6.
veljače 2000.
Napadnut odvjetnik pred splitskom
palačom pravde
Da odvjetnici baš i nisu najomiljenija društvena kategorija to
je odavno poznato čemu svjedoče i nebrojeni vicevi o njima, ali
u posljednje vrijeme se granice proširuju i na fizičko ispoljavanje
tog stava.Ovaj put slučaj nije završio s jako tragičnim posljedicama,
osim što je napadnutom odvjetniku Borivoju Miloševiću slomljen nos,
nego je konačno nakon sve češćih sličnih ispada popkrenuto pitanje
ugroženosti odvjetnika i načina da im se bezuvjetno omogući da rade
svoj posao jer vremena su na žalost takva da o mnogim sudbinama
i odnosima u društvu odlučuju upravo oni - tužbi na sudovima je
sve više, a prijateljskog mirenja sve manje. Naime, Borivoje Milošević
je odlučio podnijeti kaznenu prijavu protiv napadača, ali ne samo
da u policijskoj postaji nije bilo na raspolaganju niti jedne osobe
da u razumnom vremenu primi prijavu nego su na kraju s priličnom
nezainteresiranošću, kako svoje dojmove iznosi napadnuti odvjetnik,
uzeti podatke radi daljnjeg ispitivanja slučaja i moguće tek eventualno
prekršajne prijave. Kako stvari sada stoje glede tisuća važnijih
slučajeva s kojima su sudovi pretrpani, mala je vjerojatnost da
će pravda biti zadovoljena i sada i u budućnosti ako Ministarstvo
pravosuđa i MUP ne onemoguće ovakve napade.