1. Općenito - važnije promjene

Nadležnost se u objektivnom smislu definira kao djelokrug poslova određenog organa. U subjektivnom smislu nadležnost je pravo i dužnost određenog suda (ili neko drugog organa) da postupa u određenoj pravnoj stvari ili da poduzme samo određenu pravnu radnju.

Novosti u pogledu ispitivanja stvarne nadležnosti:

"Sud se može po službenoj dužnosti oglasiti stvarno nenadležnim najkasnije na pripremnom ročištu ili, ako ono nije održano, do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ročištu za glavnu raspravu. U povodu prigovora tuženika o stvarnoj nenadležnosti sud se može oglasiti stvarno nenadležnim samo ako je tuženik taj prigovor podnio najkasnije na pripremnom ročištu ili, ako ono nije održano, na prvom ročištu za glavnu raspravu do upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari."

Prva veća promjena odnosi se na članak 17 . koji se promijenio tako što u st. 4 koji je dodan kaže da iako je već održano pripremno ročište, ili ako ono nije održano, nakon što se tuženik na prvom ročištu za glavnu raspravu upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, sud jedne vrste može se po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika oglasiti stvarno nenadležnim za predmete iz nadležnosti suda druge vrste samo kada je to zakonom izrijekom određeno.

U članak 22. dodaje se st. 2 koji kaže da sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom, može po službenoj dužnosti ili na prijedlog koje od stranaka mora postupiti u skladu sa tom odredbom najkasnije na prvom ročištu koje je održano nakon što mu je predmet ustupljen.

U članak 23. dodan je st.3 koji kaže da sukob nadležnosti iz prva dva stavka rješava ovog članka rješava sudac pojedinac nadležnog suda što znači ako se radi o sudovima iste vrste rješava sudac pojedinac zajedničkog neposredno višeg suda, a između sudova različite vrste sukob rješava sudac pojedinac Vrhovnog suda.

2. Stvarna nadležnost - vraćanje odredbi u ZPP

Mislim da nema potrebe za nekim posebnim objašnjenjima jer slijedeće članke moramo svi jako dobro znati pa ih ja samo navodim iz zakona. Iza članka 33. koji kaže da u parničnom postupku sudovi u RH sude u granicama svoje nadležnosti određene zakonom dodaju se članci 34. i 34.a do 34.d koji glase:

Članak 34.
Općinski sudovi u parničnom postupku uvijek sude u prvom stupnju u sporovima:
1. o uzdržavanju,
2. o postojanju ili nepostojanju braka, o poništenju i rastavi braka,
3. o utvrđivanju ili osporavanju očinstva ili materinstva,
4. o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti i o roditeljskoj skrbi, ako se istodobno odlučuje o rastavi braka, postojanju ili nepostojanju braka i poništenju braka,
5. o stvarnim i osobnim služnostima,
6. zbog smetanja posjeda,
7. iz najamnih, zakupnih i stambenih odnosa (osim sporova iz članka 34.b točke 1.),
8. za ispravak informacije i za naknadu štete nastale objavom informacije,
9. za zaštitu od nezakonite radnje,
10. iz radnih odnosa koje pokreće radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu.
Općinski sudovi sude u prvom stupnju i u svim drugim sporovima iz članka 1. ovoga Zakona koji nisu u prvostupanjskoj nadležnosti trgovačkih ili kojih drugih sudova.
Na području županijskog suda u kojemu je ustanovljeno više općinskih sudova zakonom se može odrediti da u određenoj vrsti sporova iz djelokruga općinskog suda na području istog županijskog suda sude samo neki od općinskih sudova.
Općinski sudovi obavljaju poslove pravne pomoći, ako zakonom nije drugačije određeno.

Članak 34.a
Županijski sudovi u parničnom postupku:
1. sude u prvom stupnju u sporovima predviđenim zakonom,
2. rješavaju o sukobu nadležnosti između općinskih sudova kojima su neposredno viši sudovi,
3. odlučuju o žalbama protiv odluka općinskih sudova donesenih u prvom stupnju,
4. obavljaju druge poslove predviđene zakonom.

Članak 34.b
Trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude:
1. u sporovima što proizlaze iz trgovačkih ugovora i u sporovima za naknadu štete koja proizlazi iz tih ugovora između osoba koje obavljaju gospodarsku djelatnost,
2. sporove u povodu osnivanja, rada i prestanka trgovačkoga društva kao i o raspolaganju članstvom i članskim pravima u trgovačkom društvu,
3. sporove između članova trgovačkoga društva međusobno te između članova društva i društva koji se tiču upravljanja društvom i vođenja poslova društva kao i prava i obveza
članova društva koji proizlaze iz njihova položaja u društvu, sporove između predsjednika i članova uprave ili nadzornog odbora društva i društva ili njegovih članova koji nastanu u svezi s njihovim radom u društvu ili za društvo,
4. sporove o odgovornosti člana trgovačkog društva, člana uprave ili nadzornog odbora trgovačkog društva za obveze trgovačkog društva,
5. sporove u kojima je stranka osoba nad kojom je otvoren stečajni postupak, bez obzira na svojstvo druge stranke i vrijeme pokretanja sporova te svih sporova u povodu stečaja, ako za pojedine vrste sporova zakonom nije izrijekom određeno da su za njih uvijek stvarno nadležni sudovi druge vrste (članak 34. stavak 1.),
6. u sporovima koji se odnose na brodove i plovidbu na moru i unutarnjim vodama te u sporovima na koje se primjenjuje plovidbeno pravo (plovidbeni sporovi), osim sporova o prijevozu putnika,
7. u sporovima koji se odnose na zrakoplove i na sporove na koje se primjenjuje zračno plovidbeno pravo, osim sporova o prijevozu putnika,
8. u sporovima koji se odnose na zaštitu i uporabu industrijskog vlasništva, autorskog prava i srodnih prava i drugih prava intelektualnog vlasništva, na zaštitu i uporabu izuma i tehničkih unaprjeđenja te tvrtke, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno,
9. u sporovima u povodu djela nelojalne tržišne utakmice, monopolističkih sporazuma i narušavanja ravnopravnosti na jedinstvenom tržištu Republike Hrvatske,
10. u sporovima između osoba iz točke 1. ovoga članka u kojima kao suparničari iz članka 196. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona sudjeluju i druge fizičke ili pravne osobe.

Članak 34.c
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u parničnom postupku:
1. sudi u prvom stupnju u slučajevima predviđenim zakonom,
2. odlučuje o žalbama protiv odluka trgovačkih sudova donesenih u prvom stupnju,
3. odlučuje o sukobu mjesne nadležnosti između trgovačkih sudova,
4. obavlja druge poslove određene zakonom.

Članak 34.d
Vrhovni sud Republike Hrvatske u parničnom postupku:
1. odlučuje o žalbama protiv prvostupanjskih odluka županijskih sudova i Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske i protiv vlastitih prvostupanjskih odluka, ako zakonom nije drugačije određeno,
2. odlučuje o reviziji,
3. rješava sukob o nadležnosti između sudova na području Republike Hrvatske ako im je zajednički neposredno viši sud,
4. obavlja druge poslove određene zakonom."

3. Utvrđivanje vrijednosti predmeta spora

Što se tiče mjere u kojoj određivanje vrijednosti spora ima na nadležnost čl. 40 navodi i dodaje slijedeće:
"Ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, prava na izjavljivanje revizije, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, ili ako ono nije održano, onda na prvom ročištu za glavnu raspravu prije nego što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora."
Iza stavka 3. dodaju se stavci 4. i 5. koji glase:
"Ako se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari utvrdi da je tužitelj propustio odrediti vrijednost predmeta spora, sud prvoga stupnja će brzo i na prikladan način, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odrediti vrijednost predmeta spora rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba.
Na način određen u stavku 4. ovoga članka sud će postupiti i nakon izjavljivanja žalbe, odnosno revizije, prije nego što predmet uputi višem sudu radi odlučivanja o tim pravnim lijekovima."

4. Sastav suda

Naredni članak 41. govori kako u prvom stupnju sudi sudac pojedinac ako nije drugačije zakonom određeno, tj. da sudi vijeće, te da u drugom stupnju sudi vijeće ako nije zakonom drugačije određeno. Dodani su stavci koji kažu da u povodu revizije sudovi odlučuju u vijeću ako zakon drugačije ne odredi. Sam članak 42. progovara o broju potrebnom za suđenje u prvom stupnju kada sudi vijeće a to su trojica sudaca ako nije drugačije zakonom određeno.
Članak 43. koji govori u kojim sve sporovima sudi sudac pojedinac, briše se.

5. Mjesna nadležnost:

Članak 48. navodi sudove koji su nadležni u sporovima protiv pravnih osoba, županija, Grada Zagreba, gradova i općina , te Republike Hrvatske.
"Za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište.
Za suđenje u sporovima protiv županija, Grada Zagreba, gradova i općina općemjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo predstavničko tijelo.
Za suđenje u sporovima protiv Republike Hrvatske općemjesno je nadležan sud na čijem području tužitelj ima prebivalište, odnosno sjedište u Republici Hrvatskoj. Ako tužitelj nema prebivalište, odnosno sjedište u Republici Hrvatskoj za suđenje u sporovima protiv Republike Hrvatske općemjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi Hrvatski sabor.

5.a Nadležnost za sporove i ovršnom i stečajnom postupku

U članak 63. imamo samo neke promjene riječi kao npr. riječ "izvršni" u riječ "ovršnom", no zato je dodan članak 63.a koji govori o slučajevima kada je nad objema strankama otvoren stečajni postupak:
"U sporovima u kojima je nad objema strankama otvoren stečajni postupak, mjesno je nadležan sud pred kojim je protiv jedne od stranaka prije otvoren stečajni postupak.
Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, u sporovima iz te odredbe o izlučnim i razlučnim pravima, o postojanju ili nepostojanju tražbina prema stečajnom dužniku, o postojanju obveza stečajne mase te o pobijanju pravnih radnji stečajnoga dužnika, mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi sjedište stečajnoga dužnika."

5.b Određivanje mjesne nadležnosti od višeg suda

"Nadležni sud prvog stupnja može sam ili na prijedlog stranke zatražiti od najvišeg suda određene vrste da odredi da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud s njegova područja ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi važni razlozi.
O prijedlogu stranke iz stavka 1. ovoga članka odlučuje prvostupanjski sud rješenjem protiv kojeg žalba nije dopuštena.
O zahtjevu prvostupanjskog suda iz stavka 1. ovoga članka odlučuje sudac pojedinac najvišeg suda određene vrste."

5.c Sporazum o mjesnoj nadležnosti

U članak 70. dodan je st.4 koji nas upućuje da je sporazum o mjesnoj nadležnosti sklopljen u pismenom obliku ako je sklopljen razmjenom brzojava, pisma, teleksa ili drugih telekomunikacijskih sredstava koja om omogućavaju pisani dokaz o sklopljenom ugovoru.

POSEBNI POSTUPCI

Što se tiče ovih postupaka, osvrnut ću se samo na promjene koje se tiču moje teme, a to nadležnost sudova.

1. Izdavanje platnog naloga

Članku 447. dodaje se st. koji kaže da u sporovima iz nadležnosti trgovačkih sudova, sud će izdati platni nalog kad se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelu glavnu tražbinu koja ne prelazi svotu od 20.000,00 kn.

Članak 454. donosi promjenu kojom se ne ukida platni nalog ukoliko se sud nakon njegova izdavanja oglasi stvarno ili mjesno nenadležnim, već će prema novoj promjeni nakon utvrđivanja nenadležnosti pravomoćnosti rješenja, ustupiti predmet nadležnom sudu.

2. Postupak u trgovačkim sporovima

Članak 488. koji govori koje će se odredbe primjenjivati pred trgovačkim sudovima upućuje nas da će se primjenjivati odredbe ovog zakona ako u odredbama ove glave nije drugačije određeno.
Članak 489. koji nabraja gdje se sve primjenjuju pravila o postupku u trgovačkim sporovima potpuno se mijenja i sada kaže slijedeće:
"Pravila o postupku pred trgovačkim sudovima primjenjuju se u sporovima iz nadležnosti trgovačkih sudova osim u sporovima za koje je propisana posebna vrsta postupka."

Članci koji govore o nadležnosti i sastavu suda donose promjene u terminologiji koje nisu toliko značajne za temu nadležnosti, no zato dolazi do brisanja članaka 493. i 494. koji su govorili o sastavu suda.

M.H.