Stari rasplet u ponovljenom disciplinskom postupku protiv Krunislava Olujića

U travnju ove godine Ustavni sud ukinuo je odluku DSV-a o razrješenju Krunislava Olujića s mjesta predsjednika i člana Vrhovnog suda i predmet vratio na ponovni postupak.

Prvo ročište ponovljenog disciplinskog postupka pred DSV-om održano je 23.9.1998.

Rasprava je započela rješavanjem proceduralnih pitanja što je rezultiralo odlukom o isključenju javnosti i međunarodnih promatrača. Vlada je kao disciplinski tužitelj predložila saslušanje petorice novih svjedoka i izmjenu optužnog akta. Odustalo se od dijela optužbe i preformuliran je dio zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka. Krunislava Olujića tereti se samo za »održavanje veze i pojavljivanje na javnim mjestima s počiniteljima kaznenih djela«. Obrana je stavila zahtjev za izuzeće Potrebice i 3 člana DSV-a, no zahtjev je odbijen.

Na sjednici 1.10.1998. dozvoljeno je sudjelovanje međunarodnim promatračima , ali se ponovo odlučivalo bez prisustva javnosti. Saslušani su svjedoci tužitelja i uvažen zahtjev za saslušanjem još jednog svjedoka. Olujićev zahtjev za saslušanje svjedoka obrane odbijen je.

Nakon maratonske glavne rasprave DSV je 8.10.1998. proglasio dr. Krunislava Olujića disciplinski odgovornim i razriješio ga dužnosti predsjednika i suca Vrhovnog suda. U obrazloženju stoji da je od lipnja 1995. do studenog 1996. održavao vezu i pojavljivao se na javnim mjestima s Branimirom Čulinom i Samirom Šabanovićem koji su u svojim sredinama poznati kao višestruki počinitelji kaznenih djela čime je nanio štetu ugledu suda i sudačkoj dužnosti.

Olujić nije prisustvovao izricanju presude, jer smatra da je riječ o montiranoj optužnici i da mu se sudi zbog toga što se protivio stvaranju stranačkog pravosuđa, obvezi sudova da provode državnu politiku te kadrovskoj politici koja se vodi u pravosuđu.

DSV je pak ocijenio da ne stoji Olujićeva tvrdnja da je politički diskreditiran, jer se on sam moralno diskreditirao (družeći se s osuđivanim osobama) do te mjere da više ne može obavljati te dužnosti.

Protiv te odluke DSV-a Olujić je podnio zahtjev za zaštitu Županijskom domu u kojem tvrdi da bi odluka morala biti ukinuta, jer je DSV u disciplinskom postupku povrijedio i teško kršio temeljna prava osigurana i zaštićena Ustavom.

Iz samog sadržaja zahtjeva za zaštitu jasno je da Olujić i njegovi odvjetnici od Županijskog doma zaštitu ne očekuju pa stoga nije podnesen zahtjev da kao podnositelj i strana u sporu prisustvuje sjednici . Kako su zastupnici Županijskog doma potvrdili odluku DSV-u o razrješenju K.Olujića s dužnosti predsjednika i suca VS RH, a Olujićev zahtjev za zaštitu odbili kao neosnovan, tako će Olujić morati posegnuti za drugim pravnim sredstvima.

Mogućnosti su ustavna tužba ili predočenje slučaja Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu. Sporno je može li Ustavni sud i nakon nastupa apsolutne zastare ( 11.11.- 2. godine od počinjenja teškog disciplinskog djela) raspravljati o slučaju. Olujić se poziva na pravno tumačenje prema kojem može ako nanovo ima za to elemenata.

Odbacivanjem ustavne tužbe došlo bi do iscrpljivanja pravnog postupka u RH čime su ostvareni preduvjeti za obraćanje Evropskom sudu za ljudska prava, pogotovo stoga što je i u izvješću UN-a o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj Olujićev slučaj naveden kao slučaj koji nije u skladu s međunarodnim standardima.

Odlukom zastupnika Županijskog doma Sabora je između ostalog utvrđeno da Olujiću prestaje dužnost u DSV-u.

Svoju su odluku zastupnici obrazložili sljedećim – DSV je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i ispravno primjenio zakon. Nepobitne su i dokazane činjenice u ponovljenom disciplinskom postupku da je Olujić nanio štetu ugledu suda i prekršio moralne principe.

tekstove obradila: Andreja Valjak

izvor: Jutarnji list, 24.9.1998.;Vjesnik, 24.9.1998.;Jutarnji list, 25.9.1998.;Jutarnji list, 2.10. 1998.;Vjesnik, 8.10. 1998.; Večernji list, 25.10. 1998.;Jutarnji list, 30.10. 1998.;Novi list, 31.10-1.11. 1998.;Večernji list, 1.11. 1998.