| Sudovi | |
| Državno odvjetništvo | |
| Odvjetništvo | |
| Javno bilježništvo | |
| Pučki pravobranitelj | |
| Ustavni sud | |
| Europski sud | |
| Ministarstvo pravosuđa | |
| Ostala tijela |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|||||
|
|
|
|||||
|
|
||||||
 |
|
Ekipa Pravnog fakulteta u Zagrebu osvojila treće mjesto na Willem C. Vis International Commercial Arbitration Moot-u 2005.
Cilj ovog natjecanja jest poticanje izučavanja
međunarodnog trgovačkog i arbitražnog prava rješavanjem konkretnih slučajeva.
Naime, svake godine početkom listopada objavljuje se zadani problem sa
činjenicama slučaja. U prvom dijelu natjecanja studenti su dužni na temelju
zadanog problema izraditi pisane podneske za tužitelja i tuženika na engleskom
jeziku (do 35 stranica argumentacije), a zatim se pripremiti za usmeno
izlaganje u korist obiju stranaka. Usmena izlaganja na ročištima odvijaju
se za vrijeme uskršnjih praznika na Pravnom fakultetu u Beču u organizaciji
Pace University School of Law iz New Yorka. Usmena ročišta u Beču pred
arbitrima (poznatim stručnjacima i profesorima iz cijelog svijeta) prilika
su za demonstraciju govorničkih sposobnosti članova tima, kao i za stjecanje
važne prakse zastupanja stranaka pred sudom ili arbitražom. Svaku stranu
zastupa dvočlani studentski tim, dok ocjenjivanje vrše tri arbitra dodjeljujući
bodove svakom timu. Ročište redovito traje oko sat i pol, pri čemu obje
strane (tužitelj i tuženik) imaju podjednako vremena za izlaganje svojih
stajališta. Ove je godine natjecanje održano od 18. do 24. ožujka. Sudjelovala su 154 tima iz 47 zemalja svijeta, među kojima i neka od najprestižnijih svjetskih sveučilišta. Zagrebački je tim osvojio treće mjesto u kategoriji usmenih izlaganja za nagradu Frédéric Eisemann. Timovi sa Pravnog fakulteta u Zagrebu aktivno sudjeluju od 1995. godine i postižu značajne rezultate - u nekoliko godina osvojena su visoka mjesta za pisane podneske i za usmena izlaganja u jakoj konkurenciji timova iz cijelog svijeta. U ovogodišnjem zagrebačkom timu bili su: Ana Barić, Ivana Jurčec, Miljenko Petrak, Danijel Stanković i Tin Težak. Na usmenom dijelu natjecanja, uz nevjerojatnu potporu ostatka tima, sudjelovali su Ana Baric i Tin Težak. Voditelji tima bili su: prof. dr. sc. Hrvoje Sikirić, prof. dr. sc. Siniša Petrović te asistenti mr. sc. Nina Tepeš i mr. sc. Davor Babić. Zagrebački tim zahvalnost duguje i dekanu prof. dr. sc. Branku Smerdelu te ostalim djelatnicima Pravnog fakulteta u Zagrebu čija im je potpora omogućila sudjelovanje u ovom natjecanju, među ostalim i prof. Alanu Uzelcu za brojne savjete. Napisala i iz prve ruke izvijestila: Ana Barić Sutkinja i odvjetnik osuđeni zbog krivotvorenja presuda i štete od milijun i pol kuna U Zagrebu 21. ožujka 2005. godine sutkinja zagrebačkog Općinskog suda D. Rovišnjak nepravomoćno je osuđena na 12 godina zatvora zbog zlouporabe položaja i ovlasti, prijevare i krivotvorenja isprava. Njezin suprug odvjetnik V. Rovišnjak osuđen je na 11 godina zatvora zbog pomaganja u zlouporabi položaja, prijevari i krivotvorenju isprava. Svakom od njih oduzeto je 755.493 kuna koje su pribavili krivotvorenjem presuda. Sutkinji je zabranjeno obavljanje sudačkog posla u narednih pet godina. Odvjetniku je zabranjeno obavljanje odvjetničkog posla u naredne tri godine te se mora podvrgnuti psihijatrijskom liječenju od ovisnosti o kocki i mora isplatiti 40.000 kuna koje je uzeo svome klijentu. Objema je produljen pritvor. Prilikom suđenja sutkinji ona je u korist
svoje obran tvrdila da se u svim točkama za koje se tereti u optužnici
radi o kaznenom djelu prijevare. Sudsko vijeće nije prihvatilo njezinu
obranu smatrajući je neuvjerljivom. Stav Vijeća je da je sutkinja iskoristila
svoje posebne ovlasti suca. Suca naime nitko ne provjerava dok uzima pečate
za pravomoćnost jer ima povjerenje službenika. Nadalje, ustanovilo je
da kod okrivljene postoji maksimalan stupanj krivnje tj. namjera i svijest
o protupravnosti. Posebne olakotne okolnosti nisu uračunate jer se za
sutkinju podrazumijeva da nije osuđivana. U obrazloženju predsjednik Vijeća, sudac M. Mrčela, ustanovio je da je motiv okrivljenih lako i brzo pribavljanje novčanog iznosa u visini njihova višegodišnjeg dohotka. Iznio je i činjenicu da su okrivljeni u falsifikate upisivali imena časnih sudaca i tako i njih umiješali u počinjena kaznena djela. Istaknuto je da su okrivljeni počinili koruptivno kazneno djelo. Trebalo bi biti da sud, suci i odvjetnici budu utočište građana pred bezakonjem koje je, može se reći, naša svakodnevnica. Oni bi trebali biti moralni uzori i trebali bi jačati civilizacijske i demokratske vrijednosti. Ovaj slučaj dokazuje da je naša stvarnost daleko od onoga kako bi trebalo biti. Ovakvo kriminalno ponašanje dodatno je urušilo, ionako klimavo, povjerenje građana u hrvatsko pravosuđe. Napisala: Maja Mitrović Izvor: A. Kasanić, Sutkinja i odvjetnik osramotili pravosuđe, Večernji list od 22.03.2005. Prijedlog Zakona o sudovima: Novi zakon ili pročišćeni tekst s pokojom izmjenom? Uvod * O sadržanju nacrta * Posebno o nekim odredbama * Usporedba s važećim zakonom * Zaključak Na sjednici Vlade RH, 17. veljače 2005. godine, Ministarstvo pravosuđa (u daljnjem tekstu: Predlagatelj) predstavilo je Prijedlog zakona o sudovima (u daljnjem tekstu: Prijedlog zakona ili Pz). Važeći Zakon o sudovima (u daljnjem tekstu: ZS) mijenjan je i dopunjavan nekoliko puta, ali još nije izrađen službeni pročišćen tekst (neslužbeni pročišćeni tekst nalazi se na www.pravo.hr/gpp/propisi/zs/indexzs.htm) pa to, prema mišljenju predlagatelja, otežava njegovu primjenu. Stoga je Ministarstvo pravosuđa odlučilo predložiti tekst novog Zakona o sudovima. O Prijedlogu zakona raspravljalo se na saborskim odborima (Odbor za zakonodavstvo, Odbor za pravosuđe i Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina) i na sjednici Sabora, koja je zaključena 16. ožujka 2005. godine. Iz izvješća koja su izradili odbori proizlazi kako svi podržavaju i prihvaćaju Prijedlog zakona uz neke primjedbe i prijedloge upućene predlagatelju zakona (kroz usporedbu Prijedloga zakona i postojećeg zakona ukazat ćemo i na neke stavove saborskih odbora). Prijedlog zakona sadrži: Predlagatelj navodi samo jedan razlog zbog kojeg se donosi novi zakon, a to je velik broj izmjena i dopuna postojećeg zakona na temelju kojih nije izrađen službeni pročišćeni tekst. U Prijedlogu zakona ističe se da će se novim zakonom uvesti niz novina (npr. određivanje sadržaja zakona, stvarne nadležnosti, predviđa se mogućnost osnivanja stalnih službi izvan područja suda, predavanje imovinskih kartica pri stupanju na sudačku dužnost, razrada kriterija ocjenjivanja sudova, proširivanje ovlasti sudskih savjetnika i dr.), ali nažalost nije obrazloženo koji su ciljevi, svrha donošenja ,prema predlagatelju, novog zakona. Uz novine zadržana su i zakonska rješenja iz postojećeg zakona, ali naravno uz neizbježno renumeriranje jer radi se, kako piše u Prijedlogu, o novom zakonu. Tako sada u Prijedlogu zakona ima identičnih odredbi kao i u važećem samo su dobile drugi broj članka (npr. čl. 23. ZS postao je čl. 25. Pz, čl. 31. a. sada je čl. 35., čl. 32. b. sada je čl. 50., čl. 45. sada je čl. 68., čl. 54. sada je čl. 83., čl. 73. a. sada je čl. 103., čl. 80.a. sada je čl. 122. itd.). Usporedbom teksta Prijedloga zakona i neslužbeno pročišćenog teksta zakona stječe se dojam da ustvari nekih značajnih novina nema, mnoštvo postojećih odredbi vrijedi i dalje, čak bez ikakvih sadržajnih promjena, samo su promijenile broj članka. Stoga nam se čini prikladnijim govoriti o malim izmjenama i dopunama zakona nego li o tekstu novog zakona. U samom sadržaju zakona nema suštinskih izmjena. Svi naslovi glava zakona, koji su u postojećem zakonu, pronašli su svoje mjesto i u Prijedlogu zakona, eventualno uz promjenu broja glave ili izdizanjem iz položaja podnaslova glave u naslov ili obrnuto. Tako je glava III. a. Kodeks sudačke etike ZS postala osmi podnaslov šeste glave Prijedloga zakona. Šesta glava važećeg zakona Suci i suci porotnici promijenila je naslov u Prava i dužnosti sudaca što je u važećem drugi podnaslov iste glave. Treći podnaslov šeste glave važećeg zakona Suci porotnici postaje glava IX. u Prijedlogu zakona. Podnaslovi šeste glave važećeg zakona Imenovanje sudaca i Prestanak sudačke dužnosti ispušteni su iz Prijedloga zakona jer se tu materiju želi urediti u Zakon o Državnom sudbenom vijeću (u daljnjem tekstu: ZDSV), o čemu je također izrađen Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Državnom sudbenom vijeću (u daljnjem tekstu: PZIDZDSV). Naslovi svih ostalih glava ostali su isti, ali su neke od njih renumerirane.
Prijedlogom zakona uvodi se podjela sudova na redovne i specijalizirane (čl. 13. st. 1. Pz). Svi postojeći sudovi, osim Vrhovnog suda RH (u daljnjem tekstu: VSRH), razvrstani su u neku od kategorija sudova (v. st. 2. i 3. čl. 13. Pz). Odbor za pravosuđe navodi kako iz predloženog rješenja nije razvidno u koju kategoriju spada VSRH. On je određen kao najviši sud u Republici Hrvatskoj. U obrazloženju se ističe kako je sada takav položaj VSRH normativno određen, ali i u važećem zakonu nalazimo istu odredbu (čl. 13. st. 2. ZS). U čemu je onda novina? Važeći zakon propisuje mogućnost ustanovljavanja posebnih sudova posebnim zakonom za određena pravna područja (čl. 13. st. 3. ZS), a Prijedlogom se predlaže da se zakonom mogu prema stvarnoj nadležnosti ili za određena pravna područja ustanovljavati i drugi redovni i specijalizirani sudovi (čl. 13. st. 5. Pz). Obrazloženje ove odredbe ne odudara od činjenice da ni ovdje nema adekvatnog objašnjenja i određenja cilja takve norme. Nameće nam se pitanje treba li u Hrvatskoj omogućiti pa i povećavati broj sudova ili treba unutar postojećih sudova raditi na specijalizaciji sudaca kako bi se povećala kvaliteta rada, a s time i ostvarila zakonom i međunarodnim ugovorima određena prava građana (npr. pravo da se o pravima i obvezama građanske naravi ili o kaznenoj i prekršajnoj odgovornosti pravično i javno i u razumnom roku raspravlja i odluči) i ostvarila ideja učinkovitijeg i bržeg rješavanja predmeta? Prihvatljiv nam se čini odgovor koji je, u razgovoru s našim kolegama, dala gospođa Seppanen, voditeljica projekta podrške učinkovitijem i modernijem radu hrvatskih sudova. Ona je istaknula kako je Hrvatska pravi rekorder u broju sudova te da to predstavlja najveći problem našeg pravosuđa, da nije potrebno da svako mjesto ima sud te da se specijalizacija treba provoditi u okviru sudova opće nadležnosti, a ne osnivanjem posebnih sudova. Omogućavanjem osnivanja drugih redovnih i specijaliziranih sudova proizlazi da se upravo pridonosi produbljivanju, a ne rješavanju, problema u našem pravosuđu. Četvrtom glavom Prijedloga zakona uređuje se
unutarnje ustrojstvo Vrhovnog suda RH. Prema navodima predlagatelja ove
su odredbe posebno razrađene, a to se posebno odnosi na preciznije uređenje
odjela. Usporedivši dva teksta mogli bismo reći da izmjena više stilska
nego sadržajna (usp. čl. 49. st. 1. Pz i čl. 32. st. 1. ZS). U uvodnim napomenama ističe se da se radi ujednačavanja sudske prakse uvodi posebna novina sadržana u čl. 57. Pz. Njome se ovlašćuje odjel VSRH da, na temelju zahtjeva stranke, ispita ugrožava li se jedinstvena primjena zakona i ravnopravnost građana različitim odlukama u istoj činjeničnoj i pravnoj stvari koje donesu sudovi drugog stupnja, a da protiv tih odluka nije dopušten izvanredni pravni lijek. Nakon ispitivanja odjel VSRH donosi pravno shvaćanje koje je obvezno za sudove u svim postupcima na koje se to pravno shvaćanje odnosi i u kojima još nije donesena pravomoćna sudska odluka čl. 57. st. 7. Pz. Mogli bismo reći da se tu ne radi o novini u smislu nečeg posve novog jer je prema važećem zakonu opća sjednica VSRH ovlaštena utvrditi opća stajališta za osiguravanje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana te jednakosti svih pred zakonom (čl. 34. t. 1. Pz). Čini se da se prijedlogom samo detaljnije razrađuje postupak kojim bi se ta ovlast mogla izvršavati, ali se u teoriji postavlja pitanje koliko je ta odredba u skladu s našim Ustavom, s Europskom konvencijom, obvezama koje će nam nastati članstvom u EU te s načelima demokratskog pluralističkog društva, s načelima pravne sigurnosti i jednakosti građana ( v. opširnije http://.eu.pravo.hr/fileadmin/Europsko/dokumenti/tekst/7SGa.doc) Spomenuli bismo još da se čl. 61. st. 1. Pz uvodi pravosudna inspekcija kao tijelo koje će nadzirati obavljaju li se poslovi pravosudne i sudske uprave pravilno. Propisuje se tko i pod kojim uvjetima obavlja te poslove. Nadzor nad obavljanjem poslova suca spominje se i u čl. 26. Pz. Odredba je nejasna i nedorečena. Spominje nadzor nad obavljanjem poslova, ali ne specificira da su to poslovi sudske uprave (poslovi suđenja podliježu kontroli ulaganjem pravnih lijekova). Nadalje, nije jasno iz kojeg suda će se odredit suci nadziratelji, kako se oni određuju nalogom predsjednika neposredno višeg suda ili godišnjim rasporedom poslova (usp. čl. 26. st. 1. i 2. Pz) te zašto se nad obavljanjem poslova sudske uprave provodi dvostruki nadzor, onaj iz čl. 61. st. 1. i ovaj iz čl. 26. Pz. Omogućavamo li time sucima (iz. čl. 26. st. 2. Pz) da obavljaju svoju primarnu zadaću suđenja ili ih ustvari opterećujemo upravnom funkcijom nadzora? O NEKIM ODREDBAMA PRIJEDLOGA ZAKONA U USPOREDBI S VAŽEĆIM ODREDBAMA U prvom članku propisuje se što sve Zakon o sudovima regulira. Usporedbom dvaju tekstova mogli bismo reći da je u Prijedlogu došlo do manjih izmjena. U važećem zakonu propisuje se da se zakonom uređuje nadležnost dok se u Prijedlogu zakona pobliže određuje da se radi o stvarnoj nadležnosti i to u slučaju da ona nije određena drugim zakonom. Prijedlog zakona nabraja područja koja se uređuju zakonom (npr. uvjeti i postupak za imenovanje stalnih sudskih vještaka, tumača i procjenitelja, čuvanje službene tajne, i dr.), ali u tom nabrajanju ispušta neka, koja inače uređuje (npr. uvjeti za prijam službenika i namještenika glava VIII Prijedloga zakona). Najznačajnija promjena u čl. 1. je što se dosadašnje odredbe o uvjetima za imenovanje i razrješenje sudaca ispuštaju i predlaže se da se to uredi Zakonom o Državnom sudbenom vijeću. U skladu s tom idejom Ministarstvo pravosuđa je već izradilo PZIDZDSV. Iako je Državno sudbeno vijeće tijelo koje imenuje i razrješuje suce smatramo da bi odredbe o imenovanju i razrješenju sudaca trebale ostati u ZS jer bi se ZDSV trebalo uređivati djelovanje i ovlasti tog tijela. Saborski Odbor za pravosuđe u svojim Izvješćima o Prijedlogu zakona o sudovima i Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Državnom sudbenom vijeću ističe da potonje odredbe treba ostaviti u Zakonu o sudovima unatoč obrazloženju predlagatelja da će time sve u svezi sa sucima biti na jednom mjestu. Za razliku od navedenog uvjeti za imenovanje predsjednika suda i sudaca porotnika ostaju i dalje u ZS. U čl. 7. st. 2. Pz propisuje se da u sudu višeg stupnja, osim sudskog vijeća, može suditi i sudac pojedinac kada je to određeno zakonom. U odnosu na postojeći zakon to predstavlja novinu jer po sadašnjem zakonu sudovi višeg stupnja sude u vijeću ili u općoj sjednici, ako je to zakonom određeno. Uvođenje načela monokracije u postupku pred sudovima višeg stupnja predstavlja samo unošenje te izmjene iz Zakona o parničnom postupku i Zakona o kaznenom postupku u ovaj zakona. U skladu s tim i u čl. 33. st. 3. Pz dodano je da pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici sudskog odjela Vrhovnog suda RH, Upravnog suda RH, Visokog prekršajnog suda RH, Visokog trgovačkog suda RH i županijskog suda obvezuje, osim svih drugostupanjskih vijeća, i sve suce pojedince tog odjela. Odredbe o imunitetu sudaca sada se nalaze u čl. 8. Pz dok su u postojećem zakonu u čl. 9. Prema obrazloženju predlagatelja ove se odredbe usklađuju s odredbama Ustava. No, Odbor za pravosuđe ističe da se ovim odredbama zapravo sužava imunitet sudaca (zadržani su samo stavci 1., 2. i 6. iz postojećeg zakona), što predlagatelj nije obrazložio. Nažalost, ovo nije jedini primjer gdje je obrazloženje šturo, nezadovoljavajuće. Tu bismo mogli spomenuti i da postoji niz odredbi za koje u obrazloženju piše kako nisu izmijenjene. No, uz to nije pripomenuto kako je došlo i do renumeracije odredbi (npr. čl. 25. Pz u važećem je čl. 23., ili uz čl. 81.-83. Pz piše da su neizmijenjeni, a u sadašnjem tekstu ih treba tražiti u čl. 53. g., čl. 53. h., čl. 54. ZS). Tako želite li uspoređivati ova dva teksta uzmite i to u obzir. Treba spomenuti i slučajeve kad predlagatelj ističe da odredbe nisu mijenjane, a usporedbom se može vidjet da je do nekih izmjena došlo (npr. piše čl. 32. Pz ostaje neizmijenjen, a dodali su mu novi st.4., čl. 38.-44. Pz- ostaju neizmijenjeni, a u čl. 40. Pz sada više nema st. 4., u čl. 41. Pz umjesto roka "do 1. prosinca godine u kojoj sudačkom vijeću istječe mandat" propisuje se "najkasnije dva mjeseca prije isteka mandata", u čl. 78. Pz nisu preuzeti svi stavci iz čl. 53. d. ZS i dr.). Svjesni smo da u takvim slučajevima često puta nema ni značajnijih izmjena, ali držimo da onda nije ispravno reći u obrazloženju kako izmjena nema. S druge strane Prijedlogom zakona zadržane su u potpunosti važeće odredbe, a čitajući obrazloženje Prijedloga stječe se dojam da se uvodi nešto novo (npr. čl. 87. Pz isti je kao i čl. 58. ZS ili čl. 90. Pz isti je s čl. 61. ZS). Tamo gdje je trebalo neke stvari obrazložiti ili naznačiti kao izmjenu predlagatelj je istaknuo da su odredbe neizmijenjene, a gdje su odredbe uistinu neizmijenjene predlagatelj nam nudi obrazloženje koje je skoro identično samom tekstu odredbe. Ujedno, glede obrazloženja i samog teksta Prijedloga zakona uočili smo kako se u njima ističe da se uvode neke novine, a usporedite li to s važećim tekstom vidite da to već postoji. Npr. u uvodnim napomenama Prijedloga ističe se da se radi boljeg pristupa građana i veće učinkovitosti sudova predviđa mogućnost osnivanja stalnih službi suda izvan područja suda i održavanje sudbenih dana (čl. 15. Pz ). Zavirite li u tekst važećeg zakona vidjet ćete da takva mogućnost već postoji u čl. 15. Jedino je sada promijenjeno da odluku o održavanju sudbenih dana donosi predsjednik neposredno višeg suda, a odluku o osnivanju stalnih službi ili odjela izvan sjedišta suda donosi ministar pravosuđa uz prethodno mišljenje predsjednika Vrhovnog suda. Prema važećem obje odluke donosi ministar nadležan za poslove pravosuđa nakon pribavljenog mišljenja predsjednika Vrhovnog suda. Isto je i s navodnim uvođenjem sudačkih odora (usp. čl. 67. Pz i čl. 44. ZS). Možemo reći da se Prijedlogom samo razrađuje kada suci nose sudačku odoru, ali ne i da se uvodi nošenje sudačkih odora kao novina. Nadalje, predlagatelj ističe kao novinu da sudovi mogu (ali i ne moraju) imati glasnogovornika (čl. 29. Pz). Određuje se da glasnogovornik suda može biti sudac ili sudski savjetnik određen godišnjim rasporedom poslova. Uz njega i predsjednik suda pripadaju ista ovlaštenja (v. čl. 29. st. 3. i čl. 140. Pz). Prema našem mišljenju ovo ne predstavlja novinu jer i čl. 90. ZS regulira tko obavještava javnost o konkretnom predmetu ili o radu suda (predsjednik suda ili sudac kojeg on na to ovlasti). Ujedno, predlagatelj je u čl. 140. Pz preuzeo spomenuti čl. 90. Zs. Tako sada imamo na dva mjesta reguliranu, po nama, istu stvar, a sucu ili sudskom savjetniku koji je ovlašten za odnose s javnošću pridružili smo samo naziv glasnogovornik. Do nekih izmjena i dopuna došlo je pri: 1) ocjenjivanju sudaca (npr. ocjenjivanje i u slučaju kandidiranja za predsjednika suda čl. 74. st. 1. Pz, smanjen je broj ocjena u odnosu na važeći zakon čl. 77. st. 1. Pz, sudac Vrhovnog suda nezadovoljan ocjenom podnosi prigovor Općoj sjednici Vrhovnog suda RH čl. 80. st. 3.); 2) pri upućivanju suca na rad (Sudac, upućen temeljem čl. 96. i 97. Pz, ima pravo na stan za službene potrebe na teret proračunskih sredstava dok prema važećem čl. 65. a. st. 3. ima pravo na naknadu troškova zbog posebnih uvjeta rada, uključujući smještaj. Čini se da se radi o istom, ali izrečenom na dva načina, što prema predlagatelju predstavlja novinu.); 3) pri određivanju ovlasti sudskih savjetnika (mogu biti glasnogovornici suda čl. 29. st. 2. Pz, objavljuju donesenu odluku po ovlaštenju suca čl.114. st.2. Pz, provode postupke po prijedlozima za izdavanje kaznenih naloga čl. 114. st. 4. t. 7. Pz ) i 4) pri određivanju sredstava potrebnih za rad sudaca (prijedlog za osiguranje sredstava i dalje podnosi predsjednik suda, ali ih Ministarstvo utvrđuje zajedno s predsjednikom suda čl.143. Pz) i dr. U tekstu Prijedloga zakona došlo je i do nekih terminoloških promjena. Umjesto izraza ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa koristi se izraz ministarstvo pravosuđa (tako i za ministra). To je u skladu s postojećim nazivljem ministarstva. Budući da su nazivi ministarstva kod nas relativna stvar, ovisna o političkoj vlasti, skloniji smo reći da bi bilo pravilnije zadržat postojeći naziv i kroz cijeli tekst zakona ujednačiti terminologiju. Tako bismo izbjegli postojeće stanje kada imamo ministra pravosuđa (u tekstu Pz), a s druge strane ministra nadležnog za poslove zdravstvene zaštite (čl. 119. st.1. Pz) ili ministra nadležnog za unutarnje poslove (čl. 120. st.1. Pz). Trebalo bi se odlučiti za jednu varijantu i dosljedno je primjenjivati u čitavom zakonu. U ovom radu pokušali smo usporediti važeći zakon i tekst Prijedloga zakona, istaknuti neke nelogičnosti iz obrazloženja, a sve u cilju potvrđivanja teze s početka rada kako se ipak ne radi o novom zakonu već o nekim izmjenama i dopunama postojećeg zakona. Pritom smatramo da bi bilo bolje da se dao prijedlog zakona o izmjenama i dopunama, ako već treba nešto mijenjati, a da se nakon usvajanja teksta izradi službeni pročišćeni tekst. Tako bismo izbjegli probleme koji bi mogli nastati zbog renumeracije i očuvali bi kontinuitet primjene zakona.
Napisala: Katarina Logožar
|
