Croatia 2006 Progress Report: Koliko je napredovalo pravosuđe?

Izvješće Europske komisije o napretku kojega je Hrvatska ostvarila u razdoblju od 1. listopada 2005 do 30. rujna 2006. u postupku pripreme za članstvo u EU objavljeno je u studenom mjesecu. Iako dokument predstavlja jasnu i značajnu evaluaciju do sada poduzetih koraka i postignutih rezultata cijele države, propuštena je šira javna rasprava o zaključcima koji su objavljeni. Pažnja javnosti je usredotočena na problem korupcije, kao prisutan u svim segmentima javnog sektora u Hrvatskoj. No, bez obzira na iznenadne interese za pojedina problematična područja djelovanja pravne države, ne treba zaboraviti niti zanemariti upozorenja koja i dalje ostaju kada je u pitanju hrvatsko pravosuđe.

Iz izvješća se jasno može razlučiti da se ohrabruje tek započeta reforma pravosuđa, no da ono i dalje pati od velikih nedostataka. Sudovi i dalje moraju riješiti značajan broj zaostataka, skratiti trajanje postupka, unaprijediti administraciju spisa, racionalizirati mrežu sudova te osigurati izvršavanje presuda i rješavanje problema besplatne pravne pomoći. Napredak po pitanju učinkovitosti pravosuđa je u izvješću ocijenjen kao samo izvjestan.

Izvješće ističe da su dobri rezultati postignuti po pitanju infrastrukture i opremanja sudova, gdje se kao poseban uspjeh ističe digitalizacija zemljišnih knjiga. Posljednjim izmjenama Zakona o sudovima otvorena je mogućnost spajanja pojedinih sudova kojih u Hrvatskoj ima 248. Njihovim spajanjem bi se uspjela provesti racionalizacija mreže sudova, no iako su kriteriji za racionalizaciju uključeni u strategiju reforme, zamijećena je jasna nevoljkost oko primjene potrebnih mjera. Izvješće dalje naglašava da Hrvatska jednostavno ima preveliki broj sudova, te da su neizbježna daljnja spajanja prekršajnih i općinskih sudova, kao i zatvaranja već otvorenih sudova. Izvješće napominje da broj od 1935 sudaca ostaje i dalje previsok s obzirom na udio u stanovništvu.

Dalje je zamijećen i napredak u rješavanju velikog broja neriješenih predmeta na sudovima. Ukupni broj neriješenih predmeta u lipnju 2006. je iznosio 1,23 milijuna za razliku od 1,64 milijuna iz 2005. Kratkoročne mjere koje su poduzete u ovom smjeru uključuju delegaciju predmeta sa preopterećenih na manje opterećene sudove, prekovremeni rad sudaca i ovlašćivanje javnih bilježnika za izvršenje nespornih odluka. Učinak ovih kratkoročnih mjera su umanjile same stranke, dok država nastavlja davati svoj doprinos broju neriješenih slučajeva upuštajući se u parnice u kojima ima male izglede za uspjeh. Kao izniman napredak je indicirano rješavanje zaostataka u pogledu ovrha, i to ovlaštenjem javnih bilježnika. Ipak, izvršavanje presuda i ovrhe ostaju glavni problem 93% sudova. Izvješće daje naputak da bi Hrvatska trebala razmotriti mogućnost delegiranja ovršnih postupaka posebnim ovršnim tijelima. Napomenuto je i to da sudovi i neka tijela državne uprave i sama ne poštuju i ne izvršavaju pravovremeno odluke viših sudova. Ovakva praksa doprinosi broju slučajeva koji se protiv Hrvatske vode pri Europskom sudu za ljudska prava.

Neki iskoraci su napravljeni u pogledu trajanja postupaka, te su poduzeti koraci za promociju alternativnih metoda rješavanja sporova. Izmjenama ZPP-a ograničena je mogućnost iznošenja novih činjenica i dokaza u žalbenom postupku. No, ipak žalbeni sud i dalje šalje predmete nižem sudu čak i kad je dokazni materijal u samom spisu mogao biti dovoljan za odlučivanje u žalbenom postupku.

Predugo trajanje postupka i dalje ostaje veliki problem, kao i jasni statistički podaci o trajanju postupaka na različitim instancama. Vrhovni sud je tek krajem 2005. počeo bilježiti statističke podatke o predmetima koji su trajali više od tri godine u kaznenim, te više od pet godina u građanskim postupcima. U siječnju 2006. uveden je novi statistički sustav bilježenja novih predmeta u svim sudovima. To znači da svi premeti nisu pokriveni, te da oni koji jesu pokriveni nisu nužno unutar istog statističkog sustava. Kako bi se mogli ostvariti neki realni pomaci i utvrditi trenutno stanje u pogledu duljine trajanja postupaka, izvješće sugerira uvođenje sustava komparabilnih podataka i detaljnu analizu trajanja postupaka kako bi se identificirali oni predmeti u kojima suđenje traje predugo, čime bi se mogli identificirati i uzroci takvog trajanja postupaka.

Iako izvješće nije obvezujući dokument, već služi praćenju napravljenih koraka i indiciranju smjera u kojemu Hrvatska može krenuti, trebalo bi puno ozbiljnije raspravljati o donesenim zaključcima i iznesenim prijedlozima te trajnim boljkama pravosuđa. Treba ostati optimističan u smislu da naše pravosuđe ima puno prostora za rast, no i uzeti u obzir da smo, prema izvješću, još pomalo udaljeni od trenutka uživanja u nezavisnom, nepristranom, transparentnom i učinkovitom pravosuđu.

 Pregledala, obradila: Ognjenka Manojlović