Sudovi za bagatelne stvari .... (Komentar I)

Krajem prosinca prošle godine ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt najavila je osnivanje sudova za sporove male vrijednosti.

Primjena procesnog načela "de minimum non curat praetor", i težnja da se strankama i u manje vrijednim stvarima osiguraju jamstva za zaštitu njihovih prava rezultirali su institucijom sporova malih vrijednosti ( Glava 30.ZPP-a, čl.457-468 ). Podsjetimo, to su sporovi u kojima se tužbeni zahtijev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi 5.000 kuna, a u trgovačkim sporovima 50.000 kuna (do Novele: 200.000 kuna); kao i oni sporovi u kojima je tužitelj pristao da umjesto udovoljavanju određenom zahtjevu primi određeni novčani iznos koji ne prelazi navedene svote; i sporovi u kojima je predmet tužbenog zahtjeva predaja pokretne stvari čija vrijednost ne prelazi navedene svote.

Osnivanje takvih sudova pridonijelo bi rasterećenju pravosuđa, a pogotovo bi se izbjeglo stvaranja troškova većih od samog predmeta spora. Sporovi bi bili vođeni po skraćenom postupku na jednom ročištu na kojem bi odmah bila donesena i izvršna presuda. Uvjeti za žalbu bi se pooštrili, pa bi se time smanjila mogućnost njezinog izjavljivanja. Sporove bi rješavali specijalizirani odjeli ili specijalizirani sudovi, a njhovu mogućnost osnivanja otvorit će novi "Zakon o sudovima" (skoro u proceduri).

Potkraj studenog prošle godine u Bruxellesu održana je trodnevna konferencija "U susret idealnom suđenju: Nekoliko primjeraka najuspješnijih građanskih sudskih postupaka u Europi" koju su zajednički organizirali Vijeće europe i Europska Unija. Predmet rasprave bili su i sporovi male vrijednosti.

Malični sporovi u Ujedinjenom Kraljevstvu povijesno gledano su bili sporovi koje su vodili siromašni seljaci čiji su zahtjevi bili mali, sudski postupak u tim sporovima bio je pojednostavljen, a vođeni su pred lokalnim sudovima na čijem je čelu bio tajnik zemljoposjednika. Industrijska revolucija uzrokovala je ustavne reforme na području organizacije sudstva, što je dovelo do uspostave zemaljskih sudova za sporove male vrijednosti čiji je princip rada održan do danas. Danas je u U.K. česta ta vrsta sporova, a njegove karakteristike su: postupak je neformalan, rasprava se ne mora nužno održati u sudnici, inkvizitornost postupka, sudac od stranaka traži podatke koje ocijeni važnim, stranke su rijetko zastupane odvjetnicima, žalba je rijetko dopuštena etc.

U Nizozemskoj ubrzani postupak potječe još iz Napoleonovog doba, a primjenjuje se u sporovima male vrijednosti (do 5.000 eura). Postupak se vodi usmeno, sudac donosi privremenu usmenu odluku (naša privremena mjera) u roku od dva tjedna, a naknadno nakon održane formalne rasprave konačnu presudu koja je vrlo često jednaka privremenoj odluci.
U nadi da će nastupajuće razdoblje izmijeniti krilaticu "Pravda je spora (+skupa)...." pozdravljam ovaj prijedlog osnivanja sudova za sporove male vrijednosti. Posebno bi se njegova primjena odrazila na prometne prekršaje i radne sporove (ops. ne smatraju se sporovima male vrijednosti sporovi iz radnih odnosa koje je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku radnog odnosa čl.459).

Napisala: Anita Rubinić-Puller

Izvori:

Večernji list, 23.12.2004.
zvješće o radu konferencije "U susret idealnom suđenju: Nekoliko primjeraka najuspješnijih građanskih sudskih postupaka u Europi" Katarine Buljan (sutkinja VSRH), http://www.vsrh.hr

Drive-in sudovi.... (Komentar II)

Dvadesetak posto ili oko 30 000 novih predmeta godišnje otpada na tzv. sporove male vrijednosti. Prema sadašnjoj definiciji u ZPP-u, to su sporovi čija vrijednost ne prelazi 5 000 kuna(osim sporova o nekretninama, sporova koje pokreće radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu te sporova zbog smetanja posjeda), odnosno u trgovačkim sporovima čija vrijednost ne prelazi 50 000 kuna. U takvim sporovima provodi se poseban, skraćeni postupak, a pravo na žalbu je ograničeno (dopuštena je samo posebna žalba protiv rješenja kojim se završava postupak), kao i pravo na izvanredne pravne lijekove. Postupak se provodi pred općinskim sudovima.

Tako je bilo dosad, a novo stanje se očekuje sa donošenjem novog Zakona o sudovima. Naime, u sklopu sveobuhvatne strategije reforme pravosuđa (koja bi trebala završiti krajem ožujka 2005) nastala je ideja o osnivanju posebnih sudova za rješavanje sporova male vrijednosti, ili tzv. "bagatelnih sudova". Tako bi se rasteretilo naše pretrpane sudove. I tu prestaje svaka određenost; naime u različitim novinskim natpisima pojavljuju se različite informacije. Tako nije uopće jasno kolika mora biti vrijednost spora da bi on bio definiran kao spor male vrijednosti, spominju se iznosi do 1000 kuna, a drugdje do 7 000 kuna ili zamislite 1000 eura?! Da li bi to značio i promjenu ZPP-a? Da li bi to obuhvaćalo i trgovačke sporove?

Nadalje nije jasno gdje će biti smješteni "bagatelni sudovi", da li će oni zahtijevati potpuno novu infrastrukturu ili će biti u prostorijama općinskih sudova što nije realno za pretpostaviit. Možda će to biti sudovi tipa MaCdonalds, razmješteni po cijelom gradu, na frekfentnim pozicijama, koji će expresno riješavati bagatelne sporove. Tko zna?

Izjava na koju je odmah reagirala stručna javnost je ona ministrice pravosuđa Vesne Škare Ožbolt kako u postupcima u sporovima male vrijednosti neće biti dopuštena žalba. Odmah se zaključilo kako je to naprosto protuustavno. Ali u Ustavu lijepo piše da pravo na žalbu iznimno može biti isključeno ukoliko je osigurana druga pravna zaštita. Vjerovatno je na to ciljala i ministrica, dakle neki oblik pravne zaštite bi bio osiguran, slično kao i u upravnim sporovima, međutim tako bi se opet opteretilo drugi sud koji bi u tom slučaju pružao pravnu zaštitu.

Problem bagatelnih sporova je oduvijek postojao, u odnosu na njega se i formuliralo načelo de minimis non curat praetor, kao odraz razmišljanja da se sud ne bi upoće trebao zamarati beznačajnim stvarima. Danas je sigurno da svatko ima pravo na pravnu zaštitu, međutim zakonodavci nastoje umanjiti vrijeme koje je potrebno za provođenje postupka u bagatelnim sporovima. Zanimljiva rješenja su u različitim državama, na primjer u Nizozemskoj je takav postupak usmen, kao i odluka koja je privremena, a konačna presuda se donosi nakon provedene formalne rasprave. Svakako bi bilo poželjno da i Hrvatska nađe svoje rješenje, ali možda se ne bi trebali truditi biti preorginalni. Možda se u ministarstvu nadaju da će kad uđemo u EU dobiti nagradu za "najzanimljiviji (?!) način rješavanja pojedinih procesnih situacija u konkretnom sudskom predmetu", a za koju ustanovljenje predlaže Vijeće EU na konferenciji " U susret idealnom suđenju: nekoliko primjera najuspješnijih sudskih postupaka u Europi", održanoj od 18-20.11.2004, u Bruxellesu.

Napisala: Ivana Knezović