"Ponajprije,
što se tiče pitanja racionalizacije (Vlade. op.ur.)koje se ističe kao primarna svrha
predloženih promjena, odgovorno i stručno tvrdim da s organizacijsko-tehničkog
stajališta ovo nije nikakva racionalizacija. Da bi se s organizacijsko-tehničkog
stajališta moglo govoriti o racionalizaciji organizacije Ministarstva, morala bi biti
provedena mnogo detaljnija i opširnija analiza. Međutim, ovdje je spomenut i jedan drugi
momenat, a istaknuo ga je predsjednik Radić. To je tzv. ulazni parametar, o kome mi ovdje
ne možemo razgovarati jer je politički zadan. Utvrđeni su određeni politički ciljevi,
koji, doduše, nisu dovoljno precizno formulirani, pa se sa stajališta tih političkih
ciljeva procjenjuje da ove promjene znače racionalizaciju. U kojem smislu? U smislu da
olakšavaju postizanje tih ciljeva. Pitanje je, međutim, da li će čak i sa tog
stajališta ova promjena pridonijeti racionalizaciji u smislu učinkovitijeg i
ekonomičnijeg postizanja tako definiranih ciljeva.
Ja se ovdje ne želim upuštati, a čut ćete zbog čega, u
daljnju diskusiju o tim pitanjima, ali ne mogu ne reći, i to opet odgovorno, kako mi
teško pada prijedlog da se ukine Ministarstvo uprave. Hrvatska je kao samostalna i
suverena đržava nastala prije devet godina i u nekim svojim elementima nalazi se još u
stanju koje građevinari nazivaju "rohbau". Ministarstvo uprave trebalo je
odigrati ključnu ulogu u izgradnji tih stupova države i u izgradnji institucija uprave.
Ono to, iz raznih razloga, dosad nije u cijelosti učinilo, ali taj zadatak Republiku
Hrvatsku još čeka i ja ne sumnjam da će se, u ovom ili onom obliku, za nekoliko mjeseci
ili nekoliko godina ponovno osnovati Ministarstvo uprave.
Budući da sam, u povodu aktualnih promjena u organiziaciji
izvršne vlasti, prije nešto više od mjesec dana podnio neopozivu ostavku predsjedniku
Republike, dopustite mi, gospodine predsjedniče, da u kontekstu rasprave o dijelu tih
promjena i u ovoj prigodi kažem nekoliko riječi. Vama, gospodine predsjedniče, i
ostalim članovima užeg kabineta poznate su oklonosti moje ostavke, pa o tome ovdje ne
želim trošiti mnogo riječi. Želim samo ukratko, koliko je to potrebno, o tome
obavijestiti i ostale članove Vlade.
Naime, na sastanku užeg kabineta - u punom sastavu- s
predsjednkom Republike, u Uredu predsjednika Republike, 3.ožujka ove godine, nakon što
nas je predsjednik obavijestio o ključnim predstojećim promjenama u organizaciji
izvršne vlasti, o onome što potpredsjednik Radić ovdje naziva ulaznim parametrom, rekao
sam, pored ostalog, da se pri punoj svijesti i čiste savjesti povlačim iz Vlade. Istog
dana uputio sam predsjedniku Republike pismo sljedećeg sadržaja:
Poštovani gospodine predsjedniče,
Na današnjem sastanku užeg kabineta Vlade Republike Hrvatske s
Vama, u Vašem uredu, izjavio sam da se povlačim iz Vlade Republike Hrvatske. Nastavno na
tu izjavu ovim putem podnosim neopozivu ostavku na dužnost potpredsjednika Vlade i
ministra pravosuđa RH. Molim Vas, gospodine predsjedniče, da me u skladu s Ustavom i
Zakonom o Vladi Republike Hrvatske bez odgađanja razriješite ovih dužnosti.
S poštovanjem, u Zagrebu, 3.ožujka 1999.
Kopiju ovog pisma uputio sam istodobno i predsjedniku Vlade
gospodinu Mateši i o tome smo, na njegov poziv, iste večeri razgovarali. Nakon toga,
obavio sam nekoliko razgovora sa gospodinom predsjednikom Vlade. U tim razgovorima
inzistirao sam na tome da se što prije donese odluka o razrješenju kako ne bi trpjeli ni
poslovi u Ministarstvu ni ja osobno.
Vi ste, gospodine predsjedniče (obraća se Mateši,op.ur.),
u tim razgovorima tražili da sačekamo skoru, konačnu verziju najavljenih promjena, koje
će jamačno biti drugačije od onih koje je tom prigodom priopćio predsjednik Republike.
Sve se, međutim, neočekivano dugo oteglo, evo, prošlo je više od mjesec dana.
U međuvremenu, a što je sa mog stajališta veoma važno,
predsjednik Republike donio je odluku o osnivanju i imenovanju Predsjedničkog Vijeća,
koja je obavljena u "NN" br.28 od 24. ožujka ove godine.
Da ne bude nikakvih nejasnoća i nesporazuma. Predsjedničko
Vijeće jest ustavnopravna kategorija i ja ga s ustavno-pravnog stajališta ne dovodim u
pitanje. Zabrinjava me, međutim, njegova struktura i zadaće. Naime, u okviru
Predsjedničkog vijeća osnovano je deset odbora. Neki od tih odbora kriju u sebi
potencijal izvršnih operativnih tijela i time predstavljaju paralelne institucionalne
strukture u izvršnoj vlasti. U neku ruku, to postaju paraministarastva.
Ne upuštajući se ovdje u problematiziranje svih implikacija te
organizacijske inovacije, osobito u odnosu na Vladu i ministarstva, sa sigurnošću i
odgovorno mogu reći da to vodi povećanju broja karika u, inače ne baš optimalnom,
lancu veze između predsjednika Republike i pojedinih ministara, da to ide prema još
neodređenijoj podjeli rada u kompleksu izvršne vlasti, a time i prema još difuznijoj
odgovornosti, prema još čvrščim, češčim i tvrđim blokadama te otvara još više
mogućnosti za djelovanje neformalnih skupina, a to sve ide na račun učinkovitosti
ministarstava i ravnateljstava te, u krajnoj liniji, slabi ionako slabu ulogu Vlade u
mehanizmu izvršne vlasti.
U čiju korist? Ja se ne slažem s onima kritikama u javnosti
koje govore kako time predsjednik Republike koncentrira realno još više ovlasti u svojim
rukama. Ovo je, usuđujem se reći, otvoreno institucionalno jačanje struktura oko
predsjednika Republike, koje, nota bene, ne djeluju pod svjetlom javnosti i koje za
svoje djelovanje ne snose političku odgovornost. Ja procjenjujem da se jedno ministarstvo
ili područje rada jednog potpredsjednika Vlade gura praktički na sporedni kolosijek.
Stoga ne želim trošiti ni energiju ni vrijeme na trenja koja takvi paralelizmi
izazivaju, niti sam spreman na taj način i u takvim institucionalnim okolnostima snositi
odgovornost za područje koje kao potpredsjednik Vlade i ministar pravosuđa pokrivam.
Uz ovu tendenciju, tendenciju širenja paralelnih
institucionalnih struktura u izvršnoj vlasti, na djelu je još jedna, po mojem sudu,
veoma opasna tendencija, a to je praksa širenja nadležnosti predsjednika Republike
zakonodavnim putem. To je, smatram, nedopustivo.
Dužnosti i ovlasti predsjednika Republike utvrđene su Ustavom
i one se zakonom ne mogu ni širiti ni sužavati. To ovdje spominjem stoga što formalni
prijedlozi za to, najčešće, idu preko Vlade. Primjerice, mi smo kao Vlada uputili
Saboru na drugo čitanje Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnom
sudbenom vijeću, i to još lani u kolovozu. On još stoji u formi u kojoj je tada poslan.
Zbog čega? Zbog toga što je ondje predviđeno da, umjesto sadašnje situacije, kad Vlada
predlaže Državnom sudbenom vijeću predsjednika Vrhovnog suda, odnosno državnog
odvjetnika RH, to ubuduće bude u nadležnosti predsjednika Republike. Ja sam o tome
razgovarao i na sastanku užeg kabineta i s predsjednikom Republike i s potpredsjednikom
Sabora, gospodinom Šeksom. Ja se s tim prijedlogom ne slažem, i to sam u spomenutim
razgovorima otvoreno rekao, te iznio razloge zbog kojih se s time ne slažem. Ali mi i
danas, u prijedlogu koji je pred nama, u Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
sustavu državne uprave, proširujemo nadležnosti predsjednika Republike, jer se, uz
ostalo, u njegovu nadležnost daje imenovanje državnih tajnika. Ja mislim da to nije
dobar put, i vrijeme će pokazati tko je bio u pravu.
Stoga sam ponovno tražio sastanak i razgovor s predsjednikom
Republike. Razgovarali smo prošli tjedan, u petak 2. travnja ove godine. I nakon
razgovora ja sam ostao pri svojoj odluci o neopozivoj ostavci. Predsjednik Republike
prihvatio je moju ostavku i obećao da će me razriješiti dužnosti odmah nakon Uskrsa.
To još nije učinjeno. Nakon toga razgovarao sam nekoliko puta sa gospodinom Radinom. U
mojem zadnjem razgovoru sa gospodinom Radinom, u utorak, rekao sam: ako predsjednik
Republike ne donese odluku o mojem razriješenju, ne preostaje mi drugo nego da to sam
priopćim javnosti. To činim ovdje, ovim putem, i ponovno izjavljujem da ostajem pri
ostavci, te nisam više spreman obavljati poslove potpredsjednika Vlade i ministra
pravosuđa i ovo je moje zadnje prisustvovanje sjednici Vlade u tom sastavu.
I ovom prilikom želim se zahvaliti Vama, gospodine
predsjedniče Vlade, svim članovima Vlade i užeg kabineta, te tajništvu Vlade na dobroj
i ugodnoj suradnji za vrijeme mojeg rada u Vladi, kao i na toplom, ljudskom odnosu u svim
mojim aktivnostima vezanim za ovu Vladu”.
