Besplatna pravna pomoć - kad stiže novi zakon?

U prosincu 2006. godine, na inicijativu Pravobraniteljice za djecu, Hrvatska odvjetnička komora odlučila je pružati besplatnu pravnu pomoć djeci u postupcima za uzdržavanje, neovisno o imovinskom stanju roditelja. Riječ je o prijelaznom rješenju do konačnog donošenja Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći. Time je ponovno aktualizirano pitanje zakonskog uređenja ove materije. Naime, već je u lipnju 2005. predstavljena završna verzija nacrta Zakona, u izradi koje je sudjelovala brojna radna skupina (što je indikator ozbiljnosti problema, ali i očekivanog odugovlačenja u donošenju zakona). Nacrt zakona i dalje čeka saborsku proceduru, iako je njegovo donošenje predviđeno za zadnji kvartal 2005. (sic!).
Potreba donošenja ovog zakona uvjetovana je brojnim razlozima:

1. De lege lata, Republika Hrvatska nema cjelovito uređen sustav besplatne pravne pomoći. Izvješća Pučkog pravobranitelja upućena Hrvatskom saboru 2004. i 2005. upozoravaju na potrebu uređenja ove materije u svrhu osiguranja prava na pristup pravosuđu kao i jednakosti svih pred zakonom, a s obzirom na veliki broj potrebitih.
2. Fragmentarna zakonska rješenja predviđena su Zakonom o kaznenom postupku, Zakonom o parničnom postupku te Zakonom o odvjetništvu. U kaznenim predmetima, besplatna pravna pomoć osigurana je uz uvjete propisane Zakonom o kaznenom postupku ( pravo na obranu koje uključuje i branitelja po službenoj dužnosti). U građanskim predmetima takva pomoć nije osigurana od strane države niti su predviđeni mehanizmi državne kontrole kriterija pod kojima takvu pomoć nudi Hrvatska odvjetnička komora. Sukladno Zakonu o odvjetništvu i općim aktima Komore odvjetnici su dužni pružati besplatnu pravnu pomoć žrtvama Domovinskog rata i socijalno ugroženim osobama u pravnim stvarima u kojima te osobe ostvaruju prava koja su u svezi s njihovim položajem, kao i u slučajevima u kojima to nadležno tijelo Komore odredi.Ovako široko,ali neprecizno određenje kruga korisnika pogoduje diskrecijskoj ocjeni tijela Komore kome i kada pružiti pomoć.Isto tako, brojne kategorije potrebitih ( apatridi, azilanti, stranci ) ostaju zakinute. Zakonom o parničnom postupku regulirano je pravo na punomoćnika te pravo na oslobođenje od plaćanja troškova postupka. Prema čl.172. sud će osloboditi plaćanja troškova postupka stranku koja prema svom općem imovnom stanju ne može podmiriti te troškove bez štete za nužno uzdržavanje sebe i svoje obitelji. Zakonom o sudskim pristojbama propisani su uvjeti za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi. Time je osobama slabijeg imovnog stanja olakšano ostvarivanje njihovih prava, ali pretpostavlja uspjeh u sporu (kada se troškovi dosuđuju po načelu uspjeha) ili pak socijalno osjetljivog suca.
3. Narasle potrebe za besplatnom pravnom pomoći donekle su zadovoljavane radom nevladinih udruga. No, pored ograničenog kruga korisnika (prognanici, izbjeglice, branitelji), s obzirom na pravila o zastupanju pred sudovima (praktički monopol odvjetnika) , njihova pomoć nije sveobuhvatna i za njih besplatna. Potrebno je zakonski regulirati njihov rad i osigurati im redovno financiranje.
4. Postojeća zakonska rješenja nisu usklađena sa pravnom stečevinom i standardima Europske Unije. Za očekivati je da će upravo ovaj političko-pravni razlog požuriti donošenje ovog zakona.

Donošenjem ovog zakona građani bi dobili mogućnost da, neovisno o svom imovnom stanju, dobiju potrebne informacije o svojoj pravnoj situaciji, a oni socijalno ugroženi i adekvatno zastupanje, što bi u konačnici olakšalo rad sudovima i pridonijelo bržem i efikasnijem pravosuđu.

Nacrt zakona o besplatnoj pravnoj pomoći

Besplatna pravna pomoć definirana je kao ostvarivanje prava pojedinca na pristup sudu i drugim tijelima pred kojima se ostvaruju prava i obveze , čije troškove u cijelosti ili djelomično snosi Republika Hrvatska, uzimajući u obzir materijalno stanje korisnika. Iako je namjera da se ovim zakonom cjelovito i sustavno uredi ova materija, predviđeno je da se neće odnositi na oblike pravne pomoći osigurane drugim zakonima.

Kao korisnici, predviđene su sve fizičke osobe koje se nalaze na teritoriju Republike Hrvatske, a nisu u stanju podmiriti troškove pravne pomoći, osobito žrtve trgovanja ljudima, tražitelji azila, azilanti i izbjeglice. Iznimno, besplatna pravna pomoć može se odobriti i iz razloga pravičnosti. Ova odredba ima uporište u Zakonu o parničnom postupku i ovlašćuje sud da, vodeći računa o složenosti slučaja i sposobnosti stranke da se sama zastupa, odobri besplatnu pravnu pomoć stranci koja prema svom materijalnom i općem imovnom stanju ne ispunjava osnovni kriterij.

Sadržajno, besplatna pravna pomoć obuhvaćala bi opće informacije o pravima i obvezama, početni pravni savjet, pravni savjet, pravnu pomoć u sastavljanju pismena, zastupanje pred svim sudovima i upravnim tijelima, Ustavnim sudom Republike Hrvatske, međunarodnim sudovima i organizacijama te pravnu pomoć za mirno rješavanje spora. U postupcima u kojima je razvidno da materijalno stanje stranaka nije ugroženo, ona je isključena. Ograničavajući kriterij je i izgled za uspjeh u sporu. Radi li se o obijesnom parničenju, besplatna pravna pomoć neće biti odobrena.

Kao pružatelji besplatne pravne pomoći predviđeni su odvjetnici, udruge registrirane za pružanje pravne pomoći te Pravni fakulteti putem pravnih klinika. U pogledu zastupanja pred sudovima zadržan je monopol odvjetnika, premda bi propisani uvjeti za članove udruga mogli biti dovoljna garancija njihove stručnosti za zastupanje. 

Najveći doseg u ostvarivanju prava na pristup pravosuđu je odredba koja svim fizičkim osobama osigurava pristup općim pravnim informacijama i dobivanje početnog pravnog savjeta. Time će građani dobiti prave informacije od stručnih ljudi, umjesto kao do sada, od raznih dušebrižnika. Za te oblike besplatne pravne pomoći ne utvrđuje se imovinsko stanje korisnika niti se izdaje uputnica. Jedino je nejasno kako će pružatelji pomoći naplatiti svoje usluge.

Ostvarivanje prava na ostale oblike besplatne pravne pomoći relativno je jednostavno. Zahtjev se podnosi nadležnom uredu državne uprave u županiji u kojoj podnositelj ima prebivalište odnosno boravište, a ono je dužno u roku od 15 dana provjeriti ispunjava li podnositelj propisane kriterije Uz zahtjev se prilaže izjava o imovinskom stanju te izjava o dozvoljavanju uvida u sve podatke o imovini. Time su korisnici lišeni dugotrajnog prikupljanja raznih potvrda i dokaza o imovinskom stanju, a mjerodavni dobivaju dozvolu za provjeravanje navedenih podataka. Kada ured državne uprave utvrdi da podnositelj zahtjeva ispunjava uvjete za besplatnu pravnu pomoć, izdaje mu uputnicu. Korisnik se zatim obraća pružatelju besplatne pravne pomoći po svojem izboru i ostvaruje svoja prava. S obzirom na propisano odricanje od prava na naknadu moguće štete ukoliko se korisnik za pravnu pomoć obrati udruzi ili pravnoj klinici (za razliku od odvjetnika, ovi se pružatelji nisu obvezni osigurati ), za očekivati je da će se budući korisnici okrenuti odvjetnicima. Nakon pružene pomoći, ovlaštena osoba pružatelja opisuje poduzete radnje i obračunava troškove te uputnicu vraća izdavaču. Ako ured državne uprave utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti za ostvarivanje prava na besplatnu pravnu pomoć, donosi rješenje kojim se zahtjev odbija. Protiv tog rješenja dopuštena je žalba koja se u roku od 8 dana podnosi Ministarstvu pravosuđa, a ono je po žalbi dužno odlučiti u roku od 8 dana. Protiv rješenja kojim se žalba odbija može se pokrenuti upravni spor. Instancijsko odlučivanje o pravu na besplatnu pravnu pomoć garancija je da će je potrebiti i ostvariti.

Opseg besplatne pravne pomoći uvjetovan je imovinskim stanjem korisnika. Samo socijalno ugroženi, i to korisnici prava s osnova socijalne skrbi, članovi obitelji čiji prihodi po članu ne prelaze iznos od 50 posto najniže mjesečne plaće te korisnici odnosno članovi obitelji koji u vlasništvu imaju stan ili kuću koji ne prelaze njihove potrebe ostvaruju pravo na besplatnu pravnu pomoć u punom iznosu. Svi ostali participiraju u troškovima razmjerno svojim mogućnostima. Nacrt zakona predviđa da svako povećanje prihoda po bilo kojem osnovu za više od 10 posto umanjuje opseg besplatne pravne pomoći za 10 posto. 

Sredstva za osiguranje i pružanje besplatne pravne pomoći na temelju uputnice osiguravaju se u Državnom proračunu, ali i iz drugih izvora. Za stanje državnih financija značajno je da visinu naknada za pruženu besplatnu pravnu pomoć propisuje Vlada.

U slučaju da korisnik besplatne pravne pomoći uspije u sporu, Republika Hrvatska je u prilici nadoknaditi svoje troškove od protivne stranke, sukladno općim pravilima o naknadi troškova postupka. No, ako korisnik potpuno ili djelomično uspije u sporu i sud mu dosudi imovinu ili prihod, dužan je Republici Hrvatskoj nadoknaditi iznos razlike između stvarno plaćenih troškova besplatne pravne pomoći i naknade koju je protivna stranka isplatila po odluci o troškovima postupka, ako taj iznos Republika Hrvatska nije naplatila od protivne stranke. Ako korisnik besplatne pravne pomoći izgubi spor, nije dužan nadoknaditi plaćene troškove besplatne pravne pomoći. Obveza vraćanja postoji samo ako se financijske prilike korisnika ili članova njegove uže obitelji u roku godine dana znatno poprave (npr. dobitak na igrama za sreću, nasljedstvo i sl.). Da bi se izbjegle zlouporabe, za vrijeme korištenja pomoći  korisnik besplatne pravne pomoći dužan je izvijestiti ured državne uprave o svim promjenama koje bi mogle utjecati na pravo i opseg besplatne pravne pomoći. Propusti li to učiniti, ured će po službenoj dužnosti preispitati nove činjenice i sukladno njima ukinuti rješenje ili umanjiti opseg besplatne pravne pomoći. U slučaju korištenja neistinitih podataka i prikrivanja stvarnog imovnog stanja, što bi imalo za posljedicu neosnovano korištenje besplatne pravne pomoći, predviđena je dužnost naknade troškova i zateznih kamata.

Sastavila: Zorica Škopić