Stanje u pravosuđu Republike Hrvatske jedan je od gorućih problema, i shodno tome sve
ćešći predmet rasprave, ali i međusobnog predbacivanja između odgovornih tijela u
sudstvu,ali i izvan njega.
Unutar takve situacije, a obzirom na intarvju dr. Zvonimira Šeparovića, ministra
pravosuđa (Jutarniji list, subota 24.7 1999), kao i izjavu toga ministra na sastavku s
Udrugom hrvatskih sudaca, našli su se prozvani sudski vještaci. U vezi s financijskom
krizom u zemlji, objavljuju obustavu svih vještačenja u kaznenim predmetima. Ta odluka
obratlaže se neisplatom dospjelih potraživanja na ime naknade za vještaćenje.
Optuženi da tom izjavom zapravo ucjenjuju vladu, objašnjavaju da samo traže zarađeno,
naglašavajući kako ipak izlaze na uviđaje, kako ne bi onemogućili rad na novim
slučajevima, posebno tako osjetljivim kao što su kazneni. Reagirajući na navode
ministra kako je nepojmljivo da neki vještak potražuje i milijun kuna, (koji su zapravo
vrlo nezgodna insinuacija) objašnjavaju kako svaki podneseni račun vještaka odobravaju
sudac, branitelj i državni odvjetnik, nakon ćega tek račun može biti odobren. Dodaju
kako se u konkretnom slučaju, radi o 1500 nepodmirenih računa, iz čega slijedi, nakon
odbitka na ime poreza, 300 kuna po računu.
Veliki broj neriješenih predmeta, neažurnost sudova, nrzadovoljavajući materjalni
položaj i dr. problemi su koji dovode u pitanje redovno djelovanje sudbene vlasti. Stoga
nepostizanje konsensusa može imati teške poslijedice, ne samo po pravni već i
politički sustav zemlje, u kojoj je vladavina prava uzdignuta na jednu od najviših
ustavnih vrednota.
27. srpnja 1999.