19.05.2003.

Nove procesne odredbe Zakona o nasljeđivanju

03.04.2003. stupio je na snagu novi Zakon o nasljeđivanju (ZN) koji će se početi primjenjivati od 03.10.2003. Novi ZN sadrži značajne promjene u području nasljednog materijalnog prava (od kojih se najviše ističu sljedeće: izvanbračni drug izjednačen je u pravu nasljeđivanja s bračnim drugom; ako su oba roditelja umrla prije ostavitelja koji nije imao potomke, bračni drug ostavitelja nasljeđuje cijelu ostavinu; sužen je krug nužnih nasljednika), no te promjene neće biti predmet razmatranja u ovom članku. Kako novi ZN sadrži i nove procesne odredbe, cilj ovog članka je dati opći pregled glavnih promjena koje su se dogodile u području postupka u nasljednim stvarima. Najznačajnije promjene su sljedeće:

1. Ne postoji više oblika javnih oporuka (ne postoji sudska ni konzularna oporuka, niti posebne vrste izvanrednih javnih oporuka (brodska i vojnička).

Postupak u nasljednim stvarima uređen je u 4. dijelu ZN-a, a započinje s odredbama o sastavljanju, čuvanju i opozivu javne oporuke. Javne oporuke svedene su na jedan oblik, a može ih na oporučiteljev zahtjev sastaviti sudac općinskog suda, sudski savjetnik u općinskom sudu ili javni bilježnik, a u inozemstvu konzularni odnosno diplomatsko-konzularni predstavnik Republike Hrvatske. Novi ZN i dalje sadrži odredbe o međunarodnoj oporuci.

2. Osniva se Hrvatski upisnik oporuka.

Njega vodi Hrvatska javnobilježnička komora po pravilima koje će propisati ministar pravosuđa. U njega na zahtjev oporučitelja (dakle samo tada) podatke o tome da je sastavljena, pohranjena te proglašena neka oporuka dostavljaju nadležni sudovi, javni bilježnici, odvjetnici i osobe koje su sačinile oporuku. To je javni upisnik, ali iz njega se podaci ne mogu prije oporučiteljeve smrti nikom staviti na raspolaganje osim oporučitelju ili osobi koju je on za to posebno ovlastio. No činjenica da oporuka nije uopće pohranjena tamo, ne šteti njezinoj valjanosti.

3. Svatko je ovlašten, ali nitko nije dužan dati nasljedničku izjavu.

Do sada se zahtijevala nasljednička izjava, bilo da osoba prima ili se odriče od nasljedstva. S obrazloženjem da se nasljedno pravo stječe u trenutku ostaviteljeve smrti, prema novom ZN-u svatko je ovlašten, ali s druge strane nije dužan dati nasljedničku izjavu, a za osobu koja nije dala izjavu o odricanju od nasljedstva smatra se da želi biti nasljednikom.

4. Odricanje od nasljedstva ne odnosi se na naknadno pronađenu imovinu.

Raniji ZN nije sadržavao izričitu odredbu o tome što ako nasljednik koji odbije nasljedstvo kasnije ustanovi da se u sastavu ostavine nalazi još nešto, za što nije znao, a što bi želio steći nasljeđivanjem. On u tom slučaju ne može izmijeniti svoju nasljedničku izjavu jer je ona neopoziva. Iz čitanja samog Zakona bi se mogao izvesti zaključak da bi se odricanje od nasljedstva po starom ZN-u trebalo odnositi i na naknadno pronađenu imovinu. No naša sudska praksa je za takve slučajeve pronašla sljedeće rješenje: odricanje vrijedi kao odreknuće od nasljednog prava samo u pogledu onog dijela ostavine koji je bio poznat u času odricanja, a u pogledu onog što nasljedniku tada nije bilo poznato odricanje ne vrijedi, pa nasljednik može ne odreći se nasljednog prava u odnosu na taj ranije nepoznat dio ostavine. U novom ZN-u prihvaćena je kao potvrda te sudske prakse odredba: "Odricanje od nasljedstva ne odnosi se na naknadno pronađenu imovinu". No problem koji je sada otvoren je pitanje odgovornosti za ostaviteljeve dugove. Naime prema članku 139. st. 2. ZN-a: "Nasljednik koji se odrekao nasljedstva ne odgovara za ostaviteljeve dugove." Što će se dogoditi u situaciji kada se naknadno pronađe ostavina, a onaj koji se odrekao se predomisli - hoće li naknadno odgovarati za dugove koji su postojali u trenutku ostaviteljeve smrti dok
mu se činilo neatraktivnim biti nasljednikom? I zar nisu ovim rješenjem povrijeđena dva osnovna načela našeg nasljednopravnog uređenja? Kao prvo - načelo univerzalne sukcesije jer je omogućeno da se u pogledu jednog dijela ostavine ne bude nasljednik, a u pogledu drugog dijela bude. A kao drugo - načelo ipso iure nasljeđivanja jer je za steći nasljedno pravo u pogledu onoga za što se nije znalo u času odricanja potrebna pozitivna nasljednička izjava o prihvaćanju (akviziciji) nasljedstva.

5. Javni bilježnici kao povjerenici suda nadležni su za rješavanje nespornih ostavinskih predmeta.

Rasterećenje sudova bio je glavni cilj prebacivanja ostavinskih predmeta sa sudova na javne bilježnike, no prihvaćanjem jednog zastupničkog amandmana, o kojem će uskoro biti više riječi, ostvarenje tog cilja postalo je upitno. Zbog toga je ministrica pravosuđa najavila izmjene ZN-a samo tjedan dana nakon što je stupio na snagu. Potrebu hitne izmjene Zakona podupire i dr. Jadranko Crnić, bivši predsjednik Ustavnog suda i član stručne skupine za izradu ZN-a.

ZN u čl. 176. uređuje nadležnost za provođenje ostavinskog postupka te propisuje da se ostavinski postupak u prvom stupnju provodi pred općinskim sudom odnosno pred javnim bilježnikom kao povjerenikom suda. U općinskom sudu ga provodi sudac pojedinac ili sudski savjetnik. Međutim, ZN propisuje (a to je bilo predviđeno i u konačnom prijedlogu Zakona) da će sud povjeriti javnom bilježniku provođenje ostavinskog postupka i dostaviti mu smrtovnicu. Kad javni bilježnik provodi radnje u ostavinskom postupku kao povjerenik suda ovlašten je, kao i sudac i sudski savjetnik općinskog suda, poduzimati sve radnje u postupku i donositi sve odluke, osim onih odluka za koje je ZN-om drugačije propisano. A drugačije je propisano u sljedeće 2 grupe slučajeva:
a) Javni bilježnik vratit će spis nadležnom sudu u slučajevima iz članaka 222., 223. i 224. To su one situacije kada među strankama nastane spor, pa ih sud upućuje na parnicu, ako su sporne činjenice o kojima ovisi neko njihovo pravo, zbog spora o pravu na zapis ili drugom pravu na ostavinu ili zbog spora o sastavu ostavine. To naravno vrijedi i ako se upućuje na postupak pred upravnim tijelom.
b) U slučajevima iz članaka 140., 143. i 144. ZN-a javni bilježnik može donositi odluke samo uz suglasnost svih stranaka u postupku. U protivnom vratit će spis nadležnom sudu. To su slučajevi odvajanja ostavine, odluke o pravu nasljednika koji su živjeli ili privređivali u zajednici s ostaviteljem i odlučivanje o diobi kućanskih predmeta.
U svim ostalim slučajevima javni bilježnik može donijeti odluku odnosno rješenje o nasljeđivanju, s time da ga mora donijeti u roku koji odredi sud.

Predviđeno je da sud može iz važnih razloga uvijek oduzeti javnom bilježniku daljnje provođenje ostavinske rasprave koje mu je povjereno i raspravu sam provesti ili povjeriti drugom javnom bilježniku. Važni razlozi su primjerice: nemogućnost javnog bilježnika da zbog bolesti ili kojega drugog razloga obavlja posao, očito zanemarivanje zakonskih obveza od strane javnog bilježnika ili drugi važni razlozi po ocjeni suda.

Što se tiče sudbene zaštite, protiv rješenja o nasljeđivanju kojeg je donio javni bilježnik može se izjaviti prigovor u roku od 8 dana. Prigovor se dostavlja javnom bilježniku koji ga je dužan bez odgode zajedno sa spisom dostaviti nadležnom općinskom sudu. O prigovoru odlučuje sudac pojedinac koji razmatra predmet i odlučuje hoće li održati na snazi rješenje kojeg je donio javni bilježnik ili ga ukinuti. Kad sud ukine rješenje ili ga djelomično održi na snazi, sam će odlučiti o ukinutom dijelu rješenja.

Također je predviđen i nadzor nad radom javnog bilježnika kao sudskog povjerenika koji obavlja sud koji mu je povjerio posao. Javni bilježnik ne može, osim iz osobito opravdanih razloga, odbiti povjereni posao, a o opravdanosti razloga odlučuje sud koji mu je povjerio posao. Pored toga, sud može novčanom kaznom kazniti javnog bilježnika koji odbije izvršiti nalog suda ili odbije predati sudu spise o povjerenom poslu. Glede te kazne primjenjuju se na odgovarajući način odredbe Ovršnog zakona o kazni.

Zakonodavac je radi rasterećenja sudova na javne bilježnike, pored provođenja ostavinske rastave, prebacio i razne druge poslove iz ostavinske problematike. Oni će moći sastavljati javne oporuke, čuvati ih, a u njihovoj nadležnosti bit će i sastavljanje ugovora o doživotnom uzdržavanju, o odricanju od nasljedstva, o ustupu i raspodjeli imovine za života, o prijenosu nasljednog dijela prije diobe. Moći će također i popisivati ostaviteljevu imovinu.

Nakon ovog izlaganja osnovnih odredbi o sudjelovanju javnih bilježnika u ostavinskom postupku, za kraj ćemo ukratko objasniti zbog čega se najavljuju izmjene ZN-a i prije nego što se on počeo primjenjivati. Sporna je, naime, odredba po kojoj predsjednici općinskih sudova po osobnoj procijeni određuju koje će ostavinske predmete prepustiti javnim bilježnicima. Ta odredba (čl. 240) unesena je u ZN na temelju amandmana jednog zastupnika, a glasi ovako: "Ovlašćuje se predsjednik općinskog suda, da nakon ocjene stanja u svom sudu (primjerice broja sudaca, savjetnika i pripravnika, broja i duljine trajanja zaostalih predmeta i slično) može sve ili određeni broj ostavinskih predmeta povjeriti na rad javnim bilježnicima sa sjedištem kancelarija u sjedištu konkretnog suda." U Hrvatskoj javnobilježničkoj komori tvrde da je sporna odredba suprotna drugoj izričitoj odredbi ZN-a (čl. 176.) po kojoj je sud javnom bilježniku dužan povjeriti vođenje ostavinskog postupka i dostaviti smrtovnicu. Komora smatra da će se umjesto rasterećenja sudova i veće učinkovitosti u rješavanju ostavinskih predmeta pojačati pravna nesigurnost, a građani, zbog kojih se reforma provodi, teško će se snalaziti u "šarenilu" odlučivanja predsjednika sudova o prebacivanju ostavinskih spisa u javno bilježničke urede. Hrvatska udruga sudaca uz to navodi da ta odredba može dovesti do samovoljnog postupanja predsjednika sudova i sumnje u njihovu korumpiranost. Zbog svih tih razloga Javnobilježnička komora zatražila je od Vlade i saborskog Odbora za zakonodavstvo tumačenje tih proturječnih odredbi.

Najvjerojatniji ishod cijele ove priče, kako je najavila i ministrica pravosuđa, bit će donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o nasljeđivanju. No u novom ZN-u, prema mišljenju pravnih stručnjaka, trebale bi se promijeniti i neke druge odredbe, a ne samo odredba po kojoj predsjednici općinskih sudova po osobnoj procjeni određuju koje će ostavinske predmete prepustiti javnim bilježnicima.

Napisala: Lana Ofak

Izvori:
1. Zakon o nasljeđivanju, NN br. 48/03, http://www.pravo.hr/gpp/propisi/zn/ZN2003.pdf
2. Bilten tribine Pravnog fakulteta u Zagrebu i Kluba pravnika grada Zagreba: "Što donosi novi Zakon o nasljeđivanju", 17.12.2002. http://zakon.pravo.hr/8_dogadanja/klub/STO%20DONOSI%20NOVI%20ZAKON%20O%20NASLJEDJIVANJU.pdf
3. Gavella: Nasljedno pravo, Informator, Zagreb 1990.
4. http://www.vlast.net/
5. Vjesnik, 10.04.2003.