Novosti iz pravosuđa/sudbene vlasti

27. svibnja 1999.

Odlazak čovjeka koji se devet godina uspješno suprotstavljao Tuđmanu

Ako se u sljedećih šest mjeseci ne dogodi nešto nepredviđeno, Jadranko Cmić (71), predjednik Ustavnog suda, bit će jedan od rijetkih dužnosnika u novoj Hrvatskoj koji je svoj mandat uspio odraditi do kraja. Kada se to mu prida činjenica da mu je mandat dug osam godina, uspjeh još više dobiva na važnosti. Kako se Jadranko Crnić u svom radu bespogovorno držao zakona, brojni hadezeovci, kojima zakoni služe kako bi ih što lakše zloupotrijebili, pokušali su ga pošto-poto maknuti s te odgovore dužnosti. Jedan od najbizarnijih pokušaja bio je onaj Vladimira Šeksa: potpredsjednik Sabora svojedobno je, naime, objašnjavao da predsjednik Ustavnog suda ne može istodobno biti i predsjednik Crvenog križa! Jadranko Crnić aktivni sudionik NOB-a, kojemu su strica u Jasenovcu ubili ustaše, a partizani, oslanjajući se na neprovjerene doušnike, oca, diplomirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1952. godine. Odmah poslije diplome postao je sudac. Sudački je pripravnik u Dugom Selu, nakon čega odlazi u Gospić gdje je i predsjednik Okružnog suda. Godine 1972. počinje se baviti politikom, postavši predsjednik Skupštine općine Dugo Selo. Već sljedeće godine imenovan je predsjednikom Vrhovnog suda, gdje ostaje deset godina. Godinu dana poslije već je na Ustavnom sudu. Godine 1990. imenovan je predsjednikom Ustavnog suda, a na toj dužnosti ostaje i nakon provedenih izbora. Retrospektiva slučajeva koji su se svih ovih godina našli pred Ustavnim sudom zapravo je najbolja slika nefunkcioniranja pravosuda u Hrvatskoj, pri čemu je Ustavni sud jedina iznimka. Ponekad se stjecao dojam da je pravosuđe u potpunosti zaboravilo raditi svoj posao, a građani su svoju posljednju nadu vidjeli upravo u Ustavnom sudu.

Popis "zvučnih" presuda Ustavnog suda doista je impresivan: poništenje Vladine odluke o raspuštanju zagrebačke skupštine, ukidanje posebnog poreza Feral Tribuneu, nametanje prakse da se odluka o odbijanju zahtjeva za državljanstvo mora obrazložiti, ukidanje odluke o plaćanju "viška kvadrata" u otkupu vojnih stanova, poništenje disciplinskog postupka protiv Krunoslava Olujića i ona, vjerojatno najzvučnija, koja je do temelja uzdrmala Banske dvore, da država umirovljenicima mora vratiti mirovine koje im je protuzakonito uzela. Ta posijednja bitna presuda bila je znak hadezeovim ekstremistima poput Šeksa i Mišetića da se nesmiljeno obruše na Jadranka Crnića. A Crnić im je samo poručivao da čitaju zakone u kojima sve piše. Ipak, ostat će upamćeno kako se niti Crnić jednom prigodom nije upio suprotstaviti Predsjedniku Repubiike. Naime, 1992. godine prilikom polaganja predsjedničke prisege na Markovu trgu Tudman je u hipu izmijenio tekst zakletve.

Jadranko Crnić: "...na korist svih hrvatskih državljana."

Franjo Tuđman (ponavlja): "...na korist hrvatskog naroda i svih hrvatskih državljana."

Kako sada stvari stoje, ovo će biti prvi izbori u Hrvatskoj koje Jadranko Crnić neće pratiti kao predsjednik Ustavnog suda.

Iako ne treba apriori sumnjati u stranačku nepristranost članova Ustavnog suda, bez Crnića HDZ-ova će propagandna mašinerija vjerojatno biti mnogo brutalnija. Na prošlim županijskim i parlamentarnim izborima Ustavni je sud donio pet odluka protiv HDZ-a, četiri protiv izbornog povjerenstva, a tri protiv HTV-a. Odlaskom Crnića najviše bi mogao profitirati njegov dugogodišnji pravni i politički protivnik Milan Vuković, sada i sam sudac Ustavnog suda, kojem bi se konačno mogla ostvariti želja da postane predsjednikom tog suda. Bez obzira na tijek sljedeće predizborne kampanje i izbora, Crnić može biti miran, ako ne pred Bogom, onda sigurno pred zakonom. Prema zakonu je odradio mandat predsjednika Ustavnog suda, prema zakonu je ispunio uvjete za mirovinu, pa će sada lakše uživati u društvu svoje supruge i dviju mačaka, u obiteljskoj kući u Dugom Selu.

 

izvor: Jutarnji list