskoj.

U okviru navedene samostalnosti i Ustavom mu utvrðene nadležnosti treba tumaèiti i pravo zakonodavca da propiše pravila postupka na temelju kojih sud raspravlja i odluèuje u graðanskim sporovima.

Navedena ustavna ovlast neprijeporno ovlašæuje zakonodavca da mijenja i dopunjuje veæ postojeæe odnose i prava u ovisnosti o razlièitim okolnostima kao što su primjerice uvoðenje novih i izmjena ili drugaèije ureðenje postojeæih zakonskih instituta kojima se nastoji pojednostaviti i uèiniti efikasnijim parnièni postupak, te poveæati opæu razinu pravne zaštite. Pri ureðivanju tih odnosa zakonodavac je dužan uvažavati zahtjeve koje pred njega postavlja Ustav, a osobito one koji proizlaze iz naèela vladavine prava i one kojima se štite odreðena ustavna dobra i vrednote.

6. ZID ZPP/03 je Hrvatski sabor donio na sjednici održanoj dana 14. srpnja 2003. godine, objavljen je u "Narodnim novinama", broj 117 od 22. srpnja 2003. godine, a stupio je na snagu 1. prosinca 2003. godine.

Odredbom èlanka 1. ZID ZPP/03 propisano je da se tim Zakonom ureðuju pravila postupka na temelju kojih sud raspravlja i odluèuje u sporovima o osnovnim pravima i obvezama èovjeka i graðanina, o osobnim i obiteljskim odnosima graðana te u radnim, trgovaèkim, imovinskim i drugim graðanskopravnim sporovima, ako zakonom nije za neke od tih sporova odreðeno da u njima sud rješava po pravilima kojega drugog postupka.

7. Osporeni èlanak 4. ZID ZPP/03 (èlanak 10. Zakona o parniènom postupku) u stavku 1. sadrži neka od osnovnih naèela parniènog postupka i to naèelo postupanja u razumnom roku, naèelo zabrane zlouporabe prava i naèelo ekonomiènosti. Tom odredbom obvezan je sud provesti postupak bez odugovlaèenja, u razumnom roku, i sa što manje troškova te onemoguæiti svaku zlouporabu prava u postupku. Istom odredbom naloženo je strankama i sudionicima u postupku, da se savjesno i odgovorno koriste pravima u parniènom postupku, a sudovima da onemoguæe svaku zlouporabu prava, tj. korištenje procesnih ovlaštenja s ciljem da se drugima nanese šteta, ili s ciljem koji je suprotan dobrim obièajima, savjesnosti i poštenju u prometu.

Odredbom èlanka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01. - proèišæeni tekst), propisano je da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravièno i u razumnom roku odluèi o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.
Stupanjem na snagu Zakona o potvrðivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola br. 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Meðunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. - proèišæeni tekst i 8/99. - ispravak i 14/02.) 5. studenoga 1997. godine, odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeæa Europe èine, temeljem èlanka 134. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90.), dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, a koja Konvencija u èlanku 6. stavku 1. jamèi, izmeðu ostalog, i pravo na suðenje u razumnom roku.

Pravo na pravièno suðenje i suðenje u razumnom roku ustavno je pravo pojedinca, a obveza država je organizirati pravni sustav na naèin da osigura suðenje u razumnom roku i donošenje pravilne i zakonite odluke.

Stoga je zakonodavac, u skladu sa svojim ovlastima, osporenim èlankom 4. ZID ZPP/03 propisao da sud može izreæi novèanu kaznu u odreðenom iznosu stranci i umješaèu odnosno njihovom zastupniku ako je on odgovoran za zlouporabu prava (stavci 2. i 3.) i postupak izricanja i naplate novèane kazne (stavak 4. do 7.).

Pored opæe zabrane zlouporabe prava u postupku koja je propisana osporenim èlankom, Zakon o parniènom postupku sadrži više odredaba o novèanoj kazni koja se može izreæi sudionicima postupka a radi održavanja procesnog reda. Dužnost je suca pojedinca, odnosno predsjednika vijeæa da u tijeku glavne rasprave brine o održavanju reda u sudnici i o dostojanstvu suda (èlanak 317. Zakona o parniènom postupku). Procesni red na glavnoj raspravi sud je ovlašten održavati na naèin da opomene onoga tko ga krši ili ga novèano kazni, a može ga udaljiti iz sudnice (èlanak 318. stavak 1. Zakona o parniènom postupku).

Tako je, izmeðu ostalih odredaba koje propisuju novèanu kaznu radi održavanje procesnog reda, osporenom odredbom èlanka 56. ZID ZPP/03 (èlanak 110. Zakona o parniènom postupku) propisano da æe sud kazniti novèanom kaznom fizièku ili pravnu osobu koja u podnesku vrijeða sud, stranku ili drugog sudionika u postupku (tzv. uvredljivi podnesak), dok je osporenim odredbama èlanaka 131. i 132. ZID ZPP/03 (èlanci 255. i 260. Zakona o parniènom postupku) poveæan maksimalni iznos novèane kazne vještaku koji ne doðe na roèište iako je uredno pozvan, a izostanak ne opravda ili neopravdano odbije vještaèiti ili ne podnese svoj nalaz u roku koji odredi sud.

Pored osporenih odredaba i èlancima 36., 79.a i 84. ZID ZPP/03 propisana je moguænost izricanja novèane kazne za sluèaj zlouporabe prava u postupku, a èlancima 284. i 318. stavaka 1. i 2. ZID ZPP/03 propisana je moguænost izricanja novèane kazne za održavanje procesnog reda.

Osporene odredbe treba sagledavati u ukupnosti promjena koje su uvedene ZID ZPP/03 u parnièni postupak, a s ciljem da svi sudionici u postupku (stranke, njihovi zastupnici, ali i sud) svojim aktivnim djelovanjem pridonesu veæoj uèinkovitosti postupka, donošenju odluke u razumnom roku i posebno onemoguæavanju zlouporabe prava u postupku. Naime, osporenim odredbama propisan je jedan od instrumenata kojim sud onemoguæuje, odnosno smanjuje moguænost zlouporabe prava u parniènom postupku i osigurava održavanje procesne discipline tijekom postupka na naèin da sud može novèano kazniti onoga tko zlouporabi pravo u postupku i onoga tko vrijeða sud, stranku ili drugog sudionika u postupku. To nije kazna u kaznenopravnom ili prekršajnopravnom smislu, kako to pogrešno smatra predlagatelj, jer se ne radi o kaznenim ili prekršajnim djelima koja se temelje na drugim naèelima i ureðena su drugim zakonima.

Ustavni sud ocjenjuje da je legitimni interes države zaštiti autoritet sudbene vlasti kao i ugled pojedinca koji je stranka ili sudionik u postupku te osigurati provoðenje osnovnih naèela parniènog postupka (naèelo postupanja u razumnom roku, naèelo zabrane zlouporabe prava i naèelo ekonomiènosti).

Slijedom navedenog, osporene odredbe ZID ZPP/03 kojima je propisano izricanje novèane kazne koja se može izreæi u parniènom postupku, od strane parniènog suda, za povredu procesne discipline ili drugog oblika nedopuštenog postupovnog ponašanja, nisu u suprotnosti s odredbom èlanka 14. stavka 2. Ustava, kojom se svima jamèi jednakost pred zakonom niti s odredbama èlanka 29. stavka 2. podstavaka 1. i 2. Ustava, prema kojima u sluèaju sumnje ili optužbe zbog kažnjivog djela osumnjièenik, okrivljenik ili optuženik ima pravo da u najkraæem roku bude obaviješten potanko i na jeziku koji razumije o naravi i razlozima optužbe koja se diže protiv njega i o dokazima koji ga terete, te da ima odgovarajuæe vrijeme i moguænost za pripremu obrane.

8. Osporenom odredbom èlanka 32. ZID ZPP/03 (èlanak 68. Zakona o parniènom postupku) propisan je institut svrsishodne delegacije. Prijedlog da se u pojedinom predmetu odredi drugi stvarno nadležni sud može od najvišeg suda odreðene vrste zatražiti nadležni sud prvog stupnja sam ili na prijedlog stranke, ako je oèito da æe se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi. Ako stranka predloži svrsishodnu delegaciju, o primjerenosti tog prijedloga odluèuje prvostupanjski sud rješenjem protiv kojeg žalba nije dopuštena, a o zahtjevu prvostupanjskog suda odluèuje sudac pojedinac najvišeg suda odreðene vrste.

Osporena odredba izmijenjena je u odnosu na raniju odredbu Zakona o parniènom postupku na naèin da stranka prijedlog za delegaciju ne predlaže neposredno najvišem sudu odreðene vrste, veæ o njenom zahtjevu odluèuje nadležni sud prvog stupnja rješenjem protiv kojeg žalba nije dopuštena.

Iz osporene odredbe proizlazi da se pravila o toj delegaciji odnose na prvostupanjski postupak (odrediti drugi stvarno nadležni sud za postupanje u pojedinom predmetu) i na konkretan predmet.

Sud donosi odluke u obliku presude i rješenja. Presudom sud odluèuje jedino o tužbenom zahtjevu koji se tièe glavne stvari i sporednih potraživanja. Odlukama u obliku rješenja sudovi u pravilu odluèuju o procesnim pitanjima (upravljanje postupkom) koja se pojavljuju u tijeku parniènog postupka. Rješenjem sud odluèuje u razlièitim pravnim situacijama te i važnost tih odluka nije uvijek jednaka, a što je imalo utjecaja na ureðenje prava na žalbu protiv rješenja, i to od odreðenih ogranièenja pa do potpunog iskljuèenja tog prava, a što je sluèaj i s osporenom odredbom o svrsishodnoj delegaciji. Nedopuštanje žalbi protiv rješenja o upravljanju postupkom u svezi je s poveæanjem procesne uèinkovitosti i ekonomiènosti postupka, kojima brojnost pravnih lijekova ne pridonosi.

Stoga ogranièenje moguænosti ulaganja pravnih lijekova, konkretno, žalbe protiv (pravomoænih) rješenja o upravljanju postupkom kojima, prema bitnim svojstvima, pripada i rješenje doneseno na temelju osporenog èlanka 32. ZID ZPP/03, ima opravdanje u navedenim razlozima.
.
Ustavom zajamèeno pravo na žalbu zakonodavac je propisao odredbom èlanka 348. stavka 1. Zakona o parniènom postupku, prema kojoj stranke mogu podnijeti žalbu protiv presuda donesenih u prvom stupnju (neovisno o tome o kojoj se vrsti presude radi ili u kojoj je vrsti postupka donesena). Time što zakonodavac nije u osporenoj odredbi propisao pravo podnositelja (stranka ili nadležni sud prvog stupnja) na podnošenje žalbe protiv rješenja o svrsishodnoj delegaciji (a niti je to pravo, kao iznimka, propisano u èlanku 378. stavku 1. Zakona o parniènom postupku), nije povrijedio ustavno jamstvo iz èlanka 18. Ustava niti je osporena odredba nesuglasna navedenoj odredbi Ustava.

Slijedom navedenog osporena odredba takoðer nije u nesuglasju s naèelom vladavine prava kao najvišom vrednotom ustavnog poretka Republike Hrvatske propisanom èlankom 3. Ustava, niti s ustavnim pravom jednakosti svih pred zakonom zajamèenim èlankom 14. stavkom 2. Ustava.

9. Odredbe Zakona o parniènom postupku koje ureðuju pitanje punomoænika ostale su neizmijenjene u odnosu na pravo stranke koja može radnje u postupku poduzimati osobno (èlanak 89. Zakona o parniènom postupku), te nije dužna imenovati punomoænika u parnicu.

Osporenom odredbom èlanka 45. ZID ZPP/03 iza èlanka 89. Zakona o parniènom postupku dodan je novi èlanak 89.a kojim je propisano da stranku kao punomoænik može zastupati samo odvjetnik (stavak 1.). U istom èlanku 89.a propisane su iznimke koje su predviðene za zaposlenike punomoænike te za bliske srodnike kao punomoænike (stavci 2. i 3.).

Izmjene i dopune odredaba Zakona o parniènom postupku o punomoæniku izražavaju opæu svrhu zakonskih promjena u parniènom postupku, koje su uvedene ZID ZPP/03, poduzetih zbog osobitog jaèanja procesne strogosti koja zahtijeva veæu ozbiljnost i profesionalizam u zastupanju (uvoðenje raspravnog naèela u strogom smislu te rijeèi, naèela savjesnog korištenja i suzbijanja zloporabe procesnih ovlaštenja, ogranièenje prava na iznošenje novota, opæe funkcionalizacije postupka i dr.).

Novim ureðenjem institucije punomoænika u parniènom postupku (u postojeæem procesnom sustavu u pravilu nisu postojali zahtjevi u pogledu struènih kvalifikacija punomoænika, osim potpune poslovne sposobnosti), zakonodavac je prije svega imao za cilj opæe poveæanje kvalitete i profesionalizma u pružanju pravne zaštite u zastupanju, te pridonošenju sprjeèavanja nadripisarstva.

Pozivom na navode istaknute u toèkama 7. i 8. obrazloženja ovog rješenja Ustavni sud utvrðuje da izmjene u ureðenju institucije punomoænika u postupovnom pravu nisu u nesuglasnosti s èlancima 3., 5., 14., 16., i 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

10. Osporenom odredbom èlanka 284. stavka 1. ZID ZPP/03, koja je po pravnoj prirodi prijelazna odredba, propisano je koje æe se odredbe tog Zakona primjenjivati na postupke u kojima je nakon stupanja na snagu tog Zakona podnesena tužba, a izmeðu ostalih to je i odredba èlanka 251. tog Zakona koja ureðuje postupak u radnim sporovima.

Podnositelj smatra da su osporenom odredbom stavljeni u neravnopravni položaj svi oni koji su pokrenuli postupak iz radnog odnosa prije stupanja na snagu ZID ZPP/03 u odnosu na one koji su pokrenuli postupak nakon stupanja na snagu tog Zakona. To iz razloga što je odredba èlanka 251. Zakona o parniènom postupku izmijenjena na naèin da se postupak u parnicama iz radnog odnosa pred prvostupanjskim sudom mora okonèati u roku od šest mjeseci od dana podnošenja tužbe, a drugostupanjski je sud dužan donijeti odluku o žalbi u roku od trideset dana.

U okviru nadležnosti utvrðenih Ustavom zakonodavac može propisati primjenu novog propisa kako na zateèene postupke tako i na postupke koji se pokreæu temeljem novog propisa. Stoga Ustavni sud ocjenjuje da osporena odredba nije u nesuglasnosti s èlancima 26. i 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske u smislu navoda predlagatelja.

11. Slijedom navedenog, temeljem odredbe èlanka 43. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, riješeno je kao u izreci.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Broj:
U-I-522/2004
U-I-863/2004
U-I-1814/2004
U-I 2195/2004
U-I-2288/2004

Zagreb, 23. ožujka 2005.

PREDSJEDNIK
dr. sc. Petar Klariæ, v.r.