1. Općenito - važnije promjene

Glava treća Zakona o parničnom postupku( u daljnjem tekstu ZPP) sadrži odredbe o izuzeću kao procesnom institutu. Odredbama (čl.71.-76.ZPP) se određuju razlozi i postupak za izuzeće sudaca s ciljem "da eliminiraju od obavljanja pravosudne funkcije osobe čija je nepristranost u konkretnom slučaju dovedena u pitanje." tim odredbama nastoji se u konkretnom slučaju osigurati objektivnost i nepristranost suca.
Po naravi ova su pravila kogentne naravi i ne mogu se isključiti sporazumom stranaka.
Zakonom o izmjenama i dopunama ZPP 2003.(u daljnjem tekstu: ZID ZPP 03) ove odredbe ZPP su mijenjane jer "Praksa je pokazala da je institut izuzeća često korišten u namjeri da se onemogući efikasno postupanje suda, okončanje postupka ili u ovrsi realizacija obveze iz ovršne isprave, ali ponekad i da bi se šikanirala protivna strana u sporu." s ciljem da se zlouporaba ovog instituta, koliko je to moguće, spriječi.

2. Novi čl. 71. ZPP

Odredbe o izuzeću odnosile su se prije izmjene na suce i suce porotnike, a na odgovarajući način su se primjenjivale i na zapisničare(čl.76. st. 1.ZPP), vještake(čl. 254. st. 1.ZPP) te na tumače čl. 263. ZPP). ZID ZPP 03 napušta se sustav porotnog
suđenja pa se u skladu s tim odredbe o izuzeću više ne primjenjuju na njih.
U želji da nam pravosuđe postane učinkovitije i brže Zakonodavac čl.13.ZPP ovlašćuje sudske savjetnike da provode parnični postupak u prvom stupnju, ocjenjuju dokaze i utvrđuju činjenice, a nakon provedenog postupka sucu podnose pisani prijedlog za donošenje odluke. U drugom su stupnju ovlašteni referirati o stanju spisa i pripremati nacrt odluke. Zbog navedenih ovlaštenja odredbe o izuzeću odnose se i na sudske savjetnike.

Dakle prema važećem zakonu odredbe o izuzeću odnose se na suce (čl.71.-76.ZPP), sudske savjetnike i zapisničare (čl.76.st.1.ZPP), vještake (čl.254.st.1.ZPP) i na tumače (čl. 263. ZPP).

Razlozi za izuzeće propisani su u članku 71.ZPP. Zakonodavac ni ovom izmjenom 2003.godine nije unio u zakon klasifikaciju razloga koja je prisutna u teoriji građanskog procesnog prava. Teorija razloge za izuzeće klasificira u dvije grupe: apsolutne i relativne. Klasifikacija se provodi s obzirom na inicijativu za izuzimanje, mogućnost poduzimanja radnji nakon podnošenja zahtjeva za izuzeće i povrede pravila o izuzeću.

Tzv. apsolutni razlozi za izuzeće ili razlozi isključenja ( iudex inhabilis) taksativno su navedeni u t.1.-6.čl.71.ZPP. Ovom izmjenom njihov broj je povećan. U točki 3. dodan je izvanbračni drug kao osoba čije srodstvo sa sucem, uz sve već prije izmjene navedene osobe, predstavlja apsolutni razlog za isključenje suca od suđenja.
Točka 5.čl.71.ZPP također je izmijenjena. Sada sudac ne može obavljati sudačku dužnost ako je u istom predmetu sudjelovao u postupku pred nižim sudom ili pred kojim drugim tijelom. Prije je sudac morao biti izuzet samo ako je u istom predmetu sudjelovao u stadiju donošenja odluke. Potrebno je podsjetiti da sudjelovanje u postupku pred drugim tijelom predstavlja i suđenje pred arbitražnim sudom, rješavanje radnog spora pred arbitražom te sudjelovanje u postupku mirenja o predmetu spora među istim strankama.

Razlozi za isključenje dopunjeni su novom točkom 6.(tako je prijašnja t.6. postala t.7.čl.71.ZPP). Tako sada sudac ne može obavljati sudačku dužnost ako je u stečajnom postupku u povodu kojeg je došlo do spora sudjelovao ili sudjeluje kao stečajni sudac ili član stečajnog vijeća.

Mijenjajući i dopunjujući čl.71.ZPP Zakonodavac je u t.4.navedenog članka propustio uskladiti terminologiju s trenutno važećom prema Obiteljskom zakonu (staratelj= skrbnik, usvojitelj = posvojitelj, usvojenik = posvojenik).

Odluka o isključenju suca ima deklaratoran značaj jer je dovoljno utvrditi da postoji neki od taksativno navedenih razloga iz t.1.-6.čl.71.ZPP. Tzv. relativni razlozi za izuzeće ili razlozi za izuzeće u užem smislu (iudex suspectus) određeni su općom formulacijom u t.7.čl.71.ZPP koja glasi "ako postoje druge okolnosti koje dovode u sumnju njegovu nepristranost".

Odluka o izuzeću suca u užem smislu ima konstitutivan značaj jer je potrebno dokazati postojanje druge okolnosti te da to svojstvo u konkretnom slučaju utječe na sučevu nepristranost.

3. Članak 72. ZPP

Člankom 72.st.1.ZPP uređuje se postupanje suca u slučaju postojanja apsolunih razloga za izuzeće (v.čl.71.t.1.-6.ZPP). Sudac po službenoj dužnosti pazi na postojanje navedenih razloga i to tijekom cijelog postupka. ZID ZPP 03 ovaj članak nije u bitnome mijenjan. Jedino su izostavljeni suci porotnici, a to je u skladu s napuštanjem sustava porotnog suđenja.

Značajne promjene nisu napavljene ni u stavku 2.navedene odredbe, kao i u stavku 1. izmjena se odnosi na suce porotnike. Ovdje se ne radi o izuzeću po službenoj dužnosti, a predsjednik suda postupa kao sa zahtjevom za izuzeće kojeg je podnijela stranka i o njemu donosi rješenje.

4. Članak 73. ZPP

Čl. 36 ZID ZPP 03 mijenjan je čl.73.ZPP, neki su stavci potpuno promijenjeni ili čak brisani, a neki su samo zauzeli drugi broj stavka. Ovom odredbom određuje se tko osim suca može inicirati izuzeće, vrijeme podnošenja zahtjeva i sadržaj zahtjeva te se navode nova pravila o odbačaju nedopuštenih zahtjeva. Izuzeće suca mogu inicirati i stranke i to zbog svih razloga iz čl.71.ZPP. Pojam stranke obuhvaća stranke u postupku i umješače zato jer su oni ovlašteni poduzimati sve parnične radnje kao i stranke kojima se oni pridružuju.

Važno je naglasiti da stranke mogu tražiti izuzeće samo suca koji u vrijeme podnošenja zahtjeva sudjeluje u određenom postupku te izuzeće predsjednika suda koji o tom zahtjevu treba odlučiti (čl.73.st.1.ZPP). Iz toga proizlazi da se izuzeće suca ne može tražiti unaprijed u tužbi ili prije podnošenja tužbe, a izuzeće predsjednika suda ne može se tražiti ako nije podnesen zahtjev za izuzeće suca o kojem bi on trebao odlučiti.
Zahtjev za izuzeće suca stranka mora podnijeti čim sazna da postoji razlog za izuzeće, a najkasnije do završetka rasprave pred prvostupanjskim sudom; a ako nije bilo rasprave do donošenja odluke (čl.73.st.6.ZPP prije st.2.) dok zahtjev za izuzeće suca višeg suda može staviti u pravnom lijeku (redovnom i izvanrednom ) ili u odgovoru na pravni lijek (čl.73.st.7.ZPP prije st.3.). U teoriji se ističe da se vremensko ograničenje ovlaštenja stranke na podnošenje zahtjeva "čim sazna" za postojanje razloga odnosi samo na izuzeće u užem smislu.

Prijašnji st.4.čl.73.ZPP određivao je da stranka mora u zahtjevu navesti okolnosti na kojima temelji svoj zahtjev za izuzeće. Novelom je ova eksplicitna odredba izostavljena. Budući da više nema takve odredbe u zakonskom tekstu mogli bismo se treba li i danas u zahtjevu navoditi okolnosti tj. obrazlagati razloge zbog kojih se traži izuzeće? Odgovor je pozitivan jer će sud zahtjev u kojem nisu navedeni razlozi zbog kojih se traži izuzeće odbaciti kao nedopušteni zahtjev (v. čl.73.nove st.2.t.3. i st.3.ZPP).
Važeći st.2.čl.73.ZPP predstavlja novinu. Njime se definira koji zahtjev za izuzeće nije dopušten, a čl.73.st.2.ZPP navodi sankciju za nedopuštene zahtjeve, a to je odbačaj. Nedopuštene zahtjeve ovlašten je odbaciti sudac pojedinac ili predsjednik vijeća pred kojim teče postupak u povodu kojeg je izuzeće zatraženo (čl.73.st.3.ZPP).Protiv rješenja o odbačaju nije dopuštena posebna žalba (čl.73.st.4.ZPP). Time nije povrijeđeno ustavno jamstvo prava na žalbu (v.čl.18.Ustava RH) jer u žalbi protiv odluke o glavnoj stvari može se pobijati i rješenje o odbačaju zahtjeva za izuzeće.

5. Članak 74. ZPP

Ovom odredbom određuje se nadležnost i postupak za odlučivanje o zahtjevu stranke za izuzeće.

Zahtjev stranke može biti nedopušten (čl. 73. st. 2. ZPP) i dopušten. O tom svojstvu zahtjeva ovisi tko će odlučivati o njemu. To proizlazi iz čl. 74. st. 1. ZPP jer o zahtjevu stranke za izuzeće odlučuje predsjednik suda, ako zakonom nije drukčije određeno. Ovaj dodatak "ako zakonom nije drukčije određeno" upravo se odnosi na odredbu čl.73.st.2.ZPP kojom se ovlašćuje suca pojedinca ili predsjednika vijeća da odluči o nedopuštenom zahtjevu stranke.

Odredba o izuzeću predsjednika suda ostala je nepromijenjena (čl.74.st.2.ZPP). Novina se javlja pri odlučivanju o zahtjevu za izuzeće Predsjednika Vrhovnog suda RH. Prije je o njegovom izuzeću odlučivala opća sjednica spomenutog suda dok sada to odlučuje vijeće sastavljeno od pet sudaca Vrhovnog suda RH (čl.74.st.3.ZPP).
O izuzeću sudskih savjetnika i zapisničara odlučuje sudac pojedinac ili predsjednik vijeća (čl.76.st.2.ZPP). O izuzeću vještaka odlučuje parnični sud, a može odlučiti i sudac zamoljenog suda i predsjednik vijeća ako im je povjereno izvođenje dokaza vještačenje (čl.254.st.4.ZPP). Navedena odredba primjenjuje se na odgovarajući način i na tumače (čl.263.ZPP).

Kao i prije donošenju rješenja o izuzeću prethodi uzimanje izjave suca čije se izuzeće traži, a prema potrebi obavljaju se i drugi izviđaji (čl.74.st.4.ZPP). Novina je što predsjednik suda mora dostaviti strankama ("dostavit će") primjerak izjave suca odnosno izvješće o obavljenim izviđajima, a stranke mogu, ali ne moraju, u roku tri dana dati svoje očitovanje (v.čl.74.st.5.ZPP). Stav je teorije da bi ovakav postupak trebalo provesti i u slučaju kad zahtjev za izuzeće podnosi sam sudac. Jelčić smatra da se na taj način dosljednije provodi načelo kontradiktornosti. Čini mi se da bi ovdje bilo ispravnije govoriti dosljednijoj provedbi načela otvorenog pravosuđenja. Naime, prema načelu kontradiktornosti sud je dužan svakoj stranci omogućiti da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke (v.čl.5.st.1.ZPP), a načelo otvorenog pravosuđenja obvezuje sud da sa strankama otvoreno razmotri svoje stavove koje zauzima tijekom postupka. Ono omogućava da se stranke izjasne o stavovima suda.
Predsjednik suda rješenjem će odbaciti zahtjev stranke koji je nepravovremen, nepotpun i nedopušten ako je izjavljen u pravnom lijeku. Protiv takvog rješenja nije dopuštena posebna žalba (čl.74.st.6.ZPP). Taj dio odredbe koji se odnosi na odbacivanje predstavlja novinu u odnosu na prijašnju formulaciju tog stavka kojom se regulirala samo situacija prihvaćanja i odbijanja zahtjeva stranke za izuzeće.

6. Članak 75. ZPP

Dok se čl.72.ZPP propisuje postupanje suca u slučaju postojanja nekog od razloga za izuzeće, ovim se člankom u stavku prvom određuje postupanje suca kad sazna da je stranka stavila zahtjev za njegovo izuzeće.

Zakonodavac i ovdje izostavlja suce porotnike, a nabraja u kojem svojstvu može biti sudac čije se izuzeće traži (sudac pojedinac, predsjednik vijeća, član vijeća ili predsjednik suda). Ovim stavkom se potvrđuje teza da stranke mogu zahtijevati izuzeće iz svih razloga navedenih u čl.71.ZPP. Naima, sudac je dužan obustaviti svaki rad kad sazna da je stavljen zahtjev zahtjev za njegovo izuzeće (to se odnosi na razloge iz čl.71.t.1.-6.ZPP), a kad je izuzeće zatraženo zbog razloga navedenih u t.7. tog članka sudac može, ali ne mora, poduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odgode.

Od ovog pravila propisana je iznimka u st.2.čl.75.ZPP. Sudac pojedinac ili predsjednik vijeća može rješenjem odlučiti da će nastaviti s radom iako je stranka stavila zahtjev za njegovo izuzeće o kojem još nije odlučeno. Protiv tog rješenja nije dopuštena žalba. Sudac može tako postupiti samo ako su kumulativno ispunjene dvije pretpostavke propisane zakonom. Mora se raditi o zahtjevu za izuzeće koji je po ocijeni suca očito neosnovan i koji je podnesen samo radi sprečavanja ili ometanja u poduzimanju određenih radnji odnosno radi odugovlačenja postupka. U tom slučaju potrebno je spis predmeta umnožiti i te taj prijepis zajedno sa zahtjevom za izuzeće proslijediti na odlučivanje.

Kad nadležno tijelo odluči o zahtjevu stranke za izuzeće suca te ga rješenjem prihvati, sudac pojedinac ili predsjednik vijeća koji će preuzeti vođenje postupka ukinut će radnje koje su poduzete i odluke koje su donesene u smislu st.2. i 3. ovog članka (čl.75.st.4.ZPP). Jelčić ističe da je ovdje očito greškom naveden st.3., u kojem je riječ o umnažanju spisa, te da je trebalo navesti st.1. i 2.čl.75.ZPP jer oni govore o radnjama koje je ovlašten u postupku poduzeti sudac odnosno predsjednik vijeća nakon što je saznao da je podnesen zahtjev za njegovo izuzeće.

Kad se kumulativno ispune dvije pretpostavke: da je zahtjev očito neosnovan i da je podnesen samo da bi se omelo ili spriječilo sud u poduzimanju nekih radnji ili radi odugovlačenja postupka sud je ovlašten novčano kazniti stranku i umješača odnosno njihova zastupnika (čl.75.st.5.ZPP). Novčano kažnjavanje vrši se uz odgovarajuću primjenu čl.10.ZPP. To je nova mjera uvedena ZID ZPP 03 i ona bi trebala pridonijeti stranačkoj disciplini i sprečavanju zlouporabe procesnih ovlaštenja. Zakonodavac nije odredio "sud može ili sud bi trebao" već je izričito propisao "sud će novčano kazniti". Stoga mislim da bi sud ovu odredbu trebao i tako doslovno primjenjivati, naravno uz ispunjenje zakonom određenih pretpostavki.

Stranka kojoj su zbog postavljanja neosnovanog zahtjeva uzrokovani troškovi ima pravo na naknadu tih troškova po načelu culpae. Ta stranka mora samo podnijeti zahtjev, a sud je dužan o njemu odlučiti rješenjem i to bez odgode. Protiv tog rješenja zakonodavac je isključio posebnu žalbu te je odredio da se na temelju tog rješenja može tražiti ovrha i prije pravomoćnosti rješenja.

7. Povrede pravila o izuzeću

S obzirom na razloge za izuzeće (v.čl.71.ZPP) povrede pravila o izuzeću mogu predstavljati apsolutno ili relativno bitne povrede parničnog postupka te se zbog njih može podnijeti žalba kao redovni pravni lijek.

Apsolutno bitna povreda parničnog postupka postoji ako je u donošenju presude sudjelovao sudac koji se po zakonu mora izuzeti(čl.71.st.1.-6.ZPP) odnosno koji je rješenjem bio izuzet (čl.354.st.2.t.1.ZPP). Ova odredba ZID ZPP 03 sadržajno nije mijenjana. Važno je samo podsjetiti da se mora raditi o sudjelovanju tog suca u donošenju presude da bi se radilo o apsolutno bitnoj povredi parničnog postupka te da sud ne pazi na tu povredu po službenoj dužnosti.

Osim žalbe zbog ove povrede može se izjaviti revizija i podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka (čl.422.ZPP). Da podsjetim ponavljanje postupka može se tražiti, ali samo uz dva ograničenja propisana zakonom (v. bilješku broj 11). Budući da je novelom izostavljen zahtjev za zaštitu zakonitosti državni odvjetnik ga više ne može podnijeti zbog ove povrede!

Relativno bitnu povredu može predstavljati sudjelovanje u postupku suca za koga postoji relativan razlog za izuzeće (v. čl. 71. t. 7),ali čije izuzeće nije uvaženo. Ujedno Triva ističe da se stranka može pozvati na ovu povredu samo ako ju je bez uspjeha iznijela tijekom prvostupanjskog postupka, u stadiju koji je za to predviđen (v. čl. 73. st. 6. koji je prije bio st.2., sadržajno su isti samo sad ima drugi položaj unutar članka!).

K.L.