HRVATSKI SABOR

1639

Na temelju članka 88. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PARNIČNOM POSTUPKU

Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, koji je donio Hrvatski sabor na sjednici 14. srpnja 2003.

Broj: 01-081-03-2602/2
Zagreb, 16. srpnja 2003.

Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.

ZAKON

O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PARNIČNOM POSTUPKU

Članak 1.

U Zakonu o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91., 91/92., 112/99. i 88/01.) članak 1. mijenja se i glasi:

»Ovim se Zakonom uređuju pravila postupka na temelju kojih sud raspravlja i odlučuje u sporovima o osnovnim pravima i obvezama čovjeka i građanina, o osobnim i obiteljskim odnosima građana te u radnim, trgovačkim, imovinskim i drugim građanskopravnim sporovima, ako zakonom nije za neke od tih sporova određeno da u njima sud rješava po pravilima kojega drugog postupka.«

Članak 2.

Članak 7. mijenja se i glasi:

»Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.), ako zakonom nije drugačije određeno.

Sud ne može svoju odluku utemeljiti na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne.«

Članak 3.

U članku 9. iza riječi: »Stranke« dodaju se riječi: »i umješači«, a riječ: »dužne« zamjenjuje se riječju: »dužni«.

Članak 4.

Članak 10. mijenja se i glasi:

»Sud je dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, i sa što manje troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.

Sud će kazniti novčanom kaznom od 500,00 do 10.000,00 kuna fizičku osobu, odnosno od 2.500,00 do 50.000,00 kuna pravnu osobu koja teže zlouporabi prava koja joj pripadaju u postupku, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

Novčana kazna iz stavka 2. ovoga članka može se izreći stranci i umješaču, a njihovom zastupniku ako je on odgovoran za zlouporabu prava.

Novčanu kaznu izriče prvostupanjski sud. Izvan ročišta za glavnu raspravu kaznu izriče sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća.

Ako sud koji odlučuje o pravnom lijeku posumnja da je koja od osoba koje sudjeluju u postupku teže zlouporabila prava koja joj pripadaju u postupku, naložit će prvostupanjskom sudu da provjeri je li takva zlouporaba počinjena.

U slučaju iz stavka 5. ovoga članka sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskoga suda izreći će novčanu kaznu ili će rješenjem utvrditi da nije počinjena teža zlouporaba prava. Prijepis svoje odluke prvostupanjski će sud uvijek dostaviti sudu iz stavka 5. ovoga članka.

Izrečena novčana kazna prisilno se naplaćuje po službenoj dužnosti kao novčana

tražbina prema pravilima ovršnoga postupka.«

Članak 5.

Članak 13. mijenja se i glasi:

»Sudski savjetnici ovlašteni su u prvom stupnju provoditi parnični postupak, ocjenjivati dokaze i utvrđivati činjenice. Na temelju tako provedenog postupka sudski savjetnik podnosi sucu kojeg na to ovlasti predsjednik suda, pisani prijedlog na temelju kojeg sudac donosi odluku. U uvodu odluke navest će se da je odluka donesena temeljem prijedloga sudskog savjetnika.

Ako ne prihvati prijedlog kojeg mu je dao sudski savjetnik, nadležni sudac će sam provesti postupak.

Sudski savjetnici u parničnom postupku su ovlašteni provoditi postupak i predlagati sucu odluku u sporovima za isplatu novčane tražbine, ako vrijednost predmeta spora ne prelazi 50,000,00 kuna, odnosno u trgovačkim sporovima ako vrijednost predmeta spora ne prelazi 500.000,00 kuna.

U drugostupanjskom postupku i postupku povodom izvanrednih pravnih lijekova sudski savjetnici referiraju o stanju spisa i pripremaju nacrte odluka.«

Članak 6.

U članku 15. stavku 1. riječ: »prema« zamjenjuje se riječju: »po«.

Stavak 3. mijenja se i glasi:

»Ako se tijekom postupka promijene okolnosti na kojima je utemeljena nadležnost suda, sud koji je bio nadležan u vrijeme podnošenja tužbe ostaje i dalje nadležan i ako bi zbog tih promjena bio nadležan drugi sud iste vrste ili sud druge vrste, ako zakonom nije izrijekom drugačije određeno.«

Članak 7.

U članku 16. stavku 1. riječi: »u tijeku cijelog postupka« zamjenjuju se riječima: »do pravomoćnosti odluke«.

U stavku 2. i 3. iza riječi: »postupka« stavlja se zarez i dodaju se riječi: »do pravomoćnosti odluke,«.

Članak 8.

U članku 17. stavci 1. i 2. mijenjaju se i glase:

»Sud se može po službenoj dužnosti oglasiti stvarno nenadležnim najkasnije na pripremnom ročištu ili, ako ono nije održano, do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari na prvom ročištu za glavnu raspravu.

U povodu prigovora tuženika o stvarnoj nenadležnosti sud se može oglasiti stvarno nenadležnim samo ako je tuženik taj prigovor podnio najkasnije na pripremnom ročištu ili, ako ono nije održano, na prvom ročištu za glavnu raspravu do upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari.«

Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

»Ako je već održano pripremno ročište, ili, ako ono nije održano, nakon što se tuženik na prvom ročištu za glavnu raspravu upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, sud jedne vrste može se po službenoj dužnosti ili u povodu prigovora tuženika podnesenog nakon pripremnog ročišta ili, ako ono nije održano, nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, oglasiti stvarno nenadležnim za predmete iz nadležnosti suda druge vrste samo kada je to zakonom izrijekom određeno.«

Članak 9.

U članku 18. stavku 5. riječ: »dužnost« zamjenjuje se riječju: »dužnosti«.

Članak 10.

U članku 20. stavku 1. i 2. riječ: »privremenom« zamjenjuje se riječju: »pripremnom«.

Članak 11.

U članku 21. stavak 1. mijenja se i glasi:

»Nakon pravomoćnosti rješenja kojim se oglasio nenadležnim (članak 17. i 20.) sud će ustupiti predmet nadležnom sudu ili jednom od više izberivo nadležnih sudova.«

U stavku 3. u prvoj rečenici riječi: »izmijenjenim vijećem« zamjenjuju se riječima: »sudom u izmijenjenom sastavu«.

Članak 12.

U članku 22. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

»Sud iz stavka 1. ovoga članka kome je predmet ustupljen kao nadležnom može, po službenoj dužnosti ili na prijedlog koje od stranaka, postupiti u skladu s tom odredbom najkasnije na prvom ročištu koje je održao nakon što mu je predmet ustupljen.«

Dosadašnji stavci 2. i 3. postaju stavci 3. i 4.

Članak 13.

U članku 23. iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

»Sukob nadležnosti iz stavka 1. i 2. ovoga članka rješava sudac pojedinac nadležnoga suda.«

Članak 14.

U članku 25. prva rečenica mijenja se i glasi:

»Svaki sud obavlja radnje u postupku na svom području, ali iznimno, iz opravdanih razloga, sud može poduzeti pojedine radnje i na području drugog suda.«

Članak 15.

U članku 26. stavku 2. riječi: »republičko tijelo uprave« zamjenjuju se riječju: »ministarstvo«.

Članak 16.

Iza članka 33. dodaju se članci 34. i 34.a do 34.d koji glase:

»Članak 34.

Općinski sudovi u parničnom postupku uvijek sude u prvom stupnju u sporovima:

1. o uzdržavanju,

2. o postojanju ili nepostojanju braka, o poništenju i rastavi braka,

3. o utvrđivanju ili osporavanju očinstva ili materinstva,

4. o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti i o roditeljskoj skrbi, ako se istodobno odlučuje o rastavi braka, postojanju ili nepostojanju braka i poništenju braka,

5. o stvarnim i osobnim služnostima,

6. zbog smetanja posjeda,

7. iz najamnih, zakupnih i stambenih odnosa (osim sporova iz članka 34.b točke 1.),

8. za ispravak informacije i za naknadu štete nastale objavom informacije,

9. za zaštitu od nezakonite radnje,

10. iz radnih odnosa koje pokreće radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu.

Općinski sudovi sude u prvom stupnju i u svim drugim sporovima iz članka 1. ovoga Zakona koji nisu u prvostupanjskoj nadležnosti trgovačkih ili kojih drugih sudova.

Na području županijskog suda u kojemu je ustanovljeno više općinskih sudova zakonom se može odrediti da u određenoj vrsti sporova iz djelokruga općinskog suda na području istog županijskog suda sude samo neki od općinskih sudova.

Općinski sudovi obavljaju poslove pravne pomoći, ako zakonom nije drugačije određeno.

Članak 34.a

Županijski sudovi u parničnom postupku:

1. sude u prvom stupnju u sporovima predviđenim zakonom,

2. rješavaju o sukobu nadležnosti između općinskih sudova kojima su neposredno viši sudovi,

3. odlučuju o žalbama protiv odluka općinskih sudova donesenih u prvom stupnju,

4. obavljaju druge poslove predviđene zakonom.

Članak 34.b

Trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude:

1. u sporovima što proizlaze iz trgovačkih ugovora i u sporovima za naknadu štete koja proizlazi iz tih ugovora između osoba koje obavljaju gospodarsku djelatnost,

2. sporove u povodu osnivanja, rada i prestanka trgovačkoga društva kao i o raspolaganju članstvom i članskim pravima u trgovačkom društvu,

3. sporove između članova trgovačkoga društva međusobno te između članova društva i društva koji se tiču upravljanja društvom i vođenja poslova društva kao i prava i obveza članova društva koji proizlaze iz njihova položaja u društvu, sporove između predsjednika i članova uprave ili nadzornog odbora društva i društva ili njegovih članova koji nastanu u svezi s njihovim radom u društvu ili za društvo,

4. sporove o odgovornosti člana trgovačkog društva, člana uprave ili nadzornog odbora trgovačkog društva za obveze trgovačkog društva,

5. sporove u kojima je stranka osoba nad kojom je otvoren stečajni postupak, bez obzira na svojstvo druge stranke i vrijeme pokretanja sporova te svih sporova u povodu stečaja, ako za pojedine vrste sporova zakonom nije izrijekom određeno da su za njih uvijek stvarno nadležni sudovi druge vrste (članak 34. stavak 1.),

6. u sporovima koji se odnose na brodove i plovidbu na moru i unutarnjim vodama te u sporovima na koje se primjenjuje plovidbeno pravo (plovidbeni sporovi), osim sporova o prijevozu putnika,

7. u sporovima koji se odnose na zrakoplove i na sporove na koje se primjenjuje zračno plovidbeno pravo, osim sporova o prijevozu putnika,

8. u sporovima koji se odnose na zaštitu i uporabu industrijskog vlasništva, autorskog prava i srodnih prava i drugih prava intelektualnog vlasništva, na zaštitu i uporabu izuma i tehničkih unaprjeđenja te tvrtke, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno,

9. u sporovima u povodu djela nelojalne tržišne utakmice, monopolističkih sporazuma i narušavanja ravnopravnosti na jedinstvenom tržištu Republike Hrvatske,

10. u sporovima između osoba iz točke 1. ovoga članka u kojima kao suparničari iz članka 196. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona sudjeluju i druge fizičke ili pravne osobe.

Članak 34.c

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u parničnom postupku:

1. sudi u prvom stupnju u slučajevima predviđenim zakonom,

2. odlučuje o žalbama protiv odluka trgovačkih sudova donesenih u prvom stupnju,

3. odlučuje o sukobu mjesne nadležnosti između trgovačkih sudova,

4. obavlja druge poslove određene zakonom.

Članak 34.d

Vrhovni sud Republike Hrvatske u parničnom postupku:

1. odlučuje o žalbama protiv prvostupanjskih odluka županijskih sudova i Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske i protiv vlastitih prvostupanjskih odluka, ako zakonom nije drugačije određeno,

2. odlučuje o reviziji,

3. rješava sukob o nadležnosti između sudova na području Republike Hrvatske ako im je zajednički neposredno viši sud,

4. obavlja druge poslove određene zakonom.«

Članak 17.

U članku 37. stavku 1. riječi: »nadležnost se određuje po« zamjenjuju se riječima: »vrijednost predmeta spora se određuje prema«.

Stavak 2. mijenja se i glasi:

»Ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva.«

Članak 18.

Članak 38. briše se.

Članak 19.

U članku 40. stavak 3. mijenja se i glasi:

»Ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, prava na izjavljivanje revizije, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, ili ako ono nije održano, onda na prvom ročištu za glavnu raspravu prije nego što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.«

Iza stavka 3. dodaju se stavci 4. i 5. koji glase:

»Ako se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari utvrdi da je tužitelj propustio odrediti vrijednost predmeta spora, sud prvoga stupnja će brzo i na prikladan način, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odrediti vrijednost predmeta spora rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba.

Na način određen u stavku 4. ovoga članka sud će postupiti i nakon izjavljivanja žalbe, odnosno revizije, prije nego što predmet uputi višem sudu radi odlučivanja o tim pravnim lijekovima.«

Članak 20.

U članku 41. stavci 1. i 2. mijenjaju se i glase:

»U parničnom postupku u prvom stupnju sporove sudi sudac pojedinac, ako zakonom nije određeno da sudi vijeće.

U drugom stupnju sudovi sude u vijeću, ako zakonom nije drugačije određeno.«

Iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

»U povodu revizije sudovi odlučuju u vijeću, ako zakonom nije drugačije određeno.«

Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 4.

Dosadašnji stavak 4. briše se.

Članak 21.

Članak 42. mijenja se i glasi:

»Kad u prvom stupnju sudi vijeće, ono je sastavljeno od trojice sudaca, ako zakonom nije drugačije određeno.«

Članak 22.

Članak 43. briše se.

Članak 23.

Članak 44. mijenja se i glasi:

»Kad odlučuje u drugom stupnju u sjednici vijeća, sud odlučuje u vijeću sastavljenom od trojice sudaca, ako zakonom nije drugačije određeno. U tom sastavu viši sud odlučuje i u svim drugim slučajevima, ako zakonom nije drugačije određeno.

O žalbi protiv rješenja odlučuje sudac pojedinac višeg suda, ako zakonom nije drugačije određeno.

Kad odlučuje o reviziji protiv drugostupanjskih odluka, Vrhovni sud Republike Hrvatske sudi u vijeću sastavljenom od pet sudaca, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

Kad odlučuje o reviziji protiv drugostupanjskih rješenja koje je donio sudac pojedinac suda nižeg stupnja, Vrhovni sud Republike Hrvatske sudi u vijeću sastavljenom od trojice sudaca.«

Članak 24.

Članak 48. mijenja se i glasi:

»Za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište.

Za suđenje u sporovima protiv županija, Grada Zagreba, gradova i općina općemjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo predstavničko tijelo.

Za suđenje u sporovima protiv Republike Hrvatske općemjesno je nadležan sud na čijem području tužitelj ima prebivalište, odnosno sjedište u Republici Hrvatskoj. Ako tužitelj nema prebivalište, odnosno sjedište u Republici Hrvatskoj za suđenje u sporovima protiv Republike Hrvatske općemjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi Hrvatski sabor.«

Članak 25.

U članku 52. stavku 1. riječi: »ili sud na čijem je području štetna radnja učinjena,« brišu se.

U stavku 2. riječ: »teške« briše se.

Članak 26.

U članku 56. stavak 1. mijenja se i glasi:

»Za suđenje u sporovima o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na nekretnini, u sporovima zbog smetanja posjeda na nekretnini te u sporovima iz zakupnih ili najamnih odnosa na nekretnini isključivo je nadležan sud na čijem se području nalazi nekretnina.«

Članak 27.

U članku 57. stavak 1. mijenja se i glasi:

»Kad je za suđenje u sporovima o pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na brodu i zrakoplovu te u sporovima iz zakupnih odnosa na brodu i zrakoplovu nadležan sud u Republici Hrvatskoj, isključivo je mjesno nadležan sud na čijem se području vodi upisnik u kojem je brod, odnosno zrakoplov upisan.«

Članak 28.

U članku 59. riječi: »proizlazi iz pravnog odnosa« zamjenjuju se riječima: »nastane u povodu djelatnosti«.

Članak 29.

U naslovu članka 63. riječ: »izvršnom« zamjenjuje se riječju: »ovršnom«.

U članku 63. riječi: »administrativnog izvršnog« zamjenjuju se riječima: »upravnoga ovršnog«, riječ: »izvršni« zamjenjuje se riječju: »ovršni«, riječi: »administrativno izvršenje« zamjenjuju se riječima: »upravna ovrha«.

Članak 30.

Iza članka 63. dodaje se članak 63.a koji glasi:

»Članak 63.a

U sporovima u kojima je nad objema strankama otvoren stečajni postupak, mjesno je nadležan sud pred kojim je protiv jedne od stranaka prije otvoren stečajni postupak.

Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, u sporovima iz te odredbe o izlučnim i razlučnim pravima, o postojanju ili nepostojanju tražbina prema stečajnom dužniku, o postojanju obveza stečajne mase te o pobijanju pravnih radnji stečajnoga dužnika, mjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi sjedište stečajnoga dužnika.«

Članak 31.

U članku 67. iza riječi: »suca« dodaju se riječi: »ili iz drugih razloga«.

Članak 32.

Članak 68. mijenja se i glasi:

»Nadležni sud prvog stupnja može sam ili na prijedlog stranke zatražiti od najvišeg suda određene vrste da odredi da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud s njegova područja ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi važni razlozi.

O prijedlogu stranke iz stavka 1. ovoga članka odlučuje prvostupanjski sud rješenjem protiv kojeg žalba nije dopuštena.

O zahtjevu prvostupanjskog suda iz stavka 1. ovoga članka odlučuje sudac pojedinac najvišeg suda određene vrste.«

Članak 33.

U članku 70. iza stavka 3. dodaje se novi stavak 4. koji glasi:

»Sporazum o mjesnoj nadležnosti sklopljen je u pisanom obliku i ako je sklopljen razmjenom pisama, brzojava, teleksa ili drugih telekomunikacijskih sredstava koja omogućavaju pisani dokaz o sklopljenom ugovoru.«

Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 5.

Članak 34.

U članku 71., u uvodnoj rečenici, riječi: »ili sudac porotnik« brišu se.

U točki 3. iza riječi: »bračni drug« stavlja se zarez i dodaju riječi: »izvanbračni drug«.

Točka 5. mijenja se i glasi:

»5) ako je u istom predmetu sudjelovao u postupku pred nižim sudom ili pred kojim drugim tijelom,«.

Iza točke 5. dodaje se nova točka 6. koja glasi:

»6) ako je u stečajnom postupku u povodu kojega je došlo do spora sudjelovao ili sudjeluje kao stečajni sudac ili član stečajnog vijeća,«.

Dosadašnja točka 6. postaje točka 7.

Članak 35.

U članku 72. stavku 1. riječi: »ili sudac porotnik« brišu se, a brojka: »5.« zamjenjuje se brojkom: »6.«.

U stavku 2. riječi: »ili sudac porotnik« brišu se, a brojka: »6.« zamjenjuje se brojkom: »7.«.

Članak 36.

Članak 73. mijenja se i glasi:

»Stranke mogu tražiti izuzeće samo suca koji sudjeluje u određenom postupku, odnosno predsjednika suda koji o zahtjevu za izuzeće treba odlučiti.

Nije dopušten zahtjev za izuzeće:

1) kojim se uopćeno traži izuzeće svih sudaca nekoga suda ili svih sudaca koji bi mogli suditi u nekom predmetu,

2) o kojem je već odlučeno,

3) u kojem nije naveden obrazloženi razlog zbog kojeg se traži izuzeće.

Zahtjeve iz stavka 2. ovoga članka odbacit će sudac pojedinac ili predsjednik vijeća pred kojim teče postupak u povodu kojeg je izuzeće zatraženo.

Protiv rješenja iz stavka 3. ovoga članka posebna žalba nije dopuštena.

Ako je zahtjev za izuzeće iz stavka 2. ovoga članka istaknut u pravnom lijeku, odbacit će ga predsjednik prvostupanjskog suda.

Stranka je dužna podnijeti zahtjev za izuzeće suca čim sazna da postoji razlog za izuzeće, a najkasnije do završetka rasprave pred prvostupanjskim sudom; a ako nije bilo rasprave, do donošenja odluke.

Zahtjev za izuzeće suca višeg suda stranka može staviti u pravnom lijeku ili odgovoru na pravni lijek.«

Članak 37.

U članku 74. stavku 1. na kraju teksta umjesto točke stavlja se zarez i dodaju riječi: »ako zakonom nije drugačije određeno«.

U stavku 3. riječi: »opća sjednica« zamjenjuju se riječima: »vijeće sastavljeno od pet sudaca«.

U stavku 4. riječi: »ili suca porotnika« brišu se.

Iza stavka 4. dodaje se novi stavak 5. koji glasi:

»Primjerak izjave suca čije se izuzeće traži, odnosno izvješća o obavljenim izviđajima predsjednik suda dostavit će strankama, koje mogu u roku od tri dana dati svoje očitovanje.«

U dosadašnjem stavku 5. koji postaje stavak 6. iza riječi: »a protiv rješenja kojim se zahtjev« dodaju se riječi: »odbacuje ili«.

Članak 38.

Članak 75. mijenja se i glasi:

»Kad sudac pojedinac, predsjednik vijeća, član vijeća ili predsjednik suda sazna da je stavljen zahtjev za njegovo izuzeće, dužan je obustaviti svaki rad na tom predmetu, a ako je izuzeće zatraženo zbog razloga iz članka 71. točke 7. ovoga Zakona, može do donošenja rješenja o zahtjevu poduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odgode.

Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka sudac pojedinac ili predsjednik vijeća može rješenjem protiv kojega nije dopuštena žalba odlučiti nastaviti s radom ako ocijeni da je zahtjev za izuzeće očito neosnovan i da je postavljen radi sprječavanja ili ometanja suda u poduzimanju određenih radnji, odnosno radi odugovlačenja postupka.

U slučaju iz stavka 2. ovoga članka sudac pojedinac ili predsjednik vijeća će odrediti da se spis predmeta umnoži te da se prijepis spisa zajedno sa zahtjevom za izuzeće proslijedi na odlučivanje.

Ako zahtjev za izuzeće bude prihvaćen, radnje koje su poduzete i odluke koje su donesene u smislu stavka 2. i 3. ovoga članka ukinut će sudac pojedinac ili predsjednik vijeća koji će preuzeti vođenje postupka.

Sud će novčano kazniti, uz odgovarajuću primjenu odredaba članka 10. ovoga Zakona, stranku i umješača, odnosno njihova zastupnika ako se utvrdi da je zahtjev za izuzeće očito neosnovan i da je podnesen samo zato da bi se omelo ili spriječilo sud u poduzimanju nekih radnji ili radi odugovlačenja postupka.

Na zahtjev protivne stranke sud će bez odgode rješenjem odlučiti o naknadi troškova postupka koji su toj stranci uzrokovani postavljanjem neosnovanoga zahtjeva za izuzeće. Protiv toga rješenja posebna žalba nije dopuštena, a na temelju njega ovrha se može tražiti i prije njegove pravomoćnosti.«

Članak 39.

U članku 76. stavku 1. riječi: »i sudaca porotnika« brišu se, a iza riječi: »i na« dodaju se riječi: »sudske savjetnike i«.

Stavak 2. mijenja se i glasi:

»O izuzeću sudskih savjetnika i zapisničara odlučuje sudac pojedinac ili predsjednik vijeća.«

Članak 40.

U članku 77. stavku 3. riječi: »društvenim sredstvima odnosno« brišu se, a riječ: »izvršenje« zamjenjuje se riječju: »ovrha«.

Članak 41.

Članak 78. mijenja se i glasi:

»Kad su državni odvjetnik ili koje drugo državno tijelo zakonom ovlašteni pokrenuti parnični postupak oni mogu poduzimati radnje u postupku potrebne za ostvarivanje svojih ovlasti.«

Članak 42.

U članku 84. iza stavka 3. dodaju se stavci 4. i 5. koji glase:

»Sud može privremenoga zastupnika postaviti i pravnoj osobi, primjenjujući na odgovarajući način odredbe prethodnih stavaka ovoga članka.

Ako se tijekom postupka nakon podnošenja tužbe i u odnosu na tužitelja ostvare razlozi zbog kojih je prema prethodnim odredbama ovoga članka moguće tuženiku postaviti privremenoga zastupnika, sud će privremenoga zastupnika postaviti i tužitelju.«

Članak 43.

U članku 85. stavku 2. riječ: »tuženik« zamjenjuje se riječju: »stranka«, a riječ: »njegov« zamjenjuje se riječju: »njezin«.

Članak 44.

U članku 86. stavku 1. riječ: »tuženiku« zamjenjuje se riječju: »stranci«, a riječi: »republičkom službenom listu« zamjenjuju se riječima: »Narodnim novinama«.

U stavku 2. riječi: »tuženika kome« zamjenjuju se riječima: »stranke kojoj«, riječ: »tuženika« zamjenjuje se riječju: »stranku«, a riječi: »tuženik ili njegov« zamjenjuju se riječima: »stranka ili njezin«.

Članak 45.

Iza članka 89. dodaje se novi članak 89.a koji glasi:

»Članak 89.a

Stranku kao punomoćnik može zastupati samo odvjetnik, ako zakonom nije drugačije određeno.

Stranku može kao punomoćnik zastupati osoba koja je s njome u radnom odnosu, ako je potpuno poslovno sposobna.

Stranku kao punomoćnik može zastupati srodnik po krvi u pravoj liniji, brat, sestra ili bračni drug – ako je potpuno poslovno sposoban i ako se ne bavi nadripisarstvom.«

Članak 46.

Članak 90. mijenja se i glasi:

»Ako se kao punomoćnik pojavi osoba koja ne može biti punomoćnikom prema odredbama članka 89.a ovoga Zakona, sud će takvoj osobi uskratiti daljnje zastupanje i o tome obavijestiti stranku.

Žalba protiv rješenja o uskrati zastupanja ne zadržava provedbu rješenja.

Ako utvrdi da punomoćnik koji nije odvjetnik nije sposoban obavljati tu dužnost, sud će upozoriti stranku na štetne posljedice koje mogu nastati zbog nepravilnog zastupanja.«

Članak 47.

U članku 95. stavku 1. točki 2. riječ: »izvršenje« zamjenjuje se riječju: »ovrhu«.

Stavak 3. mijenja se i glasi:

»Odvjetnički vježbenik bez položenoga pravosudnog ispita može zamjenjivati odvjetnika kod kojeg je zaposlen samo pred sudom prvoga stupnja, u postupcima čija vrijednost predmeta spora nije veća od 50.000,00 kuna.«

Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

»Odvjetnički vježbenik s položenim pravosudnim ispitom može zamjenjivati odvjetnika bez ikakvih ograničenja.«

Članak 48.

U članku 100. stavak 1. mijenja se i glasi:

»Ako je punomoćniku dano ovlaštenje da može obavljati sve radnje u postupku, a stranka izgubi parničnu sposobnost, odnosno njezin zakonski zastupnik umre ili izgubi poslovnu sposobnost, ili ako zakonski zastupnik bude razriješen dužnosti, punomoćnik je ovlašten i nadalje poduzimati radnje u postupku, ali novi zakonski zastupnik može opozvati punomoć.«

Članak 49.

U članku 101. stavak 1. mijenja se i glasi:

»Smrću fizičke osobe, odnosno prestankom pravne osobe prestaje i punomoć koju je ona izdala.«

U stavku 2. umjesto točke stavlja se zarez i dodaju riječi: »ako zakonom nije drugačije određeno«.

Članak 50.

U članku 102. iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

»Troškovi prevođenja padaju na teret stranke ili sudionika kojega se tiču.«

Članak 51.

U članku 103. stavak 2. briše se.

Članak 52.

U članku 104. riječi: »jeziku koji je u službenoj uporabi u sudu« zamjenjuju se riječima: »hrvatskom jeziku i latiničnom pismu«.

Članak 53.

Članak 105. mijenja se i glasi:

»Uporaba jezika i pisma nacionalnih manjina u parničnom postupku uređuje se posebnim zakonom.

Troškovi prevođenja na jezik nacionalne manjine koji nastanu primjenom odredaba Ustava Republike Hrvatske, ovoga Zakona te drugih zakona o pravu pripadnika nacionalnih manjina na uporabu svoga jezika padaju na teret sredstava suda.«

Članak 54.

U članku 106. iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

»Stranka, odnosno njezin zastupnik potpisuju podnesak na njegovu kraju.«

Dosadašnji stavci 3. i 4. postaju stavci 4. i 5.

Članak 55.

U članku 109. stavak 5. mijenja se i glasi:

»Ako podnesci ili prilozi nisu podneseni u dovoljnom broju primjeraka, sud će odrediti da se oni prepišu na trošak stranke, uz odgovarajuću primjenu propisa o sudskim pristojbama.«

Članak 56.

Članak 110. mijenja se i glasi:

»Sud prvog stupnja kaznit će novčanom kaznom od 500,00 do 5.000,00 kuna fizičku osobu, odnosno od 2.000,00 do 20.000,00 kuna pravnu osobu koja u podnesku vrijeđa sud, stranku ili drugoga sudionika u postupku. Novčana kazna može se izreći i zastupniku stranke i umješača ako je on odgovoran za vrijeđanje suda.

Odredbe članka 10. ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuju u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka.

Odredbe prethodnih stavaka ovoga članka primjenjuju se u svim slučajevima kad sud izriče novčanu kaznu po odredbama ovoga Zakona, osim ako što drugo nije izričito predviđeno za pojedine slučajeve.«

Članak 57.

U članku 112. stavku 4. riječ: »praznik« zamjenjuje se riječju: »blagdan«.

Članak 58.

U članku 117. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

»Povrat u prijašnje stanje nije dopušten ako se propuštanje stranke može pripisati bitnoj povredi postupka zbog koje se može izjaviti pravni lijek.«

Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3.

Članak 59.

U članku 118. iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

»Ako je stranka u pozivu za poduzimanje neke parnične radnje ili u pozivu za ročište bila upozorena na posljedice propuštanja, smatrat će se da je saznala za propuštanje onoga dana kojega je istekao rok u kojemu je radnju trebala poduzeti, odnosno onoga dana kojega je održano ročište na koje je pozvana.«

Dosadašnji stavci 3. i 4. postaju stavci 4. i 5.

Članak 60.

U članku 121. stavku 1. iza riječi: »će« dodaju se riječi: »sudac pojedinac, odnosno«.

Članak 61.

U članku 122. iza riječi: »protivno« dodaju se riječi: »članku 117. stavku 2. i«.

Članak 62.

Iza članka 122. dodaje se članak 122.a koji glasi:

»Članak 122.a

Stranka koja traži povrat u prijašnje stanje dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove postupka izazvane propuštanjem i odlučivanjem o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje neovisno o ishodu spora. O zahtjevu protivne stranke za naknadu troškova postupka sud je dužan odlučiti rješenjem bez odgode, neovisno o odluci o glavnoj stvari. Protiv toga rješenja posebna žalba nije dopuštena, a ovrha se na temelju njega može tražiti prije njegove pravomoćnosti.«

Članak 63.

U članku 124. stavku 1. riječ: »čas« zamjenjuje se riječju: »sat«.

Članak 64.

U članku 126. stavku 1. iza riječi: »da« dodaju se riječi: »sudac pojedinac, odnosno«.

Članak 65.

U članku 127. stavku 1. iza riječi: »potpisuju« dodaju se riječi: »sudac pojedinac, odnosno«.

U stavku 4. riječi: »ne želi« zamjenjuju se riječju: »neće«.

Članak 66.

Članak 133. mijenja se i glasi:

»Pismena se dostavljaju preko pošte ili preko određenoga sudskog službenika, odnosno sudskog namještenika, preko nadležnoga tijela uprave, preko javnoga bilježnika ili neposredno u sudu.

Ako se dostava ne obavlja preko pošte, osoba koja obavlja dostavu dužna je osobi kojoj se dostava obavlja, na njezin zahtjev, dokazati svoje svojstvo ovlaštene osobe.

Osobe koje dostavljač iz stavka 1. ovoga članka zatekne na mjestu na kome dostavu treba obaviti dužne su, na njegov zahtjev, dokazati svoju istovjetnost.

Kad je to potrebno, dostavljač je ovlašten zatražiti pomoć policije radi utvrđivanja istovjetnosti osobe koju zatekne na mjestu na kome dostavu treba obaviti te radi obavljanja drugih radnji dostave. Troškovi koji time nastanu ulaze u troškove postupka.«

Članak 67.

Iza članka 133. dodaju se članci 133.a do 133.c koji glase:

»Članak 133.a

Na zahtjev stranke koja izjavi da je spremna snositi troškove time izazvane, sud može rješenjem protiv kojega nije dopuštena žalba odrediti da se dostava nekoga pismena povjeri javnome bilježniku. U tom će slučaju sud pismeno koje treba dostaviti zajedno sa svojim rješenjem staviti u posebnu omotnicu koju će predati toj stranci.

Javni bilježnik od koga stranka zatraži obavljanje radnje dostave dužan ju je obaviti po pravilima ovoga Zakona o dostavi. Prigodom dostave pismena iz stavka 1. ovoga članka javni bilježnik ima prava i dužnosti sudskoga dostavljača. Javnog bilježnika u obavljanju poslova dostave može zamjenjivati i javnobilježnički prisjednik ili javnobilježnički vježbenik.

O primitku pismena radi dostave i o radnjama poduzetim radi dostave javni bilježnik sastavit će zapisnike.

Ovjerovljeni prijepis zapisnika o primitku pismena radi dostave te potvrdu o obavljenoj dostavi zajedno s ovjerovljenim prijepisom zapisnika o dostavi, odnosno nedostavljeno pismeno zajedno s ovjerovljenim prijepisom zapisnika o poduzetim radnjama javni bilježnik dostavit će bez odgode izravno sudu.

Troškove izazvane javnobilježničkom dostavom stranka izravno podmiruje javnom bilježniku. Javni bilježnik kome nisu predujmljena sredstva za pokriće troškova dostave nije dužan dostavu obaviti, o čemu će javni bilježnik sastaviti zapisnik i o tome izravno obavijestiti sud.

Na radnje poduzete u svezi s dostavom preko javnih bilježnika stranke ne plaćaju javnobilježničke pristojbe.

Troškovi dostave putem javnoga bilježnika ulaze u parnične troškove, ako sud ocijeni da su oni bili nužni.

Članak 133.b

Ako se tuženik prije podnošenja tužbe sudu u pisanom sporazumu sklopljenom s tužiteljem suglasio da mu se dostava u sporovima na koje se sporazum odnosi obavlja na određenoj adresi u Republici Hrvatskoj ili preko određene osobe u Republici Hrvatskoj, tužba i druga pismena u postupku tuženiku će se, na prijedlog tužitelja, dostavljati na toj adresi ili toj osobi. Smatrat će se da je dostava tuženiku obavljena kada je pismeno dostavljeno osobi naznačenoj u sporazumu.

Ako se dostava iz stavka 1. ovoga članka nije mogla obaviti sud će odrediti da se daljnje dostave tuženiku obavljaju stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda.

Tužitelj je dužan uz tužbu priložiti sporazum iz stavka 1. ovoga članka ako u njoj predlaže da se dostava obavlja na adresi ili preko osobe iz toga sporazuma. Tužitelj koji u tužbi nije predložio da se dostava obavlja na adresi ili preko osobe iz sporazuma može i kasnije tijekom postupka predložiti da se tuženiku dostava obavlja na toj adresi ili preko te osobe ako mu se nije mogla uredno obaviti na adresi naznačenoj u tužbi.

Sporazum iz stavka 1. ovoga članka može se sklopiti glede određenog spora koji je već nastao ili glede budućih sporova koji mogu nastati iz određenoga pravnog odnosa.

Ako je tuženik fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost, sporazum iz stavka 1. ovoga članka valjan je samo ako je na njemu potpis tuženika javno ovjerovljen. Ako tuženik fizička osoba obavlja registriranu djelatnost, sporazum iz stavka 1. ovoga članka u vezi sa sporovima koji se ne tiču te djelatnosti pravno je valjan samo ako je na njemu potpis tuženika javno ovjerovljen.

Ako tuženik nakon što mu je tužba dostavljena zatraži da mu se dostava obavlja na novoj adresi u Republici Hrvatskoj, dostava će mu se obavljati na toj adresi ako uvjeti uz koje se treba obavljati nisu bitno teži od onih uz koje se dostava obavlja prema sporazumu iz stavka 1. ovoga članka.

O zahtjevu tuženika za obavljanje dostave na novu adresu sud odlučuje rješenjem nakon što tužitelju omogući da se o tom zahtjevu izjasni. Dok sud ne odluči o zahtjevu iz stavka 6. ovoga članka, dostava će se obavljati na adresu, odnosno osobi iz sporazuma iz stavka 1. ovoga članka.

Protiv rješenja suda kojim zahtjev iz stavka 6. ovoga članka prihvaća ili ga odbija žalba nije dopuštena. Dostava toga rješenja obavlja se na adresi, odnosno osobi iz stavka 1. ovoga članka.

Troškove izazvane prijedlogom tuženika iz stavka 6. ovoga članka snosi tuženik bez obzira na ishod spora.

Članak 133.c

Ako se stranke s time suglase tijekom postupka, sud će odlučiti da one izravno upućuju jedna drugoj podneske i druga pismena, i to preporučeno preko pošte uz povratnicu.

Ako je koja od stranaka pravna osoba ili fizička osoba s registriranom djelatnošću, pismena iz stavka 1. ovoga članka mogu joj se predati izravno u njezinom sjedištu uz potvrdu o preuzimanju pošiljke ovjerovljenu njenim pečatom.

U parnici u kojoj obje stranke zastupaju odvjetnici ili državni odvjetnici sud može odrediti da zastupnici stranaka izravno upućuju podneske jedni drugima – poštom uz povratnicu ili da ih izravno predaju uredu, odnosno pisarnici.«

Članak 68.

U članku 134. stavku 2. riječi: »javnom tužiteljstvu« zamjenjuju se riječima: »državnom odvjetništvu«, a riječi: »ili javnom pravobraniteljstvu« brišu se.

Članak 69.

Iza članka 134. dodaju se članci 134.a i 134.b koji glase:

»Članak 134.a

Pravnoj osobi koja je upisana u određeni sudski ili drugi upisnik dostava se obavlja na adresu navedenu u tužbi. Ako dostava na adresu navedenu u tužbi ne uspije, dostava će se obaviti na adresu sjedišta te osobe upisanu u upisniku. Ako dostava ne uspije ni na toj adresi, obavit će se stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda.

Odredba stavka 1. ovoga članka primjenjuje se i na fizičke osobe koje obavljaju određenu upisanu djelatnost (obrtnici, trgovci pojedinci, javni bilježnici, odvjetnici, liječnici itd.) kad se tim osobama dostava obavlja u vezi s tom djelatnošću.

Članak 134.b

Ako se određenim osobama, na temelju njihova zahtjeva i odobrenja predsjednika suda, dostava obavlja u sudu, pismena koja im upućuje sud polažu se za njih u posebne pretince u za to određenoj prostoriji suda. Dostavu obavlja službena osoba suda.

Predsjednik suda može rješenjem donesenim u upravnom postupku odrediti da svi odvjetnici koji imaju pisarnicu na području njegovog suda, sudska pismena primaju preko pretinaca iz stavka 1. ovoga članka. Protiv toga rješenja odvjetnik ima pravo žalbe predsjedniku neposredno višeg suda u roku od osam dana.

Pismena koja se dostavljaju preko pretinca ne smiju biti dostupna osobama kojima se dostavljaju prije nego što potpišu dostavnicu. Pismena se dostavljaju u zatvorenim omotnicama, u kojima se dostava obavlja preko pošte. Prigodom uzimanja pismena moraju se preuzeti sva pismena položena u pretinac.

Na svako pismeno koje se dostavlja na način predviđen u stavcima 1. i 2. ovoga članka naznačit će se dan kada je položeno u pretinac osobe kojoj se dostava tako obavlja.

U slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka odvjetnici su dužni pismeno podići iz pretinca u roku od osam dana na način određen stavkom 3. i 4. ovoga članka. Ako pismeno ne bude podignuto u tom roku, dostava će se obaviti stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda.

Valjana je dostava koja je u slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka umjesto preko pretinca obavljena na drugi zakonom predviđen način.

Predsjednik suda povući će odobrenje iz stavka 1. ovoga članka ako utvrdi da osoba kojoj je ono dano neredovito preuzima pismena ili pokušava zloupotrijebiti takav način dostave.«

Članak 70.

U članku 139. riječi: »njegovu namješteniku« zamjenjuju se riječima: »osobi koja radi«.

Članak 71.

U članku 140. stavku 1. riječ: »danju« zamjenjuje se riječima: »od sedam do dvadeset sati«.

U stavku 2. riječi: »ili na temelju posebne odluke suda koju je dostavljač dužan na zahtjev pokazati« brišu se.

Iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

»Ako ocijeni da je to potrebno, sud će odrediti da se dostava obavi na bilo kojem drugom mjestu ili u bilo koje drugo vrijeme. Prigodom takve dostave osobi kojoj se dostava obavlja predat će se primjerak rješenja suda kojim je ona određena. To rješenje ne mora biti obrazloženo.«

Dosadašnji stavak 3. koji postaje stavak 4. mijenja se i glasi:

»Odredba da se dostava obavlja samo radnim danom u vrijeme određeno u stavku 1. ovoga članka ne važi za dostavu poštom ili putem javnoga bilježnika.«

Članak 72.

U članku 141. stavku 1. u prvoj rečenici riječ: »odraslih« zamjenjuje se riječju: »punoljetnih«. Rečenica druga briše se.

Iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

»Ako se osoba kojoj se pismeno ima dostaviti ne zatekne u svom stanu i ako se ono ne može predati kome od njezinih punoljetnih članova domaćinstva, pismeno se može predati kućepazitelju ili susjedu, ako oni na to pristanu, i time je dostava obavljena.«

Dosadašnji stavci 2. i 3. postaju stavci 3. i 4.

Iza stavka 4. dodaje se stavak 5. koji glasi:

»Osobe kojima se prema odredbama prethodnih stavaka dostava obavi umjesto osobi kojoj se pismeno ima dostaviti, dužne su pismeno predati toj osobi. Ako svojom krivnjom propuste pismeno predati, odgovaraju osobi za koju su pismeno primili za štetu koju su joj time prouzročili.«

Članak 73.

U članku 142. stavku 1. u prvoj rečenici riječi: »izvanredni pravni lijek,« brišu se, a iza riječi: »žalba« dodaju se riječi: »te pravni lijek«.

U stavku 2. brojke: »1. i 2.« zamjenjuju se brojkama: »1., 2. i 3.«.

Članak 74.

U članku 143. brojke: »1. i 2.« zamjenjuju se brojkama: » 1., 2. i 3.«, a na kraju teksta briše se točka i dodaju riječi: »i uz naznaku osobe od koje se to saznalo.«.

Članak 75.

U članku 144. riječ: »odrasli« zamjenjuje se riječju: »punoljetni«, riječ: »staviti« zamjenjuje se riječju: »pribiti«, a riječ: »čas« zamjenjuje se riječju: »sat«.

Članak 76.

Članak 145. i naslov iznad njega mijenjaju se i glase:

»Promjena adrese

Članak 145.

Stranka ili njezin zastupnik dužni su tijekom postupka do isteka roka od šest mjeseci nakon pravomoćnosti prvostupanjske odluke protiv koje žalba nije izjavljena, odnosno nakon dostave drugostupanjske odluke kojom se postupak pravomoćno završava odmah obavijestiti sud o svakoj promjeni svoje adrese.

Ako protiv pravomoćne odluke unutar roka iz stavka 1. ovoga članka bude izjavljena revizija, taj se rok produžava sve dok ne istekne šest mjeseci od dostave stranci odluke kojom se revizija odbacuje ili odbija ili pobijana odluka preinačuje.

Ako je protiv pravomoćne odluke unutar roka iz stavka 1. ovoga članka podnesen prijedlog za ponavljanje postupka, taj se rok produžava do isteka roka od šest mjeseci nakon pravomoćnosti prvostupanjske odluke u tom postupku protiv koje nije izjavljena žalba, odnosno do isteka roka od šest mjeseci od dostave stranci drugostupanjske odluke kojom se postupak za ponavljanje postupka pravomoćno završava.

Ako u povodu izvanrednoga pravnoga lijeka pravomoćna odluka bude ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje, smatrat će se da rok iz stavka 1. ovoga članka nije ni počeo teći.

Ako stranka ili njezin zastupnik ne obavijeste odmah sud o promjeni adrese, pa se zbog toga dostava nije mogla uredno obaviti, sud će odrediti da se daljnje dostave u parnici obavljaju stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda, sve dok stranka ili njezin zastupnik ne priopće sudu svoju novu adresu.

Dostava iz stavka 5. ovoga članka smatra se obavljenom istekom osam dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda.

Kad zastupnik za primanje pismena do isteka rokova iz stavka 1. do 3. ovoga članka promijeni svoju adresu, a o tome ne obavijesti sud, sud će imenovati drugoga zastupnika za primanje pismena kojemu će dostavu obaviti.

U slučaju iz stavka 7. ovoga članka sud može novčano kazniti ranijeg zastupnika za primanje pismena zbog povrede svoje dužnosti obavještavanja suda o promjeni adrese.«

Članak 77.

Članak 146. i naslov iznad njega mijenjaju se i glase:

»Zastupnik za primanje pismena

Članak 146.

Tužitelj ili njegov zastupnik koji se nalaze u inozemstvu, a tužitelj nema punomoćnika u Republici Hrvatskoj, dužni su već prigodom podnošenja tužbe imenovati punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj. Ako oni tako ne postupe, sud će tužbu odbaciti.

Tuženika ili njegova zastupnika koji se nalaze u inozemstvu, a tuženik nema punomoćnika u Republici Hrvatskoj, sud će već prigodom dostave prvoga pismena pozvati da u primjerenom roku postave punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj, uz upozorenje da će u suprotnom sud tuženiku na njegov trošak postaviti zastupnika za primanje pismena iz reda odvjetnika ili javnih bilježnika i preko toga zastupnika obavijestiti tuženika odnosno njegova zastupnika o tom postavljenju.

Stranci koja opozove punomoć punomoćniku za primanje pismena i istodobno ne postavi drugog takvog punomoćnika, sud će dostavu obavljati stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda, sve dok ta stranka ne postavi drugoga punomoćnika za primanje pismena.

Punomoćnik za primanje pismena koji je obavijestio sud o tome da je stranci otkazao punomoć i priložio nesumnjiv dokaz o tome da je stranka uredno primila taj otkaz, dužan je za stranku i dalje primati pismena sve dok ne protekne trideset dana od dana kojega je sudu priložio taj dokaz. Ako stranka u roku od trideset dana od dana primitka otkaza punomoći ne obavijesti sud o imenovanju novoga punomoćnika za primanje pismena, sud će postupiti u smislu odredbe stavka 3. ovoga članka.

Sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada zastupnika tuženika za primanje pismena dužan je predujmiti tužitelj na temelju rješenja suda protiv kojega nije dopuštena posebna žalba. Ako tužitelj ne predujmi ta sredstva u roku koji je sud odredio u svom rješenju, sud će tužbu odbaciti.

Pravila o postavljanju zastupnika tužitelju za primanje pismena na odgovarajući se način primjenjuju na umješače.«

Članak 78.

U članku 149. stavak 1. mijenja se i glasi:

»Potvrdu o obavljenoj dostavi (dostavnicu) potpisuje primatelj, koji će na njoj napisati datum primitka. Ako se dostava obavlja državnome tijelu, pravnoj osobi ili fizičkim osobama koje obavljaju registriranu djelatnost, primatelj je dužan uz potpis otisnuti i pečat ili štambilj tog tijela odnosno osobe. Dostavljač je dužan naznačiti na dostavnici zašto prigodom dostave tom tijelu ili osobama pečat ili štambilj nije otisnut.«

Iza stavka 5. dodaju se novi stavci 6., 7., 8. i 9. koji glase:

»Ako dostavu ne obavlja državnom tijelu ili pravnoj osobi, dostavljač će od osobe kojoj pismeno predaje, a koju osobno ne poznaje, zatražiti da dokaže svoju istovjetnost.

Dostavljač će na dostavnici upisati ime i prezime osobe kojoj je pismeno predao te naznačiti da osobu kojoj je pismeno predao osobno poznaje, odnosno broj isprave na temelju koje je utvrdio njenu istovjetnost i tko ju je izdao.

Dostavljač koji nije javni bilježnik dužan je čitljivo označiti na dostavnici svoje ime i prezime te svojstvo, a zatim je osobno potpisati.

Ako je to potrebno, dostavljač će o dostavi sastaviti poseban zapisnik i priložiti ga uz dostavnicu.«

Dosadašnji stavci 6. i 7. postaju stavci 10. i 11.

Članak 79.

Iza članka 149. dodaju se članci 149.a i 149.b koji glase:

»Članak 149.a

Osobu koja neopravdano, u slučajevima predviđenim u ovoj Glavi, odbije dokazati svoju istovjetnost ili primiti pismeno te osobu koja na neki drugi način ometa dostavu svjesno onemogućavajući ili otežavajući primjenu odredaba ove Glave sud može novčano kazniti uz odgovarajuću primjenu odredaba članka 110. ovoga Zakona.

Stranka kojoj je osoba iz stavka 1. ovoga članka ponašanjem opisanim u toj odredbi prouzročila dodatne troškove u postupku, može u tom postupku zatražiti od suda da je osudi da joj te troškove naknadi, neovisno o tome je li je novčano kaznio ili nije. O takvom zahtjevu sud je dužan rješenjem odlučiti bez odgode, neovisno o odluci o glavnoj stvari. Protiv toga rješenja dopuštena je posebna žalba, ali se ovrha na temelju njega može tražiti prije njegove pravomoćnosti.

Članak 149.b

Dostavljača koji nesavjesno obavi koju radnju dostave i zbog toga dođe do znatnijeg odugovlačenja postupka sud može novčano kazniti, primjenjujući na odgovarajući način odredbe članka 110. ovoga Zakona.

Stranka kojoj je dostavljač iz stavka 1. ovoga članka nesavjesnim obavljanjem svoje dužnosti prouzročio dodatne troškove u postupku, može u tom postupku zatražiti od suda da dostavljača odnosno pravnu osobu koja za njega odgovara po općim pravilima za naknadu štete osudi da joj te troškove naknadi. O takvom zahtjevu sud je dužan rješenjem odlučiti bez odgode, neovisno o odluci o glavnoj stvari. Protiv toga rješenja dopuštena je žalba, ali se ovrha na temelju njega može tražiti i prije njegove pravomoćnosti.

Zahtjev za naknadu troškova iz stavka 2. ovoga članka stranka može postaviti u roku od petnaest dana od saznanja za razloge koji opravdavaju njegovo postavljanje, a najkasnije do pravomoćnosti, odnosno okončanja postupka u povodu izvanrednog pravnog lijeka.«

Članak 80.

U članku 150. stavku 2. u drugoj rečenici iza riječi: »daje« dodaju se riječi: »sudac pojedinac, odnosno«, a riječi: »odnosno radnik u sudu« zamjenjuju se riječima: »ili sudac«.

Članak 81.

U članku 153. iza stavka 3. dodaje se novi stavak 4. koji glasi:

»Ako sud izvede dokaz iako predujam za njegovo izvođenje nije položen, rješenjem će naložiti stranci da u roku od osam dana određenu svotu plati svjedoku ili vještaku. Žalba protiv toga rješenja ne odgađa ovrhu.«

Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 5.

Članak 82.

U članku 154. stavku 2. riječ: »podmiruje« zamjenjuje se riječju: »snosi«.

U stavku 4. brojka: »4.« zamjenjuje se brojkom: »5.«.

Članak 83.

Iza članka 154. dodaje se članak 154.a koji glasi:

»Članak 154.a

U postupcima u kojima državni odvjetnik ili koje drugo državno tijelo nastupa kao stranka, odluka o troškovima postupka donosi se u korist, odnosno protiv Republike Hrvatske.«

Članak 84.

U članku 156. iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

»O zahtjevima za naknadu troškova iz stavka 1. i 2. ovoga članka sud je dužan rješenjem odlučiti bez odgode, neovisno o odluci o glavnoj stvari. Protiv toga rješenja posebna žalba nije dopuštena, a ovrha se na temelju toga rješenja može tražiti prije njegove pravomoćnosti.«

Članak 85.

U članku 158. stavak 1. mijenja se i glasi:

»Tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali, ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju nadoknaditi tuženik.«

Članak 86.

U članku 159. stavku 1. riječ: »podmiruje« zamjenjuje se riječju: »snosi«.

Članak 87.

U članku 160. riječ: »izvršnom« zamjenjuje se riječju »ovršnom«, a riječ »podmiruje« zamjenjuje se riječju: »snosi«.

Članak 88.

U članku 162. stavku 1. riječi: »javni tužitelj« zamjenjuju se riječima: »državni odvjetnik«.

Stavci 2., 3. i 4. brišu se.

Članak 89.

U članku 163. riječi: »javno pravobraniteljstvo« zamjenjuju se riječima: »državno odvjetništvo«.

Članak 90.

U članku 164. stavku 2. riječ: »zahtjev« zamjenjuje se riječju: »zahtjevu«.

Iza stavka 4. dodaje se novi stavak 5. koji glasi:

»U odluci kojom se postupak završava za nekog suparničara, sud će odlučiti i o zahtjevu za naknadu troškova stranaka između kojih se tom odlukom postupak pred tim sudom završava.«

Dosadašnji stavci 5., 6. i 7. postaju stavci 6., 7. i 8.

Članak 91.

Članak 165. mijenja se i glasi:

»U međupresudi ili djelomičnoj presudi sud može izreći da se odluka o troškovima ostavlja za kasniju presudu, osim ako se kod djelomične presude ne radi o slučaju iz članka 164. stavka 5. ovoga Zakona.«

Članak 92.

U članku 172. stavak 3. mijenja se i glasi:

»Sud može stranku osloboditi od plaćanja sudskih pristojbi uz uvjete propisane Zakonom o sudskim pristojbama.«

Članak 93.

U članku 173. stavku 4. riječ: »republičkim« zamjenjuju se riječju: »posebnim«.

Članak 94.

U članku 177. stavku 3. riječ: »prema« zamjenjuje se riječju: »po«.

Članak 95.

Članak 178.a briše se.

Članak 96.

U članku 179. stavku 3. riječ: »republičkim« zamjenjuje se riječju: »posebnim«.

Članak 97.

U članku 181. stavku 1. riječi: »republičko tijelo uprave« zamjenjuju se riječju: »ministarstvo«.

Članak 98.

U članku 186. stavku 1. riječi: »da sadrži« zamjenjuju se riječju: »sadržavati«.

Stavak 2. mijenja se i glasi:

»Kad stvarna nadležnost, sastav suda, vrsta postupka, pravo na izjavljivanje revizije, ovlaštenje na zastupanje ili pravo na naknadu troškova postupka ovisi o vrijednosti predmeta spora, a predmet tužbenog zahtjeva nije novčana svota, tužitelj je dužan u tužbi naznačiti vrijednost predmeta spora.«

Članak 99.

Iza članka 186. dodaju se članci 186.a, 186.b i 186.c koji glase:

»Članak 186.a

Osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se prije podnošenja tužbe obratiti nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

Ako je zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnesen nenadležnom državnom odvjetništvu, smatrat će se da je podnesen nadležnom državnom odvjetništvu istekom roka od osam dana.

Podnošenjem zahtjeva iz stavka 1. prekida se zastarijevanje.

Nagodba postignuta između podnositelja zahtjeva i Državnog odvjetništva, po zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka, ima svojstvo ovršnosti.

Ako zahtjev iz stavka 1. ovoga članka ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu.

Sud će odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka roka iz stavka 2. ovoga članka.

Odredbe prethodnih stavaka ovoga članka ne primjenjuju se u slučajevima kada je posebnim zakonom propisan postupak podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu ili nekom drugom tijelu.

Članak 186.b

Tužitelj koji za to ima imovinskopravni interes može tužbom zatražiti od suda da naloži tuženiku koji je prema sadržaju pravnoga odnosa dužan položiti račun ili dati pregled neke imovine i obveza, odnosno tuženiku za koga je vjerojatno da nešto zna o utajenoj ili prikrivenoj imovini – da, pod prisegom ili bez prisege, položi račun ili preda potpuni pregled imovine ili obveza, odnosno priopćiti što mu je o utajenoj ili prikrivenoj imovini poznato, te izjavi da su položeni račun, predani pregled imovine i obveza, odnosno dani podaci o utajenoj ili prikrivenoj imovini potpuni i točni.

U sporovima u kojima ne može postaviti tužbeni zahtjev za isplatu određenog iznosa novca, isporuku određene količine zamjenjivih stvari, predaju određenih stvari ili prijenos određenih prava prije nego što tuženik ispuni svoju obvezu polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza, tužitelj može u tužbi istaknuti, pored zahtjeva za polaganje računa ili predaju pregleda imovine i obveza iz stavka 1. ovoga članka, i zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa novca, isporuku ili predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što tuženik položi račun ili preda pregled imovine i obveza, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi u povodu položenog računa ili predanog pregleda imovine i obveza ili u povodu uskrate polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza.

U sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.

U slučajevima iz stavka 2. i 3. ovoga članka tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba.

U tužbi iz stavka 1. ovoga članka tužitelj je dužan naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 40. stavka 2. ovoga Zakona; prigodom postavljanja tužbenoga zahtjeva iz stavka 4. ovoga članka tužitelj je dužan iznova naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbama članka 35. do 37. i članka 39. ovoga Zakona.

Članak 186.c

Tužitelj koji učini vjerojatnim da tuženik ozbiljno dovodi u pitanje postojanje njegove još uvijek nedospjele tražbine, ili da će morati sudskim putem ostvarivati svoju tražbinu nakon što ona dospije, ili da iz drugih razloga ima za to pravni interes, može i prije dospjelosti tražbine zatražiti od suda da tuženiku naloži da mu ispuni dužnu činidbu u vrijeme njezine dospjelosti. Vrijeme dospjelosti tražbine treba biti određeno naznačeno u tužbenom zahtjevu.

Sud će odbaciti tužbu ako utvrdi da tužitelj nema pravnoga interesa tražiti donošenje presude iz stavka 1. ovoga članka prije dospjelosti tražbine.

Ovrha na temelju presude kojom je prihvaćen zahtjev iz stavka 1. ovoga članka može se tražiti tek nakon dospjelosti tražbine.«

Članak 100.

U članku 187. stavku 3. riječi: »u tijeku« zamjenjuju se riječima: »prije ili tijekom«, a riječi: », pored postojećeg zahtjeva,« brišu se.

U stavku 4. iza riječi: »člana« dodaju se riječi: »nakon podnošenja tužbe«.

Članak 101.

U članku 192. iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

»Nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, umjesto tužitelja može u parnicu stupiti novi tužitelj samo ako tuženik na to pristane.«

U dosadašnjem stavku 3. koji postaje stavak 4. riječ: »tuženika« zamjenjuje se riječju: »stranke«.

Članak 102.

U članku 196. iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

»Nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, bez njegova pristanka ne može uz tužitelja pristupiti novi tužitelj.«

Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 4.

Članak 103.

Članak 205. i naslov iznad njega brišu se.

Članak 104.

Iza članka 208. dodaje se članak 208.a koji glasi:

»Članak 208.a

Umješač ne može u odnosu na stranku kojoj se bio pridružio u prethodnom postupku tvrditi da spor, onako kako je tijekom toga postupka izložen sudu, nije pravilno riješen. Njegov prigovor istaknut u novoj parnici, da je stranka kojoj se bio pridružio pogrešno vodila spor, može biti prihvaćen samo utoliko ukoliko je on s obzirom na stanje spora u vrijeme svoga stupanja u prethodnu parnicu ili izjavama i radnjama te stranke bio spriječen poduzeti radnje koje bi dovele do povoljnijeg ishoda spora, odnosno ako takve radnje, za mogućnost čijega poduzimanja on nije znao, sama stranka nije poduzela namjerno ili iz grube nepažnje.

Odredba stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuje i na imenovanog prethodnika (članak 210.) te na treću osobu obaviještenu o parnici (članak 211.).«

Članak 105.

Iza članka 209. dodaje se članak 209.a koji glasi:

»Članak 209.a

Odredbe ovoga Zakona o stranačkoj i parničnoj sposobnosti te zastupanju stranaka, kao i o podnescima stranaka i dostavi strankama na odgovarajući se način primjenjuju i na umješača.«

Članak 106.

U članku 210. stavku 1. riječ: »imalac« zamjenjuje se riječju: »držatelj«, a riječ: »ima« zamjenjuje se riječju: »drži«.

Članak 107.

Naslov Glave sedamnaeste mijenja se i glasi:

»Glava sedamnaesta

PREKID, OBUSTAVA I MIROVANJE POSTUPKA«

Članak 108.

Članak 212. mijenja se i glasi:

»Postupak se prekida:

1) kad stranka umre,

2) kad stranka izgubi parničnu sposobnost a nema punomoćnika u toj parnici,

3) kad zakonski zastupnik stranke umre ili prestane njegovo ovlaštenje za zastupanje, a stranka nema punomoćnika u toj parnici,

4) kad stranka koja je pravna osoba prestane postojati odnosno kad nadležno tijelo pravomoćno odluči o zabrani rada,

5) kad nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka,

6) kad se stranka nađe na području koje je zbog izvanrednih događaja (poplava i sl.) odsječeno od suda,

7) kad zbog rata ili drugih uzroka prestane rad u sudu,

8) kad je to drugim zakonom određeno.«

Članak 109.

U članku 213. stavak 1. mijenja se i glasi:

»Sud će prekid postupka odrediti i ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (članak 12.).«

Članak 110.

U članku 214. iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

»Ako je postupak prekinut iz razloga navedenog u članku 212. točki 5. ovoga Zakona i ako je zbog otvaranja stečajnoga postupka prestala nadležnost suda koji vodi postupak, taj će sud rješenjem utvrditi prekid postupka, oglasiti se nenadležnim i ustupiti predmet nadležnom sudu nakon pravomoćnosti rješenja.«

Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 4.

Članak 111.

U članku 215. stavku 1. brojka: »4.« zamjenjuje se brojkom: »5.«, a iza riječi: »strane« dodaju se riječi: »ili po službenoj dužnosti«.

Iza stavka 1. dodaju se novi stavci 2. i 3. koji glase:

»U slučaju iz članka 214. stavka 3. ovoga Zakona smatrat će se da je postupak nastavljen dostavom rješenja o prekidu postupka i o oglašavanju suda nenadležnim stranci kojoj je kasnije dostavljen.

Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članku 212. točki 6. ovoga Zakona nastavit će se kad stranka koja se nalazila na području koje je zbog izvanrednih događaja odsječeno od suda preuzme postupak ili kad je sud na prijedlog protivne stranke ili po službenoj dužnosti pozove da to učini.«

U dosadašnjem stavku 2. koji postaje stavak 4. riječi: »stavku 1. točki 1. i stavku 2.« brišu se.

U dosadašnjem stavku 3. koji postaje stavak 5. iza riječi: »stranke« dodaju se riječi: »ili po službenoj dužnosti«.

Dosadašnji stavci 4. i 5. postaju stavci 6. i 7.

Članak 112.

Iza članka 215. dodaju se članci 215.a i 215.b koji glase:

»Članak 215.a

U slučajevima u kojima po ovom Zakonu dolazi do zastoja postupka primjenjivat će se na odgovarajući način odredbe ovoga Zakona o prekidu postupka.

Članak 215.b

Postupak se obustavlja kad umre ili prestane postojati stranka u postupku o pravima koja ne prelaze na njezine nasljednike, odnosno pravne sljednike.

U slučajevima iz stavka 1. ovoga članka sud će rješenje o obustavi postupka dostaviti protivnoj stranci te nasljednicima, odnosno pravnim sljednicima stranke nakon što oni budu utvrđeni.

Sud će nasljednicima umrle stranke, na prijedlog protivne stranke ili po službenoj dužnosti, postaviti privremenog zastupnika kojemu će dostaviti rješenje o obustavi postupka, ako ocijeni da bi ostavinski postupak mogao duže trajati.

Rješenje o obustavi postupka zbog toga što je pravna osoba prestala postojati dostavit će se protivnoj stranci i njezinom pravnom sljedniku nakon što on bude utvrđen, a ako pravna osoba nema pravnoga sljednika, sud će, na prijedlog protivne stranke ili po službenoj dužnosti, rješenje o obustavi postupka dostaviti državnom odvjetništvu.

Dok se postupak u povodu rješenja o obustavi pravomoćno ne završi, glede rokova za poduzimanje pravnih radnji te prava stranaka i suda da poduzimaju te radnje primijenit će se na odgovarajući način pravila o prekidu postupka, ako prethodnim odredbama ovoga članka nije drugačije propisano.«

Članak 113.

U članku 216. stavku 1. iza riječi: »predloži mirovanje« stavlja se točka a zarez i riječi: »ili kad na ročište dođe samo tužitelj, pa ne predloži donošenje presude zbog izostanka.« brišu se.

Članak 114.

U članku 218. stavku 1. riječ: »izvršenje« zamjenjuje se riječima: »nastupanje pravnih učinaka«.

Članak 115.

U članku 219. dodaje se stavak 2. koji glasi:

»Sud može tijekom postupka, kad ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iz stavka 1. ovoga članka, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno.«

Članak 116.

U članku 220. stavak 2. mijenja se i glasi:

»Sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.«

Članak 117.

U članku 224. stavku 1. riječ: »Dokazi« zamjenjuje se riječima: »U sporovima koje sudi vijeće dokazi«.

Članak 118.

U članku 225. iza riječi: »ovlašten je« dodaje se zarez i riječi: »ako stranke to predlože,«.

Članak 119.

U članku 230. stavak 1. mijenja se i glasi:

»Isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.«

Članak 120.

U članku 232. stavak 3. mijenja se i glasi:

»Ako se isprava nalazi kod državnoga tijela ili koje pravne ili fizičke osobe koja ima javna ovlaštenja, a sama stranka ne može postići da se isprava preda ili pokaže, sud će na prijedlog stranke pribaviti tu ispravu.«

Članak 121.

U članku 233. stavku 5. riječ: »prema« zamjenjuje se riječju: »po«.

Članak 122.

U članku 234. stavak 1. mijenja se i glasi:

»Treća osoba dužna je po nalogu suda podnijeti ispravu koju je po zakonu dužna pokazati ili podnijeti, odnosno ispravu koja je po svojem sadržaju zajednička za tu osobu i stranku koja se na ispravu poziva. U pogledu prava treće osobe da uskrati podnošenje drugih isprava na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 237. i 238. ovoga Zakona.«

Stavak 5. mijenja se i glasi:

»Na temelju rješenja kojim je trećoj osobi naloženo da preda određenu ispravu ovrha će se provesti po službenoj dužnosti po pravilima ovršnog postupka i prije pravomoćnosti toga rješenja.«

Članak 123.

U članku 237. stavku 1. točki 2. riječ: »ispovijedala« zamjenjuje se riječju: »ispovijedila«.

U stavku 2. riječi: »Predsjednik vijeća« zamjenjuju se riječima: »Sudac pojedinac ili predsjednik vijeća«.

Članak 124.

U članku 238. stavku 2. riječi: »Predsjednik vijeća« zamjenjuju se riječima: »Sudac pojedinac ili predsjednik vijeća«.

Članak 125.

Članak 246. mijenja se i glasi:

»Sud može odlučiti da svjedok prisegne na iskaz koji je dao.

Prisega se daje usmeno izgovaranjem ovih riječi: »Prisežem čašću da sam o svemu što me je sud pitao istinu govorio i da ništa što sam o ovoj stvari znao nisam prešutio.«

Sud može odlučiti da svjedok prisegne i prije nego što bude saslušan.

Nijemi svjedoci koji znaju čitati i pisati prisežu tako da potpisuju tekst prisege, a gluhi će svjedoci pročitati tekst prisege. Ako gluhi ili nijemi svjedoci ne znaju ni čitati ni pisati, prisegnut će preko tumača.

Ako se svjedok ponovno saslušava, neće po drugi put dati prisegu, nego će se samo opomenuti na već danu prisegu.«

Članak 126.

Članak 247. mijenja se i glasi:

»Neće se tražiti prisega od svjedoka koji u vrijeme saslušanja nisu punoljetni ili ne mogu shvatiti njezino značenje.

Protiv odluke suda kojom se svjedoku naređuje da prisegne ili se određuje da svjedok ne prisegne, stranke i svjedok nemaju pravo na žalbu.«

Članak 127.

U članku 248. stavku 1. i 2. riječi: »do 3.000,00« zamjenjuju se riječima: »od 500,00 do 10.000,00«.

Iza stavka 3. dodaje se novi stavak 4. koji glasi:

»U slučajevima iz stavka 1. do 3. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka 10. ovoga Zakona.«

Dosadašnji stavci 4. i 5. postaju stavci 5. i 6.

Dosadašnji stavak 6. briše se.

Članak 128.

U članku 249. stavku 2. riječi: »da zahtijeva« zamjenjuju se riječju: »zatražiti«.

U stavku 3. u drugoj rečenici riječ: »izvršenje« zamjenjuje se riječju: »ovrhu«.

Članak 129.

U članku 253. stavku 3. riječi: »ovlašteni radnik tijela ili organizacije« zamjenjuju se riječima: »ovlaštena osoba tijela ili pravne osobe«.

Članak 130.

U članku 254. stavku 1. riječi: »ili sudac porotnik« brišu se.

U stavku 2. riječ: »ličnosti« zamjenjuje se riječju: »osobi«.

Članak 131.

U članku 255. stavku 1. riječi: »do 3.000,00« zamjenjuju se riječima: »od 500,00 do 10.000,00«.

U stavku 2. brojka: »5.« zamjenjuje se brojkom: »6.«.

U stavku 3. dodaju se rečenica druga i treća koje glase: »O takvom zahtjevu sud je dužan odlučiti bez odgode. Žalba protiv toga rješenja ne odgađa ovrhu.«

Članak 132.

U članku 260. iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

»Odredba članka 255. stavka 3. ovoga Zakona primijenit će se na odgovarajući način i kada vještak svoj nalaz i mišljenje ne podnese u roku koji mu je sud odredio.«

Članak 133.

U članku 265. stavak 2. mijenja se i glasi:

»Neće se saslušati stranka koja uskrati davanje iskaza ili se bez opravdanog razloga ne odazove pozivu suda.«

Članak 134.

U članku 268. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

»Ako stranka ima punomoćnika, poziv na ročište na kojemu će se izvesti dokaz saslušanjem stranaka stranci ili osobi koja se treba saslušati za stranku uputit će se preko punomoćnika.«

U dosadašnjem stavku 2. koji postaje stavak 3. riječi: »(članak 265. stavak 2.)« brišu se.

Članak 135.

U članku 270. riječi: »polaganja zakletve« zamjenjuju se riječima: »davanja prisege«.

Članak 136.

U članku 272. stavku 1. iza riječi: »bojazan da se« dodaje se riječ: »neki«.

Članak 137.

U članku 274. prva rečenica mijenja se i glasi: »U podnesku kojim traži osiguranje dokaza predlagatelj je dužan naznačiti prava čija zaštita ovisi o činjenicama koje se imaju utvrditi predloženim dokazom, razloge iz kojih smatra da je izvođenje toga dokaza nužno radi utvrđenja tih činjenica, te zašto se kasnije on neće moći izvesti ili će njegovo izvođenje biti otežano.«

Članak 138.

U članku 277. stavak 3. mijenja se i glasi:

»U sporovima koje sudi vijeće glavnu raspravu priprema predsjednik vijeća, koji je ovlašten donositi sve odluke i poduzimati sve radnje koje je tijekom pripremanja glavne rasprave ovlašten donositi, odnosno poduzimati sudac pojedinac.«

Stavak 4. mijenja se i glasi:

»U tijeku pripremanja glavne rasprave stranke mogu upućivati podneske u kojima će navesti činjenice koje treba utvrditi te dokaze čije izvođenje predlažu u skladu s ovim Zakonom.«

Iza stavka 4. dodaju se stavci 5. i 6. koji glase:

»U sporovima koje sudi vijeće predsjednik vijeća može radi pripreme glavne rasprave održati pripremno ročište u skladu s ovim Zakonom.

Odluke koje u pripremanju glavne rasprave predsjednik vijeća može donijeti tek na pripremnom ročištu, sudac pojedinac može donijeti tek na ročištu za glavnu raspravu.«

Članak 139.

U članku 278. stavku 1. riječi: »predsjednik vijeća ovlašten je da odlučuje« zamjenjuju se riječima: »sud je ovlašten odlučivati«.

U stavku 2. riječi: »predsjednik vijeća« zamjenjuju se riječju: »sud«.

Članak 140.

U članku 279. riječi: »Predsjednik vijeća« zamjenjuju se riječju: »Sud«, a iza riječi: »odricanja« stavlja se zarez i dodaju riječi: »presudu zbog ogluhe«.

Članak 141.

U članku 280. riječi: »predsjednik vijeća ovlašten je« zamjenjuju se riječima: »sud je ovlašten«.

Članak 142.

U članku 281. riječi: »predsjednik će vijeća« zamjenjuju se riječima: »sud će«.

Članak 143.

U članku 282. stavku 1. riječi: »predsjednik vijeća« zamjenjuju se riječju: »sud«.

U stavku 2. riječi: »Predsjednik vijeća« zamjenjuju se riječju: »Sud«.

Članak 144.

U članku 283. riječi: »predsjednik vijeća ostavit će« zamjenjuju se riječima: »sud će ostaviti«.

Članak 145.

Članak 284. i naslov iznad njega mijenjaju se i glase:

»Odgovor na tuŽbu

Članak 284.

Ako sud smatra da se na temelju tužbe može dalje postupati, naredit će da se primjerak tužbe dostavi tuženiku radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu. Sud je dužan u pozivu upozoriti tuženika na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu (članak 331.b).

Sud može iznimno, ako to zahtijevaju posebne okolnosti pojedinog slučaja, a osobito ako je to potrebno radi odlučivanja o prijedlogu za određivanje privremenih mjera, odmah zakazati ročište i narediti da se primjerak tužbe dostavi tuženiku.«

Članak 146.

Članak 285. mijenja se i glasi:

»U odgovoru na tužbu tuženik se može očitovati o zahtjevima i navodima tužbe te predložiti dokaze kojima potkrepljuje te navode. Uz odgovor na tužbu tuženik je dužan priložiti isprave na koje se poziva ako je to moguće.

Odgovor na tužbu podnosi se u roku koji odredi sud, ali taj rok ne može biti kraći od petnaest niti duži od trideset dana.

Nakon što tuženik podnese odgovor na tužbu, u sporovima koje sudi vijeće predsjednik vijeća će ocijeniti je li s obzirom na prijedloge i navode stranaka potrebno zakazati pripremno ročište ili se odmah može zakazati ročište za glavnu raspravu.

Tuženik može u pisanom obliku odgovoriti na tužbu iako mu to sud nije naredio.

Nakon što primi odgovor na tužbu, sud može donositi sva rješenja koja može donositi u tijeku prethodnog ispitivanja tužbe.«

Članak 147.

U članku 286. iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

»U pozivu za pripremno ročište predsjednik vijeća je dužan upozoriti stranke na pravne posljedice propuštanja da na tom ročištu ili najkasnije na prvom ročištu za glavnu raspravu iznesu nove činjenice i predlože nove dokaze (članak 299.).«

Dosadašnji stavak 3. koji postaje stavak 4. mijenja se i glasi:

»Ako je potrebno da se za pripremno ročište pribave spisi, isprave ili predmeti koji se nalaze kod suda ili kod kojega drugog državnog tijela ili pravne, odnosno fizičke osobe kojoj je povjereno vršenje javnog ovlaštenja, sud će narediti, ako su stranke to predložile, da se ti predmeti, odnosno isprave pravodobno pribave.«

Članak 148.

U članku 288. stavku 2. riječi: »koje je ovlašten da donosi« zamjenjuju se riječima: »koja je ovlašten donositi«.

Članak 149.

U članku 289. stavak 1. mijenja se i glasi:

»Kad utvrdi da ne postoje smetnje za daljnje vođenje postupka, predsjednik će vijeća, prema rezultatima raspravljanja na pripremnom ročištu, odlučiti koji će se od predloženih svjedoka i vještaka pozvati na glavnu raspravu i koji će se drugi od predloženih dokaza pribaviti. O tome koji će se od tih dokaza izvesti odlučuje vijeće na glavnoj raspravi.«

Članak 150.

U članku 290. stavak 1. mijenja se i glasi:

»Ako je koja od stranaka predložila da se neke sporne činjenice utvrde vještačenjem, predsjednik vijeća će imenovati vještake, odlučiti o zahtjevima za njihovo izuzeće i pozvati jednu ili obje stranke da polože svotu potrebnu za troškove vještaka.«

U stavku 3. prva rečenica mijenja se i glasi: »Na prijedlog koje od stranaka, ako ocijeni da je to potrebno, predsjednik vijeća može obaviti uviđaj izvan suda.«

Članak 151.

U članku 292. riječi: »glavna rasprava« zamjenjuju se riječima: »ročište za glavnu raspravu«.

Članak 152.

U članku 293. stavku 1. iza riječi: »zakazuje« dodaju se riječi: »sudac pojedinac, odnosno«.

U stavku 3. u prvoj rečenici riječ: »Predsjednik« zamjenjuje se riječima: »Sudac pojedinac, odnosno predsjednik«, a riječi: »na pripremnom ročištu« brišu se. U drugoj rečenici iza riječi: »održano,« dodaju se riječi: »sudac pojedinac, odnosno«.

Članak 153.

U članku 294. riječ: »Predsjednik« zamjenjuje se riječima: »Sudac pojedinac, odnosno predsjednik«.

Članak 154.

Članak 296. mijenja se i glasi:

»Ako stranka ili zakonski zastupnik stranke nije u stanju jasno i određeno izjasniti se o predmetu o kojemu se raspravlja, a nema punomoćnika, sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća upozorit će je na potrebu da uzme punomoćnika.

Ako stranka ne može odmah uzeti punomoćnika, sud će na njezin prijedlog odgoditi ročište.«

Članak 155.

U članku 297. stavak 5. mijenja se i glasi:

»Kad je u ovom Zakonu predviđeno da stranka može staviti određeni prigovor ili prijedlog ili poduzeti kakvu drugu parničnu radnju dok se tuženik na glavnoj raspravi ne upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, takav prigovor, odnosno prijedlog stranka može staviti, odnosno drugu parničnu radnju poduzeti dok tuženik ne završi svoj odgovor na tužbu.«

Članak 156.

Članak 298. mijenja se i glasi:

»Sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća postavljanjem pitanja i na drugi svrsishodan način nastojat će da se tijekom rasprave iznesu sve odlučne činjenice, da se dopune nepotpuni navodi stranaka o važnim činjenicama, da se označe ili dopune dokazna sredstva koja se odnose na navode stranaka i, uopće, da se dadu sva razjašnjenja potrebna da bi se utvrdilo činjenično stanje važno za odluku. U mjeri u kojoj je to potrebno radi ostvarivanja toga cilja, sud će sa strankama razmotriti i pravna pitanja spora.«

Članak 157.

Članak 299. mijenja se i glasi:

»Stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, na pripremnom ročištu ili najkasnije na prvom ročištu za glavnu raspravu ako pripremno ročište nije održano iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke.

Stranke mogu i kasnije tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, ali su dužne naknaditi troškove koji time budu izazvani protivnoj stranci, osim ako potreba za iznošenjem novih činjenica i predlaganja novih dokaza nije izazvana ponašanjem protivne stranke. Na zahtjev protivne stranke, sud će bez odgode rješenjem odlučiti o naknadi takvih troškova rješenjem. Protiv toga rješenja posebna žalba nije dopuštena, a ovrha se na temelju njega može tražiti prije njegove pravomoćnosti.

Stranke mogu i između ročišta za glavnu raspravu upućivati podneske u kojima će iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze. Odredba stavka 2. ovoga članka primijenit će se i u tom slučaju na odgovarajući način.«

Članak 158.

U članku 300. stavcima 1. i 2. riječ: »vijeće« zamjenjuje se riječju: »sud«.

Članak 159.

U članku 301. stavku 1. iza riječi: »presuđena,« dodaje se riječ: »ili«, a riječi: »ili da se tužitelj pred sudom odrekao tužbenog zahtjeva,« brišu se.

Stavak 2. briše se.

U dosadašnjem stavku 3. koji postaje stavak 2. riječi: »vijeće odlučilo« zamjenjuju se riječima: »sud odlučio«.

U dosadašnjem stavku 4. koji postaje stavak 3. brojka: »3.« zamjenjuje se brojkom: »2.«, a riječi: »da li se tužitelj pred sudom odrekao tužbenog zahtjeva« brišu se.

Članak 160.

U članku 302. stavak 1. mijenja se i glasi:

»U sporovima koje sudi vijeće, kad predsjednik vijeća završi saslušanje pojedinog svjedoka, vještaka ili stranke, članovi vijeća mogu toj osobi neposredno postavljati pitanja.«

U stavku 2. iza riječi: »odobrenju« dodaju se riječi: »suca pojedinca, odnosno«.

U stavku 3. riječ: »Predsjednik« zamjenjuje se riječima: »Sudac pojedinac, odnosno predsjednik«.

U stavku 5. riječi: »vijeće odbilo« zamjenjuju se riječima: »sud odbio«.

Članak 161.

U članku 303. stavku 1. iza riječi: »ih« dodaju se riječi: »sudac pojedinac, odnosno«.

U stavku 2. riječ: »Predsjednik« zamjenjuje se riječima: »Sudac pojedinac, odnosno predsjednik«.

Članak 162.

Članak 304. mijenja se i glasi:

»Kad sudac pojedinac ili vijeće zaključi da je predmet raspravljen tako da se može donijeti odluka, sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća priopćit će da je glavna rasprava zaključena. U sporovima koje sudi, vijeće će se nakon toga povući na vijećanje i glasanje.«

Članak 163.

Članak 305. mijenja se i glasi:

»Sudac pojedinac, odnosno vijeće tijekom vijećanja i glasanja može odlučiti da se glavna rasprava ponovno otvori ako je to potrebno radi dopune postupka ili razjašnjenja pojedinih važnijih pitanja.«

Članak 164.

U članku 307. stavak 1. mijenja se i glasi:

»Sud može isključiti javnost za cijelu glavnu raspravu ili jedan njezin dio ako to zahtijevaju interesi morala, javnog reda ili državne sigurnosti, ili radi čuvanja vojne, službene ili poslovne tajne, odnosno radi zaštite privatnog života stranaka, ali samo u opsegu koji je po mišljenju suda bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima u kojima bi javnost mogla biti štetna za interese pravde.«

U stavku 2. riječ: »Vijeće« zamjenjuje se riječju: »Sud«.

Članak 165.

U članku 308. stavku 2. riječ: »Vijeće« zamjenjuje se riječju: »Sud«.

U stavku 3. riječ: »vijeće« zamjenjuje se riječju: »sud«.

U stavku 4. riječ: »Predsjednik« zamjenjuje se riječima: »Sudac pojedinac, odnosno predsjednik«.

Članak 166.

U članku 309. stavku 1. riječ: »vijeće« zamjenjuje se riječju: »sud«.

Članak 167.

U članku 311. stavak 1. mijenja se i glasi:

»Sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća rukovodi glavnom raspravom, ispituje stranke i izvodi dokaze. U sporovima koje sudi vijeće predsjednik vijeća daje riječ članovima vijeća te objavljuje odluke vijeća«.

U stavku 2. iza riječi: »je« dodaju se riječi: »suca pojedinca, odnosno«, a riječ: »raspravlja« zamjenjuje se riječju: »raspravi«.

Članak 168.

U članku 312. stavcima 1., 2. i 3. riječi: »predsjednik vijeća« zamjenjuju se riječima: »sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća«.

Članak 169.

Članak 313. mijenja se i glasi:

»Ako pred istim sudom teče više parnica između istih osoba ili u kojima je ista osoba protivnik raznih tužitelja ili raznih tuženika, a za koje je predviđena ista vrsta postupka i u kojima sudi sudac pojedinac, sve se te parnice mogu rješenjem suca pojedinca spojiti radi zajedničkoga raspravljanja ako bi se time ubrzalo raspravljanje ili smanjili troškovi. Spojeni se postupak nastavlja pred sucem koji je odlučio o spajanju. Za sve spojene parnice sud može donijeti zajedničku presudu.

Ako je za sve parnice iz stavka 1. ovoga članka nadležno vijeće, odnosno ako je za koju od tih parnica nadležno vijeće, a za druge sudac pojedinac, rješenje o spajanju može donijeti vijeće. U tom se slučaju odredbe stavka 1. ovoga članka primjenjuju na odgovarajući način.

Sud može odrediti da se odvojeno raspravlja o pojedinim zahtjevima u istoj tužbi i nakon završetka odvojenoga raspravljanja može donijeti posebne odluke o tim zahtjevima.«

Članak 170.

U članku 314. stavku 1. riječ: »vijeće« zamjenjuje se riječju: »sud«, a iza riječi: »raspravu,« dodaju se riječi: »sudac pojedinac, odnosno«.

Članak 171.

Članak 315. mijenja se i glasi:

»Ako se ročište odgodi, novo ročište održat će se po mogućnosti pred sudom u istom sastavu.

Ako se novo ročište drži pred sudom u istom sastavu, glavna će se rasprava nastaviti i sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća ukratko će izložiti tijek prijašnjih ročišta, ali i u tom slučaju sud može odlučiti da rasprava počne iznova.

Ako se ročište drži pred sudom u izmijenjenom sastavu, glavna rasprava mora početi iznova, ali sudac pojedinac, odnosno vijeće može, nakon što se strankama omogući da se o tome izjasne, odlučiti da se ponovno ne saslušavaju svjedoci i vještaci i da se ne obavlja novi uviđaj, već da se pročitaju zapisnici o izvođenju tih dokaza.«

Članak 172.

Članak 316. briše se.

Članak 173.

U članku 317. iza riječi: »je« dodaju se riječi: »suca pojedinca, odnosno«.

Članak 174.

Članak 318. mijenja se i glasi:

»Ako osoba koja sudjeluje u postupku ili osoba koja kao slušatelj prisustvuje raspravi vrijeđa sud ili druge sudionike u postupku, ometa rad ili se ne pokorava naredbama suda za održavanje reda, sud će je opomenuti ili kazniti novčanom kaznom od 500,00 do 10.000,00 kuna, a može je i udaljiti i kazniti tom novčanom kaznom.

Ako stranka ili zastupnik stranke bude udaljen iz sudnice, ročište će se održati i bez njihove prisutnosti.

Ako iz sudnice bude udaljen zakonski zastupnik fizičke osobe sud će odgoditi ročište ako je to potrebno radi zaštite prava i interesa zastupane stranke.

Kad sud novčano kazni ili udalji iz sudnice odvjetnika ili odvjetničkoga vježbenika kao punomoćnika, obavijestit će o tome Hrvatsku odvjetničku komoru.

Kad sud novčano kazni ili udalji iz sudnice državnog odvjetnika, obavijestit će o tome nadležnog državnog odvjetnika.«

Članak 175.

Članak 319. briše se.

Članak 176.

U članku 320. iza riječi: »imaju« dodaju se riječi: »sudac pojedinac, odnosno«.

Članak 177.

Iza članka 325. dodaje se članak 325.a koji glasi:

»Članak 325.a

U povodu tužbi iz članka 186.b stavka 1. i 2. ovoga Zakona sud će rješenjem prihvatiti zahtjev za polaganje računa, podnošenja pregleda imovine i obveza ili davanje podataka ako utvrdi da je osnovan. Protiv toga rješenja tuženik može izjaviti žalbu u roku od osam dana, koja ne odgađa ovrhu.

Ako utvrdi da zahtjevi iz stavka 1. ovoga članka nisu osnovani, sud će donijeti rješenje iz članka 186.b stavka 4. ovoga Zakona.

Nakon što tuženik položi račun, podnese pregled imovine i obveza ili se očituje o traženim podacima, odnosno nakon što utvrdi da je ovrha radi pribavljanja tih podataka ostala bez uspjeha ili da njezina provedba ili nastavak nisu svrhoviti, sud može, na prijedlog tužitelja, prije nego što donese rješenje iz članka 186.b stavka 4. ovoga Zakona, odrediti vještačenje ili izvođenje drugih dokaza ako ocijeni da je to potrebno radi provjere i dopune predloženoga računa, podnijetoga pregleda imovine i obveza ili danih podataka.

Troškove izvođenja dokaza iz stavka 3. ovoga članka snosit će tuženik ako se pokaže da položeni račun, predani pregled imovine i obveza te dani podaci nisu bili točni i potpuni, odnosno ako odbije položiti račun, predati pregled imovine i obveza ili dati potrebne podatke.

Tužitelj može u posebnoj parnici zatražiti naknadu štete koju je pretrpio zato što tuženik nije postupio u skladu s rješenjem iz stavka 1. ovoga članka.«

Članak 178.

Članak 327. mijenja se i glasi:

»Ako je tužitelj u tužbi tražio da se tuženiku naloži ispunjenje neke činidbe, a istodobno je u tužbi ili do zaključenja glavne rasprave izjavio da je voljan umjesto te činidbe primiti neku drugu činidbu, sud će ako prihvati tužbeni zahtjev, izreći u presudi da se tuženik može osloboditi činidbe čije mu je ispunjenje naloženo ako ispuni tu drugu činidbu.«

Članak 179.

Članak 329. mijenja se i glasi:

»Ako su na temelju raspravljanja sazreli za konačnu odluku samo neki od više tužbenih zahtjeva, ili ako je samo dio jednog zahtjeva sazrio za konačnu odluku, sud može u vezi sa sazrelim zahtjevima, odnosno dijelom zahtjeva zaključiti raspravu i donijeti presudu (djelomična presuda). Pri ocjeni hoće li donijeti djelomičnu presudu sud će osobito uzeti u obzir veličinu zahtjeva ili dijela zahtjeva koji je sazrio za odluku.

Sud je dužan bez odgode donijeti djelomičnu presudu ako su, na temelju priznanja ili odricanja od više istaknutih zahtjeva samo neki sazreli za konačnu odluku, ili ako je samo dio jednog zahtjeva sazrio za takvu odluku.

U slučaju iz članka 200. ovoga Zakona sud je dužan donijeti djelomičnu presudu ako je tužbeni zahtjev koji se tiče više suparničara sazrio za konačnu odluku na temelju priznanja ili odricanja samo prema kojem od suparničara, ili ako je neki od više tužbenih zahtjeva koji se tiču različitih suparničara sazrio na temelju priznanja ili odricanja za konačnu odluku samo prema suparničaru kojeg se tiče.

Djelomičnu presudu sud može (stavak 1.), odnosno dužan je (stavak 2. i 3.) donijeti, u skladu s prethodnim odredbama ovoga članka i kad je podnesena protutužba, ako je za odluku sazrio zahtjev tužbe ili protutužbe.

U skladu s odredbama stavka 1. do 3. ovoga članka sud će postupiti i u slučaju spajanja dviju ili više parnica radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja.

Što se tiče pravnih lijekova i ovrhe, djelomična presuda smatra se samostalnom presudom.

U slučaju žalbe protiv djelomične presude sud će umnožiti spis i prijepis spisa sa žalbom i odgovorom na žalbu dostaviti drugostupanjskom sudu, a postupak glede zahtjeva ili dijela zahtjeva o kojemu nije odlučio nastaviti.«

Članak 180.

Iza članka 331.a dodaje se članak 331.b i naslov iznad njega koji glase:

»Presuda zbog ogluhe

Članak 331.b

Ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,

3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,

4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

Neće se donijeti presuda zbog ogluhe i kad je udovoljeno uvjetima iz stavka 1. ovoga članka ako sud nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.).

Donošenje presude zbog ogluhe odgodit će se ako je potrebno da se o okolnostima iz stavka 2. ovoga članka prije toga pribave obavijesti.

Ako iz činjenica navedenih u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenoga zahtjeva, sud će odrediti pripremno ročište i ako na tom ročištu tužitelj ne preinači tužbu, donijet će presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija.

Donošenje presude zbog ogluhe može se odgoditi i ako nema dokaza da su tuženiku uredno dostavljeni tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu, a nesumnjivo je da su mu upućeni. U tom slučaju odredit će se rok, koji ne može biti dulji od trideset dana za dostavu u zemlji, odnosno dulji od šest mjeseci za dostavu u inozemstvu, da se izvidi jesu li tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu tuženiku uredno dostavljeni. Ako se u tom roku utvrdi da su ta pismena bila tuženiku uredno dostavljena, donijet će se presuda zbog ogluhe.

Protiv rješenja suda kojim odbija prijedlog tužitelja da se donese presuda zbog ogluhe žalba nije dopuštena.

U slučajevima iz stavka 3. i 5. ovoga članka presuda zbog ogluhe može se donijeti i bez saslušanja stranaka.«

Članak 181.

U članku 332. stavak 1. mijenja se i glasi:

»Kad tuženik kojemu tužba nije dostavljena na odgovor, već mu je samo dostavljena zajedno s pozivom na ročište, ne dođe na pripremno ročište do njegova zaključenja, ili na prvo ročište za glavnu raspravu ako pripremno ročište nije održano, ili ako dođe na ta ročišta, ali se neće upustiti u raspravljanje ili se udalji s ročišta, a ne ospori tužbeni zahtjev sud će na prijedlog tužitelja ili po službenoj dužnosti donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog izostanka) ako je udovoljeno ovim uvjetima:

1) ako je tuženik bio uredno pozvan,

2) ako tuženik nije podneskom osporio tužbeni zahtjev,

3) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,

4) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,

5) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da dođe na ročište.«

Stavak 6. mijenja se i glasi:

»Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog tužitelja da se donese presuda zbog izostanka žalba nije dopuštena.«

Članak 182.

Iza članka 332. dodaje se članak 332.a i naslov iznad njega koji glase:

»Presuda bez odrŽavanja rasprave

Članak 332.a

Ako je tuženik u odgovoru na tužbu priznao odlučne činjenice, neovisno o tome što je osporio tužbeni zahtjev, sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća može bez zakazivanja ročišta donijeti presudu (članak 325. i 329.), ako ne postoje druge smetnje za njeno donošenje.«

Članak 183.

U članku 333. stavku 2. riječ: »Sud« zamjenjuje se riječima: »Prvostupanjski sud«, a iza riječi: »parnica« dodaju se riječi: »među istim strankama«.

Članak 184.

U članku 335. stavku 2. druga rečenica briše se.

Iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

»Presuda se donosi odmah nakon zaključenja glavne rasprave i nju objavljuje sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća.«

Dosadašnji stavak 3. koji postaje stavak 4. mijenja se i glasi:

»U složenijim predmetima sud može odgoditi donošenje presude za petnaest dana od dana zaključenja glavne rasprave. U takvu slučaju u istom roku sud će održati ročište na kojem će objaviti presudu. To je ročište sud dužan zakazati na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena. Ročište na kojem se presuda objavljuje održat će se neovisno o tome jesu li stranke o njemu obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište.«

Dosadašnji stavak 4. briše se.

Članak 185.

U članku 336. stavku 1. iza riječi: »objavljuje,« dodaju se riječi: »sudac pojedinac, odnosno«.

U stavku 2. druga rečenica mijenja se i glasi: »U takvu slučaju u sporovima koje sudi vijeće troškove odmjerava predsjednik vijeća, a odluka se unosi u pisani sastav presude.«

Članak 186.

U članku 337. stavak 1. mijenja se i glasi:

»Presuda se mora izraditi i otpremiti u roku od trideset dana od donošenja. Predsjednik suda može na temelju obrazloženog prijedloga suca pojedinca, odnosno predsjednika vijeća dopustiti produženje toga roka za daljnjih trideset dana.«

U stavku 2. iza riječi: »potpisuje« dodaju se riječi: »sudac pojedinac, odnosno«.

Članak 187.

Iza članka 337. dodaje se članak 337.a koji glasi:

»Članak 337.a

U slučaju dulje odsutnosti ili nastupanja drugih iznimnih okolnosti (smrt, iznenadna teška bolest i dr.) zbog kojih sudac nije u mogućnosti izraditi ili potpisati odluku koju je objavio, odluku će po nalogu predsjednika suda izraditi i potpisati drugi sudac.

Neizrađena odluka izradit će se prema sadržaju proglašene odluke i prema podacima iz spisa.«

Članak 188.

U članku 338. stavak 2. mijenja se i glasi:

»Uvod presude sadrži: naznaku da se presuda izriče u ime Republike Hrvatske, naziv suda, ime i prezime suca pojedinca, odnosno predsjednika i članova vijeća, ime i prezime ili naziv te prebivalište ili boravište, odnosno sjedište stranaka, njihovih zastupnika i punomoćnika, kratku oznaku predmeta spora, dan zaključenja glavne rasprave, naznaku stranaka, njihovih zastupnika i punomoćnika koji su toj raspravi prisustvovali te dan kad je presuda donesena.«

Stavak 4. mijenja se i glasi:

»U obrazloženju sud će izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio; sud će posebno navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka.«

U stavku 5. iza riječi: »obrazloženju« dodaju se riječi: »presude zbog ogluhe,«.

Iza stavka 5. dodaje se stavak 6. koji glasi:

»Ako su se stranke nakon proglašenja presude odrekle prava na žalbu te ako nisu izričito zatražile da presuda koja će im biti dostavljena bude obrazložena, sud neće posebno obrazložiti donesenu presudu, već će samo naznačiti da su se stranke odrekle prava na žalbu i da zbog toga presuda nije obrazložena.«

Članak 189.

U članku 339. iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

»Ako stranka ne podnese prijedlog za donošenje dopunske presude u roku iz stavka 1. ovoga članka, smatrat će se da je tužba u tom dijelu povučena.«

U dosadašnjem stavku 2. koji postaje stavak 3. iza riječi: »odbiti« dodaju se riječi: »sudac pojedinac, odnosno«.

Članak 190.

U članku 340. stavku 1. iza riječi: »Kad« dodaju se riječi: »sudac pojedinac, odnosno«.

U stavku 2. riječi: »isto vijeće koje je donijelo« zamjenjuju se riječima: »sud u sastavu u kojem je donio«.

U stavku 3. riječ: »vijeće« zamjenjuje se riječima: »sudac pojedinac, odnosno vijeće na raspravi«.

U stavku 4. iza riječi: »donosi« dodaju se riječi: »sudac pojedinac, odnosno«.

Članak 191.

U članku 341. stavak 1. mijenja se i glasi:

»Ako je uz prijedlog za dopunsku presudu podnesena i žalba protiv presude, prvostupanjski sud može dostaviti prijepis spisa sa žalbom drugostupanjskom sudu i nastaviti postupak u povodu prijedloga za dopunsku presudu, ili zastati s dostavom te žalbe drugostupanjskom sudu dok se ne donese odluka o prijedlogu za dopunu presude i dok ne protekne rok za žalbu protiv te odluke, pa ako i protiv odluke o dopuni presude bude podnesena žalba, tu žalbu zajedno sa žalbom protiv prvobitne presude dostaviti drugostupanjskom sudu.«

Stavak 2. briše se.

Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 2.

Članak 192.

U članku 342. stavku 1. iza riječi: »će« dodaju se riječi: »sudac pojedinac, odnosno«.

Članak 193.

U članku 343. stavku 1. iza riječi: »objavljuje« dodaju se riječi: »sudac pojedinac, odnosno«.

U stavku 2. riječ: »izvršenje« zamjenjuje se riječju: »ovrha«.

Članak 194.

Članak 350. mijenja se i glasi:

»Pored podataka koje mora imati svaki podnesak (članak 106.), žalba treba sadržavati:

1) oznaku presude protiv koje se podnosi,

2) određenu izjavu o tome da se presuda pobija u cijelosti ili u nekom dijelu,

3) razloge zbog kojih se žalba podnosi,

4) potpis podnositelja žalbe.«

Članak 195.

Članak 352. mijenja se i glasi:

»U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.

Ako stranka nije tijekom prvostupanjskoga postupka istaknula prigovor zastare ili prigovor radi prebijanja, odnosno neki drugi materijalnopravni ili postupovnopravni prigovor o pitanju na koji prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, ona taj prigovor ne može iznijeti u žalbi.«

Članak 196.

U članku 353. stavku 2. iza riječi: »Presuda« dodaju se riječi: »zbog ogluhe i presuda«, a riječ: »može« zamjenjuje se riječju: »mogu«.

Stavak 3. mijenja se i glasi:

»Presuda na temelju priznanja i presuda na temelju odricanja mogu se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona ili zbog toga što je izjava o priznanju. odnosno odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.«

Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

»Kada presudu na temelju priznanja i presudu na temelju odricanja pobija zbog toga što je izjava o priznanju ili odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare, stranka može u žalbi iznijeti i nove činjenice te predložiti nove dokaze koji se tiču tih mana u volji.«

Članak 197.

U članku 354. stavak 2. mijenja se i glasi:

»Bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji:

1) ako je u donošenju presude sudjelovao sudac koji se po zakonu mora izuzeti (članak 71. stavak 1. točka 1. do 6.), odnosno koji je rješenjem suda bio izuzet, ili ako je u donošenju presude sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca,

2) ako je odlučeno o zahtjevu u sporu koji ne ide u sudsku nadležnost (članak 16.),

3) ako je sud u povodu prigovora stranaka pogrešno odlučio da je stvarno ili mjesno nadležan,

4) ako je protivno odredbama ovoga Zakona sud utemeljio svoju odluku na nedopuštenim raspolaganjima stranaka (članak 3. stavak 3.),

5) ako je protivno odredbama ovoga Zakona donio presudu na temelju priznanja, presudu na temelju odricanja, presudu zbog ogluhe, presudu zbog izostanka ili presudu bez održavanja rasprave,

6) ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom,

7) ako je protivno odredbama ovoga Zakona sud odbio zahtjev stranke da se u postupku služi svojim jezikom i pismom i da prati tijek postupka na svom jeziku, a stranka se zbog toga žali,

8) ako je u postupku kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku, ili ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, ako vođenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno,

9) ako je odlučeno o zahtjevu o kojemu već teče parnica, ili o kojemu je već prije pravomoćno presuđeno, ili o kojemu je već zaključena sudska nagodba ili nagodba koja po posebnim propisima ima svojstvo sudske nagodbe,

10) ako je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnoj raspravi,

11) ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika,

12) ako je presudom prekoračen tužbeni zahtjev.«

Iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

»Zato što stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili zato što parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili zato što zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku – žalbu može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču.«

Članak 198.

U članku 355. stavak 2. briše se.

Članak 199.

U članku 358. stavku 1. iza riječi: »rješenjem« dodaju se riječi: »sudac pojedinac, odnosno«.

Članak 200.

Članak 360. mijenja se i glasi:

»Nakon primitka odgovora na žalbu ili nakon proteka roka za odgovor na žalbu sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća će žalbu i odgovor na žalbu, ako je podnesen, sa svim spisima dostaviti drugostupanjskom sudu.

Ako žalitelj tvrdi da su u prvostupanjskom postupku povrijeđene odredbe parničnog postupka, sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda po potrebi će dati objašnjenje u povodu navoda žalbe koji se tiču tih povreda, odnosno provesti izviđaje da provjeri istinitost tih navoda u žalbi.

Primjerak objašnjenja, odnosno izvješća o obavljenom izviđaju sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda dostavit će strankama, koje mogu dati svoje očitovanje u roku od osam dana.

Ako ocijeni da je to potrebno, sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda može pozvati stranke da prisustvuju provedbi izviđaja iz stavka 2. ovoga članka.

Očitovanja stranaka iz stavka 3. ovoga članka sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskoga suda dostavit će drugostupanjskom sudu zajedno sa svojim objašnjenjem odnosno izvješćem o obavljenom izviđaju samo ako budu podnesena u roku. Očitovanja podnesena nakon isteka roka proslijedit će se drugostupanjskom sudu, koji će ih uzeti u obzir, ako je to još moguće.«

Članak 201.

U članku 361. stavak 1. mijenja se i glasi:

» Kad spisi po žalbi stignu drugostupanjskom sudu, odredit će se sudac izvjestitelj.«

Iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

»Ako je predsjednik vijeća određen za suca izvjestitelja, dužnost predsjednika vijeća obavljat će drugi član vijeća.«

Iza dosadašnjeg stavka 2. koji postaje stavak 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

»U slučajevima iz stavka 3. ovoga članka na odgovarajući će se način primijeniti odredbe članka 360. stavka 3. do 5. ovoga Zakona.«

Članak 202.

Članak 362. mijenja se i glasi:

»Drugostupanjski sud odlučuje o žalbi u sjednici vijeća.

Kad vijeće drugostupanjskog suda nađe da je to radi donošenja odluke o žalbi potrebno, može pozvati stranke ili njihove zastupnike na sjednicu vijeća.«

Članak 203.

U članku 363. stavak 1. mijenja se i glasi:

»Sud će održati sjednicu vijeća i odlučiti o žalbi i ako u slučaju iz članka 362. stavka 2. ovoga Zakona izostanu jedna ili obje stranke.«

Stavak 2. briše se.

Dosadašnji stavak 3. koji postaje stavak 2. mijenja se i glasi:

»Sjednica vijeća na kojoj prisustvuje barem jedna od stranaka počinje izvještajem suca izvjestitelja, koji izlaže stanje stvari ne dajući svoje mišljenje o osnovanosti žalbe.«

Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 3.

Stavak 5. briše se.

Članak 204.

Članak 364. briše se.

Članak 205.

U članku 365. stavak 2. mijenja se i glasi:

»Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9. i 11. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.«

Stavak 3. briše se.

Članak 206.

U članku 366. stavku 1. riječi: »u sjednici vijeća ili na temelju održane rasprave« brišu se.

Članak 207.

U članku 368. dodaje se stavak 2. koji glasi:

»Drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu ako utvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, ali da je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.«

Članak 208.

U članku 369. stavci 2. i 3. mijenjaju se i glase:

»Ako su u postupku pred prvostupanjskim sudom povrijeđene odredbe članka 354. stavka 2. točke 2. i 9. ovoga Zakona, drugostupanjski će sud ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu.

Ako su u postupku pred prvostupanjskim sudom povrijeđene odredbe članka 354. stavka 2. točke 8. ovoga Zakona, drugostupanjski će sud, s obzirom na prirodu povrede, ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet nadležnome prvostupanjskom sudu ili će ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu.«

Iza stavka 3. dodaju se stavci 4. i 5. koji glase:

»Ako utvrdi da je prvostupanjskom presudom prekoračen tužbeni zahtjev na način da je odlučeno o nečem drugom, a ne o onome što je traženo, drugostupanjski će sud rješenjem ukinuti presudu prvostupanjskog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje.

Ako utvrdi da je prvostupanjskom presudom prekoračen tužbeni zahtjev na način da je dosuđeno više od onoga što je traženo, drugostupanjski će sud rješenjem ukinuti presudu prvostupanjskoga suda u dijelu u kojem je prekoračen tužbeni zahtjev.«

Članak 209.

U članku 370. stavku 1. iza riječi: »sudom« stavlja se točka, a riječi: »osim ako je odlučio da sam održi raspravu.« brišu se.

Stavci 2. i 3. brišu se.

Članak 210.

U članku 371. iza riječi: »pred« dodaju se riječi: »drugim sucem pojedincem, odnosno pred«.

Članak 211.

Članak 372. briše se.

Članak 212.

U članku 373. točka 1. briše se.

Dosadašnje točke 2., 3. i 4. postaju točke 1., 2. i 3.

Članak 213.

U članku 375. stavku 3. riječ: »nove« zamjenjuje se riječju: »određene«.

Članak 214.

U članku 377. stavku 3. riječi: »promijeni vijeće« zamjenjuju se riječima: »izmijeni sastav suda«.

Članak 215.

Iza članka 377. dodaje se članak 377.a i naslov iznad njega koji glase:

»Dopunska drugostupanjska odluka

Članak 377.a

Ako je drugostupanjski sud propustio odlučiti glede svih dijelova presude koji se pobijaju žalbom ili ako je propustio donijeti sve odluke koje je odbacujući, odnosno odbijajući ili prihvaćajući žalbu trebalo donijeti ili ako je propustio odlučiti u pogledu jedne ili više žalbi, žalitelj može u roku od petnaest dana od dostave drugostupanjske odluke predložiti drugostupanjskom sudu da svoju odluku dopuni.

Prijedlog za donošenje drugostupanjske odluke ne može se podnijeti radi toga što drugostupanjski sud nije odlučio o svim razlozima zbog kojih je žalba izjavljena ili na koje je bio dužan paziti po službenoj dužnosti.

Prijedlog iz stavka 1. ovoga članka podnosi se prvostupanjskom sudu, koji ga je dužan bez odgode zajedno sa spisom proslijediti drugostupanjskom sudu.

Ako je u povodu drugostupanjske odluke iz stavka 1. ovoga članka potrebno iznova provesti postupak pred prvostupanjskim sudom, prvostupanjski sud će drugostupanjskom sudu prijedlog za donošenje dopunske odluke dostaviti zajedno s prijepisom spisa.

Na postupak u povodu prijedloga iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članaka 339. do 341. ovoga Zakona.«

Članak 216.

U članku 378. iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

» U slučajevima u kojima je po ovom Zakonu posebna žalba dopuštena protiv rješenja kojima se postupak pred prvostupanjskim sudom ne završava, prvostupanjski sud umnožit će spis i prijepis spisa zajedno sa žalbom dostaviti drugostupanjskom sudu te će nastaviti postupak radi rješavanja pitanja na koja se žalba ne odnosi.«

Članak 217.

U članku 379. stavku 1. riječ: »izvršenje« zamjenjuje se riječju: »ovrhu«.

U stavku 2. riječ: »izvršiti« zamjenjuje se riječju: »ovršiti«.

Članak 218.

Članak 381. mijenja se i glasi:

»U postupku po žalbi protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe koje važe za žalbu protiv presude. Odredbe o odgovoru na žalbu primjenjivat će se samo na žalbe izjavljene protiv rješenja kojima je postupak pred prvostupanjskim sudom okončan.«

Članak 219.

Članak 382. mijenja se i glasi:

»Stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kuna,

2) ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu.

U slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovoga članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjski sud u izreci te presude odredio da je protiv nje revizija dopuštena. Drugostupanjski sud može tako odlučiti ako ocijeni da odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U obrazloženju presude drugostupanjski će sud naznačiti zbog kojeg je pravnog pitanja dopustio reviziju i izložiti razloge iz kojih je smatrao da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Odredbe stavka 1. točke 1. i stavka 2. ovoga članka ne primjenjuju se u onim sporovima za koje je ovim ili drugim zakonom izrijekom određeno da u njima revizija nije dopuštena.

Revizija se izjavljuje u roku od trideset dana od dostave drugostupanjske presude.«

Članak 220.

Članak 383. briše se.

Članak 221.

Članak 384. mijenja se i glasi:

»Revizija ne zadržava ovrhu presude protiv koje je izjavljena.«

Članak 222.

Članak 385. mijenja se i glasi:

»Protiv drugostupanjske presude iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizija se može izjaviti:

1) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim ako se povreda odnosi na stvarnu i mjesnu nadležnost (članak 354. stavak 2. točka 3.), ako je prvostupanjski sud protivno odredbama ovoga Zakona donio presudu bez održavanja rasprave (članak 354. stavak 2. točka 5.) ili ako je odlučeno o zahtjevu o kojemu već teče parnica (članak 354. stavak 2. točka 9.),

2) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ovoga Zakona koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom,

3) zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Protiv drugostupanjske presude kojom se potvrđuje prvostupanjska presuda revizija se zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6., 7., 8., 10., 11. i 12. ovoga Zakona može izjaviti samo ako je podnositelj revizije zbog tih povreda žalbom pobijao prvostupanjsku presudu, ili ako su te povrede učinjene tek u drugostupanjskom postupku.

Protiv presude donesene u drugom stupnju kojom se potvrđuje presuda na temelju priznanja ili presuda na temelju odricanja revizija se može izjaviti samo iz razloga iz stavka 1. točke 1. i 2. ovoga članka.«

Članak 223.

Iza članka 385. dodaje se članak 385.a koji glasi:

»Članak 385.a

Protiv drugostupanjske presude iz članka 382. stavka 2. ovoga Zakona revizija se može izjaviti samo zbog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja zbog kojega je dopuštena.«

Članak 224.

Članak 386. mijenja se i glasi:

»U reviziji stranka treba određeno navesti razloge zbog kojih je izjavljuje.

Ako je revizija iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona izjavljena iz razloga zbog kojeg nije dopuštena ili je izjavljena iz razloga zbog kojeg je dopuštena ali koji nije obrazložen, odnosno ako revizija iz članka 382. stavka 2. ovoga Zakona nije izjavljena iz razloga zbog kojega ju je drugostupanjski sud dopustio, sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda odbacit će je rješenjem bez prethodnog pozivanja stranke da je dopuni.«

Članak 225.

Članak 388. mijenja se i glasi:

»Revizija se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sudove i protivnu stranku.«

Članak 226.

U članku 389. stavku 1. iza riječi: »rješenjem« dodaju se riječi: »sudac pojedinac, odnosno«.

Iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

»Ako je revizija izjavljena protiv drugostupanjske presude iz članka 382. stavka 2. ovoga Zakona, sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda ne može odbaciti reviziju zato što smatra da ne postoje razlozi zbog kojih je izjavljena.«

Članak 227.

Članak 390. mijenja se i glasi:

»Primjerak pravodobne, potpune i dopuštene revizije sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda dostavit će protivnoj stranci, koja može u roku od petnaest dana od dostave revizije podnijeti tom sudu odgovor na reviziju.

Nepravodobno podnesen odgovor na reviziju neće se odbaciti, već će se dostaviti revizijskom sudu, koji će ga uzeti u obzir ako je to još moguće.

Nakon primitka odgovora na reviziju, odnosno nakon proteka roka za odgovor na reviziju sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda uputit će reviziju i odgovor na reviziju, ako je podnesen, sa svim spisima izravno revizijskom sudu.

Sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda dostavit će primjerak revizije i odgovora na reviziju ako je podnesen i drugostupanjskom sudu koji će svoje izvješće o mogućim povredama postupka pred tim sudom izravno uputiti revizijskom sudu.«

Članak 228.

Članak 391. mijenja se i glasi:

»O reviziji bez rasprave odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske.«

Članak 229.

Članak 392. mijenja se i glasi:

»Nepravodobnu, nepotpunu, nedopuštenu ili neobrazloženu (članak 386.) reviziju odbacit će rješenjem sudac izvjestitelj revizijskog suda, ako to u granicama svojih ovlaštenja nije učinio prvostupanjski sud.

Reviziju podnesenu protiv drugostupanjske presude iz članka 382. stavka 2. ovoga Zakona odbacit će rješenjem sudac izvjestitelj, odnosno ako on to ne učini, vijeće revizijskog suda ako utvrde da ona nije izjavljena zbog pravnog pitanja zbog kojega je dopuštena.

Reviziju podnesenu protiv drugostupanjske presude iz članka 382. stavka 2. ovoga Zakona vijeće revizijskog suda nije ovlašteno odbaciti ako ocijeni da pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.«

Članak 230.

Iza članka 392. dodaje se članak 392.a koji glasi:

»Članak 392.a

Revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.«

Članak 231.

U članku 393. iza riječi: »izjavljena« stavlja se točka, a riječi: »a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti« brišu se.

Članak 232.

U članku 394. stavku 2. brojka: »3.« zamjenjuje se brojkom: »2.«, a brojka: »11.« zamjenjuje se brojkom: »9.«.

U stavku 3. brojka: »10.« zamjenjuje se brojkom: »8.«.

Članak 233.

Iza članka 394. dodaje se članak 394.a koji glasi:

»Članak 394.a

Sud kome je predmet vraćen na ponovno suđenje vezan je u tom predmetu pravnim shvaćanjem na kojemu se temelji rješenje revizijskoga suda kojim je ukinuta pobijana drugostupanjska, odnosno kojim su ukinute drugostupanjska i prvostupanjska presuda.«

Članak 234.

Članak 396. mijenja se i glasi:

»Ako utvrdi da je drugostupanjskom presudom prekoračen tužbeni zahtjev na način da je odlučeno o nečem drugom, a ne o onome što je traženo, revizijski će sud rješenjem ukinuti tu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Ako utvrdi da je drugostupanjskom presudom prekoračen tužbeni zahtjev na način da je dosuđeno više od onoga što je traženo, revizijski će sud rješenjem ukinuti tu presudu u dijelu u kojem je prekoračen tužbeni zahtjev.«

Članak 235.

Članak 397. briše se.

Članak 236.

Članak 398. mijenja se i glasi:

»Odluka revizijskog suda izravno se dostavlja prvostupanjskom sudu.

Primjerak odluke revizijskog suda revizijski sud dostavlja i drugostupanjskom sudu.«

Članak 237.

Članak 399. mijenja se i glasi:

»Ako odredbama članka 382. do 398. ovoga Zakona nije što drugo određeno, u postupku u povodu revizije na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv presude iz članka 349. stavka 2. i 3., članka 350., 351. i 356., članka 360. stavka 2. do 5., članka 361., 366., 371. i članka 374. do 377.a ovoga Zakona.«

Članak 238.

U članku 400. stavak 1. mijenja se i glasi:

»Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382.).«

Stavak 2. briše se.

Dosadašnji stavci 3. i 4. postaju stavci 2. i 3.

Članak 239.

U Glavi dvadeset šestoj naslov Podglave 2. »2. Zahtjev za zaštitu zakonitosti« i članci 401. do 408. brišu se.

Članak 240.

U članku 421. točka 1. mijenja se i glasi:

»1) ako je u donošenju odluke sudjelovao sudac koji je po zakonu morao biti izuzet (članak 71. stavak 1. točke 1. do 6.) odnosno koji je rješenjem suda bio izuzet, ili ako je u donošenju odluke sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca,«.

U točki 6. riječi: »odnosno suca porotnika« brišu se.

Iza točke 8. dodaje se nova točka 9. koja glasi:

»9) ako je nadležno tijelo naknadno pravomoćno riješilo prethodno pitanje (članak 12. stavci 1. i 2.) na kojemu se temelji odluka suda,«.

Dosadašnja točka 9. postaje točka 10.

Iza stavka 1. dodaju se stavci 2. i 3. koji glase:

»Postupak pravomoćno završen presudom na temelju priznanja, presudom na temelju odricanja, presudom zbog ogluhe i presudom zbog izostanka ne može se ponoviti zbog razloga iz stavka 1. točke 8., 9. i 10. ovoga članka.

Postupak pravomoćno završen presudom na temelju priznanja i presudom na temelju odricanja može se ponoviti zato što je izjava o priznanju, odnosno odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.«

Članak 241.

Članak 422. mijenja se i glasi:

»Iz razloga navedenih u članku 421. stavku 1. točki 1. do 3. i stavku 3. ovoga Zakona ne može se zahtijevati ponavljanje postupka ako je taj razlog bio bez uspjeha iznesen u prijašnjem postupku.

Iz razloga navedenih u članku 421. stavku 1. točki 1., 7., 8., 9. i 10. te stavku 3. ovoga Zakona ponavljanje postupka može se dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije mogla te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom.«

Članak 242.

U članku 423. stavku 1. i točki 1., 2., 3. i 4. iza brojke: »421.« dodaju se riječi: »stavka 1.«.

Točke 5. i 6. mijenjaju se i glase:

»5) u slučajevima iz članka 421. stavka 1. točke 7., 8. i 9. ovoga Zakona – od dana kad je stranka mogla upotrijebiti pravomoćnu odluku koja je razlog za ponavljanje postupka,

6) u slučaju iz članka 421. stavka 1. točke 10. ovoga Zakona – od dana kad je stranka mogla iznijeti sudu nove činjenice odnosno nova dokazna sredstva,«.

Iza točke 6) dodaje se točka 7) koja glasi:

»7) u slučajevima iz članka 421. stavka 3. ovoga Zakona – od dana kad je stranka mogla iznijeti pred sudom da je priznanje odnosno odricanje dala u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.«

Stavak 3. mijenja se i glasi:

»Nakon što protekne rok od pet godina od dana kad je odluka postala pravomoćna, prijedlog za ponavljanje postupka ne može se podnijeti, osim ako se ponavljanje traži zato što je u donošenju odluke sudjelovala osoba koja nema svojstvo suca (članak 421. stavak 1. točka 1. ) ili iz razloga navedenih u članku 421. stavku 1. točki 2. i 3. ovoga Zakona.«

Članak 243.

U članku 425. stavku 1. iza riječi: »rješenjem« dodaju se riječi: »sudac pojedinac, odnosno«.

U stavku 2. u prvoj rečenici iza riječi: »Ako« i u drugoj rečenici iza riječi: »odgovora,« dodaju se riječi: »sudac pojedinac, odnosno«.

Stavak 3. mijenja se i glasi:

»Ako se ponavljanje postupka zahtijeva iz razloga navedenog u članku 421. stavku 1. točki 10. i stavku 3. ovoga Zakona, sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća može raspravljanje o prijedlogu za ponavljanje postupka spojiti s raspravljanjem o glavnoj stvari.«

Članak 244.

U članku 426. iza riječi: »pred« dodaju se riječi: »sucem pojedincem, odnosno«.

Članak 245.

U članku 427. stavku 1. iza riječi: »raspravljanje o prijedlogu« dodaju se riječi: »sudac pojedinac, odnosno«.

U stavku 3. riječ: »Predsjednik« zamjenjuje se riječima: »Sudac pojedinac, odnosno predsjednik«.

U stavcima 4. i 5. iza riječi: »je« dodaju se riječi: »sudac pojedinac, odnosno«.

Članak 246.

U članku 428. stavku 1. iza riječi: »sudom,« dodaju se riječi: »sudac pojedinac, odnosno«.

U stavku 2. riječi: »predsjednik vijeća« brišu se, a iza riječi: »će« dodaje se riječ: »se«.

Članak 247.

Iza članka 428. dodaje se Podglava 5.a i članak 428.a koji glase:

»5.a Ponavljanje postupka u povodu konačne presude Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu o povredi temeljnog ljudskog prava ili slobode

Članak 428.a

Kad Europski sud za ljudska prava utvrdi povredu kojeg ljudskog prava ili temeljne slobode zajamčene Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i dodatnih Protokola uz tu Konvenciju koje je Republika Hrvatska ratificirala, stranka može, u roku od trideset dana od konačnosti presude Europskog suda za ljudska prava, podnijeti zahtjev sudu u Republici Hrvatskoj koji je sudio u prvom stupnju u postupku u kojemu je donesena odluka kojom je povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda, za izmjenu odluke kojom je to pravo ili temeljna sloboda povrijeđeno.

Postupak iz stavka 1. ovoga članka provodi se uz odgovarajuću primjenu odredaba o ponavljanju postupka.

U ponovljenom postupku sudovi su dužni poštivati pravna stajališta izražena u konačnoj presudi Europskog suda za ljudska prava kojom je utvrđena povreda temeljnog ljudskog prava ili slobode.«

Članak 248.

U članku 429. stavku 2. i 3. brojka: »11.« zamjenjuje se brojkom: »9.«.

Članak 249.

U članku 431. stavku 1. u prvoj rečenici i stavku 2. u prvoj rečenici iza riječi: »donosi« dodaju se riječi: »sudac pojedinac, odnosno«.

Članak 250.

Članak 432. briše se.

Članak 251.

U članku 434. iza stavka 1. dodaju se stavci 2., 3., 4. i 5. koji glase:

»U postupku u parnicama iz radnih odnosa rok za odgovor na tužbu je osam dana.

U sporovima iz radnih odnosa koje pokreće radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu i u kolektivnim radnim sporovima, ako zakonom nije određen kraći rok, ročište za glavnu raspravu mora se održati u roku od trideset dana od dana primitka odgovora na tužbu.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa postupak pred prvostupanjskim sudom mora se okončati u roku od šest mjeseci od dana podnošenja tužbe.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa drugostupanjski je sud dužan donijeti odluku o žalbi podnesenoj protiv odluke prvostupanjskog suda u roku od trideset dana od dana primitka žalbe.«

Članak 252.

Iza članka 434. dodaje se članak 434.a koji glasi:

»Članak 434.a

Radnika može u postupku u parnicama iz radnih odnosa kao punomoćnik zastupati osoba koja je u radnom odnosu u sindikatu čiji je on član ili u udruzi sindikata u koju je udružen sindikat čiji je on član.

Poslodavca može u postupku u parnicama iz radnih odnosa kao punomoćnik zastupati osoba koja je u radnom odnosu u udruzi poslodavaca čiji je on član ili u udruzi poslodavaca više razine u koju je udružena udruga poslodavaca čiji je on član.«

Članak 253.

U članku 435. u prvoj rečenici riječ: »izvršnom« zamjenjuje se riječju: »ovršnom«, a druga rečenica briše se.

Iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:

»U postupku u parnicama iz radnih odnosa sud je ovlašten izvesti i dokaze koje stranke nisu predložile, ako su ti dokazi značajni za odlučivanje.«

Članak 254.

U članku 437. iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:

»Iz važnih razloga sud može odlučiti da žalba ne zadržava ovrhu odluke«.

Članak 255.

U članku 442. u prvoj rečenici riječ: »izvršnom« zamjenjuje se riječju: »ovršnom«, a druga rečenica briše se.

Članak 256.

U članku 443. stavku 3. riječ: »izvršenje« zamjenjuje se riječju: »ovrhu«.

Članak 257.

U članku 444. riječ: »izvršnom« zamjenjuje se riječju: »ovršnom«, riječi: »izvršenje rješenja« zamjenjuju se riječima: »ovrhu rješenja«, a riječi: »zahtijevao izvršenje« zamjenjuju se riječima: »zahtijevao ovrhu«.

Članak 258.

U članku 445. iza brojke: »421.« dodaju se riječi: »stavku 1.«.

Članak 259.

Iza naslova Glave dvadeset devete »Izdavanje platnog naloga« dodaje se članak 445.a koji glasi:

»Članak 445.a

Ako u ovoj Glavi ne postoje posebne odredbe, u postupku za izdavanje platnog naloga primjenjivat će se ostale odredbe ovoga Zakona.«

Članak 260.

U članku 446. stavku 2. točki 4. riječ: »ovjerenih« briše se.

Stavci 4. i 5. brišu se.

Članak 261.

U članku 447. stavku 1. iza riječi: »dospjelo« dodaje se riječ: »glavno«.

Iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

»U sporovima iz nadležnosti trgovačkih sudova platni nalog iz stavka 1. ovoga članka sud će izdati kad se tužbeni zahtjev odnosi na dospjelu glavnu tražbinu u novcu koja ne prelazi svotu od 20.000,00 kuna.«

Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3.

Članak 262.

U članku 448. stavku 1. iza riječi: »izdaje« dodaju se riječi: »sudac pojedinac, odnosno«.

Članak 263.

U članku 451. stavku 1. iza riječi: »će« i stavku 2. iza riječi: »pravovremeno,« dodaju se riječi: »sudac pojedinac, odnosno«.

Stavak 3. briše se.

Dosadašnji stavak 4. postaje stavak 3.

Članak 264.

U članku 453. stavku 2. iza riječi: »prigovor« dodaju se riječi: »stvarne i«.

Članak 265.

Članak 454. mijenja se i glasi:

»Ako sud nakon izdavanja platnog naloga utvrdi da je stvarno ili mjesno nenadležan, neće ukinuti platni nalog, nego će nakon pravomoćnosti rješenja kojim se oglasio nenadležnim ustupiti predmet nadležnom sudu.«

Članak 266.

U članku 459. iza riječi: »radnih odnosa« dodaju se riječi: »koje je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu«.

Članak 267.

U članku 467. stavku 1. iza brojke: »2.« dodaju se riječi: »točke 1.,2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11.«.

Iza stavka 5. dodaje se novi stavak 6. koji glasi:

»O žalbi protiv presude u sporovima male vrijednosti odlučuje sudac pojedinac drugostupanjskoga suda.«

Dosadašnji stavak 6. postaje stavak 7.

Članak 268.

Naslov Glave trideset druge mijenja se i glasi:

»Glava trideset druga

POSTUPAK PRED TRGOVAČKIM SUDOVIMA«

Članak 269.

U članku 488. riječi: »u trgovačkim sporovima« zamjenjuju se riječima: »pred trgovačkim sudovima«.

Članak 270.

Članak 489. mijenja se i glasi:

»Pravila o postupku pred trgovačkim sudovima primjenjuju se u sporovima iz nadležnosti trgovačkih sudova osim u sporovima za koje je propisana posebna vrsta postupka.«

Članak 271.

Članci 489.a, 490. i 491. brišu se.

Članak 272.

U članku 492. riječi: »izvršenja ili raskidanja« zamjenjuju se riječima: »ispunjenja ili raskida«, riječ: »neizvršenja« riječju: »neispunjenja«, a riječ: »izvršiti« riječju: »ispuniti«.

Članak 273.

Članci 493. i 494. brišu se.

Članak 274.

Članak 495. mijenja se i glasi:

»U hitnim slučajevima ročište se može zakazati telefonom, brzojavom ili na drugi odgovarajući način. O tome će se sastaviti službena bilješka, ako o zakazivanju ročišta, s obzirom na to kako je obavljeno, nema drugog pisanog dokaza.«

Članak 275.

Članci 496. i 496.a brišu se.

Članak 276.

U članku 497. stavku 1. riječi: »trgovačkim sporovima« zamjenjuju se riječima: »postupku pred trgovačkim sudovima«.

Članak 277.

U članku 499. dodaje se novi stavak 1. koji glasi:

»U postupku pred trgovačkim sudovima sud može strankama naložiti da jedna drugoj izravno upućuju pismena preporučeno poštom s povratnicom ili na drugi način koji omogućava nesumnjiv dokaz o obavljenoj predaji. Takvo je upućivanje podnesaka po učincima izjednačeno sa sudskom dostavom pismena.«

U dosadašnjem stavku 1. koji postaje stavak 2. riječi: »u trgovačkim sporovima« zamjenjuju se riječima: »pred trgovačkim sudovima«.

Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3.

Članak 278.

U članku 500., u uvodnoj rečenici riječi: »u trgovačkim sporovima« zamjenjuju se riječima: »pred trgovačkim sudovima«.

U točki 1. brojka: »3.« zamjenjuje se brojkom: »4.«.

U točki 3. riječ: »izvršenje« zamjenjuje se riječju: »ispunjenje«.

Članak 279.

U članku 501. stavku 1. riječi: »u trgovačkim sporovima« zamjenjuju se riječima: »pred trgovačkim sudovima«.

Stavak 3. briše se.

Članak 280.

U članku 502. stavku 1. riječi: »u trgovačkim sporovima« zamjenjuju se riječima: »pred trgovačkim sudovima«, a brojka: »200.000,00« zamjenjuje se brojkom: »50.000,00«.

Stavak 4. briše se.

Članak 281.

U cijelom tekstu Zakona, riječ: »član« zamjenjuje se riječju: »članak«, riječ: »krivično« zamjenjuje se riječju: »kazneno«, riječ: »porodično« zamjenjuje se riječju: »obiteljsko«, riječ: »takse« zamjenjuje se riječju: »pristojbe«, sve u odgovarajućem padežu.

Članak 282.

Na parnične postupke pokrenute do stupanja na snagu ovoga Zakona primjenjivat će se odredbe ovoga Zakona, osim kada je ovim Zakonom drugačije određeno.

Članak 283.

Postupak koji je na dan stupanja na snagu ovoga Zakona bio pokrenut pred sudom koji je bio stvarno nadležan po propisima koji su do tada bili na snazi nastavit će se pred tim sudom.

Članak 284.

Odredbe članka 18., 21., 22., 30., 45., 46., 76., 77., 145., 146., 147., 157., 180., 182., 251., 252., 269., 270., 271., 273., 275., 276., 278., 279. i 280. ovoga Zakona primjenjivat će se samo na postupke u kojima je nakon stupanja na snagu ovoga Zakona podnesena tužba, prijedlog za izdavanje platnog naloga ili prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave.

Odredbe članka 23. ovoga Zakona primjenjivat će se na pravne lijekove koji su u drugostupanjskom odnosno revizijskom sudu primljeni nakon stupanja na snagu ovoga Zakona.

Odredba članka 59. ovoga Zakona primjenjivat će se ako je poziv stranci dostavljen nakon stupanja na snagu ovoga Zakona.

Odredbe članka 108. ovoga Zakona primjenjivat će se samo na postupke u kojima je razlog za prekid postupka nastao nakon stupanja na snagu ovoga Zakona.

Odredbe članka 195., 197., 198., 205., 208., 219., 220., 222., 223., 224., 225., 226., 227., 228., 229., 230., 231., 232., 233., 234., 236., 237., 238., 239., 240., 241., 242., 243., 244., 245., 246., 248., 249., 250. i 266. ovoga Zakona primjenjivat će se samo na postupke u kojima je glavna rasprava pred prvostupanjskim sudom zaključena nakon stupanja na snagu ovoga Zakona.

Odredbe članka 54. ovoga Zakona primjenjivat će se samo na podneske predane sudu nakon stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 285.

U sudskim postupcima u kojima se na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku zahtjev za zaštitu zakonitosti ne može se izjaviti ako je postupak pred prvostupanjskim sudom okončan nakon stupanja na snagu ovoga Zakona.

U postupcima iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti revizija iz članka 382. stavka 2. (članak 219. ovoga Zakona).

Članak 286.

U Zakonu o sudovima (»Narodne novine«, broj 3/94., 100/96., 115/97., 131/97., 129/00., 67/01. i 5/02.) u članku 19. točki 2. riječi: »pravnih osoba« brišu se.

Članak 287.

Ovaj Zakon stupa na snagu 1. prosinca 2003.

Klasa: 740-08/02-01/01
Zagreb, 14. srpnja 2003.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik
Hrvatskoga sabora
Zlatko Tomčić, v. r.