02.04.2003.

Predstojeća Novela Ovršnog zakona

Kako se u "paketu propisa" koji će biti zahvaćeni predstojećom reformom pravosuđa nalazi i Ovršni zakon (OZ), cilj ovog članka je upoznati čitatelja s glavnim prijedlozima njegove Novele kojom se prvenstveno želi postići ubrzanje i povećanje učinkovitosti ovršnog postupka te sprječavanje zlouporabe procesnih prava. U tom smjeru predlažu se sljedeće glavne izmjene:

I. U POGLEDU PRAVNIH LIJEKOVA PROTIV RJEŠENJA O OVRSI

1. Ograničenje prava na izjavljivanje žalbe

Prema postojećem OZ-u razlozi za žalbu određeni su primjerice, što znači da je zbog njih žalba uvijek dopuštena, ali je žalba uz odgovarajuću primjenu odredaba Zakona o parničnom postupku (ZPP) moguća i zbog drugih razloga. Prema Noveli OZ-a lista razloga za žalbu je taksativno navedena, što znači da je taj pravni lijek dopušten samo zbog onih razloga koji su izričito navedeni, a predviđeno ih je 9 (ako isprava na temelju koje je rješenje o ovrsi doneseno nije ovršna isprava; ako ta isprava nije stekla svojstvo ovršnosti; ako je ona ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage; ako je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha; ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena; ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom; zbog bitne povrede odredaba postupka; zbog pogrešne primjene materijalnog prava; te zbog pogrešno odmjerene naknade troškova ovršnog postupka).

2. U drugom stupnju odlučivao bi sudac pojedinac

Predlaže se da u drugom stupnju postupak vodi i odluke donosi sudac pojedinac, a ne vijeće, jer bi se time pridonijelo ubrzanju postupanja. S tim ciljem predlaže se i sljedeće: "Drugostupanjski sud dužan je rješenje o žalbi donijeti i otpremiti u roku od trideset dana od dana kad ju je primio."

3. Uvođenje novog pravnog lijeka - prigovora

Oni preostali razlozi za žalbu protiv rješenja o ovrsi koji su u sadašnjem OZ-u navedeni primjerice (u članku 46.), a zbog kojih više neće biti dopuštena žalba, postat će razlozi za izjavljivanje jednog novog pravnog lijeka - prigovora. Povodom tog pravnog lijeka postupao bi prvostupanjski sud i to tako da bi ga prvo dostavio ovrhovoditelju na očitovanje ostavljajući mu za to rok od 8 dana. Kako bi dalje tekao postupak ovisilo bi o dvije glavne stvari - 1. o tome je li ovršenik prigovoru priložio ispravu na temelju koje se na prvi pogled može zaključiti da je prigovor osnovan i 2. o ponašanju ovrhovoditelja koji može: priznati navode u prigovoru, osporiti ih ili se uopće ne očitovati o prigovoru. Razne kombinacije tih dviju stvari (postoji li isprava na temelju koje se na prvi pogled može zaključiti da je prigovor osnovan te kakvo je ponašanje ovrhovoditelja) mogu dovesti do dva različita ishoda - do mogućnosti vođenja parnice gdje će se ispitati je li ovrha dopuštena ili ne (uz ograničenu mogućnost odgode ovrhe dok se vodi parnica) ili do obustave ovrhe.
Budući da je moguće da ovršenik u isto vrijeme izjavi i žalbu i prigovor, predlaže se da prvostupanjski sud u takvom slučaju zastane s rješavanjem povodom prigovora dok ne primi rješenje o žalbi, a tada bi uzeo u razmatranje prigovor jedino ako je drugostupanjski sud odbio ili odbacio žalbu.

II. OGRANIČENJE PRAVA NA TRAŽENJE ODGODE OVRHE

S ciljem ubrzanja ovršnih postupaka i onemogućavanja zlouporabe procesnih ovlasti, predlaže se i ograničenje prava na traženje odgode ovrhe. Sud bi mogao odgoditi ovrhu samo uz uvjet da ovršenik u cijelosti kod suda položi jamčevinu - ako to ovrhovoditelj zatraži. U protivnom će sud ovrhu nastaviti i provesti. Sud bi to morao učiniti bez obzira na to zbog čega se odgoda traži, bez obzira na to čime ovršenik dokazuje opravdanost svog prijedloga i bez obzira na posljedice koje bi mogle nastati za njega.
Ovrhovoditeljevo pravo da traži odgodu ovrhe se neće ograničavati ni uvjetovati, uz obrazloženje da on ne može imati interesa da, zloupotrebljavajući procesna prava, odugovlači postupak. S time u vezi ukida se pravo ovršenika (koje on ima prema postojećem OZ-u u slučaju da je provedba ovrhe već otpočela) da se protivi odgodi ovrhe na prijedlog ovrhovoditelja.

III. UVOĐENJE JAVNIH KOMISIONIH PRODAVAONICA

Novelom OZ-a predlaže se i jedna novost u pogledu prodavanja pokretnina koje su zaplijenjene u ovršnom postupku. U postupku koji se vodi na temelju sadašnjih odredaba, zaplijenjene pokretnine rijetko se uspiju prodati iz razloga što se dražbe održavaju u stanovima ili na nekretninama ovršenika. Kupci se jednostavno ne pojavljuju na tim dražbama, ili zbog straha od mogućih neugodnosti, ili zbog moralne nelagode koju izaziva pomisao da se ovršeniku iz njegovoga doma oduzima neka stvar, pa makar to bilo uz naplatu i u skladu sa zakonom. Uvođenjem javnih komisionih prodavaonica te bi zapreke nestale. Kupci bi u takvu prodavaonicu dolazili kao i u bilo koju drugu, a kupujući pokretninu ne bi ni znali čija je.
Javne komisione prodavaonice osnivale bi se tako da bi ministar nadležan za poslove pravosuđa, na temelju javnog natječaja, poslove tih prodavaonica povjeravao fizičkim ili pravnim osobama koje s obzirom na svoju registriranu djelatnost smiju obavljati takve poslove.

IV. PRENOŠENJE SVIH PROCESNIH RADNJI ZA KOJE JE TO, U SKLADU S USTAVOM DOPUŠTENO I PO NARAVI STVARI MOGUĆE, IZ NADLEŽNOSTI SUDOVA U NADLEŽNOST JAVNIH BILJEŽNIKA

Radi rasterećivanja sudova predlaže se da se u nadležnost javnih bilježnika prenese ne samo izdavanje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojnih isprava, nego i druge radnje u ovršnom postupku koje javni bilježnici mogu obavljati a da se time ne ugroze prava stranaka. Javnom bilježniku u ovršnom postupku u pravilu bi pripadale sve ovlasti i dužnosti koje po odredbama OZ-a ima sudac prvostupanjskog suda.
Da bi se novonastali posao javnih bilježnika ravnomjerno rasporedio, predviđa se osnivanje novih teritorijalnih jedinica koje bi se zvale javnobilježnički kotari, a koje se ne bi nužno podudarale sa sadašnjim službenim područjima javnih bilježnika. Da ne bi bilo nedoumica, propisalo se da nove odredbe o javnobilježničkim kotarima neće utjecati na odredbe Zakona o javnim bilježnicima o sjedištima i područjima javnih bilježnika u pogledu ostalih njihovih poslova.
S obzirom na to da među javnim bilježnicima ima i osoba koje nikada nisu bili suci ili odvjetnici, pa s ovršnim pravom vjerojatno nemaju iskustva, predviđa se organiziranje tečajeva za javne bilježnike, ali i za njihove službenike koji bi u ovršnom postupku imali ovlasti sudskih ovršitelja.

Ovime su iznijeti glavni prijedlozi izmjene i dopune OZ-a. Kao što je i na samom početku ovog članka spomenuto, inicijativa za Novelu OZ-a nije poduzeta s ciljem da se taj zakon "popravi" zato što "nije dobar", već prvenstveno zbog toga da se ubrza i poveća učinkovitost postupaka pred preopterećenim hrvatskim sudovima te da se, koliko je to god moguće, spriječe odnosno onemoguće zlouporabe procesnih prava. Da su hrvatski sudovi ažurni i da se stranke ponašaju lojalno u postupku, OZ vjerojatno ne bi trebalo mijenjati ili barem ne u tolikom obujmu.

"Najkontroverznija" izmjena koja se predlaže je dakako ova posljednja spomenuta o prenošenju određenih poslova iz nadležnosti suda na javne bilježnike. S time u vezi otvaraju se brojna pitanja.
Ako je već odlučeno da će se "dejudicijalizirati" ovršna funkcija, zbog čega pri stvaranju Novele OZ-a nisu razmotrena neka druga rješenja poput osnivanja posebnih koncesionarskih ovršiteljskih službi koje postoje u mnogim zemljama? Zanimljiva je činjenica da od 10 za nas najznačajnijih država članica Europske unije, samo u 3 države postoji određeni stupanj sudjelovanja javnih bilježnika u ovršnom postupku, no to sudjelovanje je svedeno samo na jednu funkciju - organizaciju prodaje nekretnina. No možda najbitnije pitanje koje se ovdje može postaviti jest pitanje granica sudske funkcije u građanskopravnim stvarima. Je li prenošenje poslova iz nadležnosti sudova na javne bilježnike u skladu s odredbom Ustava da sudbenu vlast obavljaju jedino sudovi? I konačno, hoće li to zbilja dovesti do ubrzanja postupka i rasterećenja sudova ili će samo stvoriti nove probleme u praksi?
Ako će Novela OZ-a u ovakvom izloženom obliku biti prihvaćena u Saboru, praksa će biti ta koje će nam dati odgovore na ova pitanja, a imamo razloga sumnjati u njenu uspješnost.

Napisala: Lana Ofak

Izvori:
1. http://www.pravosudje.hr/doc/ovrsni_zakon_veljaca_2003.doc - Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona
2. Bilten tribine Pravnog fakulteta u Zagrebu i Kluba pravnika grada Zagreba: "Novela Ovršnog zakona", 29.01.2003.
3. M. Dika: Građansko ovršno pravo, skripta izabranih predavanja