| Sudovi | |
| Državno odvjetništvo | |
| Odvjetništvo | |
| Javno bilježništvo | |
| Pučki pravobranitelj | |
| Ustavni sud | |
| Europski sud | |
| Ministarstvo pravosuđa | |
| Ostala tijela |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|||||
|
|
|
|||||
|
|
||||||
|
GPPNet
|
 |
|
22.01.2003. Sankcije za zlouporabu procesnih ovlasti - Usporedba postojećih propisa i prijedloga njihovih izmjena Kao jedan od bitnih nedostataka postojećeg Zakona o parničnom postupku (ZPP) često se ističe nepostojanje efikasnih pravila na temelju kojih bi sud mogao sankcionirati zlouporabe procesnih ovlasti u postupku. Zbog toga se predstojećim izmjenama i dopunama navedenog zakona predlaže povećanje ovlasti suca u kažnjavanju stranaka koje zloupotrebljavaju svoja procesna prava. U sadašnjem ZPP-u postoje dvije načelne odredbe koje se odnose na zabranu i sankcioniranje zlouporabe procesnih ovlaštenja: odredba članka 9. koja strankama nalaže savjesno korištenje pravima koja su im priznata ZPP-om i odredba članka 10. koja, s druge strane, nalaže sudu da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Uz te dvije odredbe, ZPP sadrži i odredbu koja sudu omogućava novčano kažnjavanje stranke, zakonskog zastupnika, punomoćnika ili umješača zbog teže zlouporabe prava, no kako je kao najviši mogući iznos novčane kazne određeno 3 000 HRK, opravdano se ta odredba kritizira kao preblaga. Ono što se u prijedlogu izmjene ZPP-a predlaže jest pooštravanje novčanih kazni, odnosno postavljanje njihovog najnižeg mogućeg iznosa te povišenje njihovog maksimalnog iznosa. Naime, fizičku osobu koja teže zlouporabi prava koja joj pripadaju u postupku, sud bi mogao kazniti u iznosu od 500 do 10 000 HRK, dok bi za pravnu osobu novčana kazna mogla iznositi između 2 500 i 50 000 HRK. U prijedlogu izmjene ZPP-a predlaže se i jedna novost, a ta je da ako sud koji odlučuje o pravnom lijeku posumnja da je koja od osoba koje sudjeluju u postupku teže zlouporabila procesna prava, on je dužan naložiti prvostupanjskom sudu da provjeri je li takva zlouporaba počinjena. U tom slučaju sudac pojedinac odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskoga suda izreći će novčanu kaznu ili će rješenjem utvrditi da nije počinjena teža zlouporaba prava. Prijepis svoje odluke prvostupanjski će sud uvijek dostaviti sudu koji mu je naložio provjeru. Kako zlouporabe procesnih ovlasti mogu biti najrazličitije, tako i načini njihovog sankcioniranja mogu biti razni. Osim navedenog pooštravanja novčanih kazni, u prijedlogu o izmjenama ZPP-a uvode se za sud i neke nove mogućnosti sankcioniranja zlouporaba procesnih ovlasti od strane osoba koje sudjeluju u postupku. Ovdje će biti izneseno samo nekoliko glavnih primjera zloupotreba, kao i usporedba postojećih mogućnosti njihovog sankcioniranja s prijedlozima izmjena. IZUZEĆE SUDACA Jedan od čestih primjera zloupotrebe procesnih ovlasti u praksi jest podnošenje obijesnih zahtjeva za izuzeće suca s ciljem odugovlačenja postupka. Uz taksativno nabrajanje tzv. apsolutnih razloga za izuzeće suca, ZPP predviđa kao mogući razlog izuzeća i svaku okolnost koja dovodi u sumnju njegovu nepristranost (tzv. relativni razlog izuzeća). Navedena odredba čl. 71. st. 6. u praksi se često koristi kao temelj za podnošenje vrlo maštovitih i očito neosnivanih zahtjeva za izuzeće sudaca koji su podnijeti jedino s ciljem ometanja rada suda i odugovlačenja postupka. Sadašnji ZPP ne predviđa direktne procesne sankcije za ovakav primjer zlouporabe procesnih ovlasti. Mnogi teoretičari smatraju da se sudac u takvom slučaju može koristiti općenitim institutom zabrane zlouporabe i onemogućiti zlouporabu na taj način da odbaci parničnu radnju kojom stranka zloupotrebljava procesna prava. No sudska praksa se nevoljko odlučuje na takva rješenja, a sankcije ograničava samo na slučajeve za koje u zakonu ima izričit oslonac. Opisano stanje u praksi jedan je od razloga za mnoge prijedloge promjena u reguliranju instituta izuzeća. Ovdje će biti iznijeti samo glavni prijedlozi. Kako sadašnje odredbe čl. 72. st. 2. i čl. 75. ne dopuštaju sudu da u slučaju relativnih razloga za izuzeće poduzima ikakve radnje osim onih za koje postoji opasnost od odgode, morala se u prijedlogu izmjena ZPP-a unijeti jedna iznimka od tog pravila sa svrhom da se očitim zlouporabama stane na kraj. Sudac pojedinac ili predsjednik vijeća moći će rješenjem protiv kojega nije dopuštena žalba odlučiti nastaviti s radom ako ocijeni da je zahtjev za izuzeće očito neosnovan i da je postavljen radi sprječavanja ili ometanja suda u poduzimanju određenih radnji, odnosno radi odugovlačenja postupka. U slučaju da zahtjev za izuzeće bude prihvaćen, za stranku u postupku neće nastati nikakva šteta zbog toga što je postupak do tada vodio izuzeti sudac, jer će radnje koje su poduzete i odluke koje su donesene ukinuti sudac pojedinac ili predsjednik vijeća koji će preuzeti vođenje postupka. Uz tu navedenu novost, prijedlog izmjene ZPP-a uvodi i dva načina direktnog sankcioniranja zlouporabe procesnih ovlasti podnošenjem neosnovanog zahtjeva za izuzeće. Prvi način je taj da je sud dužan novčano kazniti stranku i umješača odnosno njihova zastupnika ako se utvrdi da je zahtjev za izuzeće očito neosnovan i da je podnesen samo zato da bi se omelo ili spriječilo sud u poduzimanju nekih radnji ili radi odugovlačenja postupka. A s druge strane, protivna stranka ima pravo zahtijevati naknadu troškova postupka koji su joj uzrokovani postavljanjem neosnovanoga zahtjeva za izuzeće. Sud je, u tom slučaju dužan bez odgode donijeti rješenje, protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba, a ovrha se na temelju njega može tražiti i prije njegove pravomoćnosti. Istina je da se ovim prijedlozima zapravo ne uvode osobite novosti, budući da i danas postoji mogućnost novčanog kažnjavanja zbog zlouporaba (iako s blažim novčanim kaznama nego što se predlažu), kao i odredba koja propisuje da je unatoč uspjehu u parnici stranka dužna nadoknaditi protivniku troškove koje mu je prouzrokovala svojom krivnjom. No problem je u tome što se u praksi pokazalo da se te mogućnosti nedovoljno koriste, pa se rješenje tog problema pronašlo u uvođenju preciznijih odredbi. SVRSISHODNA DELEGACIJA Drugi primjer česte zlouporabe procesnih ovlasti jest podnošenje zahtjeva za svrsishodnu delegaciju (čl. 68.) iz očito neosnovanih razloga. Rezultat toga je da se postupci odugovlače jer se čeka odluka Vrhovnog suda (odnosno najvišeg suda određene vrste). Sadašnji zakon ne predviđa konkretne sankcije za ovu vrstu zlouporabe te se zbog toga u Noveli ZPP-a predlaže da u slučaju da stranka zatraži svrsishodnu delegaciju o njoj odlučuje prvostupanjski sud (a ne više najviši sud određene vrste), i to rješenjem protiv kojeg žalba nije dopuštena. Tim prijedlogom se želi onemogućiti ili barem ublažiti moguće odugovlačenje postupka. BENEFICIUM NOVORUM Jedna od najvećih zlouporaba u postupku tiče se iznošenja činjenica i predlaganja dokaza. Budući da sadašnji ZPP dopušta tzv. beneficium novorum, odnosno konkretnije to da stranke i u žalbi protiv presude mogu iznositi nove činjenice i nove dokaze bez posebnih ikakvih ograničenja (čl. 352.), opravdano se takvo rješenje kritizira jer ono u praksi omogućuje zlouporabe s ciljem odugovlačenja postupka i osujećivanja pružanja zaštite protivniku. Naime, stranka praktički može i tek u žalbenom postupku iznijeti činjenice i predložiti dokaze koji su joj već bili poznati u početku raspravljanja. Zato se u Noveli ZPP-a predlaže sljedeća izmjena čl. 352.: U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi. Ako stranka nije tijekom prvostupanjskoga postupka istaknula prigovor zastare ili prigovor radi prebijanja, odnosno neki drugi materijalnopravni ili procesnopravni prigovor o pitanju na koji prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, ona taj prigovor ne može iznijeti u žalbi. Nažalost ovime nisu iscrpljene sve zlouporabe procesnih ovlasti koje se u praksi pojavljuju, od kojih je također često sprječavanje izvršavanja uredne dostave. No kako je dostava jedna vrlo bitna aktivnost u postupku koja je vrlo detaljno regulirana, i kako Prijedlog izmjene ZPP-a sadrži brojne izmjene i dopune odredaba koje se tiču dostave, ta tema zaslužuje biti zasebno obrađena u nekom od budućih članaka o predstojećem Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku. Zaključno treba napomenuti da mnogi stručnjaci opravdano smatraju da se većina zlouporaba procesnih ovlasti može sankcionirati i primjenom postojećih propisa te da se velik dio problema zapravo nalazi u praksi u kojoj se ti propisi, zbog različitih razloga, ne primjenjuju. Zbog toga se Novelom ZPP-a predlažu preciznije odredbe koje sucu pružaju veće mogućnosti direktnog sankcioniranja zlouporaba u postupku i koje će u praksi biti teže ne primijeniti.
|
