18. listopada 1999.
Novosti iz kaznenog zakonodavstva: Zakon o izvršavanju
zatvorske kazne
Zakon o izvršavanju zatvorske kazne konačno je došao na svoje posljednje čitanje u
Sabor kamo ga je nakon nedavne sjednice uputila Vlada RH. Zakon je rađen prema najvišim
standardima koji su postavljeni dokumentima UN i europskim zakonodavstvom. Ovim novim
Zakonom prava zatvorenika su znatno poboljšana i to na način da im se omogućava rad
izvan kaznionice kod privatnog poslodavca, regulirana je izobrazba zatvorenika u
zatvorskim institucijama, organiziranje slobodnog vremena, liječenje pa i pomoć nakon
otpusta iz zatvora. O pravima zatvorenika i eventualnim povredama elementarnih ljudskih
prava u postupku izvršenja kazne brine se novoutvrđena institucija suca izvršenja.
Njegov je zadatak da nadzire zakonitost u postupku izvršavanja kazne i da osigura
ravnopravnost i jednakost kažnjenika pred zakonom.
Zatvorenicima koji su osuđeni na kraće kazne pruža se mogućnost da dolaskom u
kaznionicu ne prekidaju radni kontinuitet u svojoj struci. To se prije svega odnosi na
kažnjenike koji samostalno obavljaju gospodarsku ili neku drugu djelatnost pod uvjetom da
su osuđeni za neko bezazlenije kazneno djelo za koje im nije izrečena kazna veća od
šest mjeseci. Dopuštenjem suca izvršitelja, a na temelju ugovora između vanjskog
poslodavca i kaznionice i pod uvjetom da im nije izrečena zabrana obavljanja zvanja,
djelatnosti ili dužnosti zatvorenici mogu odlaziti na rad vanjskom poslodavcu. Takvi
kažnjenici obvezni su nadoknaditi prosječan trošak svoga uzdržavanja u zatvoru. Inače
od naknade za rad kod privatnog poslodavca kažnjenik dobiva 25 %. Iz te naknade, ako nije
osiguran po nekoj drugoj osnovi, može uplaćivati doprinos za mirovinsko osiguranje.
Naknade za rad ne oprezuju se niti se na njih plaćaju doprinosi, 30 posto naknade pripada
u banku kao obvezna štednja, a ostatkom kažnjenik raspolaže slobodno u skladu s
odredbama kućnog reda.
Najviše pažnje na nedavnoj sjednici Vlade pobudilo je pitanje ministra gospodarstva
Nenada Porgesa koje se odnosilo na propisivanje minimalnog prava informiranosti, prava na
praćenje radija i televizije te prava na telefonske razgovore. On, naime, misli da bi ta
prava trebalo definirati i detaljno propisati u Zakonu o izvršavanju zatvorske kazne jer
da se ona razlikuju od zatvora do zatvora. Ministar Šeparović je odgovorio da se ta
pitanja trebaju urediti kućnim redom svakog zatvora te da zatvorenici osuđeni na
maksimalnu kaznu zatvora trebaju biti posebno čuvani i za njih trebaju vrijediti
drukčija prava na komuniciranje nego što vrijede u zatvorima otvorenog tipa kao što je
Valtura. Na sve to nadovezao se pemijer Zlatko Mateša koji je zaključio da autori zakona
vjerojatno smatraju da minimalno pravo na informiranost ne treba postoajti.
Zakon se sada nalazi pred završnim izglasavanjem i vrlo je vjerojatno da će uskoro
biti izglasan te da će stupiti na snagu. Njime su zagarantirana prava zatvorenika na
izvršavanju kazne i usklađena su sa Europskim zatvorskim pravilima. Možemo
pretpostaviti da u Europi ona funkcioniraju, a kako će to biti kod nas - pokazat će
vrijeme.
