Izvješće o stanju u Zagrebačkom općinskom sudu iz 2001. godine

Nacionalni centar za državne sudove (NCSC) u suradnji sa zagrebačkim Općinskim sudom donio je izvješće o stanju na tom sudu. Jedna od glavnih zadaća NCSC-a, osnovanog 1971. godine u SAD-u,  je rad sa sudovima iz drugih država diljem svijeta kako bi im pomogao da poboljšaju svoju učinkovitost i da ustanove okružje za bolji  rad sa strankama. Zagrebački Općinski sud je u Hrvatskoj odabran zbog svoje veličine i broja slučajeva koji dolaze pred njega.

Preliminarni zaključak NCSC-a je bio da je potrebna veća kompjuterska osposobljenost i  opremljenost suda, no da bi zaista vidjelo kolike su potrebe suda poslani su upitnici službenicima. Odgovori su bili različiti: veliki postotak je izjavio da nema kompjuter, drugi da nemaju Internet vezu, treći da se ne znaju njime služiti…Njih samo 29% je izjavilo da ima e-mail adresu. 62% ispitanika se izjasnilo da su svjesni potrebe da se uvede nova tehnologija i dio njih je izrazio želju da se organizira osposobljavanje; samo 5% je izjavilo zabrinutost da je kompjuterska tehnologija previše komplicirana za njih.

Jedna od osnovnih mjera pomoću koje se može vidjeti „da li sud prati svoj rad“ jest broj koji se dobije kada se broj riješenih slučajeva podijeli sa brojem pristiglih slučajeva u istom obračunskom razdoblju.  Iz izvješća se može vidjeti kako je od 1996. godine broj riješenih slučajeva u odnosu na pristigle u stalnom padu. Jedan od glavnih uzroka takve situacije sigurno jest proteklo vrijeme potrebno da se od podnošenja tužbe donese presuda (ne pričajući o ovrsi).  To vrijeme u prosjeku iznosi 843 dana ili 2,3 godine. Za tužbe radi naknade štete treba u prosjeku najviše vremena (1,016 dana ili 2,8 godine), dok u obiteljskim sporovima je u prosjeku potrebno najmanje vremena (362 dana).  U promatranom uzorku najdulje vrijeme potrebno za rješavanje parničnog postupka bilo je 10,65 godina. Zanimljivo je da vrijeme potrebno da se donese presuda kod tužbe zbog smetanja posjeda iznosi između 8 i 2,697 dana, a u prosjeku 798 dana (imajući na umu da je to hitan postupak.)

U izvješću se raščlanjuje proteklo vrijeme s obzirom na poduzete radnje. U prosjeku prođe 172 dana od podnošenja tužbe do prvog ročišta; negdje oko 72. dana se obavlja dostava tužba tužitelju. Kod tužbe radi smetanja posjeda prođe nešto manje (78 dana). Prosječno vrijeme koje protekne između prvog saslušanja i zaključenja glavne rasprave iznosi 496 dana, u prosjeku održi se 3,4 ročišta (odnosno jedno svakih 5 mjeseci). Tužbe radi smetanja posjeda imaju u prosjeku najveći broj održanih ročišta (5,4). Obiteljski sporovi imaju u pravilu najmanji broj održanih ročišta (2,3 i to u prosjeku jedno svakih 3 mjeseci). Najveći broj ročišta zabilježenih u tom uzorku je bio 17. Najvažniji uzrok tako velikog broja zakazanih ročišta je nedolazak (failure to appear)  stranaka ili svjedoka na ročište, a tome može biti uzrok loša dostava ili sama volja te osobe da ne dođe.

Nakon završetka glavne rasprave, sucu je u prosjeku potrebno 119 dana da napiše konačnu verziju presude. Nakon toga potrebno je u prosjeku više od 30 dana da se dostavi presuda strankama, što povlači za sobom produljenje roka za žalbu (od dostave 15 dana).

Najviše se žalbi uloži na presude zbog smetanja posjeda (61%). Na presude radi naknade štete uloži se 51% žalbi. Žalbeni postupak u pravilu povećava vrijeme trajanja postupka za dodatnih 444 dana.

Kao velik problem javlja se pretrpanost sudova, s time da se ono samo povećava. 1996. godine bilo je preko 60 000 neriješenih slučajeva u zagrebačkom Općinskom sudu, dok je 2000. godine ta brojka porasla na preko 90 000.
NCSC preporuča u izvješću neke mjere poput povećanja: broja zaposlenih, sati rada, radnih dana, odbacivanja starih slučajeva…

Izvješće je zabrinjavajuće, ali i poučno. Sistematizirani su na neki način problemi, ali rješenja zasada nema, situacija u sudovima se nije popravila. Usuđujem se reći da je i mnogo gora nego što je bila (barem što se tiče pretrpanosti sudova).

 Napisala, analizirala, izvijestila: Snježana Svečnjak