Home page Home page
Tko smo mi? Pravni - home page
Pravni fakultet u Zagrebu - home page
GPPNet

25.02.2003.

Strategija reforme pravosuđa Vlade Republike Hrvatske

Nadležni pri Ministarstvu pravosuđa, uprave i lokalne samouprave već dugo najavljuju reformu pravosuđa. Uzroci su dobro poznati: zaostaci predmeta, neadekvatni radni prostori za suđenja, nedostatak opreme, financijskih sredstava...
U studenome 2002., na 16. sjednici Vlade, taj toliko spominjani plan reforme napokon je i pismeno uobličen, a mi u daljnjem tekstu predstavljamo tekst o reformi pravosuđa koji se nalazi na web stranicama Vlade RH (http://www.vlada.hr/ - vidi Sjednice, 7. studeni 2002.).

Postojeće stanje obilježeno je prevelikim zaostacima, nedostatkom stručne izobrazbe pravosudnih dužnosnika i službenika, nedostatkom informatičke izobrazbe, radnog prostora, opreme, stručne literature, sredstava za financiranje tekućeg poslovanja i neracionalno organiziranom mreža pravosudnih tijela. Kako je učinkovito pravosuđe od strateške važnosti za ostvarenje interesa i ciljeva RH u procesu stabilizacije i pridruživanja EU, a postizanje njegove učinkovitosti i nepristranosti na temelju europskih standarda glavni cilj koji se treba postići, dosad se pristupilo promjenama Ustava RH, izmjenama Zakona o sudovima, Zakona o državnom sudbenom vijeću, donošenjem Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta...

Kao temeljna opredjeljenja pri daljnjoj reformi pravosudnog sustava, navode se između ostalih: opće promicanje ustavnih načela vladavine prava, pravne države i pravne sigurnosti; afirmiranje izvansudskih načina rješavanja sporova; podizanje razine odgovornosti nositelja pravosudnih funkcija; organiziranje sustava pravne pomoći… Ostvarenju navedenog trebale bi služiti: promjene postupovnog zakonodavstva; osiguranje potrebnih radnih uvjeta; izjednačavanje plaća sudaca i državnih odvjetnika sukladno europskim standardima; ustrojavanje Uprave za pravosudnu inspekciju u okviru Ministarstva pravosuđa... Primjenu navedenih mjera osigurat će daljnje izmjene i dopune aktualnih zakona.

U tekstu o reformi pravosuđa nadalje se podastiru podaci o učinkovitosti i kadrovskoj popunjenosti sudova iz čega se vidi da je broj neriješenih predmeta (ne računajući prekršajne sudove) od 31.12.2000. do 31.12.2001. narastao za 90 508 predmeta, a da je zbog zastare u 2001. godini obustavljeno 1 774 kaznenih predmeta. Također spominju se usporedbe o ažurnosti hrvatskih sudaca s sucima iz Austrije. Tako Hrvatska sa svojih otprilike 4.380.000 stanovnika ima 1.819 sudaca, prema čemu na 100.000 stanovnika dolaze 41,5 sudaca. Austrija ima 8.000.000 stanovnika i 1.770 sudaca, znači 22,15 sudaca na 100.000 stanovnika. Ovdje je važno napomenuti da u te podatke nisu uključeni suci prekršajnih sudova. Zanimljivo je da je Vlada u svom programu na iste podatke o broju sudaca i stanovnika izračunala da su u Hrvatskoj 33 suca na 100.000 stanovnika a u Austriji 23. Iako se grešci kod izračunavanja austrijskog broja sudaca može progledati kroz prste, mišljenja smo da je razlika između broja 33 i 41,5 poprilično velika. Da li se ovdje radi o čistoj greški u pisanju i računanju ili nečemu drugom, u to nećemo ulaziti.

U sljedećih nekoliko stranica prilično se bombastično pristupilo još jednom u nizu izmjena i dopuna zakona. Tako su predviđene izmjene svih krucijalnih zakona (kao i donošenje nekih do sada nepostojećih zakona): Zakona o kaznenom postupku i Kaznenog zakona, Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, reformama prekršajnog prava, Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, Zakona o pomilovanju, Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, Zakona o parničnom postupku, Zakona o nasljeđivanju, Zakona o obveznim odnosima, Zakona o sudskom registru i Pravilniku o načina upisa u sudski registar, Zakona o trgovačkim društvima i Stečajnog zakona, Ovršnog zakona, Zakona o izvanparničnom postupku, Zemljišnih knjiga (gdje se smatra da je potrebno preoblikovati vođene zemljišne knjige u elektronski vođenu zemljišnu knjigu), Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama te forsiranje izvansudskih metoda rješavanja sporova kao što su arbitraža i medijacija. U sljedećem dijelu se pristupilo Centru za stručno usavršavanje sudaca i ostalih pravosudnih dužnosnika kojim bi se podigao nivo njihove kvalificiranosti.

Nadalje se govori o pomoći u modernizaciji pravosudnog sustava Republike Hrvatske, koju će Hrvatska provoditi uz pomoć Europske komisije, Europske pravne inicijative Američke odvjetničke komore za Centralnu i Istočnu Europu - ABA CELI te Agencije za međunarodni razvoj Sjedinjenih Američkih Država - USAID. Najavljena je i informatizacija pravosuđa unutar koje postoje sljedeći projekti: informatizacija zemljišnih knjiga, informatizacija pravosuđa, informatizacija trgovačkih sudova - registar te katastar i zemljišne knjige na otocima.

Međutim da bi se to sve moglo provesti potrebna su kapitalna ulaganja u zgrade, opremu i informatizaciju (tablica 1. )

Tablica 1.: Raspored kapitalnih ulaganja po godinama

Vrsta ulaganja 2003. 2004. 2005. 2006.
Zgrade 60.800.000 251.800.000 357.450.000 363.900.000
Oprema 26.000.000 18.000.000 11.500.000 još nije planirano
Informatizacija 50.000.000 95.000.000 130.000.000 još nije planirano

U prvoj rečenici posljednjeg dijela plana reforme pravosuđa "Svrha reforme i rokovi za njeno ostvarenje" navodi se kako "Rok u kojem će se kvaliteta pravosuđenja podići na prihvatljivu razinu i održavati na toj razini ne može se odrediti. Radi se o trajnom procesu za koji se predviđa da, po naravi stvari, nikada neće završiti, a rezultate će davati postupno."

Na kraju istog dijela stoji zaključak: "Na temelju svih pretpostavki koje su do sada nabrojene i opisane, realno je predviđanje da će sudovi do 31. prosinca 2007. godine postići potpunu ažurnost koju će zatim moći stalno održavati. Ako se u međuvremenu preustroji sadašnja, posve iracionalna, mreža sudova i poduzmu još neke mjere (na primjer: imenovanje dodatnog broja sudaca na određeno vrijeme, što nije moguće bez izmjena Ustava), potpuna ažurnost mogla bi se postići i prije 31. prosinca 2007."

Ovakve dvije izjave predstavljaju svojevrstan contradictio in adjecto. A kako vidimo bile bi potrebne još jedne izmjene i dopune Ustava (čijim se izmjenama pristupa olako kao da se radi o nekakvom podzakonskom aktu a ne o najvišem zakonu jedne zemlje) jer je u planu reforme navedeno da bi trebalo zaposliti određeni broj sudaca na određene vrijeme što je prema postojećem Ustavu nemoguće.

Detaljnije podatke i sam nacrt zakona može se naći na web adresi: http://www.vlada.hr/Download/2002/12/07/016-01.doc (lokalna kopija može se naći i ovdje).

Napisali: Janja Marijan, Vladimir Bosiljevac