PROBLEM NEAŽURNOSTI I ZAOSTATAKA U RADU SUDOVA, TE UNUTARNJA ORGANIZACIJA RADA U SUDOVIMA

Ministarstvo pravosuđa problem neažurnosti sudova ( nerješavanje prispjelih predmeta u primjerenom roku) smatra najtežim u hrvatskom pravosuđu. Neažurnost je pokazatelj da sudovi, prema Ustavu i pozitivnom zakonodavstvu, ne ostvaruju svoju osnovnu funkciju a to je pravna zaštita fizičkim i pravnim subjektima ( U Ministarstvo često dolaze predstavke građana u kojima se žale da im presuda ili rješenje nije dostavljeno niti nakon šest ili više mjeseci od posljednjeg ročišta za glavnu raspravu). Uz to, bez učinkovitog pravosuđa nije ispunjen jedan od osnovnih uvjeta za razvoj tržišnog gospodarstva. Šire gledano moglo bi se reći da na ovaj način nije u punoj mjeri ispunjena Ustavom utvrđena maksima o vladavini prava. Osim toga, Republika Hrvatska je ulazeći u Vijeće Europe ratificirala i Europsku konvenciju o pravima čovjeka čime je na sebe preuzela i obvezu donošenja sudskih obveza u primjerenom roku.

Prema vjerodostojnim podacima kojima Ministarstvo raspolaže može se zaključiti da je velik broj neriješenih predmeta u svim sudovima i na svim razinama naslijeđen. Zabrinjavajuće je da se taj broj ne smanjuje, izuzev na trgovačkim sudovima, nego se iz godine u godinu povećava.

Razlozi ovakvog stanja su različiti, ali kao najvažniji razlog se ističe loš materijalni položaj sudaca, koji ih ne motivira da bolje rade. Uz poboljšanje svoga materijalnog statusa, suci traže i popunu slobodnih sudačkih mjesta; sistematske preglede općinskih sudova; stalan rad na stručnom usavršavanju sudaca; primjeren radni prostor; upućivanje sudaca iz ažurnih sudova na rad u neažurne sudove; razmatranje mogućnosti da u sudskoj nadležnosti ostanu samo one pravne stvari koje zahtijevaju suđenje; povećanje plaće sudskim savjetnicima; dovršenje procesa informatizacije; omogućavanje rada sucima izvan radnog vremena i sl.

Ministarstvo rješenje ove situacija vidi ili u proširenju kapaciteta sudova o kojima se radi primanjem potrebnog broja novih sudaca (preko broja utvrđenog okvirnim mjerilima) ili povećanjem kapaciteta postojećeg sustava (a to se može postići samo prekovremenim radom).