Izmijenjen Zakon o sudovima

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima donesen je na sjednici Hrvatskog sabora 30. siječnja 2004., a stupio je na snagu 17. veljače 2004. (odredbe članaka 52.-52.f koje se odnose na ispunjavanje sudačkih obveza stupit će na snagu 1. siječnja 2005. godine).

NAJVAŽNIJE IZMJENE I DOPUNE:

Izmijenjenim stavcima 2. i 3. članka 10. Zakona određeno je da će, u slučaju da sud koji je po zakonu mjesno i stvarno nadležan ne može u razumnom roku raspraviti predmete i donijeti odluke (zbog velikog broja predmeta u radu), predsjednik Vrhovnog suda uz prethodno mišljenje Opće sjednice moći odrediti da o pojedinoj vrsti predmeta ili pravnoj stvari postupa drugi stvarno nadležni sud.
Predsjednik Vrhovnog suda rješenjem će odrediti koji se predmeti ustupaju, a posebno će uzeti u obzir da to budu predmeti u kojima nije poduzeta niti jedna pravna radnja, a ako je, da je riječ o prvim radnjama (odgovor na tužbu i sl.)
Novim stavkom 5. članka 10. uređeno je pitanje prava stranaka i njihovih punomoćnika na naknadu troškova javnog prijevoza, te pitanje naknade troškova odvjetnicima za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja i naknada troškova prijevoza. Navodi se da će se ti troškovi isplatiti na teret državnog proračuna ako su veći od onih koje bi stranke imale da se postupak vodi pred mjesno nadležnim sudom.

Novi članak 15.a (stari čl. 15.a postaje 15.b) upućuje na Zakon o parničnom postupku kada je riječ o pitanju nadležnosti općinskih, županijskih, trgovačkih sudova, Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH u parničnim postupcima.

U članku 30. mijenjan je stavak 3. koji sada određuje da je pravno shvaćanje koje je prihvaćeno na sjednici sudskog odjela Vrhovnog suda RH, Upravnog suda RH, Visokog prekršajnog suda RH, Visokog trgovačkog suda RH i županijskog suda obavezno za sva drugostupanjska vijeća tog odjela.
Novim stavkom 4. istog članka propisano je da obveznost stajališta sudova nižeg stupnja vrijedi dok odjel Vrhovnog suda RH ne zauzme drugačiji stav.

Dopunjenim stavkom 1. članka 31.h propisuje se da se izborno povjerenstvo koje skrbi o provođenju izbora, nadzorom nad kandidiranjem, glasovanjem te utvrđivanjem rezultata izbora (riječ je o izboru članova sudačkog vijeća) sastoji od predsjednika i 2 člana.

Velika je novost Glava III.a "KODEKS SUDAČKE ETIKE" (čl. 31.o i 31.p). Kodeksom sudačke etike utvrđuju se etička načela i pravila ponašanja sudaca koji su dužni, kako pri obavljanju dužnosti, tako i u slobodno vrijeme poštovati zakon i Kodeks. Kodeks donosi Vijeće koje čine predsjednici svih sudačkih vijeća u RH.
Člankom 31.p uređen je način sastavljanja nacrta i prijedloga Kodeksa.

Članak 32. mijenja se i određuje da Vrhovni sud RH ima Kazneni odjel, Građanski odjel, Odjel za praćenje, proučavanje i bilježenje sudske prakse, Odjel izobrazbe sudaca i informatizacije, Ured predsjednika, te jedinice stručnih i pomoćno-tehničkih službi.

U Glavi VI. "SUCI I SUCI POROTNICI" dodaje se odjeljak "1.a ISPUNJAVANJE SUDAČKIH OBVEZA" i novi članak 51.a kojim se propisuje da se rad sudaca prati utvrđivanjem ispunjava li sudac svoje sudačke obveze, te ocjenjivanjem sudaca.

Članak 52. mijenjan je i sada je njime, navođenjem elemenata kroz 7 točaka, određeno što predsjednik suda, u sudu u kojem sudac obnaša sudačku funkciju, utvrđuje za prethodnu kalendarsku godinu. Tako, na primjer, predsjednik suda utvrđuje je li sudac donio onaj broj odluka koji je trebao donijeti na temelju okvirnih mjerila za rad sudaca (točka 1.), koliko je izjavljeno izvanrednih pravnih lijekova protiv drugostupanjskih odluka (točka 4.), je li protiv suca izrečena mjera privremenog udaljenja od sudačke dužnosti, pokrenut stegovni postupak, kakva je odluka donijeta u tom postupku (točka 6.) i sl.

Članak 52.a govori o postupanju u slučaju da sudac nije donio onaj broj odluka koje je trebao temeljem okvirnih mjerila za rad sudaca zato jer je bio opterećen izrazito teškim i složenim predmetima. Tada će se smatrati da je postigao odgovarajući rezultat u radu, uvećan za 10 %.
Rješenje kojim predsjednik suda utvrđuje okolnosti iz članka 52. i 52.a za prethodnu kalendarsku godinu donosi se najkasnije do 28. veljače tekuće godine (čl. 52.b)
Protiv rješenja predsjednika suda nezadovoljni sudac ima pravo prigovora u roku 8 dana od dana dostave rješenja ( čl.52.c)
Članci 52.d- 52.f govore o postupanju s rješenjem predsjednika suda i prigovorom protiv tog rješenja.

Ispred članka 53. dodaje se naslov "b) Ocjenjivanje sudaca", a sam članak mijenja se i sada određuje da sudačko vijeće, uzimajući u obzir sve elemente iz čl. 52., ocjenjuje suca u postupku imenovanja na drugi sud, odnosno kada ga se na sudačku dužnost imenuje trajno.

Novim člancima 53.a- 53.i pobliže je određeno postupanje sudačkog vijeća pri ocjenjivanju sudačke dužnosti. Ocjene koje vijeće može dati u određenom slučaju jesu da sudac nezadovoljavajuće obnaša sudačku dužnost, da sudac prosječno i korektno obnaša sudačku dužnost, da sudac udovoljava uvjetima za napredovanje, te da sudac pokazuje iznadprosječno znanje, sposobnost i rezultate (čl. 53.c). Nadalje, ovim su člancima određeni sastojci odluke o ocjeni (čl. 53.d), pravo prigovora suca nezadovoljnog ocjenom (čl. 53. f), kao i postupak povodom prigovora (čl. 53. h).

Člankom 53.i propisano je da sudac kojem je Državno sudbeno vijeće izreklo stegovnu sankciju za lakšu povredu sudačke dužnosti ne smije biti imenovan u drugi sud prije proteka roka od godine dana (računajući od dana donošenja odluke o stegovnoj odgovornosti). Ako je riječ o odgovornosti suca za težu povredu sudačke dužnosti tada ne smije biti imenovan u drugi sud prije proteka roka od tri godine od dana donošenja odluke.

Izmijenjeni članak 54. propisuje da sudačko vijeće ocjenjuje prvi put imenovanog suca nakon navršene četvrte godine rada suca. Nadalje, određeno je da će, 6 mjeseci prije isteka roka od 5 godina od dana imenovanja, predsjednik suda u kojem takav sudac obavlja sudačku dužnost obavijestiti DSV da je potrebno donijeti odluku o trajnom imenovanju suca. Uz obavijest predsjednika suda dostavlja se i ocjena obnašanja sudačke dužnosti.

Članak 60. izmijenjen je i određuje da sudac ne smije biti član političke stranke niti se baviti političkom djelatnošću.

Novim člankom 65.a propisano je da sudac može, uz svoj pristanak, biti privremeno upućen na rad u sud višeg stupnja, s time da će mu predsjednik tog suda višeg stupnja povjeriti poslove u izradi nacrta odluka iz nadležnosti suda, odnosno druge odgovarajuće poslove.

U članku 75. izmijenjeni su stavci 2. i 3. koji određuju da za tajnika Vrhovnog suda RH, Upravnog suda RH, Visokog prekršajnog suda RH i Visokog trgovačkog suda RH može biti primljena osoba koja ispunjava uvjete za višeg sudskog savjetnika, te da tajnik suda organizira i odgovara za rad sudskih službenika i namještenika, brine se o urednom i pravodobnom obavljanju uredskih poslova u sudu i sl.

Članak 76. izmijenjen je i njime je propisano da sud može imati sudske savjetnike i više sudske savjetnike, a u stavcima 2. - 5. određeni su uvjeti koje osoba mora ispunjavati da bi bila sudski, odnosno viši sudski savjetnik na nekom od sudova (npr. završen sveučilišni diplomski studij prava, položen pravosudni ispit, da je već radila kao sudac i sl.)

Novim člankom 76.a propisano je da su sudski savjetnici ovlašteni samostalno provoditi određene sudske postupke, ocjenjivati dokaze i utvrđivati činjenice. Nakon toga sudski savjetnik podnosi sucu pisani prijedlog na temelju kojeg sudac donosi odluku. U slučaju da sudac ne prihvati prijedlog sudskog savjetnika, nadležni će sudac sam provesti postupak. Stavkom 4. određeno je u kojim su postupcima sudski savjetnici ovlašteni na provođenje postupka i predlaganje odluka (npr. ovršni postupci, ostavinski postupci itd.)

Članak 80. mijenjan je i propisuje da se postupak zbog lakše povrede službene dužnosti sudskih službenika i namještenika pokreće zaključkom predsjednika suda osobno ili temeljem pisanog prijedloga nadređenog službenika. Protiv ovog zaključka žalba nije dopuštena.
Zaključak o pokretanju postupka potom se dostavlja sudskom službeniku ili namješteniku koji može, u roku od 3 dana od dana dostave, podnijeti pisani prigovor.
Postupak provodi predsjednik suda koji ujedno i donosi rješenje.

Novim člankom 80.a propisano je postupanje u slučaju teže povrede službene dužnosti sudskih službenika i namještenika. Postupak pokreće predsjednik suda i prijedlog dostavlja nadležnom službeničkom sudu. Postupak je pokrenut danom predaje prijedloga nadležnom službeničkom sudu. Nadalje, propisano je da se na sadržaj prijedloga za pokretanje postupka odgovarajuće primjenjuju odredbe Zakona o kaznenom postupku o sadržaju optužnice. Službenički sud obavijestit će službenika ili namještenika o prijedlogu za pokretanje postupka dostavom prijedloga i dokaza uz prijedlog.
Rok u kojem službenik može podnjijeti pisani odgovor je 3 dana od dana dostave.

Novim člankom 80.b određeno je da se rješenjem predsjednika suda može službenika ili namještenika udaljiti iz službe ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teške povrede službene dužnosti, a povreda je takve prirode da bi daljnji ostanak u službi, kroz vrijeme dok traje postupak, mogao štetiti interesima službe.

Napisala: Martina Mladina

Izvori:
- Zakon o sudovima (NN 3/94, NN 129/00, NN 5/02, NN 101/03)
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (NN 17/04)

Pridruživanje EU - izazovi prilagođavanja

Predstavljanje knjige - Pridruživanje Hrvatske Europskoj Uniji- izazovi institucionalnih prilagodbi

U petak, 5.3. , u Novinarskom domu predstavljen je druga knjiga Pridruživanje Hrvatske Europskoj Uniji - izazovi institucionalnih prilagodbi, a tjedan dana kasnije predstavljeno je i njeno englesko izdanje. Ova knjiga, kao i prethodna, u kojoj je naglasak bio na ekonomskoj i pravnoj prilagodbi Hrvatske u njezinom procesu pridruživanja EU, rezultat je zajedničke suradnje Instituta za javne financije i Zaklade Friedrich Ebert, koji su u 2002 započeli projekt pod nazivom "Monitoring pridruživanja Hrvatske Europskoj Uniji". Projekt, koji za svoj glavni cilj ima praćenje i ocjenjivanje različitih etapa u procesu pridruživanja Hrvatske EU, ostvaruju neovisni hrvatski stručnjaci, elaborirajući različite probleme i pitanja, gospodarska, pravna, politička, socijalna, nudeći svoje preporuke za bolje i brže pridruživanje Uniji tj. općenito za bolji i brži razvoj hrvatskog društva. Na predstavljanju knjige, kojemu je prisustvovala i ministrica europskih integracija, Kolinda Grabar-Kitarović, uvodnu riječ održala je njena glavna urednica, Katarina Ott, iznoseći ukratko njezin sadržaj i osnovne pomake, ali i probleme s kojima se Hrvatska i dalje suočava u procesu pridruživanja EU. U Novinarskom domu bili su i neki od autora čiji se članci mogu pročitati u ovogodišnjem izdanju knjige, iznoseći ukratko osnovne postavke koje su u njoj obradili.

Premda se i ova knjiga, kao i prošlogodišnja, prvenstveno bavi pitanjem spremnosti Hrvatske za ulazak u EU s obzirom na različite parametre, u njoj je naglasak na institucionalnim temama. Kako je istakla Katarina Ott, institucije su jedna od ključnih stavki za razvoj i gospodarstva i društva, posebice one koje štite vlasnička prava, vladavinu prava, potiču razvoj tržišta te osiguravaju društvenu koheziju i stabilnost. No, pri tome je važno imati na umu da oblik institucija nije šablonski zadan, već, da bi bio uspješan, mora biti prilagođen lokalnim specifičnostima u svakoj zemlji, naglašava gđa. Ott. Ona , ali i ostali autori, složni su oko toga da je za uspješne institucionalne reforme potrebna čvrsta volja i odlučnost a, ne samo načelna suglasnost oko toga da su promjene nužne. Na kraju svog izlaganja, gđa. Ott zaključila je kako se Hrvatska trudi izvršavati svoje obveze predviđene Sporazumom o Stabilizaciji i Pridruživanju i da njeno pridruživanje EU ide u dobrom smjeru, no da je i dalje potrebna bolja primjena propisa te brže uspostavljanje novih kao i bolje funkcioniranje postojećih institucija. Pri tome su najeminentniji problemi u javnoj upravi, na kojoj je ustalom i najveći teret svega onoga što će morati biti učinjeno na putu punopravnog članstva u EU, i to posebice u sudstvu, kao i jačanje institucija potrebnih za deregulaciju i liberalizaciju tržišta.

U knjizi Pridruživanje Hrvatske Europskoj Uniji - izazovi institucionalnih prilagodbi, obrađene su različite teme, kao što je makroekonomska stabilnost Hrvatske, proračunski deficit, siromaštvo, nejednakost, javna uprava, zaštita potrošača, okoliša, manjina, znanost i školstvo, društvene vrijednosti. Također, jedna od temi obrađana u ovoj knjizi, je i ona o kojoj je pisao profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu, Alan Uzelac, a odnosi se na sporost pravosuđa kao prepreke pridruživnju EU. Kao što prof. Uzelac ističe na samome početku svoga rada, problem duljine trajanja sudskih postupaka u Hrvatskoj je prema općoj ocjeni jedan od najsignifikantnijih i najkonkretnijih simptoma krize pravosuđa u nas. Premda se u želji za ubrzavnjem sudskog postupka poduzimaju mjere, i na organizacijskom i na procesnom planu, i premda te reforme imaju načelnu potporu hrvatske Vlade i međunarodnih institucija(uključujći i financijsku pomoć), prof. Uzelac smatra kako je njihov uspjeh upitan i to ponajprije zbog manjka jasne vizije i koncepcije njihova provođenja. Točnije, objašnjava dalje prof. Uzelac, skepsa u pogledu uspješnosti današnjih reformi, prije svega proizlazi iz nedostatka iskrene volje za njihovim provođenjem. Naglašava se, kako problem uspješnog funkcioniranja pravnog sustava, u društvu koje počiva na ideji liberalne demokracije i tržišnom modelu gospodarstva, daleko nadilazi normativnu sferu. To je prije svega problem institucionalne naravi, koji kreće od kadrovske(ljudski faktor, dakle) komponente i socijalne strukture onih koji osiguravaju relizaciju pravnih normi, ponajprije onih koje se bave kojom od pravnih profesija, kao što su to suci, odvjetnici, javni bilježnici i dr. U želji da dosegnemo takav stupanj efikasnosti pravnog sustava koji bi nas približio europskim integracijama, smatra prof. Uzelac, nije dovoljna puka promjena zakona, već je nužno djelovati planski u svrhu ostvarenja tri međusobno povezana strateška cilja:

1) Kvalitetno i stabilno zakonodavstvo: taj cilj, prema prof. Uzelcu, može se postići na način da zakoni i drugi opći akti budu rezultat jednog racionalnog procesa, koji će rezultirati konzistentnim i lako primjenjivim normama, podjednako razumljivim njihovim adresatima i onima koji su odgovorni za njihovu primjenu. Time bi se, nadalje, postiglo stabilno normativno okruženje, jer prečeste zakonodavne promjene, upravo potaknute neadekvatnim pravnim normama, unose pravnu nesigurnost i smanjuju efikasnost djelovanja.
2) Kompetentno i efikasno pravosuđe: da bi pravosudne institucije, prije svega sudovi, mogle uspješno otvarivati svoje zadatke, moraju raspolagati kadrovima sposobim za njihovo izvođenje. To znači da pravosudni dužnosnici moraju imati odgovarajući stupanj obrazovanja na kojem treba permanentno raditi. Također, organizacijske i logističke pretpostavke u pravosudnim ustanovama moraju biti adekvatne.
3) Poštovanje rezultata postupka i efikasna provedba sudskih i drugih, na zakonu, zasnovanih odluka: radi se o pretpostavci koja je conditio sine qua non za efikasnost pravnog sustava. U suprotnom slučaju, nastaje stanje pravne nejednakosti te opasnost za funkcioniranje pravne države.

Na kraju svoga rada, prof. Uzelac izložio je listu preporuka koje sadržavaju mjere koje bi trebalo poduzeti u svrhu ostvarivanja prethodno navedenih strateških ciljeva. Te mjere ukratko se kreću od utvrđivanja empirijske metode koja bi omogućila pouzdano praćenje problema u pravosuđu, kao i utvrđivanje nove metodologije koja bi postavila parametre učinkovitosti i evaluacije rada pravosudnih službi. Na temelju takve nove empirijske metodologije omogućilo bi se da se sadašnja neracionalna organizacija pravosudnih službi uskladi sa zahtjevima efikasnosti i kvalitete rada( npr. prebacivanje dijela zadataka sudbenih tijela u djelokrug adekvatno osposobljenih i kontroliranih privatnih profesija). Budući da se znatni dio zaostataka može pripisati, inter alia, i zastarjelim metodama sudske uprave, prof. Uzelac ističe potrebu za njezinom cjelovitom reformom. Pri tome bi se trebalo poslužiti informacijskom tehnologijom, koja bi omogućila centralizirano praćenje postupaka, upravljanje cirkulacijom predmeta te onda i brzo i primjereno reagiranje na krizne situacije. Nadalje, promjene su nužne i u pogledu načina regrutacije, promicanja i stimuliranja pravosudnog kadra jer dosadašnji nije poticao kvalitetan rad. U tom smislu potrebno je zaoštravanje odgovornosti za neučinkovit rad, ali i nagrađivanje za osobita postignuća. No pored toga, paralelno bi trebalo poduzeti mjere da se suzbiju i doprinosi drugih sudionika u postupku njegovom odugovlačenju, posebice odvjetnika i vještaka. Kako ističe prof. Uzelac, građani će imati povjerenje u sudstvo samo ako zaista najkvalitetniji pojedinci u njemu budu obnašali najviše funkcije. Da bi se to postiglo, potrebno je postići maksimalni stupanj objektivizacije pri regrutiranju novog osoblja , isljučujući pri tome diskrecijske odluke koje su bile karakteristične za dosadašnju praksu. Naposlijetku, prof. Uzelac zaključuje da, iako smjernice za daljnji razvoj hrvatskog pravosuđa neće biti moguće lako ni brzo provesti, bez njihove efektivne provedbe, neće biti ni moguće uspješno priključivanje EU, kao ni ostvarivanje temeljnih principa pravne države i vladavine prava.

Napisala: Maja Draženović