Ustavni sud odbio prijedlog za ocjenu ustavnosti odredaba o reviziji iz novele ZPP-a

Ne dopustivši reviziju, kao izvanredni pravni lijek, u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi točno određen granični iznos (100.000,00 kn prema posljednjoj izmjeni i dopuni, odnosno 500.000,00 kn u sporovoma pred trgovačkim sudom), zakonodavac nije povrijedio ustavnu odredbu prema kojoj Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana.

Dana 10. ožujka 2004. godine Ustavni sud Republike Hrvatske donio je rješenje kojim se odbija prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 382. stavaka 2. i 3. i članka 497. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03) i članka 10. stavaka 1., 2. i 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 112/99), a postupak u povodu prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 335. i članka 401. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03) obustavlja.

Predlagatelj je smatrao da osporene odredbe članka 382. stavaka 2. i 3. i članka 497. stavka 1. ZPP-a, koje propisuju visinu predmeta spora kao uvjet za pravnu zaštitu pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u povodu revizije, ograničavaju mogućnost da svi građani i pravne osobe dobiju sudsku zaštitu pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, a što onda može imati za posljedicu da se u istim vrstama sporova donesu različite presude, odnosno diskriminaciju, te bi otuda mogle biti u nesuglasnosti s odredbama članka 3., članka 26., članka 29. stavka 1. i članka 118. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.
Kao jedan od razloga za donošenje negativne odluke, Ustavni sud se pozvao i na mogućnost izvanredne revizije prema odredbi članka 219. ZID ZPP/03 kojom izmjenjena je dosadašnja odredba članka 382. ZPP-a. Naime, i u slučaju kada se revizija ne može podnijeti prema vrijednosti predmeta spora, drugostupanjski sud u izreci presude ima pravo odrediti da je protiv nje revizija dopuštena. Prema tome, iako je uvjet za podnošenje revizije u odnosu na propisanu vrijednost predmeta spora ostao neizmijenjen, odlukom drugostupanjskog suda o dopuštenosti revizije omogućava se Vrhovnom sudu Republike Hrvatske osiguravanje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Što se tiče odredbe članka 335. stavka 3. ZPP-a, predlagatelj je tvrdio da je u suprotnosti s odredbom članka 119. stavka 1. Ustava i odredbom članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst i 8/99 - ispravak), kojima je propisano da se presude izriču javno.
Odredbu članka 401. stavka 1. ZPP-a, kojom se dopuštalo podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, predlagatelj je smatrao suprotnom odredbama članka 14. stavka 2. i članka 26. Ustava. Naime, stupanjem na snagu Zakona o državnom odvjetništvu ("Narodne novine", broj 51/01) provedeno je objedinjavanje institucija Državnog pravobraniteljstva i Državnog odvjetništva te je Državnom odvjetništvu kao punomoćniku Republike Hrvatske (ili druge osobe iz članka 16. stavka 1. istog zakona) dano pravo na pravni lijek na koji nema pravo druga stranka u postupku što, prema mišljenju predlagatelja, u bitnom narušava pravo jednakosti svih pred zakonom i pravo jednakosti pred sudovima.

Međutim, odredbom članka 184. ZID ZPP/03, odredba članka 335. ZPP-a izmijenjena je na način da se sve presude moraju objaviti odmah nakon zaključenja glavne rasprave. Novost je što u složenijim predmetiman više nema mogućnosti da se strankama dostavljaju prijepisi presude, već se presude u svakom slučaju moraju objaviti, neovisno o tome jesu li stranke o tom posebnom ročištu obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište. Isto tako, novelom iz 2003. je ukinut zahtjev za zaštitu zakonitosti pa su pretpostavke za vođenje ustavnosudskog postupka u povodu prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti članka 335. i članka 401. stavka 1. ZPP-a prestale su postojati.
Naime, premda Ustavni sud Republike Hrvatske može ocjenjivati ustavnost zakona te ustavnost i zakonitost drugih propisa koji su prestali važiti ako od tog prestanka do podnošenja zahtjeva ili prijedloga nije prošlo više od godine dana, s obzirom na osporavane navode koje u svom zahtjevu navode podnositelji, Ustavni sud nije našao razloge za postupanje temeljem članka 128. stavka 1. podstavka 3. Ustava i članka 56. Ustavnog zakona.

Napisao: Danijel Stanković

* Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-396/2002, U-I-1400/2002, U-I-181/2003, U-I-852/2003 i U-I-2012/2003 od 10. ožujka 2004. možete u punom formatu naći u Narodnim novinama br. 38/2004 od 24. ožujka 2004.