14. listopada 1999.
Prijedlozi izmjena Zakona o parničnom postupku
U povodu inicijative za promjenu Zakona o parničnom postupku, skupina hrvatskih
odvjetnika u čije ime je nastupio odvjetnik Đorđe Anđelković iznijela je prijedlog da
se parnični postupak umjesto u 25 provodi u maksimalno 10 konkretnih radnji.
Koncept prvih dviju radnji koje se odnose na pripremanje glavne rasprave, prethodno
preispitivanje tužbe i odgovor na tužbu ne bi se mijenjao, dok bi pripremno ročište
dobilo sasvim novi izgled jer bi na njemu bili prisutni samo sudac i odvjetnici stranaka,
bez stranaka. Ako tuženik podnese odgovor na tužbu, odvjetnici bi u ovom stadiju trebali
navesti sve dokaze koje će upotrijebiti u postupku. Nakon toga u pravilu ne bi više bilo
mogućnosti iznošenja novih dokaza i činjenica na koje se dokazi odnose. Tako bi se
bitno olakšao sucu posao, a osim toga bi se na prvom zakazanom ročištu za glavnu
raspravu proveli svi dokazi uz prisutnost svih svjedoka i vještaka. Na drugom ročištu
bi se mogli izvesti samo oni dokazi koji se iz objektivnih razloga nisu mogli izvesti na
prvom ročištu. To bi ujedno značilo i okončanje postupka utvrđivanja činjenica i
dokazivanja jer nakon toga slijedi odluka suda.
U vezi revizije Anđelković predlaže da se ona ograniči samo na bitne povrede zakona
(materijalno pravo) i da se isključi njezino vezivanje za visinu imovinske vrijednosti
spora.
Usvajanjem ovih prijedloga skratilo bi se trajanje građanskih parnica pred trgovačkim
i općinskim sudovima sa dvije i pol do tri pa i više godina na sedam do dvanaest
mjeseci.
Osim toga predlaže da se u svakom županijskom sudu postave dva stručnjaka koja će
suce obučavati i educirati o cjelokupnoj sudačkoj praksi kako bi se konačno riješio
problem nekvalitete sudačkog kadra.
Hrvatska odvjetnička komora trebala bi razmotriti i druge službene prijedloge
odvjetnika koji se poput Anđelkovića nisu izjašnjavali u tisku, a koji ovih dana stižu
na njezinu adresu. Vidjet će se koji će od njih biti službeno usvojeni i proslijeđeni
Ministarstvu pravosuđa.
U međuvremenu se u Saboru po hitnom postupku na Vladinu inicijativu, godinu dana nakon
što je Zastupnički dom raspravljao o zabrinjavajućem stanju u sudstvu na inicijativu
tadašnjeg ministra Ramljaka, raspravljalo o Izmjenama ZPP-a, koje su bitno drugačije od
navedenih Anđelkovićevih. Usmjerene na povećanje učinkovitosti sudstva izmjene se
odnose na povećanje granice vrijednosti predmeta spora kojima može suditi sudac
pojedinac; podizanje vrijednosti tužbenog zahtjeva u novcu kad sud može izdati platno
nalog, iako tužbi nije nije priložena vjerodostojna isprava, ali je iznesena osnova i
visina dugovanja i naznačeni dokazi; povećanje vrijednosti tužbenog zahtjeva u novcu u
sporovima male vrijednosti; podizanje visina kazni koje sud može izreći sudionicima u
parničnom postupku u slučaju neodazivanja pozivu suda, nedostavljanja isprava i u svim
drugim slučajevima nepoštivanja suda; povećanje granice vrijednosti predmeta spora za
izjavljivanje revizije.
Prema navedenim prijedlozima sudac pojedinac će umjesto u sporovima do 3000 kuna moći
suditi u sporovima do 100 000 kuna, a u privrednim sporovima bi se vrijednost podigla sa
dosadašnjih 3500 kuna na 300 tisuća kuna. Ovim izmjenama pokušat će se ograničiti
praksa kolektivnog suđenja i odlučivanja i tako posredno stati na kraj sporosti i
skupoći postupka te smanjenom osjećaju odgovornosti članova sudskog vijeća u usporedbi
sa sucem pojedincem.
Visina tužbenog zahtjeva u sporovima male vrijednosti povećana je sa 50 na 5000 kuna,
a u privrednim sporovima sa 500 na 200 000 kuna.
Visina kazni za slučajeve neodazivanja pozivu suda, nedostavljanja isprava i sve druge
slučajeve nepoštivanja suda, umjesto 200 kuna povećana je na 3000 kuna. Na ovaj način
pokušat će se spriječiti sudionike parničnog postupka da zlouporabom svojih prava
pridonose odugovlačenju postupka.
Revizija se, prema prijedlogu Vlade, neće moći izjavljivati ako vrijednost predmeta
spora nije veća umjesto od dosadašnjih 3000 kuna, od 100 000 kuna odnosno u privrednim
sporovima umjesto od dosadašnjih 8000 kuna, od 500 000 kuna. Izuzetak bi predstavljali
sporovi iz radnih odnosa koje pokreće zaposlenik protiv odluke o prestanku radnog odnosa.
Prema riječima Snježane Bagić, zamjenice ministra pravosuđa, ove promjene dovele bi
do toga da će trajanje parnice ovisiti isključivo o interesu tužitelja odnosno da li
će mu biti važnije osigurati pravo na reviziju i vrijednost predmeta spora označiti
iznad 100 000 kuna, a time bi predmet ostao u nadležnosti sudskog vijeća, ili će
označiti manju vrijednost predmeta spora i platiti manju pristojbu i tako odrediti
nadležnost suca pojedinca i brže završiti parnični postupak. Osim toga, prema podacima
Ministarstva pravosuđa, u najvećem broju riješenih parnica iz prethodnih godina
vrijednost predmeta spora bila je označena do 100 000 kuna, što bi značilo da bi
reforma parničnog postupka mogla ubrzo dati rezultate. Drugim riječima, broj izjavljenih
revizija bi se smanjio na 1500 godišnje odnosno oko 50 %.
Za sada reakcija na prijedloge izmjena ZPP-a u tisku nema. Možda je zbog priprema
predizborne kampanje javnost koncentrirana na neke druge aspekte državnog života kao
što je npr. činjenica da Vlada tvrdi da za promjene ZPP-a neće biti potrošena ni lipa
iz državnog budžeta. Ipak postavila bih pitanje - koliko skupo nas može stajati
jeftino?
