Zakon o izmjenama i dopunama ovršnog zakona koji je
donesen 12. ožujka 1999. i objavljen u “Narodnim novinama” broj 29/99. od 26. ožujka
1999. (u daljnjem tekstu Novela), stupio je na snagu 3. travnja 1999. Noveliranje
postojećeg Ovršnog zakona pokazalo se potrebnim radi povećanja učinkovitosti
ovršnopravnog sustava u postojećem složenom stanju u gospodarstvu. Bilo je nužno
preispitati neke njegove osnovne koncepcijske postavke, proširiti primjenu odnosno
razviti neke već postojeće institute te uvesti nove, ali i otkloniti određene
nejasnoće u vezi s njihovom primjenom koje su se pojavile u praksi kao i otkloniti
redakcijske greške u izvornom tekstu zakona. Zbog relativne brzine donošenja neke su od
izmjena ostale nedorečene i nepotpuno provedene.
Osnovna radikalna izmjena uvedena Novelom tiče se napuštanja stava o (relativnoj)
suspenzivnosti žalbe protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave. Žalba protiv
rješenja u ovršnom postupku i postupku osiguranja je dopušteni, u načelu redovni i
nesuspenzivan pravni lijek što znači da se tražbina može prisilno ostvatiti i prije
pravomoćnosti rješenja o ovrsi, za razliku od prijašnjeg rješenja gdje su bile
dopuštene određene ovršne radnje, ali se ovrha nije mogla u cjelosti provesti.
Novelom nisu izmjenjena pravila po kojima se provodi ovrha radi naplate novčane
tražbine osim onih glede ovrhe na tražbini po računu pravne osobe koja obavlja poslove
platnog prometa gdje je propisano da se ta ovrha određuje tako što se rješenjem nalaže
pravnoj osobi koja obavlja poslove platnog prometa da novčani iznos za koji je određena
ovrha isplati ovrhovoditelju, ali tek pošto od suda primi obavjest da ovršenik nije
podnio prijedlog za odgodu ovrhe ili da je takav prijedlog u prvom stupnju odbijen.
Naredna izmjena uvedena Novelom zapravo je samo pojašnjenje postojeće dvojbe da li
tzv. izvanredna žalba ovršenika protiv rješenja o ovrsi (žalba nakon proteka roka)
koja nije suspenzivna odnosi i na upućivanje na parnicu u povodu tzv. redovne žalbe.
Novelom je utvrđeno da okolnost da je ovršenik upućen na parnicu ili da ju je pokrenuo
ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine, osim ako zakonom
nije drukčije određeno, dakle ta okolnost ne djeluje suspenzivno.
Novelom je, nadalje, razjašnjena situacija u kojoj je ovršenik sam o djelomično
pobijao dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koja ima značenje platnog
naloga. Stoga ako ovršenik pobija rješenje o ovrsi samo djelomično i to u dijelu u
kojem mu je naloženo da ovrhovoditelju namiri tražbinu, sud je dužan za nepobijani dio
zaključkom utvrditi nastupanje pravomoćnosti i ovršnosti, te naložiti mjere za ovršnu
provedbu nepobijanog dijela rješenja, u skladu s predloženim sredstvima i predmetom
ovrhe. Sud je dužan tim zaključkom izreći da de razdvajaju postupci, tako da se u
odnosu na pobijani dio postupak nastavlja na način određen za slučaj u kojemu se dio
rješenja koji ima značenje platnog naloga u cijelosti pobija.
Radi povećanja učinkovitosti ovrhe uvedeno je novo rješenje glede promjena predmeta
i sredstva ovrhe tijekom ovršnog postupka kojim je predviđeno da dko se pravomoćno
rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti,
ovrhovoditelj može radi namirenja istovjetne tražbine predložiti novo sredstvo ili
predmet ovrhe. U tom je slučaju sud dužan donijeti novo rješenje o ovrsi i nastavit
ovrhu na temelju tog rješenja. Protiv novog rješenja o ovrsi žalba je dopuštena, ali
bi se mogla izjaviti samo protiv onih razloga koji se tiču novog sredstva i predmeta
ovrhe te tzv. opozicijskih i opugracijskih razloga koji su nastali nakom što više nisu
mogli biti izneseni u postupku u povodu ranijeg rješenja.
Novela predviđa i prokaznu izjavu i prokazni popis imovine kao instrumente kojima bi
se ovrhovoditelju olakšalo da u ovršnom postupku dođe do podataka o ovršenikovoj
imovini. Prokazna izjava jest ovršenikova izjava koju on mora, na ovrhovoditeljev
prijedlog, dati pred sudom. kad se stvari radi čije se prodaje ili isporuke vodi ovrha
nisu uspjele pronaći kod ovršenika, o tome gdje se te stvari nalaze, odnosno da ih nema
ili da ne zna gdje se nalaze. Prokazna izjava je primjenjiva u ovrsi radi ostvarenja
nenovčane tražbine na predaju ili isporuku pokretnih stvari. Prokazni popis imovine jest
ovršenikov popis imovine koji on mora, na ovrhovoditeljev prijedlog, podnijeti sudu u
ovršnom postupku ako je ovrha radi naplate novčane tražbine ostala bez uspjeha zato jer
se kod ovršenika nisu našle stvari na kojima bi se mogla provesti ovrha, ili zato jer su
nađene samo takve stvari koje očito nisu dovoljene za namirenje s obzirom na njihovu
neznatnu vrijednost, ili stvari koje su opterećene založnim pravima trećih, ili stvari
koje druge osobe traže za sebe. Za davanje neistinitih ili nepotpunih prokaznih izjava i
prokaznih popisa imovine ovršenik i odgovorne osobe u ovršenniku pravnoj osobi
odgovaraju kao za lažan iskaz u postupku pred sudom.
Novelom je utvrđena i obveza (potencijelnog) ovršenika da ovrhovoditelju, na njegov
pisani zahtjev dade pisane podatke o svim računima koje ima i pravnim osobama kod kojih
se ti računi vode u roku od 8 dana od dostave zahtjeva. U protivnom može biti kažnjen
za prekršaj novčanom kaznom od 10.000,00 do 50.000,00 kn, a odgovorna osoba pravne osobe
i državnog tijela novčanom kaznom od 2.000,00 do 10.000,00 kn.
Izvršene su i dvije izmjene pravila o troškovima postupka: jedna se odnosi na
posljedice nepredujmljivanja sredstava za pokriće postupka, a druga prava na zatezne
kamate na troškove postupka. Predviđeno je da sud neće provesti neku radnju ako u roku
ne budu predujmljeni troškovi o kojima ovisi njezino poduzimanje jedino ako o njoj ne
ovisi provedba ovrhe. Druga izmjena je važnija i njome je Novela propisala, iako
ograničen područjem primjene samo na ovršni postupak i postupak osiguranja, nov pristup
uređenju prava na zatezne kamate. Na ovrhovoditeljev prijedlog sud je dužan odrediti
naplatu zateznih kamata na troškove ovršnog postupka i postupka osiguranja po propisanoj
stopi od dana kad su ti troškovi učinjeni, odnosno plaćeni, do dana isplate.