31. svibnja 2000.

Da li postojanje zakonske regulative automatski znači ograničavanje određenih sloboda

Presuda protiv "Večernjeg lista" po kojoj je dužan tužiteljici na ime naknade štete isplatiti 20.000 kuna dotaknula je nekoliko problema vezanih za zakone i sudsku praksu. Zakoni, u svoj svojoj manjkavosti nalažu jedno, a pravila profesionalnosti pojedine, u ovom slučaju novinarske, struke drugo, što bi značilo da je pisana riječ zakonodavca neprikonosnovena za svakoga pa čak ako se radi o manjkavom Zakonu o javnom priopćavanju. Nakon otvaranja našeg društva prema civilizacijskim tokovima razvijenog svijeta suočavamo se sa cirkusom svih mogućih ljudskih prava i odnosa, sa kolizijom prava jednih na račun drugih, sa situacijama koje se u strogo kontroliranom društvu nisu niti mogle pojaviti, dok sveopće stanje uljuljanosti u vlastitu sigurnost gubi bitku sa višim interesima javnosti, a za promidžbu tih interesa zaslužno je i novinarstvo. Medijski slučajevi su još u povojima - kamen spoticanja o koji npravda zapinje jer ne zna u kojem smjeru treba krenuti. Pod krinkom zaštite privatnosti mnogi će željeti izbjeći sud javnosti, a pod krinkom dužnosti da svoj posao obave potpuno i kvalitetno mnogi će novinari pridonijeti da senzacionalizam i zarada prije svega poljuljaju povjerenja one iste javnosti, dok će sudovi kao treća strana, izgubljeni u improvizaciji prilikom interpretacije manjkavih propisa stvarati kontradiktornu praksu, a takav slučaj je već evidentiran kada je sutkinja u sličnoj situaciji zakjlučila da objavljivanje punog imena i prezimena nije negativan sud novinara nego pokušaj da javnost bude upoznata s događajem (slučaj tadašnjeg kazneno prijavljenog ravnatelja muzeja u Bjelovaru protiv novinarke i urednika crne kronike također zbog objave imena i prezimena). U nedavnoj anketi svi anketirani urednici, novinari i odvjetnici apsolutno se ne slažu s najnovijom presudom, a to bi već trebalo nešto značiti.

priredila: Tea Đačanin
izvor: Večernji list 18.5.2000., 20.5.2000., 22.5.2000.; Zakon o javnom priopćavanju NN 83/96