25. 10.1999.
Tko je Vice Vukojević - novi sudac Ustavnog suda
Zašto je Vice Vukojević najkontroverzniji novi sudac Ustavnog suda? On je vjerojatno
osoba s najviše epiteta u novijoj hrvatskoj povijesti. Za njega kažu da je desničar,
fašist, liberal, demokrat, vođa hercegovačkog lobija, terminator ljudskih sudbina,
integralni Hrvat... Tvrdi se da je izbor Vice Vukojevića za suca Ustavnog suda pobjeda
desnice, neeuropejaca itd. To je osoba koja za sebe kaže: "Kad krenem za govornicu,
steknem barem sto krvnih neprijatelja". Osoba koja ne preza ni od najtežih uvreda i
dobacivanja kako saborskim zastupnicima u Saboru tako i političarima i svima ostalima
općenito. U njega nitko ne upire prstom zbog bogaćenja u privatizaciji ili da je
političkim položajem stekao dionice, zamijenio je manji stan za veći, a razliku je
platio MUP na što kaže da su to radili i drugi pa zašto onda ne bi mogao i on, te
ističe da je njegovo temeljno državljanstvo državljanstvo Republike Bosne i
Hercegovine, a u Republici Hrvatskoj je stekao svoje drugo državljanstvo. Ono što mu se
najviše zamjera su njegovi nepromijenjeni pogledi na svijet za koje kažu da su ekstremno
konzervativni te njegova retorika i mišljenje koji su na razini od prije 30 do 40 godina.
Kako se formila ličnost Vice Vukojevića od najranijih dana pa do današnje funkcije suca
Ustavnog suda Republike Hrvatske pokušat ćemo prikazat kroz njegovu biografiju.
1936., 6. rujna u Veljacima kraj Ljubuškog rođen je Vice Vukojević kao drugo od
šestero djece. Tu je završio pučku školu, a gimnaziju i malu maturu završava u
Ljubuškom. Izbačen je iz učeničkog doma zbog obiteljskih grijeha prema režimu.
1956. maturira nakon pohađanja gimnazije u Mostaru, Sarajevu i Imotskom te odlazi u
Zagreb na studij prava.
1959. je prvi puta u zatvoru zbog sudjelovanja u demonstracijama za koje kaže da nije
sudjelovao u njima. Deportiran je na otok sv. Grgur, jedan od najgorih tadašnjih zatvora.
1961. odlazi u vojsku.
1963. ponovo je civil ali mu je onemogućeno studiranje na godinu dana. Zbližuje se s
Brunom Bušićem, opet je u zatvoru pod optužbom da je član ustaške terorističke
organizacije. Diplomira na Pravnom fakultetu i bježi u inozemstvo.
1967. najprije odlazi u Beč gdje se druži s političkim emigrantima. Kasnije su
prozvani Bečka grupa. Odlazi u Pariz i upisuje doktorat iz međunarodnog javnog prava,
radi u Renaultovoj tvornici i organizira ogranke Matice Hrvatske, putuje svijetom, a
najviše Kanadom i SAD-om.
1971. vraća se u Hrvatsku jer ne želi ostati politički emigranat već mu je draža
robija u Jugoslaviji. Tamo i završava pod optužbom za kontrarevolucionarni rad u Matici.
Nakon zatvora zapošljava su u građevinskoj tvrtki Novogradnja.
1976. optužen je za članstvo u ustaškoj organizaciji. Na slobodi se vraća u
Novogradnju i potkraj osamdesetih postaje savjetnik direktora. Uključuje se u HDZ.
1990. referendumom radnika maknut je iz Novogradnje zajedno sa direktorom Tomčićem.
Nakon izbora ulazi u Sabor i postaje predsjednik Zakonodavno-pravne komisije.
1991. pozvan je u MUP i postaje pomoćnik ministra, ali samo za kratko vrijeme od tri
mjeseca. Sudjeluje u ustrojavanju Hrvatske zajednice Herceg Bosne. Postaje prvi
predsjednik Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava.
1992., 16. listopada HTV je emitirala dokumentarni film: "Bruno Bušić: život,
djelo i mučko ubojstvo" koji je naručila Vukojevićeva komisija. Film se najmanje
bavi Brunom Bušićem, a ponajviše udbinim agentima što je izazvalo veliku buru u
javnosti. Vice Vukojević se optužuje da je lažirao podatke u tom dokumentarnom filmu
što on opovrgava činjenicom da je sve potkrepljeno dokumentima. Ostali najavljivani
filmovi nisu prikazani.
1993. postavljen je na dužnost pročelnika sedme uprave u MVP-u. U to vrijeme javno
brani HZ HB, Muslimane sve odreda naziva fundamentalistima, na HTV-u i u Saboru pojavljuje
se u uniformi brigadira HVO-a, tvrdi da je HVO druga hrvatska vojska u kojoj je zadužen
za političku djelatnost i uopće je radikalniji nego ikad prije. U to vrijeme zalaže se
za korienski pravopis, za čistunstvo u jeziku, izbacivanje tuđica pod prijetnjom
zatvorom i novčanim kaznama onima koji ih koriste, a njegovi prijedlozi zakona sliče
onima iz NDH. Nakon prošlih izbora postao je manje radikalan, prihvaća suradnju s
Haaškim sudom i više se posvećuje radu Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih
žrtava, čiji je sad podpredsjednik i koja tvrdi da je u Jasenovcu ubijeno 203 Židova.
1999. izabran je za suca Ustavnog suda Republike Hrvatske.
