18. svibnja 2000.

Završni komentar o simuliranom suđenju

Iako je prvo natjecanje u simuliranom suđenju (Moot court competition) davno završilo dojmovi još nisu konsolidirani što znači da se prvi mačići ipak ne trebaju baciti u vodu. Nakon što su sudionici usporedili svoje PRO-s i CON-s ispada da je prilično uspješno realiziran ovaj prvi pokušaj da se u jedno stopi teorija i deficitarna praksa za kojom svi studenti našeg fakulteta čeznu. Devet hrabrih naturščika se, unatoč početničkim problemima, uspješno oduprijelo stručnim vijećima sastavljenima od pokojeg suca, odvjetnika i profesora te privelo kraju ono što se s vremena na vrijeme činilo kao borba s vjetrenjačama. A upravo u tome je i ljepota cjelokupnog događaja jer su se ti mladi mozgovi naučili razmišljati i improvizirati jer da je u životu sve kristalno jasno pravo ne bi niti postojalo. Naravno, da ne bi sve ostalo samo na osobnoj satisfakciji i uzdizanju ega uspješnijeg tima zasluženo su i "pobjednici" i "pobjeđeni" dobili nagrade u obliku knjiga (ZPP i stvarno pravo) uz prešutnu posvetu da bi bilo lijepo kada bi se njihov sadržaj apsolvirao do nekog skorašnjeg simuliranog suđenja kada bi uz ove već prokušane veterane odaziv studenata trebao biti još veći. A bilo bi lijepo uspostaviti novu tradiciju na Pravnom fakultetu baš kao što se to radi i na mnogim europskim i američkim fakultetima. I još nešto: ovo je savršena prilika za svakoga od nas da pokaže i dokaže svoje sposobnosti prije nego što uđu u kavez s pravim lavovima jer naposljetku ovo je igra u kojoj nema gubitnika i svatko dobiva. Sa stručne strane u realizaciji ovog projekta od neizmjerne je važnosti doprinos profesorice Josipović, prof. Gliha te prof. Uzelca na čiju pomoć organizatori računaju i u budućnosti.


priredila: Tea Đačanin uz konzultaciju s Igorom Radelićem i Ladom Lukšić