17. svibnja 1999.
O predavanju profesora dr. D. P.
Kommersa
Gost Pravnog fakulteta u Zagrebu je danas održao
predavanje na temu komparativnog pregleda ustavne i zakonske kontrole. Profesor se ovdje
zadržao na usporedbi američkog i njemačkog sustava ustavne kontrole odnosno ustavnog
sudovanja. Inače, glasoviti profesor sa Notre Dame
Law school (Indiana), stručnjak je posebno za njemačko pravo i posebno proučava
sudsku kontrolu ustavnosti i zakonitosti u Njemačkoj, kako nam je uvodno profesor doc.
dr. Rodin izložio.
Prof. Kommers je započeo svoj kratki poredbeni prikaz
ustavnog sudovanja sa počecima ustavnog sudovanja i kontrole ustavnosti i zakonitosti u
Americi tj. S.A.D.-u. U kratkom je dao cijeli prikaz američkog sustava ustavnog sudovanja
i kako se taj sustav proširio u većini zemalja cijelog Američkog kontineta. Dakle,
ustavno sudovanje i kontrola ustavnosti počinje sa prvim pisanim ustavima koji su
doneseni, po riječima prof. Kommersa, nakon američke i francuske revolucije. Točnije
rečeno, počinje u Americi sa poznatim slučajem Marbury protiv Madison gdje je Marbury
istaknuo da je ustavna kontrola putem sudova jedan od aspekata pisanog ustava. Složenom
logikom dolazimo do elemenata sustava ustavne kontrole u S.A.D.-u: Ustav je zakon, a
sudovi odlučuju što je zakon; sudovi mogu bilo koji zakon ili amandman i slične propise
proglasiti neustavnim, a tada svi niži sudovi ne smiju primjenjvati taj zakon (zakon još
uvijek postoji, ali nije enforcable) i tu je američki sistem bolji od Europskog
jer osigurava jedinstvenu primjenu zakona; svaki sud u Americi može donositi odluke o
ustavnosti, a donosi ih samo kada se suočava sa konkretnim slučajem u kojem se treba
presuditi, to je samo sekundarna funkcija suda, primarna je presuđivati u sporovima.
U daljem izlaganju izlaže se stvaranje Ustavnih sudova i širenje
prakse ustavnog sudovanja po svijetu. Po riječima uvaženog profesora, vođenje sudske
kontrole ustavnosti u Americi imalo je utjecaj na stvaranje njemačkog Ustava u 19. st., a
i na širenje te prakse u vrijeme poslije drugog svjetskog rata na gotovo sve države
svijeta (navedeno je 120 država koje imaju svoje Ustavne sudove).
Navedena su dva modela ustavnog sudovanja: američki model
i europski model. Ovi modeli imaju duboke veze sa samim pravnim sistemima u kojima su
nastali, anglosaksonskom (angloameričkom) i civilnom (kontinentalnom) pravnom sustavu.
Uglavnom modeli ustavnog sudovanja odražavaju značajke samih pravnih sustava.
Američki sustav ustavne kontrole je decentraliziran. Svi
sudovi mogu suditi o ustavnim pitanjima, ali to je samo sekundarna funkcija sudstva. Radi
se o uskom poimanju ustavnog sudovanja (sudi se u konkretnom slučaju i samo ako je to
neophodno). Europski model je centraliziran. Postoji samo jedan specijalizirani sud koji
vrši funkciju ustavne i zakonske kontrole i koji je u pravilu odijeljen od ostalih grana
vlasti. Poimanje tog suda je kao "čuvara Ustava", a moć za tu funkciju suda je
dana u samom ustavu. Jedna od najvažnijih razlika između ova dva sustava je odsutnost
presedana. U europskom modelu se na temelju konkretnog slučaja donosi generalizirana
odluka ustavnog suda koja vrijedi poput zakona i kojoj je podložan cijeli pravni sustav
dotične države. Raspravlja se pretežno o apstraktnim pitanjima ustavnog prava. Upravo
tu, kaže profesor Kommers, leži kamen smutnje u evropskom sustavu jer nema čvrstih
garancija da će odluke ustavnih sudova biti provedive.
Kao model europskog sustava ustavnog sudovanja profesor
navodi njemački Ustavni sud. U ovom dijelu izlaganja smo imali prilike primjetiti
fasciniranost predavača njemačkim pravom, a posebno njemačkim Ustavnim sudom, na djelu.
"Njemački Ustavni sud ima veliku moć i utjecaj na njemačko pravo!" govori nam
profesor Kommers, on ima utjecaj i na zakonodavstvo i kako nam je izloženo kroz šest
kategorija ustavnog sudovanja, Ustavni sud Njemačke ima ovlasti dati završnu riječ
svakom sporu i nesporazumu u njemačkoj državi. Dakle, preporuča se preuzeti malo
njemačke prakse.
Rečeno je i o značaju ustavnog sudovanja nakon 1946.
godine i zašto je upravo tada došlo do, možemo reći, poplave Ustava i Ustavnih sudova.
Razlog je bio jednostavan: reakcija na velike diktature XX. st. i nepovjerenje u
politički sustav i stranke i želja za boljom zaštitom građanskih prava i sloboda.
Širenje prakse ustavnog sudovanja je upravo revolucionarno, kako nam je to rekao profesor
Kommers pomalo već ponesen emocijama. Također nam je rekao koji bi bili idealni uvjeti
da sustav ustavne kontrole u bilo kojoj zemlji bude funkcionalan. Evo nekih: neovisnost
sudaca i suda, vlastita interna organizacija samostalna i od političkog sustava i od
parlamentarnog, vlastite knjižnice i prostorije za rad, suci-profesionalci, plaće koje
odgovaraju visini dužnosti i odgovornosti, a sve u svrhu da bi se anulirali kojekakvi
mogući pritisci sa strane.
Na kraju profesor je izložio znanstvenu važnost ustavnog
sudovanja i utjecaj znanosti na ustavno sudovanje (razmjene znanja i iskustva i sl.).
I mi, studenti, smo imali par pitanja za našeg uglednog
gosta. Naravno, tražilo se od njega da da svoj sud o našem sustavu ustavne kontrole i
Ustavnom sudu (pogotovo mišnjenje o ljudima koji u njemu sjede). Dobili smo riječi pune
utjehe za nas i osobe odgovorne za kontrolu ustavnosti i zakonitosti u nas trebali bi se
osjećati ponosnima. Ukratko, ima nade za nas i naš Ustavni sud, ljudi u njemu su
ozbiljni i puni želje da svoju dužnost vrše kako treba i postave stvari na svoje
mjesto. Profesor Kommers je zadovoljan, a to je najvažnije.
Rekao nam je također da svaki sustav ustavne kontrole u
svakoj državi treba imati svoje specfičnosti i odražavati duh naroda i pravnog sustava
u državi, a to je upravo ono što on vidi u Hrvatskoj.
Ovo su u svakom slučaju vrlo utješne riječi. Ostaje nam se pitati da li je to stvarno
tako!?
Sve u svemu ovo je bilo jedno vrlo kvalitetno i korisno
predavanje kako za studente tako i za profesore. Pokazano je da se o jednoj vrlo
opsežnoj temi može reći u svega sat vremena sve da nam cijelo pitanje bude vrlo jasno
sa svim pripadajućim činjenicama. Od našeg uvaženog profesora bismo svi trebali učiti
predavati - smisao da se u relativno kratkom vremenu izloži sama srž stvari je zaista
nezamjenjiv. Posjećenost je bila dobra i zainteresiranim studentima koji su ovo
propustili trebalo bi biti u najmanju ruku žao.
Jedina moja osobna primjedba uvaženom profesoru je da ipak
ne počinje baš sve od američke revolucije.
