
Vidi § 23
|
1. Općenito - važnije
promjene
Što se tiče načela ustavnosti i zakonitosti,
temeljite promjene su nastale već iz same činjenice promjene cjelokupnog
sustava organizacije vlasti u Republici Hrvatskoj. Počevši od donošenja
novog Ustava 1990. godine te naknadne evolucije njegovih normi,
veliku ulogu su imale izmjene i stalna nadogradnja Zakona o sudovima
(nadalje: ZS) koji detaljnije uređuje organizaciju, nadležnost i
infrastrukturnu podršku za rad sudova. Iz tog razloga potrebno je
navesti što se promijenilo u pozitivnim propisima što određene informacije
koje se nalaze u udžbeniku iz 1986. godine čini zastarjelima, poput
onih koje upućuje na Savezni ustav, Ustav SRH i Zakon o redovnim
sudovima.
Tako u § 23/1 treba uputiti na relevantnu odredbu Ustava RH iz čl.
117. st. 1. prema kojoj sudbenu vlast obavljaju sudovi, te odredbu
čl. 5. st. 2. prema kojoj je svatko dužan pridržavati se Ustava
i zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske (načelo zakonitosti).
U § 23/2 relevantne su odredbe Ustava iz čl. 117. st. 2. i 3. Prva
postavlja temelje jamstva samostalnosti i neovisnosti sudbene vlasti,
a druga obvezuje sudove da sude isključivo na temelju Ustava i zakona.
Ovu je odredbu, međutim, potrebno nadopuniti i odredbom čl. 5. st.
2. ZS (koja zapravo samo slijedi logiku odredbe čl. 140. Ustava)
prema kojoj sudovi sude i na osnovi međunarodnih ugovora koji su
dio pravnog poretka RH (iz čl. 140. Ustava saznajemo da su to oni
koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni,
uz dodatnu pretpostavku da su još na snazi), a primjenjuju i druge
propise donesene sukladno Ustavu, međunarodnom ugovoru ili zakonu
RH.
Za § 23/4 relevantna je odredba Ustava
iz čl. 29 st. 1. (konkretizirana i u čl. 4. ZS) prema kojoj svatko
ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično
i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji
ili optužbi zbog kažnjivog djela. Ovdje se radi zapravo o pravu
na pravično suđenje i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda, kojoj je i Hrvatska stranka od 1997.
2. Što se nije promijenilo?
Ovlasti viših sudova prema nižima (§ 23/5)
u pogledu nedostataka na koje bi naišli pri odlučivanju o pravnom
lijeku ili na drugi način, ostale su uglavnom jednake (čl. 23. ZS).
Jedina je novost u odnosu nižih i viših sudova od 1986. do danas,
zapravo nova ovlast sudova uopće u usporedbi s ranijim uređenjem,
ovlaštenje sudova da zastanu s postupkom i podnesu Ustavnom sudu
zahtjev za ocjenu suglasnosti zakona, odnosno pojedine njegove odredbe
s Ustavom. U slučaju da sud u postupku utvrdi da neki drugi propis
koji bi trebao primijeniti, odnosno pojedina njegova odredba nisu
suglasni s Ustavom i zakonom, na konkretan slučaj će neposredno
primijeniti zakon, a Ustavnom sudu će podnijeti zahtjev za ocjenu
suglasnosti spornog propisa, odnosno pojedine njegove odredbe s
Ustavom i zakonom (čl. 37. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu).
Što se tiče ustanovljavanja sudskih odjela u sudovima i njihovim
sjednicama (§ 23/6) nije se ništa znatno promijenilo, osim u pogledu
opsega primjene pravila da je pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici
sudskog odjela obvezatno za sva vijeća u sastavu tog odjela. Naime,
sada se obvezatna pravna shvaćanja mogu prihvaćati samo na sjednicama
sudskog odjela Vrhovnog suda RH i Upravnog suda RH, što je u velikoj
mjeri ojačalo načelo sudačke neovisnosti u pogledu sudaca i sudskih
vijeća u sastavu sudskih odjela Visokog trgovačkog suda RH i drugostupanjskih
sudskih odjela županijskih sudova na koje se ovo pravilo prije odnosilo
(čl. 27-31. ZS).
3.
Novi nazivi
U § 23/7 treba imati na umu nove nazive
sudova. Okružni sudovi su sada županijski sudovi, okružni privredni
sudovi su trgovački sudovi, a Viši privredni sud je Visoki trgovački
sud.
Što se tiče opće sjednice Vrhovnog suda
RH (§ 23/8), reformuliran je sadržaj njene funkcije. Na općoj sjednici
posebno se:
- utvrđuju opća stajališta za osiguravanje jedinstvene primjene
zakona i ravnopravnosti građana te jednakosti svih pred zakonom
na području RH,
- daje mišljenje o nacrtu zakona ili drugog propisa kad se njima
utvrđuje ovlast suda ili uređuje drugo pitanje važno za rad sudova
ili obavljanje sudbene vlasti,
- utvrđuju upute sudovima za praćenje sudske prakse,
- utvrđuju izvješća koja se upućuju Saboru RH,
- obavljaju i drugi poslovi propisani zakonom i poslovnikom suda
(čl. 34. ZS).
Umjesto zajedničkih sastanaka u Vrhovnom
sudu RH (§ 23/9) sada imamo proširenu opću sjednicu koju sačinjavaju
svi suci Vrhovnog suda te po dva predstavnika Visokog prekršajnog
suda RH, Visokog trgovačkog suda RH, Upravnog suda RH, te svakog
županijskog suda. Na proširenoj općoj sjednici Vrhovnog suda razmatraju
se aktualna pitanja iz sudske prakse i daje prijedlog kandidata
za članove Državnog sudbenog vijeća (čl. 35. ZS).
Naslovi § 23/10-12a više nisu aktualni.
Novinu u odnosu na prijašnje uređenje predstavlja
sudačko vijeće (čl. 31.a -n ZS) koje se ustanovljuje pri županijskom
sudu za županijske i općinske sudove s područja tog županijskog
suda, za trgovačke sudove pri Visokom trgovačkom sudu, dok poslove
sudačkog vijeća za Upravni sud i Vrhovni sud RH obavlja sjednica
svih sudaca svakog od tih sudova. Sudačko vijeće daje ocjenu obnašanja
sudačke dužnosti, daje mišljenje o kandidatima za suce u sudovima
iz svog djelokruga, predlaže kandidate za predsjednike sudova te
obavlja druge poslove.
D.S.
|