CARDS 2002 - suradnja finskog i hrvatskog pravosuđa

Bili smo na razgovoru s gđom Seppänen, voditeljem projekta i g. Komaricom, asistentom projekta podrške učinkovitijem i modernijem radu hrvatskih sudova.

U posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj se intenzivno radi na reformi pravosuđa. Pomoć u provedbi reforme dolazi s različitih strana: od Svjetske banke, USAID-a do Europske unije. Ovaj put smo odlučili prikazati 'twinning' projekt CARDS 2002 koji se provodi u suradnji našeg i finskog ministarstva pravosuđa. Zato smo bili na razgovoru s gđom Satu Seppännen i g. Igorom Komaricom, voditeljem i asistentom ovog projekta podrške učinkovitijem i modernijem radu hrvatskih sudova.
Prije svega, program CARDS (Community Assistance for Reconstruction, Development and Stabilization) je program tehničko-financijske pomoći Europske zajednice u obnovi, razvoju i stabilizaciji zemalja jugoistočne Europe, usvojen u prosincu 2000. godine (Uredba Vijeća EU br. 2666/2000).

Program CARDS se dijeli na dvije komponente: nacionalnu i regionalnu. Nacionalna komponenta namijenjena je zemljama programa individualno, a u Hrvatskoj ju priprema i provodi Delegacija Europske komisije u suradnji nacionalnim tijelima. S druge strane, korisnici regionalne komponente su sve zemlje programa CARDS, a za pripremu i provedbu su nadležna središnja tijela Europske komisije u Bruxellesu.

Projekt CARDS 2002 pokriva četiri komponente, a to su: a) razvoj sudske uprave, b) organizacija i struktura hrvatskog sustava sudova, c) sudski postupci te d) podrška razvoju integriranog sustava upravljanja sudskim predmetima. U projektu sudjeluje 9 sudova: općinski i županijski sudovi u Zagrebu, Splitu, Osijeku i Rijeci te općinski sud u Svetom Ivanu Zelini. EU će kroz program CARDS 2002. do kraja 2005. uložiti četiri milijuna eura, od kojih će se za tri milijuna kupiti informatička oprema za 17 hrvatskih sudova. CARDS 2002 je kao što smo rekli 'twinning' projekt, što znači da ga Hrvatska provodi zajedno sa zemljom partnerom, članicom EU. U ovom slučaju to je Finska. Na upit što je potaknulo Finsku da sudjeluje u projektu s Hrvatskom, gđa Seppänen je navela nekoliko ključnih elemenata. Finska je članica EU od 1995. godine i spada u red manjih država članica (5,2 milijuna stanovnika). Sličnost u veličini s Hrvatskom (4,5 milijuna stanovnika) i sličnost u pravnom sustavu omogućuje lakše uspoređivanje njihovih pravosudnih sustava te uočavanje negativnih odstupanja. Jedan od razloga je svakako i finski entuzijazam za sudjelovanje u ovakvim projektima pomoći.

Finska je poznata po svom iznimno učinkovitom pravosuđu. Dovoljno je usporediti Finsku i Hrvatsku u nekim brojevima da stvari postanu jasnije. Tako npr. Finska ima 875 profesionalnih sudaca (ili 16,92 na 100.000 stanovnika), 2.586 sudskih službenika i namještenika (50,01 na 100.000 stanovnika) te 3.708 neprofesionalnih sudaca (71,71 na 100.000 stanovnika). S druge strane, Hrvatska ima 1.819 profesionalnih sudaca (40,99 na 100.000 stanovnika), 6.020 sudskih službenika i namještenika (135,66 na 100.000 stanovnika) te 6.804 neprofesionalna suca (153,33 na 100.000 stanovnika)*. Iz ovih brojki, imajući na umu i milijunski broj neriješenih predmeta godišnje u Hrvatskoj, nameće se već iz iskustva poznati zaključak da kvantitet nužno ne daje i kvalitetniji rezultat.

"Hrvatska je pravi rekorder u broju sudova", istaknula je gđa Seppänen kad smo je upitali, koji je najveći problem hrvatskog pravosuđa. Prema trenutnim podacima u Hrvatskoj ima 109 prekršajnih sudova, 104 općinska suda i 12 trgovačkih sudova kao prvostupanjskih sudova. Visoki trgovački sud i 21 županijski sud su u pravilu drugostupanjski sudovi. Zbrojivši Vrhovni sud, Upravni sud te Visoki prekršajni sud dobije se podatak da u Hrvatskoj ukupno djeluje 250 sudova. S druge strane, u Finskoj u prvom stupnju ima 63 suda opće nadležnosti, 6 žalbenih sudova te Vrhovni sud Finske. Što se tiče upravnopravne materije, postoji 8 prvostupanjskih upravnih sudova te Visoki upravni sud. "Prevelik broj sudova omogućuje prikrivanje onih koji zapravo ne rade ništa." Po mišljenju gđe Seppänen, nije potrebno imati sud u svakom manjem mjestu u Hrvatskoj. "Ideja slobodnog pristupa pravosuđu nema veze s tim imate li sud u svom susjedstvu ili ne. Važnija je učinkovitost pravosuđa, besplatna pravna pomoć, kvalitetni odvjetnici itd. Uostalom, veća je mogućnost pristranosti u odlučivanju ako vam sude ljudi koji vas poznaju."

Konkretni prijedlog za smanjenje broja sudova je spajanje prekršajnih sudova sa općinskim sudovima (rješenje koje su nedavno prihvatili i naši susjedi Slovenci). Specijalizaciju treba provoditi u okviru sudova opće nadležnosti specijalizacijom sudaca, a ne osnivanjem posebnih sudova," dodala je gđa Seppänen.

Drugi problem koji je primijetio tim finskih stručnjaka, kojih ukupno 17 radi na Projektu, jest činjenica da hrvatski suci obavljaju veliki dio poslova o kojima sudovi uopće ne bi trebali voditi računa. Tako npr. posao dostave poziva, pismena i sudskih odluka, provođenje ovrhe i sl. "Najveće kočnice u ažurnom rješavanju predmeta pred hrvatskim sudovima, čini se, nastaju na područjima koja bi trebala biti izvan djelatnosti suda," istaknula je gđa Seppänen. Dostavu bi mogla obavljati koncesionirana služba, a ovrhu posebne agencije u okviru javne uprave. Suci također ne bi trebali sudjelovati u izborima jer ih to odvraća od posla koji trebaju obavljati. "Hrvatska je demokratska zemlja, tako da nema opasnosti od delegiranja tih ovlasti na druge društvene čimbenike."

Jedan od važnijih problema je komunikacija između sudova i Ministarstva pravosuđa te unutar samog Ministarstva. Zadaci često nisu jasno podijeljeni pa dolazi do dupliciranja poslova dok neke poslove opet ne obavlja nitko. Određenu prepreku u nesmetanoj provedbi projekta predstavlja nedefinirana granica političke odgovornosti članova Ministarstva. Po mišljenju gđe Seppännen, pomoćnici ministra ne bi trebali biti imenovani po političkoj liniji. Ovakav spoil system samo dovodi do prekida u kontinuitetu rada.

Očito je da su problemi hrvatskog pravosuđa dubinske, strukturalne naravi te da vatrogasne mjere, poput povećanja broja sudaca neće pomoći povećanju njegove učinkovitosti. Prvenstveno, potrebno je izgraditi jasnu strategiju razvoja bez brzopletih rješenja. Upravo zato trebamo iskoristiti ovu priliku koju nam pruža suradnja u okviru programa CARDS 2002. Posebnu ulogu u povećanju transparentnosti rada naših sudova i sudske uprave trebali bi odigrati i mediji aktivnijim praćenjem ovakvih projekata. Na kraju prenosimo poruku gđe Seppänen našim studentima koja bi se mogla primijeniti i na širu javnost, a to je da svatko može nešto učinit kako bi potaknuo promjene, ako ne sam, onda zajedno s drugim ljudima koji slično razmišljaju. "Najprije pođite od sebe, propitajte svoje stavove, a onda ćete moći utjecati i na svoju sredinu."

Razgovarali: Danijel Stanković i Tina Mladina