Upravo kada ste došli do posljednje glave knjige i pomislili da je s izmjenama sadržaja udžbenika i zakona gotovo, nastupa arbitraža. Zanemarite glavu trideset prvu dosadašnjeg ZPP-a-Postupak pred izbranim sudovima, jer je Sabor u rujnu 2001. donio Zakon o arbitraži ( u nastavku ZA ). Zakon je relativno kratak u odnosu na materiju, arbitražnih postupovnih normi nema mnogo, jer je procedura prepuštena stranačkoj autonomiji, sadrži mnogo novina i rješenja potpuno strana dosadašnjim navikama postupka. Uzori su mu: NY konvencija o priznanju i ovrsi stranih arbitražnih odluka iz 1958. i UNCITRAL-ov Model zakona o međunarodnoj trgovačkoj arbitraži iz 1985. Norme zakona usuglašene su s općeprihvaćenim svjetskim standardima da se olakša promet s ostalim zemljama.

Slijedi prikaz promjena po paragrafima knjige (§) uz navođenje pripadajućih članaka ZA.

OSNOVE ZA IZBRANO SUĐENJE- čl.2

Terminologija je promjenjena: izbrani sud je arbitražni sud, izbrano suđenje je arbitraža, a izbrani sudac arbitar. Kratko objašnjenje termina glasi: arbitraža je radnja, a ne njezin izvođač, arbitražna ustanova je institucija koja osigurava i angažira arbitražu, tj.kuća u kojoj se arbitrira, a arbitražni sud je arbitražno vijeće ili arbitar pojedinac,dakle pravosudni nedržavni medij koji meritorno odlučuje o sporu.

RAZLOZI ZA DEROGIRANJE SUDSKE NADLEŽNOSTI I IZNOŠENJE SPORA PRED ARBITRAŽU

Prednosti arbitraže u odnosu na postupak pred državnim sudovima postaju sve značajnije.

PRAVNA PRIRODA ARBITRAŽE- čl.30. čl.40.

Iz navedenih članaka (arbitražni sud donosi pravorijek, pravilo o neovisnosti prosuđivanja valjanosti arbitražne klauzule od prosuđivanja valjanosti glavnog ugovora itd.) vidi se da je hrvatsko pravo ostalo pri procesnopravnoj teoriji o pravnoj prirodi arbutraže, pa je za njen nastanak i funkcioniranje mjerodavno procesno, a ne građansko pravo.

ARBITRAŽA PO ZAKONODAVSTVU SFR JUGOSLAVIJE

Izvan snage.

ARBITRAŽA U GRAĐANSKOPRAVNIM ODNOSIMA S ELEMENTOM INOZEMNOSTI

U uvodu spomenuti uzori značajno utječu na razvoj arbitražnog prava. O arbitraži s međunarodnim obilježjem (op.termin element zamjenjen pojmom obilježje) više u nastavku.

UGOVOR O ARBITRAŽI- čl.6. čl.8.

Kompromis i kompromisna klauzula kao mogućnosti zaključivanja arbitražnog ugovora ostale su nepromjenjene.
Brojne promjene obuhvaćaju:
1) nije preuzeta odredba ZPP-a po kojoj se arbitražni ugovor može zaključivati samo ispravama, jer nameće strankama neopravdane terete i ugrožava lojalnu stranku
2) prijašnji formalni zahtjev na oblik arbitražnog ugovora- meka pismena forma dodatno je omekšana, tj.smatrat će se da je ugovor u pismenom obliku i kad je zaključen prihvatom ponude, kao i kad jedna od stranaka nakon usmeno zaključenog ugovora o arbitraži uputi drugoj pismenu obavijest u kojoj se poziva na zaključeni ugovor, a druga se suglasi sa sadržajem primljene obavijesti. Ugovor je valjan i ako se u teretnici izričito poziva na arbitražnu klauzulu sadržanu u brodarskom ugovoru. Izostavljena je i klauzula po kojoj bi arb.ugovor bio valjan i kad je tužba podnesena iako ugovora o arbitraži nije bilo, ali je tuženik svoju izjavu o prihvaćanju dao pismeno ili je ona registrirana u zapisniku- što znači da bi se tužitelj mogao obratiti arbitrima i kad arbitražni ugovor nije bio zaključen, već će biti konkludentno zaključen kad tuženik propusti istaći prigovor njegovog nepostojanja.
Postružuju se pravila kad je u pitanju suvremeni potrošač.
3) potpis stranaka nije konstitutivan za valjanost pismene forme arb.ugovora, no iznimka su potrošački ugovori gdje ugovor o arbitraži mora biti napisan u posebnoj ispravi koju su potpisale obje stranke.
4) arbitražni ugovor mogao je biti zaključen pomoću specijalne punomoći (potrebno ovlaštenje za svaki pojedini slučaj), no ZA stavljena je ta odredba ZOO-a izvan snage, pa je sada u parničnoj punomoći za zaključene glavnog ugovora sadržana i punomoć za zaključenje arbitražnog ugovora.

STRANKE I PREDMET UGOVORA O ARBITRAŽI - čl.3. čl.7.

I dalje se sposobnost stranaka ocjenjuje prema pravu koje je za njih mjerodavno. Državljani RH, pravne osobe hrvatskog prava uključujući RH, i jedinice lokalne samouprave i uprave mogu zaključiti ugovor o arbitraži i biti stranke u sporu pred arbitražnim sudom.
Članakom 3.koji je liberalan u teoriji i praksi, proširene su granice arbitrabilnosti- arbitraža se može ugovoriti o pravima kojima se može slobodno raspolagati, tkz.dispozitivnim pravima.
Zadržana je dvojnost u odnosu na arbitražu s međunarodnim obilježjem i arbitražu bez međunarodnog obilježja.
Objektivna definicija arbitraže s međunarodnim obilježjem i dalje važeća- samo one arbitraže u kojima je barem jedna od stranaka fizička osoba s prebivalištem ili uobičajenim boravištem u inozemstvu, odnosno pravna osoba osnovana po stranom pravu. Zadržana je odredba koja dopušta ugovaranje arbitraže čije je mjesto izvan područja RH, osim ako je posebnim zakonom propisano da takav spor može rješavati samo sud u RH. Dakle, prisutna je isključiva nadležnost kao ograničenje odnosno negativna pretpostavka arbitrabilnosti.
Arbitrabilnost u sporovima bez međunarodnog obilježja sadrži mnogo inovacija. Mogućnost ugovaranja ad hoc arbitraže.Ukidanje dosadašnjeg monopola na osnivanje arbitražnih ustanova-dosad jedina institucija bila Stalno izbrano sudište pri HGK. Otpalo ograničenje isključive nadležnosti.
I dalje u sporovima u kojima su obje stranke hrvatski pravni subjekti s intencijom poticanja aktivne arbitražne kulture, nije dopušteno ugovaranje arbitraže sa sjedištem u inozemstvu.

DOMAĆA I STRANA (INOZEMNA) ARBITRAŽA- čl.2.

Domaća arbitraža je arbitraža čije je mjesto na području RH.
Definicija strane arbitraže je promjenjena, po principu teritorijalnosti kriterij je mjesto gdje je pravorijek donesen, a nije više odlučna volja stranaka i supsidijarno različiti kriteriji da li je određena arbitraža domaća ili strana.

NADLEŽNOST ARBITRAŽE (op.ARBITRAŽNOG SUDA)- čl.15

Poklapa se s dosadašnjim uređenjem da državni sud nije dužan ex offo voditi računa o postojanju pravorijeka, već na prigovor stranke. ZA daje prednost arbitražnom postupku u slučaju dvostruke litispendecije, postojanje parnice nije zapreka za pokretanje niti za nastavak arbitražnog postupka. Prigovor nenadležnosti državnog suda može se kao i do sada istači u istom vremenskom razdoblju, no sada rano nastupa prekluzija prigovora nenadležnosti arbitražnog suda, najkasnije u odgovoru na tužbu u kome se tuženik upustio u raspravljanje o biti spora.
Kompetenz-Kompetenz problem rješen je jednako, arbitražni sud može sam odlučivati o svojoj nadležnosti i to posebno kao o prethodnom pitanju ili u odluci o biti spora, a njegova odluka podložna je naknadnoj kontroli državnog suda.

PRESTANAK UGOVORA O IZBRANOM SUDU

Nepromjenjeno.

SUCI IZBRANIH SUDOVA-ARBITRI- čl.10. čl.11.

Otpao je zahtjev za neparnim brojem sudaca, jer samo ako se stranke o broju nisu sporazumjele, imenovat će se tri arbitra. Zakon ne brani stankama da za arbitra izaberu stranca, ali nameče ograničenje u poziciji arbitara kojim suci sudova RH (i suci Ustavnog suda) mogu biti izabrani samo za predsjednika arbitražnog vijeća ili arbitra pojedinca. Napuštena je i odredba o roku u kojem bi arbitar bio dužan donijeti pravorijek, on treba arbitražu provoditi primjerenom brzinom. Svi arbitri imaju pravo sami odlučiti o visini naknade i nagrade za svoj rad.

IZUZEĆE IZBRANIH SUDACA- čl.12

Redefinirani razlozi za izuzeće, a nepoštivanje pravila o izuzeću ima značaj relativno bitne povrede procesnih pravila. Prije su arbitri mogli biti izuzeti iz istih razloga zbog kojih se moglo tražiti izuzeće suca redovnog suda, a sad ako postoje okolnosti koje daju povoda za opravdanu sumnju u arbitrovu nezavisnost ili nepristranost, ako arbitar nema potrebnih kvalifikacija o kojima su se stranke sporazumjela (novost ) i ako arbitar ne ispunjava svoje obveze. Samo jedna stranka ne može opozvati arbitru mandat zbog neobavljanja dužnosti, niti od suda tražiti da utvrdi prestanak važenja ugovora o arbitraži.

PROCESNA PRAVILA ZA POSTUPAK PRED IZBRANIM SUDOM- čl.18 čl.16

Zadržana je primarna volja stranaka za određivanje pravila po kojima će arbitri postupati, a supsidijarno dispozicija arbitražnog suda uz ograničenje prisilnim propisima javnog procesnopravnog poretka.
Po bivšem čl.479 ZPP-a prema svjedocima, strankama i drugim osobama koje sudjeluju u postupku izbrani sud ne može upotrijebiti prisilna sredstva niti izricati kazne. ZA daje se ovlaštenje arbitražnim sudovima za određivanje privremenih mjera, ali ne i za njihovo provođenje. Privremene mjere predstavljaju jedno od najdiskutabilnijih pitanja ovog zakona, jer se stranke radi njihova određivanja mogu obratiti državnom ili arbitražnom sudu, ali o ovrsi tih mjera moći će odlučivati samo ovršni sudac koji može ispitivati i meritorne razloge zbog kojih ih je arbitražni sud odredio.

PRAVILA PO KOJIMA IZBRANI SUD ODLUČUJE O OSNOVANOSTI TUŽBENOG ZAHTJEVA- čl.27

Nepromjenjeno.

PRESUDA IZBRANOG SUDA (op.PRAVORIJEK) - čl.28. čl.30. čl.31. čl.34.

Novost postoji kod odlučivanja u vijeću, ako se ne postigne večina glasova, ponovno će se raspravljati o razlozima za svako mišljenje, pa ako se ni nakon toga ne postigne većina glasova, pravorijek će donijeti predsjednik vijeća.
Pravna snaga pravorijeka ostala je ista.
Novost je i tumačenje pravorijeka; ako su se stranke tako sporazumjele, jedna stranka može zahtjevati od arbitražnog suda da dade tumačenje dijela pravorijeka.

NAGODBA STRANAKA PRED IZBRANIM SUDOM- čl.29.

Dvije su različite vrste nagodba:
a) ako je stranke zaključe pred arbitrima ona nema neposrednog procesnopravnog učinka na postupak, te bi arbitražni sud mogao na prijedlog stranaka donijeti konstitutuvnu odluku o okončanju postupka. Takva nagodba ne sprečava ponovno suđenje u istoj stvari.
b) ako stranke od arbitra zatraže da donese pravorijek na temelju nagodbe, takva nagodba ima procesnopravni karakter i osigurava veći stupanj sigurnosti.

POBIJANJE PRESUDE IZBRANOG SUDA- čl.36. čl.37

Tužba za poništaj je isključivo pravno sredstvo protiv pravorijeka. Razlozi za poništaj mogu se svrstati u dvije grupe. Prvu grupu razloga stranka mora dokazati:
1) ugovor o arbitraži uopće nije bio sklopljen ili nije bio valjan
2) povreda pravila o stranačkoj i parničnoj sposobnosti i pravilnom zastupanju stranaka
3) povreda načela saslušanja stranaka
4) pravorijek se odnosi na spor koji nije predviđen arbitražnim ugovorom ili sadrži odluke o predmetima koji prekoračuju granice ugovora o arbitraži
5) sastav arbitražnog suda ili arbitražni postupak nisu bili u skladu s ZA ili dopuštenim sporazumom stranaka, a to je moglo utjecati na sadržaj pravorijeka
6) pravorijek nije obrazložen ili potpisan u skladu s ZA
Na drugu grupu razloga sud pazi ex offo:
1) predmet spora nije arbitrabilan
2) pravorijek je u suprotnosti s javnim poretkom RH
Rok (prekluzivne prirode) za podnošenje tužbe traje 3 mjeseca računajući od dana kada je stranci koja podnosi tužbu dostavljen pravorijek. Za rješavanje o tužbi nadležan je Županijski odnosno Trgovački sud u Zagrebu.
Tužba se ne može podići zbog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja ili pogrešne primjene materijalnog prava. Ako stranke izričito predvide pravorijek se može pobijati ako tužitelj sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze, ali samo ako te okolnosti bez svoje krivnje nije mogao iznijeti u arbitražnom postupku.
Državni sud na prijedlog stranke može vratiti predmet arbitražnom sudu na ponovno odlučivanje u povodu poništaja pravorijeka.
Mandat arbitatara u pravilu prestaje okončanjem arbitražnog postupka, osim u slučajevima:
1) donošenja dopunskog pravorijeka
2) ispravka i tumačenja pravorijeka
3) naknadnog donošenja odluke o troškovima
4) i u povodu vraćanja stvari arbitražnom sudu u poništajnom postupku, radi davanja mogućnosti da se nastavi arbitriranje ili da se saniraju razlozi za poništaj

PRIZNANJE I OVRHA ODLUKA STRANIH IZBRANIH SUDOVA-čl.47.čl.49

Prilozi koje treba podnijeti uz prijedlog za priznanje i ovrhu ostali jednaki. Opasnost od neučinkovitosti nalazi se u čl.49/3, sud je dužan omogućiti protivnoj stranci da se izjasni o prijedlogu za priznanje i ovrhu, odnosno prijedlogu za ovrhu temeljem domaćeg pravorijeka.
Protiv rješenja donesenog u postupku priznanja može se izjaviti žalba Vrhovnom sudu.

UNUTRAŠNJE ARBITRAŽE

Izvan snage.

Još nekoliko karakterističnih izmjena s pripadajućim člancima zakona.

Koncentracija sudske nadležnosti na dva suda čl.43. i čl.45.: Županijski i Trgovački sud su mjesno isključivo nadležni u Zagrebu- delegacija nadležnosti radi specijalizacije kadrova koja odlučuje o ovoj materiji.Odlučuju o:
1) nadležnosti arbitražnog suda
2) o tužbi za poništaj pravorijeka
3) određuju ovrhu
4) polaganju pravorijeka
Arbitražni sud i same stranke mogu od državnog suda zatražiti pravnu pomoć radi: izvođenja dokaza, ovjere i polaganju pravorijeka, pomoć kod imenovanja i izuzeća arbitara itd.

Pravila o dostavi su stroga, jer se od savjesne stranke može očekivati da se brine o svojim interesima, pa da već nakon zaključenja ugovora o arbitraži svog partnera obavještava o promjeni adrese, pa štetne pravne posljedice snosi stranka koja se o tome ne brine-čl.4...ako nijedno od navedenih mjesta nije poznato, smatrat će se da su pisana priopćenja dostavljena onog dana kada bude pokušana njihova predaja na posljednju poznatu poštansku adresu,...

Čl. 21. i stranke u sporovima bez međunarodnog obilježja mogu se sporazumjeti da jezik arbitraže bude neki drugi, a ne hrvatski.

Čl. 24 .propuštanje stranaka-u arbitraži se ne primjenjuju pravila o kontumacijskim presudama, makar se stranke mogu sporazumjeti da se ona primjenjuju.

Čl. 35. arbitar elastičnije od suca redovnog suda odlučuje o troškovima, po relativno slobodnoj ocjeni.

Prijelazne i završne odredbe- čl. 51.odstupanje od općeprihvaćenog pravila, pa će se tako postupak koji nije dovršen u vrijeme stupanja zakona na snagu provoditi po zakonu koji je ranije bio na snazi, a ne po propisima novog zakona.

Puno znanja i malko sreće na ispitu!

Napisala: Anita Rubinić-Puller