Nedavno smo bili
svjedoci velike tragedije koja se zbila na zagrebačkom općinskom sudu. Počinjeno je
kazneno djelo teškog ubojstva u kojem su život izgubile sutkinja, odvjetnica i stranka u
brakorazvodnoj parnici. Ovaj je masakar djelo supruga ubijene stranke, inače policajca u
suspenziji, koji se naoružan neometano probio pored sudskog osiguranja u sudnicu, gdje je
u napadu ludila ubio tri nevine žene. Nakon počinjenja kaznenog djela uspio je napustiti
sud i pobjeći, da bi kasnije bio uhvaćen na slovenskoj granici.
Od događaja je prošlo već par dana, a buka biva sve jača, razumljivo. Događaj je
nesumljivo najviše pogodio, osim obitelji žrtava, suce i to ne samo na zagrebačkom
sudu. Svi oni djele istu sudbinu, svaki dan suočeni sa potencijalno opasnima po život.
Iako je ministar Šeparović odmah reagirao pokrenuvši istragu te suspenzijom osiguranja
koje je tada dežuralo, nije podnio ostavku kako su zahtjevali neki sudački krugovi.
Proziva se i ministar unutarnjih poslova.
Suci su u Palači pravde odmah sazvali sastanak i izrazili svoje zahtjeve za
povećanjem sigurnosti. Dan nakon masakra bile su odgođene sve rasprave, a nakon toga
zaredale su gužve zbog temeljite provjere svake osobe na ulazu u sud. Na ulaz u sud se
čekalo i po nekoliko sati, a rasprave su već odavno trebale biti završene.
Osim drastičnih kontrolnih mjera suci zahtjevaju postrožene uvjete pod kojima se
rasprave drže za javnost.
Upućeni tvrde kako je situacija još gora na prekršajnim sudovima, gdje su prijetnje
sucima redovita pojava. Isti se pitaju zbog čega se tako nešto nije dogodilo na kaznenom
sudu. U svakom slučaju pitanja su brojna, a na većinu njih odgovorni nisu spremni dati
odgovor. Mi ćemo svakako pokušati kako se bude situacija razvijala.
Jasno je da će se to izrazito loše odraziti na ionako kaotičnu situaciju u hrvatskom
pravosuđu. Traži se odgovorni a najveći broj prstiju upire na ministra pravosuđa kao
politički odgovornog za bilo koji čin u svome resoru. Nisu toga pošteđeni niti MUP
niti predsjednik dotičnoga suda. No, na žalost, time se neće ništa riješiti. Barem ne
za ljude koji su morali svojom pogibijom ukazati javnosti na ovaj problem. Za njih je sve
što nije učinjeno ranije, prekasno.
