18. listopada 1999.
Sudskim vještacima plaćeni dugovi
Nakon dugotrajnih natezanja i rasprava kako u stručnim krugovima tako i u javnosti, a
prema svim najavama, Ministarstvo pravosuđa doznačilo je 80 milijuna kuna za podmirenje
potraživanja od strane sudskih vještaka i davatelja tzv. intelektualnih usluga te za
potraživanja ostalih vjerovnika. Iznosom od 19 milijuna kuna podmirit će se veći dio
duga (a on iznosi 26,724 000 kuna) sudskim vještacima i davateljima tzv. intelektualnih
usluga (porotnici, tumači i drugi vještaci) i to prema starosti faktura. Ostatkom novca
podmirit će se ostali vjerovnici kao što su Hrvatska elektroprivreda, Plinara, Hrvatske
pošte, Hrvatske telekomunikacije te ostali vjerovnici kojima je dug napravljen u čitavom
pravosudnom sustavu – od sudova do zatvora.
Pritom treba naglasiti da ovi vjerovnici, kojima je dostavljeno 61 milijun kuna za
njihova potraživanja, nisu javno obznanili koliki je dug Ministarstva pravosuđa prema
njima, a niti su obustavili davanje usluga Ministarstvu. Najglasniji su bili
vještaci-psihijatri koji su Ministarstvo pravosuđa zadužili sa 9,500 000 kuna te su
zbog toga stupili u potpuni štrajk i na taj način “usporili pravdu” te ugrozili
ljudska prava mnogih pritvorenika koji se nalaze u pritvoru i čekaju njihov nalaz i
mišljenje kako bi mogli biti dalje procesuirani.
U djelomični štrajk stupili su sudski medicinari koji potražuju 4,400 000 kuna.
Nešto manji iznos od tog potraživanja imaju svi ostali medicinski vještaci (4,153 000
kuna) dok psihijatrijske bolnice potražuju “samo” 1,650 000 kuna. I premda je njima
novac najpotrebniji, jer znamo koliko su te ustanove danas osiromašene, oni nisu
obustavili svoje usluge.
A odgovor na pitanje koliko je taj novac potreban i nužan vještacima-psihijatrima, da
bi zbog toga trebali uskratiti pružanje usluga pravosudnim organima zbog čega se
ugrožavaju ljudska prava, možemo potražiti na jednoj drugoj strani. Naime Zakon o
zaštiti osoba s duševnim smetnjama, koji je svojedobno bio hvaljen zbog visokoetičnih
normi, a sada je u tijeku postupak radi njegove izmjene i dopune, pruža psihijatrima
vještacima idealnu priliku za laku, brzu i legalnu zaradu. Prema tom Zakonu
psihijatri-vještaci angažiraju se kao supervizori psihijatara koji liječe duševne
bolesnike da bi procijenili je li pacijent spreman na otpust ili kratak izlazak. Takav
nalaz stoji nešto manje od 1500 kuna, a nužan je čak i kad pacijentu treba odobriti
jednosatni izlazak.
Iskoristivši takvu “zakonsku mogućnost” jedan je zagrebački vještak psihijatar
u devetnest mjeseci zadužio državu za 938 000 kuna. To znači da je u prosjeku mjesečno
zarađivao oko 50 000 kuna, odnosno da je obavio 35 vještačenja. Pritom ne treba
zaboraviti da mu je to tek dodatni honorar jer uz to prima i ostale prihode vezane uz
svoje zanimanje.
Naravno, to nije jedini primjer jer njegovu sretnu sudbinu dijele i ostali vještaci
psihijatri koji su od stupanja Zakona na snagu zarađivali mjesečno 800, 700, 600, 500 i
manje tisuća kuna.
Ne želimo pritom osporiti ničije pravo na isplatu zarađenog novca niti opravdavati
otegnutu isplatu dugovanja Ministrastva pravosuđa, ali želimo staviti u prvi plan
pitanje etičnosti vještaka psihijatara i njihovog “prava” na uskratu usluga
pravosudnim tijelima. Jer taj im je novac bio tek dodatni honorar i uz redovne prihode
mogli su mirno živjeti i čekati da se pitanje isplate duga riješi kao što su to
učinili i ostali vjerovnici.
A upravo pitanje etičnosti ističe se u prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o zaštiti
osoba s duševnim smetnjama koji su iznijeli psihijatri forenzičari na čelu s prim. dr.
sc. Miroslavom Goretom šefom Centra za forenzičku psihijatriju KB Vrapče i stalnim
sudskim vještakom. Osim tog prijedloga postoji i prijedlog radne skupine Ministarstva
zdravstva za izmjenu i dopunu Zakona pa se možemo nadati da će se pronaći najpogodniji
način da se Zakon prilagodi osobama kojima je najpotrebniji.
