08.03.2003.

Međunarodno građansko procesno pravo - opći osvrt

U današnje doba razvijene međunarodne trgovine, sve mnogobrojnijih i učestalijih putovanja, ali i selidbi u inozemstvo te općenito sve intenzivnije međunarodne suradnje, veliki značaj raste međunarodnom građanskom procesnom pravu.

Naša subjektivna prava mogu biti povrijeđena ili ugrožena od strane nekog stranog državljanina. Mi možemo prebivati ili boraviti u jednoj državi, dok se postupak, u kojem smo sudionik, vodi u drugoj državi. Događaj zbog kojeg se sporimo može se dogoditi u stranoj državi ili se u njoj može nalaziti predmet postupka. Isto tako, svjedok kojeg sud mora saslušati može prebivati u inozemstvu. Ovo je samo nekoliko situacija, od mnoštva mogućih drugih, koje u današnje doba više ne predstavljaju rijetke iznimke.

Kako postupiti u takvim građanskopravnim stvarima koje imaju neko međunarodno obilježje u sebi, pa su prema tome u vezi s dva ili čak više pravnih poredaka? Kao prvo, potrebno je riješiti pitanje koji sud (organ) koje države je nadležan da postupa u pravnim stvarima s međunarodnim obilježjem. Zatim je potrebno riješiti i druga pitanja kao što su postojanje stranačke i parnične sposobnosti, pravni položaj stranaca u sudskom postupku, izvođenje dokaza, međunarodna pravna pomoć te primjena stranog prava. Također se može javiti potreba da se učinci neke sudske odluke protegnu i na područje druge države, kako se u njoj ne bi moralo ponovo tužiti. To će na primjer biti u slučaju da je brak rastavljen u jednoj državi, a jedna od stranaka želi sklopiti brak u drugoj državi. Da bi to mogla učiniti, potrebno je da se u toj drugoj državi prizna odluka o rastavi braka.

Odgovore na sva ova pitanja, kao i na brojna druga, daje nam međunarodno građansko procesno pravo. Ako za građansko procesno pravo (u daljnjem tekstu GPP) pojednostavljeno kažemo da je to sustav pravnih pravila kojima se uređuje građanski postupak kao osnovni put pravne zaštite u području građanskopravnih odnosa, za međunarodno GPP možemo reći da je to sustav pravnih pravila kojima se regulira međunarodni građanski postupak odnosno građanski postupak s međunarodnim (inozemnim, stranim) obilježjem. No, ako bismo htjeli dati malo precizniju definiciju međunarodnog GPP-a, onda bismo rekli da je to sustav pravnih pravila koja reguliraju:
- nadležnost (državnih sudova, arbitražnih sudova i upravnih organa) i druge pretpostavke za vođenje postupaka u građanskopravnim stvarima s međunarodnim obilježjem,
- institute i radnje u tim postupcima,
- radnje koje se u vezi s tim postupcima obavljaju u stranim državama te
- priznanje učinaka stranih sudskih i drugih odluka koje su s njima izjednačene kao i stranih arbitražnih odluka.

Pridjev "međunarodno" u nazivu te pravne grane ne smije nas zavarati odnosno navesti na to da pomislimo da se radi o međunarodnom (javnom) pravu. Iako je međunarodno GPP isprepleteno s međunarodnim javnim pravom (npr. kod uređenja prava stranaca ili izuzeća od jurisdikcije (sudski imunitet)) i iako danas gotovo o svim institutima međunarodnog GPP-a postoje barem neka međunarodna pravila, ipak se smatra da međunarodno GPP predstavlja granu unutarnjeg prava, a to je zbog toga što su njegovi dominantni izvori - propisi unutarnjeg prava. Pridjevom "međunarodno" zapravo se želi označiti obilježje onoga što se međunarodnim GPP-om uređuje, a to je, kao što je već objašnjeno, građanski postupak u kojem postoji neka veza s dva ili čak više pravnih poredaka.

Što se tiče mjesta međunarodnog GPP-a u pravnom sustavu, uglavnom postoje tri stajališta.
Prema jednom mišljenju, međunarodno GPP spada u građansko procesno pravo. Ovom mišljenju se prigovara da ne uzima u obzir činjenicu da međunarodno GPP predstavlja sustavnu cjelinu koja ima svoje posebnosti i koju reguliraju u značajnom dijelu i međunarodna pravila (međunarodne konvencije).
Prema drugom stajalištu, međunarodno GPP je samostalna pravna grana. No, ovom se pak mišljenju prigovara da ne uzima u obzir funkcionalnu povezanost međunarodnog GPP-a s međunarodnim privatnim pravom (MPP). Naime, da bi sud (tijelo) mogao riješiti spor odnosno privatnopravnu situaciju s međunarodnim obilježjem (pri čemu će mu pomoći pravila koja spadaju u MPP), prije toga mora utvrditi je li on uopće međunarodno nadležan za raspravljanje takve situacije koja je u vezi s dva ili više pravnih poredaka. To drugim riječima znači da primjena pravila MPP-a neke države ovisi o njenoj međunarodnoj nadležnosti. Zbog takve povezanosti međunarodnog GPP-a s MPP-om, kao i zbog činjenice da te materije imaju zajedničke institute, najviše prevladava treće stajalište prema kojem je međunarodno GPP sastavni dio MPP-a. Na prigovor da međunarodno GPP kao skup javnopravnih propisa ne spada u privatnu granu prava (MPP), može se odgovoriti da ionako u MPP-u postoje brojni drugi javnopravni propisi npr. o državljanstvu i o pravnom položaju stranaca.

Zaključno treba napomenuti da se, u skladu s ovim trećim stajalištem, smatra da MPP u užem smislu (kao grana unutarnjeg prava koja metodom kolizijskih pravila, metodom pravila neposredne primjene i metodom posebnih materijalnih pravila uređuje privatnopravne situacije s međunarodnim obilježjem) zajedno s međunarodnim GPP-om čini međunarodno privatno pravo u širem smislu.

Nakon objašnjenja što znači pojam "međunarodno GPP", potrebno je posvetiti malo pažnje njegovim izvorima (u formalnom smislu). Izvori međunarodnog GPP-a mogu biti dvovrsni: jedni potječu iz unutarnjeg prava, a drugi iz međunarodnih ugovora.
U Hrvatskoj se pravila međunarodnog GPP-a nalaze u zakonima od kojih su najznačajniji Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima, Zakon o parničnom postupku te Zakon o arbitraži. Uz zakone, odredbe o međunarodnom procesnom pravu sadrže i brojni međunarodni ugovori koji zbog svoje nadzakonske snage imaju prednost u primjeni. Međunarodni ugovori mogu biti dvostrani (poput ugovora o pravnoj pomoći, konzularnih konvencija te ugovora o uzajamnom priznavanju i ovrsi sudskih i arbitražnih odluka) ili višestrani (multilateralni).

Kako interno reguliranje često dovodi do neujednačenosti, pa time i do teškoća u međunarodnom prometu, značaj višestranih međunarodnih ugovora leži u tome što se njima postiže unificiranje na međunarodnom planu. Međutim, još uvijek nije donijeta konvencija kojom bi bila izvršena potpuna kodifikacija i koja bi u svim zemljama bila prihvaćena, a to je praktički nemoguće postići zbog različitih stavova, interesa i potreba država. No, kada je donošenje višestranih konvencija popraćeno s brojnim poteškoćama ili kada ne postoji širi interes za njihovo donošenje, pogodan instrument ujednačavanja rješenja su, već spomenute, bilateralne konvencije kojih danas u svijetu ima mnogo.

Kad smo već kod teme ujednačavanja prava, potrebno je istaknuti da je, što se tiče ujednačavanja procesnog prava, do sada to najuspješnije postignuto Bruxelleskom konvencijom (iz 1968.) i Luganskom konvencijom (iz 1988.) o nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim predmetima. Navedene konvencije nisu na snazi u Hrvatskoj, Bruxelleska zbog toga što njezine članice (bez iznimke) mogu biti samo države članice Europske unije, a Luganska zbog toga što je ona prvenstveno namijenjena članicama EU ili EFTA (Europsko udruženje slobodne trgovine). Naime, da bi treće države, koje nisu članice navedenih organizacija, mogle pristupiti Luganskoj konvenciji, one moraju proći jedan jako složen postupak. No, nakon proširenja EU koje se očekuje sljedeće godine, u novim članicama EU direktno će se primjenjivati Bruxelleska konvencija koja je prošle godine dobila oblik Uredbe Vijeća (Council Regulation) i time postala izvor prava EU koji je izravno primjenjiv u svim državama članicama EU.
Što se tiče situacije u Hrvatskoj u pogledu tih konvencija, smatra se da, u skladu s težnjom pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, hrvatsko pravo treba u potpunosti prilagoditi europskim rješenjima, pa prema tome Hrvatska treba i svoje interno međunarodno GPP prilagoditi rješenjima iz navedenih europskih konvencija.

Nakon ovog kratkog izleta u europsko procesno pravo, za kraj ćemo reći par riječi o Zakonu o parničnom postupku kao izvoru međunarodnog GPP-a. Prije malo više od godinu dana na temelju članka 50. Zakona o arbitraži prestala su važiti čak 22 članka ZPP-a koja su uređivala materiju značajnu za međunarodno GPP. No, ZPP time nije prestao biti izvor pravila međunarodnog GPP-a jer on sadrži i brojne druge odredbe značajne za građanski postupak s međunarodnim obilježjem, kao što su odredbe o nadležnosti sudova, pravnoj pomoći te jeziku suda i stranaka. Uostalom, u slučaju da je hrvatski sud (međunarodno) nadležan za rješavanje spora u kojem postoji veza s dva ili više pravnih poredaka on će, u pravilu, primjenjivati pravila svog domaćeg procesnog prava (lex fori), čak i kad o osnovanosti tužbenog zahtjeva treba odlučivati na temelju stranog materijalnog prava.

Ovime je dan opći pregled međunarodnog GPP-a - objašnjena je njegova svrha te su prikazani njegovi izvori koji u današnje doba sve više teže "internacionalizaciji" odnosno ujednačavanju na međunarodnom planu.

Dani kada stranci u nekoj stranoj državi nisu imali nikakva prava su daleko u prošlosti, a budućnost nam nudi pojačanje pravne zaštite osoba (što je i navedeno kao cilj u Preambuli Bruxelleske konvencije), bez obzira na njihovo državljanstvo, kao i još jaču međunarodnu suradnju, a pogotovo kada Hrvatska, nadamo se još u ovom desetljeću, postane članica Europske unije.

Napisala: Lana Ofak

Izvori:
1. Vuković Đuro, Međunarodno građansko procesno pravo, Zagreb, Informator, 1987.
2. Sajko Krešimir, Perspektive razvoja mpp-a: o Bruxelleskoj i Luganskoj konvenciji o nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim predmetima i kako hrvatsko pravo uskladiti s tim konvencijama, u: Hrvatsko građanskopravno uređenje i kontinentalnoeuropski pravni krug, Zagreb, 1994.
3. S. TRIVA, V. BELAJEC, M. DIKA: Građansko parnično procesno pravo, Narodne novine, Zagreb, 1986.
4. K. SAJKO, H. SIKIRIĆ, V. BOUČEK, D. BABIĆ, N. TEPEŠ: Izvori hrvatskog i europskog međunarodnog privatnog prava, Informator, Zagreb, 2001.
5. Sajko Krešimir: Međunarodno privatno pravo - Opći dio, 3. izd., Informator, Zagreb, 1996.

27.03.2003.

Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku u prvom čitanju u Hrvatskom saboru

Na sjednici Hrvatskog sabora od 15.01.2003. jedna od tema na dnevnom redu bila je i rasprava o Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku. Kao glavne razloge za potrebe mijenjanja dosadašnjeg ZPP Predlagatelj (Vlada) navodi da postupci predugo traju, što dovodi do preopterećenosti sudova, a ima za ishod i njihovu blokadu. Važan je problem i kvaliteta donesenih odluka što potvrđuje velik broj ukinutih odluka prvostupanjskih sudova. Vlada RH kao osnovni zadatak izmjena i dopuna ZPP-a navodi pojednostavljenje i povećanje učinkovitosti pravne procedure, što bi rezultiralo većom pravnom sigurnosti. To se prvenstveno želi omogućiti monokratskim suđenjem u postupku u svim stadijima u kojima je to moguće, ograničavanjem istražnog načela u korist raspravnog načela, ograničenjem prava na iznošenje novota, suzbijanjem mogućnosti zlouporabe procesnih ovlaštenja, onemogućavanjem razloga za odugovlačenje postupka, redefiniranjem instituta punomoćnika (prema kojem bi u prvi plan trebali stati profesionalni punomoćnici odnosno odvjetnici), ograničavanjem interveniranja državnog odvjetnika u parnicu, uvođenjem novih vrsta tužbi te instituta obustave postupka, afirmiranjem ustavnih ovlasti Vrhovnog suda da se skrbi za jedinstvenu primjenu prava, te općom funkcionalizacijom procedure. Odbor za pravosuđe i Odbor za zakonodavstvo su podržali prijedloge. Izričito snažno je podržana reafirmacija raspravnog načela u odnosu na inkvizitorno (sadašnji čl. 7. ZPP - članak koji se bavi pitanjem raspravnog i istražnog načela prema prijedlogu izmjena i dopuna ZPP napisala je Lana Oflak i možete ga pronaći na ovim stranicama), odnosno načela oficioznosti jer raspravno načelo traži da se sud bavi stvarnim predmetom i da sudi na temelju činjenica koje su stranke iznjele odnosno dokaza koje su predložile, bez službene dužnosti prikupljanja činjeničnog odnosno dokaznog supstrata.

Uslijedila je rasprava u kojoj je kao predstavnik predlagača izlaganje imala Ministrica Ingrid Antičević-Maričević, a poslije nje je uslijedilo izlaganje Luke Trconića, predsjednika Odbora za pravosuđe.

Vladimir Šeks je u ime kluba zastupnika HDZ-a podržao izmjene te istakao kako je glavni problem nisko povjerenje građana u pravosudni sustav zbog čega je trebalo još radikalnije pristupiti problemu tako da bi između ostalog trebalo ukinuti laičko porotno sudovanje. Na kraju je predložio uvođenje i korjenitih novosti - da bi sudovi u određenim postupcima morali donijeti presudu u određenom roku (primjerice 3 mjeseca, a drugostupanjski sud u roku od mjesec dana, a samo u iznimnim slučajevima ta bi se granica mogla pomicati).

U diskusiji je sudjelovao i Danijel Šantić u ime Kluba zastupnika HNS-a, PGS-a te SBHS-a. Između ostaloga ukazao je na stav Hrvatske odvjetničke komore prema kojem bi se u svim postupcima iznad 100.000 kuna bilo nužno zastupanje prema profesionalnom punomoćniku, odnosno odvjetniku. Na kraju izlaganja je izrazio svoj stav da je trebalo ići na donošenje novog Zakona o parničnom postupku "jer to opravdava predloženi opseg i dubina promjena".

U ime Kluba zastupnika HSLS govorio je Mario Kovač koji je podržao ideju predlagača ali napominjući da je takva sveobuhvatna i temeljita promjena zahtijevala opsežniju i temeljitiju raspravu. U svom izlaganju upozorio je na loše strane profesionalizacije punomoćnika jer će na taj način biti ugrožene neuke stranke u postupku. S druge strane napomenuo je da "institut zahtjeva za zaštitu zakonitosti nema u pravnim sustavima Austrije i Njemačke, koje se često navode kao uzori."

Mladen Gobek je govorio u ime Kluba zastupnika LIBRE podržavši predlagatelja u svojim nastojanjima ali je naznačio da je zbog opsežnosti i dubina promjena trebalo donijeti novi zakon.

Vesna Podlipec je govorila u ime Kluba zastupnika SDP-a istaknuvši da će klub podržati izmjene i dopune.
U ime Kluba zastupnika DC-a izlagala je Vesna Škare-Ožbolt upozorivši "da je broj sudova u Hrvatskoj prevelik s obzirom na financiranje troškova njihovog rada, dok je istodobno premalen s obzirom na broj sporova i s obzirom na njihovu vrstu."
Zdenko Haramija u ime Kluba zastupnika HSS-a prihvatio je prijedlog o ukidanju instituta sudaca porotnika u prvostupanjskim sporovima i uvođenje raspravnog načela u odnosu na inkvizotorno. Prihvatio je i ograničenje oko izvođenja novih dokaza kao i prijedlog za ukidanjem zahtjeva za zaštitu zakonitositi.

Ministrica Ingrid Antičević - Marinović ocijenila je da će Vlada podržati sve one promjene, sugestije i prijedloge koji idu prema ubrzavanju postupka. Napomenula je i da "ohrabruje stav Sabora da pravosuđe mora dobiti dobro pravno sredstvo kako bi postalo brzo i efikasno".

U daljnjoj raspravi Vladimir Šeks izrazio je zadovoljstvo što je Ministrica prihvatila prijedloge Kluba zastupnika HDZ-a koji se odnose na to da se određenim postupcima iz radnih i stambenih sporova odredi dužina trajanja. Također, predložio je da se radikalizira načelo po kojem se parnični postupci mogu završiti na prvom ročištu. Zastupnik Ivan Ninić (SDP) bio je obradovan činjenicom da oko ključnih stajališta postoji suglasje između koalicije i najjače oporbene stranke.
Ljubo Ćesić Rojs se tradicionalno više puta javio (prema zapisniku najviše od svih zastupnika) za ispravak točnog navoda i svaki puta podsjetio "na štetnost sudskih postupaka koje je ocijenio politički motiviranim".

U svom izlaganju Jadranka Kosor (HDZ) je podržala sva rješenja iznesena u ovom zakonskom prijedlogu. Također, podsjetila je na činjenicu da je prema nekim statističkim pokazateljima svaki drugi državljanin RH pred sudom tražio neku zaštitu te da su općinski sudovi opterećeni s više od 760 tisuća predmeta, a istaknula je i na potrebu edukacije sudaca, a Ministrica je u završnoj riječi dodala da se već treći vikend provodi sustavna edukacija sudaca, a uz njih i ostalih pravosudnih dužnosnika te službenika i namještenika, što će se nastaviti osnivanjem Centra za stalnu izobrazbu sudaca. U nastavku je uslijedilo glasanje u kojem su zastupnici jednoglasno prihvatili zaključak kojim se prihvaća Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku a sve prijedloge, primjedbe i mišljenja uputit će se predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona.

Službeno izvješće Hrvatskog sabora o gore opisanoj temi možete pronaći na adresi www.sabor.hr/servisno/ihs352.pdf

Napisao: Vladimir Bosiljevac