Nešto o odvjetničkoj etici
Niz ubojstava koja su se proteklih mjeseci dogodila pod redateljskom
palicom nekoliko pripadnika "zločinačke organizacije"
teško da će u bliskoj budućnosti biti rasvjetljen ne samo zbog kategorije
u koju spadaju počinitelji (Cosa nostra na hrvatski način) nego
i zbog toga što i ono malo saznanja koja o dotičnim okolnostima
postoje njihovi svjedoci ne žele reći zbog straha od mogućih posljedica,
a ako među njima postoji Don Quijote koji bi htio vratiti ono što
mu pripada naići će na zatvorena odvjetnička vrata. Naime, u ovom
slučaju odvjetnici su zbog straha odbili sastaviti odštetni zahtjev
na 180 000 kn koje je jedna žena tražila od dvojice osumnjičenih
sve dok jedan odvjetnik ipak nije na kraju napisao potraživanje,
ali je odbio staviti svoj žig. Postavlja se pitanje: Da li je ovakav
strah opravdan razlog da se odbije stranka. Evo što o tome kažu
Zakon o odvjetništvu i Kodeks odvjetničke etike:
čl.9. Zakona o odvjetništvu otprilike kaže da je odvjetnik dužan
pružiti stranci pravnu pomoć, a smije je uskratiti zbog razloga
točno propisanih zakonom, statutom odvjetničke komore i Kodeksom
odvjetničke etike. Nigdje se ne spominje da bi mogao odbiti stranku
zbog straha od bilo koga ili čega tako da isključivo o njegovim
osobnim vrijednostima i stavovima ovisi hoće li prihvatiti zastupanje.
U točki 42 Kodeksa se kaže: "Kao pripadnik odvjetništva, koje
je samostalna i neovisna služba, odvjetnik je stručni i zakonom
ovlašteni pravni pomoćnik građana i pravnih osoba, te zastupnik
njihovih na zakonu osnovanih intersa. Kao takav treba, po pravilu
pružati pravnu pomoć i zastupati stranke kad mu se one za tu pomoć
obrate."
točka 43: "Odvjetnik može odbiti zahtjev stranke za pružanje
pr. pomoći samo zbog važnih razloga objektivne i subjektivne naravi,
kao što su npr.njegova preopterećenost, slabi izgledi u uspjeh,
pomanjkanje specijalnog iskustva, svojstvo stranke kao notornog
kverulanta, protusocijalni motivi njezinog traženja, nesposobnost
stranke da plati gotove izdatke itd."